REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: 8. P-155/2022-28

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu tog suda Ivi Raos, u pravnoj stvari tužiteljice M. N. iz S., OIB: ... zastupane po punomoćnici I. Š., odvjetnici iz Z. protiv I. tuženika Udruga. h. d.d. r., Z, OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. U., odvjetniku iz Z. i II. tuženika F. N. iz S., OIB: ..., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 18. listopada 2023. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, zamjenika punomoćnika I. tuženika, punomoćnika II. tuženika i II. tuženika osobno, 22. studenog 2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Ovrha određena rješenjem Općinskog suda u S. poslovni broj Ovrn-3922/00 od dana 17. siječnja 2001. na nekretninama u vlasništvu F. N, upisanim u z.k. ul. ...    dvorište površine 1566 m2, kuća, S.,, površine 318 m2, ukupne površine 1884 m2, sve upisano u zk.ul. ... k.o. S.K.i kč.br. ...T.u., oranica, ukupne površine 1048 m2, sve upisano u zk. ul. ... k.o. S.K. proglašava se nedopuštenom u odnosu na ½ suvlasničkog dijelakojeg je vlasnica M. N.

II. Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u S.,, izvršiti upis brisanja zabilježbe ovrhe upisane pod brojem Z-184/01, temeljem rješenja o ovrsi br. Ovrn- 3922/2000 sa ½ dijela nekretnine opisane kao kč.br. ... upisane nu zk.ul. ... k.o. S.K. i kč.br. ... upisane u zk. ul. ... k.o. S.K.."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi I-tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.306,49
Eur / 9.843,75 kn sve sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. studenog 2023.
do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju
je banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjakoje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

2 Poslovni broj: 8. P-155/2022-28

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 7. travnja 2022. podnijela ovom sudu tužbu u kojoj navodi kako je rješenjem Općinskog suda u S.,, Stalna služba u V., poslovni broj Ovrn-3922/2000 od 17. siječnja 2001. određena ovrha na nekretninama u vlasništvu II. tuženika F. N i to kč.br. ..., dvorište površine 1566 m2, kuća, S., površine 318 m2, ukupne površine 1884 m2, sve upisano u zk.ul. k.o. S.K.i kč.br. ... oranica, ukupne površine 1048 m2, sve upisano u zk. ul. ... k.o. S. K., a na koje je rješenje u ovršnom postupku istaknula prigovor
treće osobe obzirom na to da je ½ opisanih nekretnina njezino vlasništvo stečeno s osnove bračne stečevine. Ističe da nikada nije dala suglasnost za sklapanje Anexa Ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine, sačinjenog u formi javnobilježničkog akta posl. br. OU-210/2000, dana 17. 3. 2000., zasnivanjem založnog prava na nekretnini II. tuženiku niti je sudjelovala u ishođenju kredita koji je posljedično i doveo do pokretanja ovršnog postupka na predmetnoj nekretnini. Štoviše, navedeni ovršni postupak i naknadno saznanje o zasnivanju založnog prava na nekretnini koja je nesporno predmet bračne stečevine bio je jedan od razloga finalne odluke o razvodu braka između tužiteljice i II. tuženika koji je sklopljen 19. srpnja 1975., a prestao 18. listopada 2001. te ponovno sklopljen 3. srpnja 2006. Navodi kako je iz Kupoprodajnog ugovora od 8. rujna 1995. te vjenčanih listova tužiteljice i II. tuženika razvidno da je tužiteljica nositelj prava vlasništva predmetne nekretnine u ½ dijela s osnova bračne stečevine obzirom da je nekretnina kupljena 1995., a brak tužiteljice i II. tuženika je sklopljen 1975. Slijedom navedenog, predlaže sudu donijeti presudu kojom će proglasiti nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem Općinskog suda u S., poslovni broj Ovrn-3922/00 od dana 17. siječnja 2001. na spornim nekretninama u vlasništvu F. N u odnosu na ½ suvlasničkog dijela kojeg je vlasnica M. N. te kojom se nalaže zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u S.,, izvršiti upis brisanja zabilježbe ovrhe upisane pod brojem Z-184/01, temeljem rješenja o ovrsi br. Ovrn-3922/2000 sa ½ dijela nekretnine, sve uz naknadu troškova postupka tužiteljici.

2. I. tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi kako
je ovrhovoditelj (u ovom postupku I-tuženik) osnovano podnio prijedlog za ovrhu, a na
temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi Naslovnog suda poslovni broj Ovrn-3922/2000
od 17. siječnja 2001. na spornoj nekretnini u vlasništvu II. tuženika kao ovršenika. Obnovom
zemljišnih knjiga KO S. K. sporna nekretnina upisana u zk uložak broj ... KO S. K. je podijeljena i upisana u dva zk uloška. Nova oznaka nekretnina je nekretnina upisana u zk uložak ... KO S. K., kčbr ... u naravi T., DVORIŠTE TEKIJSKA, KUĆA BR. 21 površine 1884 m2 (prijašnja kčbr 172/1, zk. ul br. ... KO S. K.) nekretnina upisana u zk uložak ... KO S. K. kčbr ... u naravi ..., ORANICA ..., površine 1048 m2 (prijašnja kčbr 172/2, zkul br. ... KO S.K.) te koje nekretnine su upisane u zemljišnim knjigama na ime II. tuženika. Vlasništvo na nekretninama stječe se upisom u zemljišne knjige (čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), a kaovlasnik predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama (kako u vrijeme pokretanja ovršnogpostupka, u vrijeme određivanja ovrhe, zaprimanja naloga za zabilježbu ovrhe, upisa zabilježbe ovrhe, a konačno i na dan pisanja ovog podneska) upisan je II. tuženik F. N . Načelo povjerenja u zemljišne knjige temeljno je načelo zemljišnoknjižnog prava, a njegova primjena nužna je radi ostvarenja pravne sigurnosti. Eventualni međusobni odnosi između ovršenika (II. tuženika u ovom postupku) i treće osobe (tužiteljice u ovom postupku) nisu odlučni kako za postupak ovrhe, tako niti za ovaj postupak, pa tako ostaje nejasno što bi trebala dokazivati dokumentacija na koju se poziva tužiteljica. I. tuženik je zakonito i u dobroj vjeri stekao pravo namirenja svoje tražbine iz nekretnina upisanih na ime i vlasništvo

3 Poslovni broj: 8. P-155/2022-28

ovršenika (II. tuženika iz ovog postupka) te je u zemljišnim knjigama upisana i zabilježba
ovrhe. Predlaže stoga odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troška
postupka tuženiku.

3. II. tuženik je u odgovoru na tužbu priznao tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u zk izvadak za zk.ul. ... i ... k.o. S.K. (list 4-7 spisa), ovosudno rješenje o ovrsi posl. br. Ovrn-3922/00 od 17.01.2001. (list 2-4 spisa), presliku Aneksa ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama ovjeren po javnom bilježniku A.G. pod posl. br. OU-210/2000 od 27.11.2000. (list 12-15 spisa), rješenje Općinskog suda u S., Stalna služba u V. posl. br. Ovr-23/2019 od 28.2.2022. (list 16-18 spisa), Kupoprodajni ugovor od 8.09.1995 (list 19-22 spisa), vjenčane listove (list 23 i 24 spisa), saslušana je tužiteljica (list 70 i 71 spisa), II-tuženik (list 72 spisa), svjedoci M.M. (list 78 i 79 spisa) te M.R. (list 86 i 87 spisa), izvršen je uvid u ovosudni spis posl. br. Ovr-23/19.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj
ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata
cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne
novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11,
148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da tužbeni
zahtjev nije osnovan.

6. Rješenjem Općinskog suda u S., Stalna služba u V., posl. br. Ovr-23/2019 od 28. veljače 2022. upućena je tužiteljica kao treća osoba u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti toga rješenja pokrenuti parnicu radi proglašenja da ovrha određena rješenjem toga suda posl. br. Ovrn-399/00 od 17. siječnja 2001. nije dopuštena obzirom na to da je ista 21. rujna 2021. podnijela prigovor treće osobe u kojem u bitnom navodi da je temeljem bračne stečevine suvlasnik nekretnine koja je predmet ovršnog postupka u ½ dijela, sve primjenom odredbe čl. 55. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 154/11 i 70/12; dalje: OZ).

7. Uvidom u ovosudni predmet posl. br. Ovr-223/2019 utvrđeno je kako je I. tuženik kao
ovrhovoditelj zastupan po predsjedniku udruge, T.M, podnio prijedlog za ovrhu protiv II. tuženika F. Nkao ovršenika na nekretninama upisanim u zk.ul.br ..., k.o. S. K. radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 460.000,00 kn spp temeljem Aneksa Ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama ovršenika, sačinjenog u formi javnobilježničkog akta posl. posl. br. OU-210/200 17. ožujka 2000. temeljem kojeg je ovrhovoditelj stekao založno pravo na nekretnini ovršenika upisanoj u zk.ul.br. ...k.o.
S. K. koja u naravi predstavlja kč.br. ...kuća br. 21 i dvorište, površine 524 čhv i kč.br. ...oranica, površine 291 čv., a koja ovrha je određena rješenjem suda posl.br. Ovrn-399/00 od 17. siječnja 2001.

8. Uvidom u Aneks Ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine
zasnivanjem založnog prava na nekretninama ovršenika, sačinjenog u formi
javnobilježničkog akta posl. posl. br. OU-210/200 od 17. ožujka 2000. utvrđeno je kako je isti
zaključen između II. tuženika kao zajmoprimca-založnog dužnika i I. tuženika kao založnog
vjerovnika-predlagatelja osiguranja. U čl. 1. Aneksa predlagatelj osiguranja, ovdje I. tuženik,
zastupan po predsjedniku Udruge T,.Mi II. tuženik F. N kao protivnik osiguranja suglasno utvrđuju da mijenjaju u cijelosti Ugovor o zajmu od 11. ožujka

4 Poslovni broj: 8. P-155/2022-28

1998. zaključen u obliku javnobilježničkog akta pod brojem OU-153/08 kod javnog bilježnika
A.G. iz Z.na način da utvrđuju da je predlagatelj osiguranja pozajmio zajmoprimcu iznos od 460.000,00 kn s rokom dospijeća 30 dana od dana potpisivanja Aneksa ugovora o zajmu od 17. ožujka 2000. U čl. 2. Aneksa navedeno je kako su predlagatelj osiguranja i protivnik osiguranja suglasni te dfa protivnik osiguranja dozvoljava
da se temeljem čl. 262 i 269 OZ-a, radi osiguranja novčanog potraživanja iz čl. 1 Aneksa,
optereti hipotekom nekretnina upisana u zk.ul. ..., k.o. S.K.što u naravi predstavlja oranicu upisanu na kč.br. ...od 228 hvati ili 821 m2, kuću i dvorište od 139 hvati ili 500 m2 i oranicu od 500 m2 i oranicu od 456 hvati ili 1641 m2 na način da predlagatelj osiguranja upiše založno pravo. Protivnik osiguranja i predlagatelj suglasno utvrđuju da je na navedenoj nekretnini preneseno pravo vlasništva temeljem čl. 274 i 275 OZ u korist predlagatelja osiguranja koje će se brisati, a istovremeno izvršiti zabilježba uknjižbe založnog prava u korist predlagatelja osiguranja za iznos od 460.000,00 kn. U čl. 3. založni
dužnik izjavljuje da je nekretnina upisana u zk.ul.br. ..., k.o. S. K. isključivo njegovo vlasništvo te stranke suglasno izjavljuju da su upoznate s teretima na istoj nekretnini. U čl. 4. Aneksa ugovoreno je da ukoliko protivnik osiguranja u roku određenom u
čl. 1. ne vrati dug vjerovnik može bez daljnje suglasnosti izvršiti neposrednu ovrhu na
založnoj nekretnini.

9. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u S.,, Zemljišnoknjižni odjel S.,, utvrđeno je kako je II. tuženik F. N upisan kao vlasnik za cijelo nekretnine kč.br. ...T., dvorište površine 1566 m2, kuća, S., površine 318 m2, ukupne površine 1884 m2, sve upisano u zk.ul. ...k.o. S.i K. te da je pod brojem upisa temeljem zapisnika broj Z-320/2005/674 prenesen upis – primljeno 25. travnja 1997. Z-1099/97, na temelju Ugovora o kreditu od 4. travnja 1997. uknjiženo pravo zaloga na nekretnini za kredit odobren društvu R. R. d.o.o. u iznosu od 200.000,00 kn za korist banke d.d., da je da je pod brojem upisa temeljem zapisnika broj Z-320/2005/674 prenesen upis – primljeno 22. travnja 1998. Z-1192/98 temeljem međ. poslovnog odnosa od 18. travnja 1998. uknjiženo pravo zaloga za kredit odobren istom društvu u iznosu od 400.000,00 kn te kamate po dospijeću s rokom otplate 2 godine u korist banke d.d. Temeljem zapisnika broj Z-320/2005/674 prenosi se upis – primljeno 17. ožujka 2020. Z-463/00, na temelju Aneksa ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini i brisovnog očitovanja, solemnizirano po javnom bilježniku A. G. iz Zagreba pod brojem OU-210-1/2000 17. ožujka 2000., uknjiženo je pravo zaloga na nekretnine u A radi osiguranja iznosa od 460.000,00 kn za korist I. tuženika. Temeljem zapisnika broj Z- 320/2005/674 prenosi se upis, primljeno 5. svibnja 2000. Z-877/00, na temelju ugovora sa sporazumom o osiguranju hipoteke novčane tražbine osnivanjem hipoteke od 4. travnja 2000., solemniziranog 2. svibnja 2000. uknjižena je hipoteka radi osiguranja tražbine po osnovi mjenice u iznosu od 150.00,00 Dem u kunskoj protuvrijednosti na dan dospijeća mjenice 14. travnja 2000. za korist  banke d.d.

10. Nadalje, utvrđeno je kako je II-tuženik F. Nupisan kao vlasnik za cijelo nekretnine kč.br. ..., oranica, ukupne površine 1048 m2, sve upisano u zk. ul. ...k.o. S. K. te da je pod brojem upisa temeljem zapisnika broj Z- 320/2005/674 prenesen upis – primljeno 25. travnja 1997. Z-1099/97, na temelju Ugovora o kreditu od 4. travnja 1997. uknjiženo pravo zaloga na nekretnine za kredit odobren društvu R. R. d.o.o. u iznosu od 200.000,00 kn za korist  banke d.d. da je da je pod brojem upisa temeljem zapisnika broj Z-320/2005/674 prenesen upis – primljeno 22. travnja 1998. Z-1192/98 temeljem međ. poslovnog odnosa od 18. travnja 1998. uknjiženo pravo zaloga za kredit odobren istom društvu u iznosu od 400.000,00 kn te kamate po dospijeću s rokom otplate 2 godine u korist banke d.d. Temeljem zapisnika broj Z-320/2005/674 prenosi se upis – primljeno 17. ožujka 2020. Z-463/00, na temelju Aneksa

5 Poslovni broj: 8. P-155/2022-28

ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnogprava na nekretnini i brisovnog očitovanja, solemnizirano po javnom bilježniku A. G. iz Zagreba pod brojem OU-210-1/2000 17. ožujka 2000., uknjiženo je pravo zaloga na nekretnine u A radi osiguranja iznosa od 460.000,00 kn za korist I. tuženika.

11. Uvidom u Kupoprodajni ugovor od 8. rujna 1995. zaključen između više prodavatelja i II.tuženika kao kupca na kojem su potpisi ovjereni od strane javnog bilježnika I. V. pod posl. br. OV-8016/95, 8. rujna 1995., utvrđeno je kako je II. tuženik kupio nekretnine upisane u zk.ul. br. ...k.o. S. K. - kč.br. ...u naravi kuća, dvorište i oranica pov 823 čhv, za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 217.200,00 kn.

12. Uvidom u vjenčani list ureda, Matični ured S., Klasa: 223-03/22-006/1, URBROJ: 251-04-21-22-281 od 6. travnja 2022., utvrđeno je kako je pravomoćnom presudom Općinskog suda u S., posl. br. P2-537/01 od 11. rujna 2001. rastavljen brak zaključen između tužiteljice i II. tuženika 19. srpnja 1975. te da je između istih opet sklopljen brak 3. srpnja 2006.

 

13. Saslušana kao stranka u postupku tužiteljica M. N. je iskazala kako je znala da su ona i njezin suprug F. N. 1995. novce posudili od U. h. b. d. D. r., ovdje I. tuženika, koji su tek nakon par godina upisali hipoteku na nekretnini koja je predmet ovog spora, a za što je saznala 2001. Novci koje su posudili odmah su proslijeđeni HUP-u Zagreb, a da je sa suprugom u vrijeme ishođenja zajma tako i u vrijeme sklapanja Aneksa ugovora o zajmu bila u dobrim odnosima te se uzrujala kada je saznala za založno pravo na njihovoj nekretnini. Navela je kako nije imalapotrebu upisati svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama zato jer se to tako nije radilo. Imali su kuću u Z. koja je ranije bila vlasništvo suprugovih roditelja te su istu zamijenili za drugu nekretninu, kuću u S. na adresi koju su potom prodali te su od novca dobivenog prodajom te nekretnine kupili zemljište i izgradili kuću koja je predmet ovog spora. Navela je kako je bila u braku sa II. tuženikom u vrijeme kada je kupljena nekretnina koja je predmet ovoga spora te je oduvijek smatrala da je sporna nekretnina njezino suvlasništvo u ½ i njen suprug joj nikada to nije osporavao. Kada je saznala da je krivnjom supruga upisana hipoteka rastala se od supruga no kasnije se opet udala. U vrijeme sklapanja ugovora o zajmu bila je članica Udruge I. tuženika te je poznavala pokojnog T. M., koji je tada bio predsjednik Udruge. T. M. je u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu te aneksa istom znao da je ona u braku sa II. tuženikom, dolazio im je i u kuću sa svojom suprugom, bili su kućni prijatelji te je znao da su kupili to zemljište i gradili kuću. Pri kupnji kuće bilo je potrebno ulagati dodatna sredstva pored sredstava koje su dobili od kupoprodaje kuće u Z., u to vrijeme je bila zaposlena, imala je čak i veću plaću od supruga te je ulagala svoja zarađena sredstva u izgradnju kuće.

 

14. II. tuženik F. N saslušan kao stranka u postupku je iskazao kako su on i supruga M. N. trebali dobiti lokal u najam od firme gdje je radila supruga te je stoga zamolio T. odnosno T. M., pokojnog predsjednika U. h. d. čiji je bio član i dopredsjednik, da mu Udruga pozajmi novac te su potpisali običan papir kojim je potvrdio primitak istog, misli da se radilo o 680.000,00 kuna. Tada nije ništa trebao dati kao osiguranje za povrat pozajmljenog iznosa već su ga tek nakon tri ili četiri godine prisilili da potpiše Aneks ugovora o zajmu odnosno da hipoteku na nekretninu koja je bila vlasništvo njega i supruge. Supruzi nije rekao da je potpisao aneks, odnosno da je dao hipoteku na kuću. Ona je to saznala naknadno, jer su se vršili određeni pritisci. U vrijeme kada su kupovali kuću na adresi ... on i supruga su oboje radili, pomagali su im i supruzini roditelji te je u to vrijeme ona imala i veću plaću od njega i tako su zajednički gradili i ulagali u nekretninu na adresi ...te naposljetku i u nekretninu koja je predmet ovoga spora. Pokojnom predsjedniku U. T. M. bilo je

6 Poslovni broj: 8. P-155/2022-28

poznato kako u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu tako i aneksa istom da je u braku sa
tužiteljicom, bili su kućni prijatelji. Ne zna da li mu je to bilo poznato u vrijeme kada su
kupovali kuću koja je predmet ovog spora. Od 19.07.1975. je bio u braku s tužiteljicom s
time da su od 2002. do 2005. bili rastavljeni te su se naknadno opet oženili. T. M. poznaje od 1991. On je dolazio sa suprugom kako u kuću u kojoj su živjeli na adresi ...pa tako i u ovu koja je predmet ovoga spora, znao je da je došlo do promjene mjesta stanovanja.

 

15. Svjedokinja M.M. je iskazala kako joj ništa nije poznato vezano za vlasništvo nekretnine na adresi ... a koja je predmet ovoga spora. Tužiteljicu i II.
tuženika zna dugi niz godina jer je F. N bio u postrojbi njenog supruga pokojnog T. M. te su se često družili, od početka Domovinskog rata, tužiteljica i II. tuženik su bili članovi Udruge I. tuženika. Ništa joj nije poznato o financijskom poslovanju U. h. d. D. r. odnosno o davanju zajmova od strane istih članovima. Poznato joj je da su M. i F. N bili u braku navodim navedeno je bilo poznato i pokojnom suprugu kao i da je kuća u kojoj žive F. i M. N. njihova zajednička nekretnina, to je bilo poznato i njenom pokojnom suprugu. Poznato joj je da je F. N uzimao zajam od Udruge no ne može sigurno reći. Čelnim ljudima u Udruzi bilo je poznato da su M. i F. N u braku, svima je to bilo poznato, kao i činjenica da M. i F. N. grade tu kuću zajedno.

 

16. Svjedok M.R.je u svom iskazu naveo kako je bio zajedno s F. N u Domovinskom ratu te kasnije i u Udruzi dragovoljaca čiji je bio član. Gospodin M. je dao pozajmicu F. N za najam lokala L. u te ne zna što je dano za osiguranje povrata tog zajma no svi su znali da je takav zajam njima dan. M. i F.N. su bili u braku te su stjecali nekretnine zajedno, ranije su imali kuću u ...koju su prodali te zajedno gradili novu kuću u istoj ulici. Nije mi poznato da li je M. N. znala za zaključenje ugovora o zajmu te aneksa ugovora o zajmu obzirom na to da je to obiteljska stvar te nisam imao uvida u njihov odnos. U Udruzi su svi znali da su F. i M. N. u braku, svi su dolazili kod njih u restoran, g. M. također, on je dolazio i kod njih kući, družili su se te su ih znali častiti u restoranu kada su bile proslave. Pok. g. M. je znao da M. i F. N zajedno grade kuću u ..., dolazio je kod njih isto kao i svi.

17. Činjenično nije sporno da su tužiteljica i II. tuženik sklopili brak 1975., te da je za vrijeme
trajanja braka između tužiteljice i II. tuženika zaključen kupoprodajni ugovor od 8. rujna

1995., kojim je kupljena nekretnina koja je predmet ovoga spora, kao i Aneks Ugovora o
zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na
nekretninama ovršenika, sačinjenog u formi javnobilježničkog akta posl. posl. br. OU-
210/200 17. ožujka 2000.

18. Za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini, mjerodavni su propisi
koji su vrijedili u vrijeme njezina stjecanja (Odluka Vrhovnog suda RH, br. Rev 57/2005-2, od

14. prosinca 2005.).

19. Prema odredbi članka 36. stavka 1. trenutno važećeg Obiteljskog Zakona (NN 103/15,
98/19), bračna stečevina je ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom ili koja potječe iz
imovine stečene radom, pod uvjetom da je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice s
time da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine.

20. Zakon o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 27/78 - ispravak,
45/89, 51/89 - pročišćeni tekst i 59/00 - dalje: ZBPO) koji se primjenjuje na imovinu bračnih
drugova stečenu do 1. srpnja 1999. godine, ne poznaje termin bračne stečevine, već

7 Poslovni broj: 8. P-155/2022-28

umjesto toga uređuje zajedničku stečevinu bračnih drugova, i to drukčije nego što to čini
sada važeći Obiteljski zakon. Naime, ZBPO u članu 277. određuje da je imovina koju su
bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine,
njihova zajednička imovina. Bračni drugovi mogu sporazumno podijeliti zajedničku imovinu
tako da odrede suvlasničke dijelove u čitavoj ili u jednom dijelu imovine, ili na pojedinoj
stvari, kao i da svakom bračnom drugu pripadnu pojedine stvari ili prava iz te imovine (član

284. ZBPO). Svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka,
tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine
ili na pojedinoj stvari iz te imovine (član 285. ZBPO).

21. Bez obzira na ove razlike u ranijem i sada važećem zakonodavstvu u pogledu bračne
stečevine tj. bila ona u suvlasništvu ili zajedničkom vlasništvu, bračnu stečevinu predstavlja
ono što su bračni drugovi tijekom braka stekli radom ili koja potječe iz imovine stečene
radom, ista ne obuhvaća onu imovinu koju je pojedini bračni drug stekao po nekoj drugoj
osnovi.

22. Temeljem odredbe čl. 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine"
broj 11/78, 27/78 - ispravak, 45/89, 51/89 - pročišćeni tekst i 59/00 - dalje: ZBPO) određeno
je da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini
određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine pa stoga tuženik pod 2. , suprug
tužiteljice nije mogao samostalno, bez sporazuma s tužiteljicom, njezin suvlasnički dio
opteretiti (čl. 283. ZBPO). Dakle, bilo je potrebno utvrditi je li tuženik pod. 1, kao treća osoba
mogao steći prava i na suvlasničkom dijelu tužiteljice iako s njom nije sklopio sporazum o
osiguranju zasnivanjem založnog prava.

23. Naime, za prosudbu valjanosti, odnosno nevaljanosti raspolaganja zajedničkom
imovinom bračnih drugova u odnosu stjecatelja (treću osobu), bitna pretpostavka jest
savjesnost i poštenje te treće osobe. Naime, prema odredbi čl. 61. st. 2. Zakona o vlasništvu
i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,
146/08, 38/09 i 152/09), radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća osoba može na
temelju pravnog posla, koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći stvarno pravo na
nekretnini koja u zemljišnim knjigama nije upisana kao zajedničko vlasništvo ako je stjecanje
nastalo pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige, odnosno ako
je ta treća osoba pošteni stjecatelj. Međutim, osim savjesnosti treće osobe bitna je i
savjesnost svih sudionika tog pravnog posla, uključujući i savjesnost bračnog druga koji nije
sudionik tog pravnog posla (tako Ustavni sud RH u Odluci br. U-III-103/2008 od 14. lipnja

2011. i drugima).

 

24. Na temelju svih provedenih dokaza u postupku, ovaj sud je utvrdio kako tužiteljica nije bila savjesna jer je znala i mogla znati da je njezin suprug opteretio i njezin dio zajedničke
imovine. Naime, isplata iznosa zajma od strane Udruge, čiji su tužiteljica i II. tuženik oboje
bili članovi kao i činjenica bliskih odnosa s predsjednikom te iste udruge T. M., njegovom suprugom kao i članovima Udruge, radi omogućavanja poslovanja ugostiteljskog objekta koji su tužiteljica i II tuženik vodili zajednički nije beznačajan događaj u
obitelji i nešto o čemu tužiteljica ne bi imala saznanja. Pa je tako II. tuženik u svom iskazu
naveo kako su on i supruga M. N. trebali dobiti lokal u najam od firme gdje je radila supruga te je stoga zamolio T. M., pokojnog predsjednika U. h. d. čiji je bio član i dopredsjednik, da mu Udruga pozajmi novac. Da je tome tako u svom iskazu je potvrdio svjedok R. koji je iskazao kako je Gospodin M. dao pozajmicu F. N za najam lokala L. u ... i svi su znali da je takav zajam njima dan te da su u Udruzi su svi znali da su F. i M. N. u braku, dolazili su kod njih u restoran, g. M. također, on je dolazio i kod njih kući i znao je da M. i F.N. zajedno grade kuću u ...dolazio je kod njih isto kao i svi oni. Supruga pok.

8 Poslovni broj: 8. P-155/2022-28

predsjednika udruge M.M. je iskazala kako tužiteljicu i II. tuženika zna dugi niz godina jer je F. N bio u postrojbi njenog supruga pokojnog T.M. te su se često družili još od početka Domovinskog rata, tužiteljica i II. tuženik su bili članovi
Udruge I. tuženika.

25. Dakle, tužiteljica je znala za raspolaganje njenog supruga – II. tuženika radi zasnivanja
založnog prava na nekretnini u kojoj stanuju, a radi osiguranja potraživanja I. tuženika spram
II. tuženika te se suglasila s postupanjem II. tuženika. Naime, prema iskazu same tužiteljice,
II. tuženika pa tako i svih saslušanih svjedoka, tužiteljica i II. tuženik su se često i intenzivno
družili s T. M. i njegovom suprugom koji je u vrijeme ishođenja zajma bio predsjednik udruge te upravo iz tog razloga činjenica opterećivanja nekretnine tužiteljice i II.
tuženika zalogom nije mogla ostati nepoznata tužiteljici jer se o istom zasigurno razgovaralo
te isto tako sud uzima kako T. M. u to vrijeme nije imao razloga posumnjati da
za raspolaganje nekretninom od strane II tuženika isti nije imao suglasnost supruge upravo
zbog intenziteta njihovog druženja i namjene korištenja sredstava zajma koja je bila poznata
tužiteljici. Naime, kada se uzme u obzir vrijednost odobrenog kredita od 460.000,00 kn
notorno je da se zajam u takvoj vrijednosti ne odobrava lako, niti automatski te stoga nije
životno logično da bi isplata iznosa od 460.000,00 kn bila izvršena bez osiguranja za povrat
istoga. Isto tako, zaključenje sporazuma o osiguranju zasnivanjem založnog prava na
spornoj nekretnini nije činjenica koja se taji u obitelji posebice što je i sama tužiteljica u svom
iskazu navela da su u njezinoj obitelji bili normalni odnosi bračne i obiteljske zajednice koja
je u trenutku zaključenja Aneksa trajala gotovo trideset godina. Slijedom navedenog, sud
nije poklonio vjeru iskazu tužiteljice u kojem je ista navela da kada je saznala da je krivnjom
supruga upisana hipoteka na nekretnini da je to bio razlog rastave braka od supruga već da
je isto bilo usmjereno na izbjegavanje podmirenja obveza supružnika od strane vjerovnika.

26. Sud nije ocijenio kao istinit iskaz II. tuženika da nije ništa trebao dati kao osiguranje za
povrat pozajmljenog iznosa već da su ga tek nakon tri ili četiri godine prisilili da potpiše
Aneks ugovora o zajmu odnosno da dozvoli hipoteku na nekretnini koja je bila vlasništvo
njega i supruge te da supruzi nije rekao da je potpisao Aneks jer tužitelj primjenom pravila o
teretu dokazivanja iz odredbe čl. 219. ZPP-a, isto ničime ne dokazuje. Naime, Aneks
Ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog
prava na nekretninama ovršenika je sačinjen u formi javnobilježničkog akta posl. posl. br.
OU-210/200 od 17. ožujka 2000. te se II tuženik potpisivanjem istog dobrovoljno u cijelosti
suglasio sa svim odredbama Aneksa. Pa je tako u čl. 2. Aneksa navedeno je kako su
predlagatelj osiguranja i protivnik osiguranja suglasni te da protivnik osiguranja dozvoljava
da se temeljem čl. 262 i 269 OZ-a, radi osiguranja novčanog potraživanja iz čl. 1 Aneksa,
optereti hipotekom nekretnina upisana u zk.ul. ...k.o. S. K. što u naravi predstavlja oranicu upisanu na kč.br. ...od 228 hvati ili 821 m2, kuću i dvorište od 139 hvati ili 500 m2 i oranicu od 500 m2 i oranicu od 456 hvati ili 1641 m2 na način da predlagatelj osiguranja upiše založno pravo.

27. Slijedom navedenog, sud smatra kako je I. tuženik postupao u dobroj vjeri imajući
povjerenje u zemljišne knjige koje uživaju javnu vjeru, te da nije niti imao osnove za sumnju
da ono što je upisano u zemljišnoj knjizi nije potpuno te da je različito od izvanknjižnog
stanja, odnosno da ne bi postojala suglasnost tužiteljice za raspolaganja njezina supruga.

28. Zaključno, I. tuženik je upisao založno pravo u svoju korist temeljem Aneksa ugovora o
zajmu te je u trenutku sklapanja Aneksa kao i u trenutku upisa u zemljišnim knjigama, kao
isključivi vlasnik navedene Nekretnine bio upisan II. tuženik. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za
navedenu Nekretninu nije bilo razvidno da bi pored založnog dužnika, odnosno II. tuženika
(dalje u tekstu: Založni dužnik) i treće osobe polagale neka prava koja bi opterećivala i/ili
ograničavala prava Založnog dužnika kao upisanog vlasnika predmetne Nekretnine odnosno

9 Poslovni broj: 8. P-155/2022-28

nije bilo upisanih tereta, zabilježbi ili aktivnih plombi. Dakle, razvidno je da I. tuženik uživa
zaštitu stečenog založnog prava na spornoj nekretnini, a ujedno je Zakonom o vlasništvu i
drugom stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,
129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje u
tekstu: ZV) propisano da isti nije bio dužan istraživati izvanknjižno stanje te nije znao, niti je
mogao znati da bi netko treći eventualno mogao polagati određena prava na predmetnoj
Nekretnini i slijedom čega je razvidno da je I. tuženik u dobroj vjeri stekao založno pravo
postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige. Pored navedenog, člankom 122. ZV-a
propisano da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno
stanje nekretnine pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne
znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja,
uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona, dok je stavkom 2. istog članka
propisano da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku
kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga
posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju te da se nedostatak dobre vjere ne može
predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (stavak 3.). Gotovo
na identičan način načelo povjerenja u zemljišne knjige propisano je člankom 8. ranije
važećeg Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99,
114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 - ispravak i 108/17 - dalje u tekstu:
ZZK). Također, temeljem članka 130. ZV-a, vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona
ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u
dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju
zakona nije bilo upisano.

29. Također, iz dokaza provedenih u postupku proizlazi da je tužiteljica pitanje svojeg prava
vlasništva kao bračne stečevine problematizirala tek nakon što je određena ovrha na
predmetnim nekretninama podnošenjem prigovora u ovršnom postupku, a potom i
podnošenjem predmetne tužbe radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe na ovršnim
nekretninama. Stoga se, po ocjeni ovog suda, tužiteljica koja svoje eventualno pravo
suvlasništva na predmetnim nekretninama nije upisala u zemljišne knjige, ne može uspješno
suprotstaviti učincima instituta zaštite povjerenja u zemljišne knjige. U tom smislu je i
Građanski odjel Vrhovnog suda R. H. na svojoj sjednici od 22. veljače 2018. pod brojem: Su-IV-4/18-4 zauzeo pravno shvaćanje koje glasi: "Predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan,nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo.", te je primjenom tog pravnog shvaćanja donio nekoliko odluka od kojih se ukazuje: Rev-85/2018-4 od 4. svibnja

2021.

30. Stoga, bez obzira na utvrđenje da bi predmetne nekretnine predstavljale bračnu
stečevinu tužiteljice i II. tuženika, na temelju prethodnih činjeničnih utvrđenja, a osobito
cijeneći iskaz tužiteljice i II. tuženika kojima sud nije poklonio vjeru kao istinitima već
usmjerenom na izbjegavanje obveza, sud nije našao dokazanim da je bilo raspolaganja
protivno odredbi čl. 277. i 283. ZBPO što bi imalo za posljedicu nedopuštenost ovrhe.
Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 221.a ZPP-a u vezi s člankom 55. i 56.
Ovršnog zakona (NN 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08), tužbeni
zahtjev odbijen je kao neosnovan te je odlučeno kao u izreci.

31. Iako II. tuženik sadržajno priznaje činjenične navode tužbe, u parnicama za
nedopuštenost ovrhe po tužbi treće osobe, ovrhovoditelj i ovršenik kao tuženici imaju položaj
jedinstvenih suparničara iz članka 201. ZPP-a, to se takav spor može riješiti samo na jednak
način prema svim suparničarima, slijedom čega je s obzirom na neosnovanost razloga koje
tužiteljica ističe da su doveli do nedopuštenosti ovrhe, tužbeni zahtjev odbijen kao
neosnovan, na način naveden u izreci ove presude.

10 Poslovni broj: 8. P-155/2022-28

32. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155 ZPP-a te s
obzirom na to da je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu dužna je I. tuženiku naknaditi
troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice. Tako je I. tuženiku dosuđena
naknada troškova za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 199,08 Eur / 1.500,00 kn
sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, za zastupanja na ročištima 13. listopada 2022, 1. veljače 2023.,

27. travnja 2023. i 18. listopada 2023. u iznosu od 199,08 Eur / 1.500.00 kn za svako ročište
Tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj
142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa), za pristup ročištu 13. rujna

2022., koje je odgođeno prije početka raspravljanja sukladno Tbr 9. t 5. Tarife iznos od 49,77
Eur / 375,00 kn, te uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost iznosi 1.306,49 Eur /

9.843,75 kn, na koji iznos teku kamate od dana donošenja prvostupanjske presude, u skladu
s odredbom čl. 30. st. 2. OZ.

U Sesvetama 22. studenog 2023.

Sudac

Iva Raos v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku
15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o
ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude
(za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a
podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka.

DNA:

-pun tužitelja

-pun I. tuženika
-pun II. tuženika