REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj:  P-454/2020-41

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Andrei Herendić u pravnoj stvari tužitelja M. E. iz Z., ..., OIB ... kojeg zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik, protiv tužene A. B. M. iz S., ..., OIB ..., koju zastupa punomoćnik H. J., odvjetnik u O. d. J. i P., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. listopada 2023., u prisutnosti zz punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 15. studenoga 2023.

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku A. B. M. isplatiti tužitelju M. E. iznos od 2.986,26 EUR/22.500,00 HRK1 zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. rujna 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je E. s. b. primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva za zakonskim zateznim kamatama na iznos od 2.986,26 EUR/22.500,00 HRK1 od 30 svibnja 2020. do 15. rujna 2020., kao neosnovan.

III Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.689,69 EUR/20.265,50 HRK1 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. studenoga 2023. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je E. s. b. primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2 Poslovni broj:  P-454/2020-41

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su on i tuženica 30. siječnja 2020. sklopili
Predugovor o kupoprodaji nekretnine ovjeren kod J. b. I. V. pod brojem OV-796/20. Prilikom zaključivanja predugovora, tužitelj je isplatio tuženici predujam u iznosu od 45.000,00 HRK u svrhu potvrde namjere zaključenja Ugovora o kupoprodaji nekretnine. Predmetnim Predugovorom utanačeno je kako će kupac odnosno tužitelj i tuženica kao prodavateljica do 29. svibnja 2020. sklopiti glavni Ugovor o kupoprodaji nekretnine te će tužitelj isplatiti tuženici iznos od 120.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, a tuženica tužitelju vratiti iznos predujma. Prilikom sklapanja predmetnog Predugovora, tuženica je bila upoznata i suglasna s činjenicom kako će tužitelj kupoprodajnu cijenu isplatiti na temelju kredita poslovne banke sufinanciranog od strane agencije (dalje u tekstu: agencije). Tužitelj navodi da je tijekom važenja predmetnog Predugovora postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja te poduzimao sve u njegovoj mogućnosti da ispuni obveze preuzete predmetnim Predugovorom te je redovito izvještavao tuženicu o svim bitnim okolnostima. Međutim, tužitelj prilikom sklapanja predmetnog Predugovora nije mogao predvidjeti nadolazeću pandemiju virusa COVID-19, zbog koje je došlo do dvomjesečnog „lockdowna“ čime je otežan i usporen rad svih institucija u državi pa tako i agencije -a kao i poslovne banke koja je trebala isplatiti kredit tužitelju. Navodi da zbog mjera suzbijanja širenja pandemije virusa kao i zbog potresa koji je pogodio grad Zagreb 22. ožujka 2020., tužitelj nije bio u mogućnosti ispuniti svoju obvezu u ugovorenom roku s obzirom da je ispunjenje predmetnog predugovora ovisilo o postupanju poslovne banke i agencije -a. Predmetne institucije su kao i sve druge u državi radile s pola kapaciteta uslijed skraćivanja radnog vremena, rada od kuće, manjka radnika u samoizolaciji kao i zatvaranja nekih poslovnica zbog posljedica potresa. Zbog svega prethodno navedenog agencije je posljedično odgodio i rok prijava za subvencioniranje kredita i to do 30. travnja 2020. umjesto kao je bilo prvotno određeno do 8. travnja 2020., a što je usporilo cjelokupni proces. Tužitelj navodi da je predao zahtjev za kredit u poslovnici banke u ... u Z. međutim zbog potresa koji je pogodio Zagreb 22. ožujka 2020. predmetna poslovnica je bila teško oštećena i neuporabljiva bez nužnih popravaka i restauracije zgrade, zbog čega je predmetna poslovnica morala biti zatvorena. Na taj način, osim zbog već spomenute pandemije i mjera za suzbijanje iste, dodatno je otežana i odužena procedura odobrenja kredita, s obzirom da je zbog zatvaranja navedene poslovnice tužiteljev predmet morao biti dodijeljen drugom osobnom bankaru u drugoj poslovnici zbog čega je prvotno bilo potrebno pričekati dostavu predmeta iz oštećene poslovnice. Tužitelj ističe da se pandemija koronavirusom i sve mjere koje su uslijedile kao posljedica sprječavanja iste kao i potres koji je pogodio grad Zagreb imaju smatrati izvanrednim vanjskim događajem nastalim nakon sklapanja ugovora, a prije dospjelosti obveze, koji se u vrijeme sklapanja ugovora nisu mogli predvidjeti niti ih je ugovorna strana mogla spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Navodi da je tuženica tijekom cijelog postupka ishođenja predmetnog kredita, odnosno za vrijeme trajanja obveznopravnog odnosa bila redovito obavještavana o svim relevantnim okolnostima vezanim za ispunjenje predmetnog predugovora. Tužitelj navodi da je na sve moguće načine pokušavao maksimalno ubrzati proces slanjem konstantnih požurnica i molbi djelatnicima kako bi došlo do realizacije predugovora no zbog cjelokupne situacije isto nije bilo moguće. Navodi i da je zbog svega navedenog molio

 

 

3 Poslovni broj:  P-454/2020-41

 

tuženicu da pristane na izmjenu odredbe o roku sklapanja ugovora u vidu produljenja istog te je ponudio i plaćanje najamnine stana sve do odobrenja kredita i isplate kupoprodajne cijene. Međutim, tuženica je odbila tužiteljev prijedlog za produljenjem roka za isplatu cijene protivno temeljnom načelu obveznopravnih odnosa, načelu savjesnosti i poštenja. Stoga smatra da je tuženica bila usmjerena na stjecanje dodatne zarade iskorištavajući nepovoljniji položaj tužitelja koji je već dao teško zarađeni novac na ime predujma. Na nepoštenost postupanja tuženice ukazuje i njena izjava nakon isteka ugovorenog roka, kako je spremna sklopiti Ugovor o kupoprodaji nekretnine za ugovorenu cijenu pod pretpostavkom da zadrži uplaćeni predujam odnosno da se isti ne uračuna u ugovorenu cijenu. Tužitelj ističe da je obavijestio tuženicu 9. lipnja 2020., odnosno deset dana nakon isteka roka iz predugovora, kako mu je kredit odobren te kako je voljan sklopiti Ugovor po uvjetima iz predugovora. Smatra kako je tuženica vidjela priliku za dodatnom zaradom u iznosu od 45.000,00 HRK te nije prezala ni pred čime da istu ostvari unatoč brojnim apelima od strane tužitelja i njegove trudne supruge, pa je takvo postupanje tuženice protivno načelu savjesnosti i poštenja, dužnosti suradnje u obveznopravnim odnosima kao i zabrani prouzročenja drugome štete. Tužitelj navodi da je mirnim putem zatražio tuženicu da vrati iznos od 45.000,00 HRK, međutim ista je do dana pisanja ove tužbe tužitelju vratila samo polovicu predmetnog iznosa. Navodi da je predmetnom uplatom tuženica priznala potraživanje tužitelja sukladno čl. 240. Zakona o obveznim odnosima te je ista očito svjesna kako je zadržavanjem predujma postupila protivno zakonskim kao i moralnim postulatima. Poziva se i na čl. 373. Zakona o obveznim odnosima. Smatra da se tužitelj ne može smatrati odgovornim radi neispunjenja obveze u ugovorenom roku te ima pravo tražiti povrat onog što je dao na ime ispunjenja obveze. Navodi da je tuženikovo zadržavanje isplaćenog predujma je protivno načelu savjesnosti i poštenja te odredbama članka 268. st. 6. i čl. 373. Zakona o obveznim odnosima. Stoga isti predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženoj da isplatit tužitelju iznos od 2.986,26 EUR/22.500,00 HRK1 zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. svibnja 2020. pa do isplate, te naložiti tuženoj da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tužena u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe da tužitelj namjerno izostavlja bitne činjenice i dogovore vezano uz sklapanje Predugovora o kupoprodaji nekretnine te posljedično kupoprodaje samo nekretnine. Nesporno je da su stranke sklopile Predugovor o kupoprodaji nekretnine dana 30. siječnja 2020. navedenog sadržaja, te da je na temelju tog Predugovora isplaćena kapara u iznosu od 45.000,00 HRK1. Rok za isplatu kupoprodajne cijene je bio ugovoren do 29. svibnja 2020., a u suprotnom se Predugovor smatra raskinutim. Tužitelj nije ispunio preuzetu obvezu na temelju Predugovora te je došlo do raskida Predugovora o kupoprodaji nekretnine isključivom krivnjom tužitelja. Navodi da 20. siječnja 2020. stranke pregovaraju oko bitnih sastojaka predugovora, te tužitelj navodi da mu je dovoljan rok za isplatu kupoprodajne cijene 31. ožujka 2020., ali

4

 

Poslovni broj:  P-454/2020-41

traži mogućnost sklapanja aneksa za dva mjeseca. Tužena izlazi u susret tužitelju i produljuje rok za isplatu do 29. svibnja 2020. Navodi da 13. ožujka 2020. tužitelj javlja tuženoj da nakon obavljene procjene nekretnine i procedure oko odobrenja kredita, tužitelj odustaje od postupka dobivanja kredita i počinje postupak odobrenja kredita u drugoj banci jer im banka nije odobrila financiranje u visini od 100% procijenjene vrijednosti nekretnina. Tužitelj traži od tužene ponovnu procjenu nekretnine, na što tužena pristaje, ali ih podsjeća na dogovoreni rok. Rok za isplatu kupoprodajne cijene ističe 29. svibnja 2020. te im tužena nudi sklapanje ugovora o kupoprodaji kao zasebnog pravnog odnosa neovisnog od Predugovora o kupoprodaji i traži isplatu kupoprodajne cijene u roku od dva tjedna, a nudi i mogućnost vraćanja ½ kapare, na što tužitelj ne pristaje. Ističe da je iz Predugovora o kupoprodaji jasno da se tužena nije nigdje obvezala na sklapanje Ugovora o kupoprodaji pod uvjetom odobrenja financiranja agencije, niti je navedena činjenica bitna za predmetni postupak stoga isticanje navedene činjenice nije relevantno. Dakle, tužitelj je bio kreditno sposoban i odobren mu je kredit sredinom ožujka 2020. te se kupoprodaja mogla realizirati i uz potres i uz epidemiološku situaciju najkasnije do kraja travnja 2020., daleko unutar predviđenog roka, ali je tužitelj donio samostalnu odluku o pokretanju novog postupka kreditiranja i time uzrokovao raskid Predugovora. Navodi tužitelja da je agencije i bankama bilo onemogućeno poslovanje i da se odužio postupak odobrenja financiranja su također neistiniti. Tužena dostavlja oglas agencije od 10. ožujka 2020. iz kojeg je razvidno da će se zahtjevi za subvencioniranje početi zaprimati s danom 30. ožujkom 2020., a bilo je planirano da poziv bude otvoren do 8. travnja 2020., uz napomenu da će se obrađivati prema vremenu zaprimanja potpunih zahtjeva i odobravati do utroška planiranih sredstava. Iz korespondencije tužitelja i tužene od 15. travnja 2020., razvidno je da je tužitelj poslao zahtjev tek 10. travnja 2020., a tužitelj neistinito navodi da se zahtjevi ne rješavaju prema redoslijedu zaprimanja zahtjeva. Navodi da tužitelj nije bio pripremljen za slanje zahtjeva agencije-u za poziv u ožujku, a s obzirom da postoji vijest na agencije-u da je do 15. travnja pristiglo već 1714 zahtjeva za subvencioniranje razvidno je da su banke i drugi kupci nekretnina imali pripremljenu dokumentaciju. U odnosu na navode tužitelja da je tužena bila upoznata sa zahtjevom tužitelja za subvencioniranje od strane agencija, tužena ističe da je to opet bila samostalna odluka tužitelja koja nije bila uvjet sklapanja glavnog ugovora o kupoprodaji. U više navrata tužitelj navodi i zahvaljuje tuženoj na susretljivosti, srdačnosti i pomoći, a sada iznosi potpuno neistinite navode i vrijeđa tuženu. Navodi tužitelja da je molio tuženu za plaćanje najamnine do odobrenja kredita su također nebitni za ovaj postupak jer je tužena tijekom ovog dugotrajnog postupka čekanja tužitelja na isplatu kupoprodajne cijene stekla dojam o tužitelju kao osobi koja ne ispunjava svoje obveze te je jasno obrazložila tužitelju razloge odbijanja davanja stana u najam. Iz navedenih činjenica razvidno je da okolnosti poput potresa i epidemije virusa SARS-CoV-2 nisu značajno utjecali na ispunjenje ugovornih obveza stranaka jer je tužena u više navrata po zamolbi tužitelja ispunila sve njihove zahtjeve i odgovorila na sve upite, dok je ponašanje tužitelja jedini uzrok raskida Predugovora. Da je tužitelj htio kupiti predmetnu nekretninu, on je to i mogao po odobrenju kredita u ožujku, ali je išao od institucija do institucija tražeći za sebe najpovoljnije rješenje te mu je protekao rok čime je sukladno čl. 360. i 361. Zakona o obveznim odnosima raskinut Predugovor. Navodi da je tužitelj strana koja je nakon raskida Predugovora odbila sklopiti Ugovor o kupoprodaji nekretnine. Tužena ni na koji način nije priznala dug

5

 

Poslovni broj:  P-454/2020-41

 

već je iz svojih moralnih uvjerenja izvršila platež neduga dana 16. rujna 2020. u visini ½ kapare i to prije zaprimanja ikakve opomene jer je i nakon raskida predugovora bila u kontaktu sa tužiteljem, a tužitelj sad konstruira nepostojeće teze. Tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz o primitku opomene iz čega je razvidno prikrivanje navedenih činjenica. Tužena predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da nadoknadi tuženoj trošak parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predugovor o kupoprodaji nekretnine između stranaka od 30. siječnja 2020. (list 8-12, 116-120), objavu Ministarstva prostorno uređenja, graditeljstva i državne imovine uz objavu agencije-a (list 13-16), prepisku između stranaka (list 17-44), prepisku između tužitelja i T. M. (list 45-53), opomena pred tužbu (list 54-56), pregled prometa po računu tužitelja (list 58), prepisku između stranaka (list 68-80), oglas agencije (list 81), objava agencije (list 82), odluku o privremenoj obustavi javnog prometa (list 88), Odluku o mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih događanja (list 89-91), obavijest banke od 22. ožujka 2020. (list 92), potvrdu o primitku pošiljke (list 107), očitovanje S. V. iz agencije (list 113), odluku banka (dalje banka -list 114), odluku agencije - a od 15. svibnja 2020. (list 115), pisanje N. Š. E. (list 133-135), očitovanje banke (list 142), očitovanje banke uz zahtjev za stambeni kredit tužitelja (list 150-152), izvadak iz zemljišne knjige za kčbr. ... upisanu u zk ul ... M. (list 158-160), te je saslušao svjedoke D. M., N. Š. E., T. M., I. B., S. V., te tužitelja i tuženu kao stranke u postupku.

4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka i utvrđenog
činjeničnog stanja sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Među strankama je nesporno da su sklopile predugovor o kupoprodaji nekretnine između stranaka od 30. siječnja 2020. (list 8-12, 116-120), u koji je i sud izvršio uvid. Nesporno je da su stranke ugovorile kako će kupac odnosno tužitelj i tuženica kao prodavateljica do 29. svibnja 2020. sklopiti glavni Ugovor o kupoprodaji nekretnine opisane u članku 1. Predugovora površine 86,13 m2, te da će tužitelj isplatiti tuženici ukupnu cijenu u iznosu od 120.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, a tuženica tužitelju vratiti iznos predujma, koji je tužitelj isplatio tuženici na dan sklapanja predujma, u iznosu od 45.000,00 HRK1 u svrhu potvrde namjere zaključenja Ugovora o kupoprodaji nekretnine. Također je ugovoreno da u slučaju da kupac odustane od kupovine nekretnine, predugovorne strane suglasno utvrđuju da prodavatelj zadržava iznos plaćenog predujma, a ukoliko prodavatelj odluči odustati od prodaje nekretnine, dužan je isplatiti kupcu iznos uplaćenog predujma. Također je ugovoreno da ukoliko kupac ne izvrši obvezu plaćanja ukupnog iznosa kupoprodajne cijene u roku, na način i u iznosu utvrđenom navedenim predugovorom, isti će se smatrati raskinutim, te prodavatelj zadržava isplaćeni predujam. Ugovoreno je i da nakon što kupac izvrši obvezu plaćanja ukupnog iznosa kupoprodajne cijene u roku, na način i u iznosu utvrđenom navedenim predugovorom, prodavatelj će kupcu vratiti uplaćeni iznos predujma od 45.000,00 HRK1.

 

6 Poslovni broj: P-454/2020-41

6. U navedenom predugovoru o kupoprodaji nekretnine između stranaka od 30. siječnja 2020. ne spominje se na koji način će kupac financirati isplatu kupoprodajne cijene u iznosu od 120.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Međutim iz prepiske između stranaka (list 17-44) i prepiske između stranaka (list 68- 80) razvidno je da je tužena bila upoznata sa činjenicom da tužitelj ima namjeru podići kredit za kupnju predmetne nekretnine tužene uz subvenciju preko agencije

7. Uvidom u objavu Ministarstva prostorno uređenja, graditeljstva i državne imovine (list 13-16) utvrđeno je da navedeno Ministarstvo najavljuje otvaranje poziva za subvencioniranje stambenih kredita sa 30. ožujka 2020., te da će isti biti otvoren do kraja travnja, a po potrebi i dulje, a ne do 8. travnja 2020., zbog situacije sa Covidom (premda se isti izričito riječju ne spominje- spominje se samoizolacija, karantena, Stožer civilne zaštite) što je objavio i agencija uz raniju objavu od 30. ožujka 2020.

8. Navodi tužene iz odgovora na tužbu da tužitelj nije bio pripremljen za slanje zahtjeva agencij-u za poziv u ožujku u suprotnosti su sa prepiskom samih stranaka (list 17-44 i list 68-80) iz koje proizlazi da je tužitelj više puta od tužene zahtijevao pojedinu dokumentaciju na koju je onda morao čekati više dana, kao npr. izvadak iz zemljišne knjige bez plombe na njenoj nekretnini od 27. veljače do 6. ožujka 2020., te kasnije pribava uporabne dozvole 11. ožujka 2020., te potvrda da nekretnina nije bračna stečevina 1. travnja 2020. Međutim, iz navedenoga je vidljivo da banka očito od tužitelja nije odjednom tražila sve podatke, već su isti traženi jedan po jedan, a što nije krivnja stranaka.

9. Sporno je da li tužena može zadržati primljeni predujam, koji ustvari
predstavlja kaparu ili istu mora vratiti tužitelju, te da li je tužitelj odgovoran za
neisplatu ukupnog iznosa kupoprodajne cijene u roku ili je u pitanju viša sila, te da li
zbog navedenoga nije sklopljen glavni Ugovor o kupoprodaji nekretnine.

10. Svjedok D.M. prilikom saslušanja naveo je da su se supruga i on sa tužiteljem i njegovom suprugom 6. siječnja 2020. dogovorili da dođu vidjeti stan kojeg su stavili na "Njuškalo" radi prodaje, isti su pogledali stan i rekli da će im se javiti. Za nekih desetak dana oni su opet došli vidjeti stan i tada su se dogovorili oko kupoprodaje cijene, u oglasu su stavili cijenu od 129.000,00 EUR, no sa tužiteljem i njegovom suprugom dogovorili su se za kupoprodajnu cijenu od 120.000,00 EUR. Njegova supruga koja je ustvari bila prodavatelj stana pristala je na kupoprodaju uz uvjet da se to riješi do ožujka 2020. Bio je osobno prisutan u vrijeme kada je sredinom ožujka te godine u stan došao procjenitelj iz druge banke i sjećam se da je u to vrijeme taman počeo lock-down zbog Covid-a. Dalje se u vezi prodaje tog stana sa tužiteljem dogovarala njegova supruga tako da on u neke detalje u vezi toga nije bio točno upućen. Poznato mu je da se ta kupoprodaja nije realizirala do ožujka već je dogovoreno da se rok za to produži do kraja svibnja 2020. i dogovorena je kapara u iznosu od 45.000,00 HRK1 koja je supruzi i isplaćena. Kada je sve bilo dogovoreno, nešto je kod tužitelja i njegove supruge zapelo, koliko se sjeća rekli su da će prijeći u drugu banku. U konačnici ova kupoprodaje nije bila realizirana, a što se tiče primljene kapare, supruga je odlučila da će vratiti polovinu primljene kapare što je i učinila no par dana nakon toga zaprimili su tužbu u ovom predmetu. Navodi da njemu nije poznat razlog iz kojeg kupoprodaja nije realizirana u

7 Poslovni broj: P-454/2020-41

 

dogovorenom roku. Navodi da su imali i druge kupce za taj stan, ali nakon što su se s tužiteljem dogovorili za kupoprodaju, nisu se više ni s kim dogovarali oko prodaje tog stana i oglas je sa Njuškala skinut kada je tužitelj dao kaparu. Ne zna da bi supruga izjavila da kašnjenje od par dana nije problem. Stan je prodan na ljeto 2020. nedugo nakon raskida predugovora sa tužiteljem, a prodan je za cijenu manju od one koju je ponudio tužitelj, točnije prodan je za cijenu od 117.000,00 EUR. Misli da su ponovno postavili oglas radi prodaje predmetnog stana no nije u to sasvim siguran. Konačni  kupac stana bio je prvi puta na pregledu stana u ljeto prošle godine (2020.) i odmah je rekao da će stan kupiti i sve se to realiziralo u 2 – 5 dana, tako nekako. Ne zna je li tužiteljima bio odobren kredit kod prve banke kojoj su se obratili, ali zna da oni nisu bili zadovoljni prvom bankom. U predugovoru rok kupoprodaje nije bio vezan za agenciju.

11. Svjedok N. Š. E. navodi da su se suprug i ona odlučili kupiti nekretninu i tako su došli u kontakt sa tuženom i njenim suprugom u siječnju prošle godine (2020.). Suprug tužene pokazao im je stan i oni su se s njime sve usmeno dogovorili i u to vrijeme njihovi kontakti bili su prijateljski. U siječnju prošle godine suprug i tužena su kod j. b. u S. potpisali predugovor, ona je bila prisutna i sjeća se kako je tada tužena uz smiješak izjavila da se ne brinemo ukoliko dođe do prekoračenja roka od par dana. Oni su i tuženoj i njenom suprugu rekli da će se u vezi te kupnje obratiti agenciju te da ne znaju točno kada će taj natječaj početi i završiti. Točno je da su se u početku dogovarali za rok sklapanja kupoprodajnog ugovora u ožujku prošle godine, no kako su imali saznanja da će rok za natječaj kod agencija biti u proljeće, upravo zato su stavili krajnji rok za zaključenje kupoprodajnog ugovora krajem svibnja, točnije 29. svibnja 2020. jer su doista očekivali da će se sve to uspjeti realizirati kroz 2 – 3 mjeseca. Međutim zbog okolnosti koje su kasnije nastale, to se odužilo za nekih 10-tak dana nakon dogovorenog roka. Suprug je cijelo to vrijeme bio u kontaktu sa tuženom. Ona se u komunikaciju s tuženom više uključila u svibnju jer su suprug i ona shvatili da tužena i njen suprug više nisu tako prijateljski raspoloženi i da sumnjaju da će se kupoprodaja realizirati. Oni su u to vrijeme intenzivno nazivali i agenciju i banku i uvjeravali su ih da će njihov predmet biti riješen svakog trena i doista je bilo samo pitanje dana kada će se to realizirati. Pokušala je od tužene izvući dozu ljudskosti kako bi im izašla u susret s tih nekoliko dana prekoračenja jer su svaki čas očekivali realizaciju kredita. U to vrijeme je bila i na početku trudnoće pa je htjela tuženoj ukazati na stres koji zbog cijele situacije u to vrijeme prolazi. Pokušavali su kontaktirati sve do kojih su mogli doći, a tužena je na njihove molbe odgovorila da ne može ništa obećati te da mora razgovarati sa suprugom. Navodi da su 9. lipnja došli u mogućnost potpisati kupoprodajni ugovor no tužena se u konačnici nije složila da se kupoprodaja izvrši pod dogovorenim uvjetima. Na pitanje da navede jesu li suprug i ona stekli dojam da druga strana nije spremna na prekoračenje roka navodi da kako se dogovoreni rok bližio, osjetili su da su prodavatelji spremni prodati stan nekom drugom ako dođe do prekoračenja roka, a konačno oni su im i izjavili da će im u tom slučaju prodati stan, ali bez uračunavanja kapare. Suprug je rekao kako je tužena spomenula druge kupce kojima je ili će pokazivati stan. Predmetni stan je trebao biti njihova prva nekretnina kojom su htjeli riješiti svoje stambeno pitanje, planirala je i raspored namještaja u prostorijama i doista su bili ozbiljni kupci. Oni su osim sa prvom bankom kojoj su se obratili radi kredita, zahtjev podnijeli i drugoj banci, međutim zbog toga nisu stopirali zahtjev podnijet prvoj banci, jednostavno su željeli vidjeti koja od

8 Poslovni broj: P-454/2020-41

banaka će im dati bolje uvjete. To je bilo još u vrijeme kada agenciju nije ni otvorio natječaj. U konačnici su sa prvom bankom i zaključili ugovor o kreditu. Na pitanje da li su u siječnju 2020. dogovarali kupnju neke druge nekretnine navodi da su suprug i ona u to vrijeme doista razgledavali više nekretnina, pa su nakon prvog razgledavanja predmetnog stana gledali i druge stanove, no nakon toga su se odlučili upravo za stan tužene i potom su ga došli ponovno pogledati. Nakon toga druge stanove više nisu gledali. Zahtjev banci je predao njen suprug, a ona se više ne može sjetiti kada je to točno bilo. U drugu banku radi informacija o krediti otišli su u   ožujku 2020. Ne sjeća se kada je kredit odobren, no kredit je bio odobren puno ranije, ali su morali čekati odobrenje agencijeNije joj poznato ni kada je banka poslala zahtjev APN-u. Ne može se sjetiti kada je tužena javila suprugu da će stan pokazivati i drugim kupcima.

12. Svjedok T. M. prilikom saslušanja naveo je da radi kao specijalist poslovnog odnosa u agenciju ... u Z.i zaprimio je i zahtjev za kredit tužitelja. Sjeća se da je u predmetu tužitelja kredit bio odobren i to 9. travnja 2020., međutim čekalo se odobrenje agencije, što je rezultiralo produženjem roka za isplatu kredita. Zbog Covid-a agencije je produžio rok za zaprimanje zahtjeva svih kredita i zbog toga su svi zahtjevi istovremeno sa zakašnjenjem vraćeni i njima. Oni kada prime dokumentaciju od agencije automatski zovu klijente. Koliko se sjeća, u predmetu tužitelja prodavateljica je u konačnici odustala od prodaje stana. Sjeća se da je tužitelj sa zahtjevom za kredit počeo dolaziti početkom prošle godine (2020.), u prvom momentu bila je riječ o obično stambenom kreditu, međutim nakon toga je sa tužiteljeve strane nešto produženo i potom je u kombinaciju došao agencijei zbog toga je sve bilo produženo. Navodi da obraćanje klijenta banci radi ispitivanje kreditne sposobnosti ne predstavlja ništa obavezno u vezi kredita što se tiče banke već je potrebno da kupac dostavi svu dokumentaciju pa tako vlasnički list i sve što je potrebno kako bi se krenulo u realizaciju kredita. Njihova poslovnica u ... zbog potresa koji se dogodio u ožujku više nije mogla raditi, pa su bili raspoređeni u poslovnicu u ... a kasnije u ..., međutim u tom periodu su radili, doduše postupci su se zbog toga doista otegnuli s obzirom da su se i ljudi zbog pandemije razbolijevali. Na pitanje da li je imao dojam kada mu se tužitelj obraćao da mu se žurilo u vezi realizacije kredita navodi da se njemu žurilo, međutim s tim u vezi žuri se svima. Postupak stambenog kredita nije jednostavan, a postupak agencije kredita je ekstremno složen i država traži sve dokumente povrh onih koje traži banka kao i dodatne ovjere i slično. Tužitelj i on su bili u kontaktu putem maila cijelo vrijeme. Navodi da postoji mogućnost da "back office" banke može tražiti i dodatnu dokumentaciju, a i odbiti kredit, no to se u slučaju tužitelja nije dogodilo. Tužitelj nije odustajao od kredita i doista ga je htio realizirati, ali postupak je s njegove strane bio specifičan oko pribavljanja dokumentacije. Na pitanje da navede kada mu je tužitelj dostavio svu dokumentaciju za potrebe postupka kredita navodi da je to bilo nekih tri tjedna do mjesec dana prije odobrenja kredita. Na pitanje može li klijent koji je podnio zahtjev agencije-u odustati od tog zahtjeva agenciju i dalje realizirati kredit odgovara kako ne može, odnosno može ako pokrene sasvim novi proces kredita. U slučaju da klijent odustane od agencija treba stornirati postavljeni zahtjev i krenuti s novim zahtjevom. Tu je problem što su u takvom slučaju uvjeti kredita sasvim drugačiji jer je riječ o drugom kreditu, a klijent u tom slučaju sigurno gubi 2 ili 3 tjedna. Banka od dokumentacije može priznati jedino procjenu dokumentacije, druga dokumentacija, pa i vlasnički list mora biti nova i kredit ide iz početka. Na pitanje kada je zahtjev banka stigao agenciji navodi da mu to nije poznato. Zna da je kredit bio odobren i da je dokumentacija od strane agencija

9 Poslovni broj: P-454/2020-41

bila u procesu i oni su je čekali, a u konačnici je sve stalo zbog odustanka prodavateljice.

13. Svjedok I. B., zaposlenica banka, prilikom saslušanja navela je da je u predmet tužitelja u vezi ostvarenja kredita bila manje upućena jer je bila riječ o predmetu kolege T. M. Ona je s tužiteljem razmijenila nekoliko mailova i sjeća se da je on postavljao pitanja u vezi subvencije koja mu je premanjegovim navodima odobrena 15. svibnja i pitao je kada može doći po dokumentaciju. Oni u poslovnici ne mogu ništa sve dok ne dobiju dokumentaciju agencija, pa su tako tužitelju i odgovorili na njegov upit i rekli mu da mora čekati jer su tu dokumentaciju čekali i oni. Detalji njegova ugovora nisu joj poznati, a ne zna ni što se dešavalo u prethodnom razdoblju. Ona je putem maila s tužiteljem komunicirala u lipnju prošle godine (2020.), misli da je on postupak u vezi ostvarenja kredita pokrenuo u travnju prošle godine. Na pitanje da li je pandemija Covid-a i okolnost potresa u Zagrebu utjecala na rokove odobrenja kredita odgovara da joj je poznato kako su zbog pandemije produženi rokovi za zaprimanje subvencija agencije i ti krediti su specifični. Redovni stambeni krediti traju otprilike 1 mjesec, a kod kredita agencija moraju se poduzimati i druge radnje i preporuka je klijentima da s time upoznaju prodavatelje jer procedura takvih kredita traje minimalno 3 mjeseca. Na pitanje da li je dostavljanje fizičke dokumentacije preko urudžbenog bilo usporeno zbog naprijed navedenih okolnosti odgovara kako doista je, poznato joj je da su iz agencija zbog potresa djelatnici bili izmješteni na drugu lokaciju pa je zbog toga postupak bio usporen. Navodi da tužitelj svojim ponašanjem nije pridonio odugovlačenju tog postupka, on je dokumentaciju predao na vrijeme, ali trebao je čekati dokumentaciju agencija subvenciji. Njemu je po njenom mišljenju svakako bilo stalo da se sva dokumentacija za kredit ishodi na vrijeme.

14. Svjedok S. V., zaposlenik agencije, prilikom saslušanja naveo je da o predmetu ovog spora može reći ono što je vidio iz svojih spisa. U tom spisu postoji predugovor zaključen među stankama u siječnju 2020. Poznato mu je da je tužitelj kod banke pokrenuo postupak ostvarenja kredita i ta dokumentacija je poslana agenciju kako bi dobili subvenciju na stambeni kredit. Premet tužitelja ušao je u agenciji 21. travnja 2020. i oni su nakon tog krenuli u obradu. Napominje da je predmet tužitelja bio 1945 po redu i trebalo je neko vrijeme da se predmet obradi. Agencija je 15. svibnja 2020. donio odluku da se subvencija tužitelju odobrava i istog dana ta odluka je poslana banci. To se u praksi radi da oni skeniraju i pošalju mailom tu dokumentaciju banci, a potom bankari za dva ili tri dana dolaze kod njih preuzeti isprintane primjerke. Nakon toga bila je dužnost banke da sačini ugovor s njima. Taj ugovor ušao je u agenciju 26. svibnja 2020., oni su ugovor provjerili, ovjerili i potpisali, te vratili u banku 2. lipnja 2020. Nakon toga banka je bila samo dužna upisati se na nekretninu i isplatiti novac za što je obično potrebno 1 -2 dana. Dodao je kako ih, barem koliko je njemu poznato, nitko nije kontaktirao da se predmet tužitelja ubrza kao ne bi došlo do ove situacije do koje je došlo. Napominje da mu se tužitelj obratio, ne sjeća se više da li telefonom ili mailom i pitao ga je da li je voljan dati iskaz kao svjedok u ovom postupku, na što je pristao. Isti mu se obratio nakon što je sve u vezi njegove kupoprodaje propalo, što je kasnije doznao. Poslovanje agencijua nije teklo na uobičajen način, radilo se o početku pandemije Covida zbog čega su radili u smjenama, nešto ljudi radilo je kod kuće, a predmeti se kod kuće nisu mogli obrađivati uobičajenom brzinom. Čini mu se da se zaraza u to vrijeme pojavila i u agenciju u zbog čega je kapacitet radne snage bio smanjen, a zbog tog je

10 Poslovni broj: P-454/2020-41

 

smanjena i produktivnost. Zbog potresa nisu bili posebno izmješteni već tijekom dva dana nisu radili, a za to vrijeme se provjeravala stabilnost zgrade. Na pitanje postoje li rješenja agencija u predmetima podnijetim prema natječaju koji je započeo 30. ožujka 2020. prije datuma 15. svibnja odgovara kako postoje i to već od 4 ili 5. travnja te godine. Naime predmeti se rješavaju prema redu zaprimanja, postoje ukupno 3 razine, prvo urudžbeni, zatim obrada, a nakon toga povjerenstvo koje donosi odluku, a tu odluku pak potpisuje direktor, a nakon pečatiranja ona ide banci. Postoje i predmeti koje je potrebno dopuniti pa za sve to navedeno treba određeno vrijeme, točno se ne sjeća, ali misli da je tužitelj dostavio svu dokumentaciju koju je trebao dostaviti.

15. Tužitelj M. E. prilikom saslušanja naveo je da su on i supruga tražili stan pa su vidjeli na oglasima dobru priliku i 7. siječnja 2020. išli su vidjeti stan tužene u naselju I. i tome je bio prisutan njen suprug. Rekli su mu da će mu se još javiti, a u međuvremenu su išli vidjeti još jedan stanu u istom kvartu za koji s čak dali i ponudu, no kako nije bila prihvaćena javili su se opet suprugu tužene i 19. siječnja 2020. došli opet vidjeti stan tužene i dogovorili su se oko cijene i doista su imali namjeru kupiti taj stan. Sa tuženom se potom čuo telefonom i ona je imala upita u vezi toga koliko traje ta procedura kod agencija, a on ju je obavijestio da ta procedura obično traje oko 2-3 mjeseca. Ubrzo nakon toga su 30. siječnja sklopili predugovor kod javnog bilježnika, taj ugovor napisala je tužena, a oni su imali samo jednu korekciju prema kojoj su tražili da ukoliko prodavatelj odustane od prodaje, da se vraća dupli predujam. To tužena nije prihvatila pa su pristali da se ne vraća dupli predujam um tom slučaju već samo da im se vrati plaćeni predujam. Kod javnog bilježnika prilikom sklapanja predugovora bili su prisutni tužena, njegova supruga i on i tada im je rečeno da se ne brinu ako i prijeđemo koji dan dogovorenog roka. Tom prilikom su tuženoj predali predujam u gotovini u iznosu od 45.000,00 HRK1. Nakon toga je stalno nastojao dobivati informacije od banke i od agencij-a i o tome je redovito obavještavao tuženu. Banka je napravila procjenu nekretnine početkom ožujka, ranije to nisu mogli napraviti jer je na stanu bila neka plomba pa je to tužena nakon toga riješila. Procjena od 106.000,00 EUR im je bila mala jer su ugovorili kupoprodajnu cijenu od 120.000,00 EUR i on je zbog toga odmah išao tražiti mišljenje druge banke i za tjedan dana imali su procjenu druge banke u iznosu od 110.000,00 EUR. Nakon toga su se ipak odlučili za prvu banku i nisu niti prekidali proces kod te banke, već su nastavili s njom. Potom je uslijedilo prikupljanje potrebnih papira, on se 1. travnja našao s tuženom u stanu jer je trebalo ispuniti papire koje je trebao predati banci. Tom prilikom desio se jedan moment u liftu kada je tužena spomenula da i drugim ljudima pokazuje stan zbog čega je ostao zatečen i nije imao komentara. On je ispunjene papire vratio u banku i konstantno se informirao o tome u kojem je stanju njegov predmet i o tome je informirao tuženu kako bi sa svime bila u toku. 15. svibnja odobren im je i agencija. Rok iz predugovora, a to je bio 29. svibnja, približavao se i on je zbog toga stalno nastojao sve to što prije realizirati, međutim kako je u međuvremenu bio i potres i došlo je i do pandemije sve se to kod agencija i banke prolongiralo. U konačnici je sve realizirano 9. lipnja, međutim to je bilo nakon isteka roka iz predugovora. Navodi da su se s tuženom oko 29. svibnja čuli svakodnevno s novim informacijama i nisu tada ni naslućivali da će ostati bez predujma. Međutim 9. lipnja kada su im iz banke javili da je sve spremno dobili su informaciju od tužene da možemo ići u realizaciju ugovora, ali bez plaćenog predujma. Tjedan dana nakon toga tužena mu se javila i tražila da joj pošaljem svoj IBAN kako bi mu uplatila pola

11 Poslovni broj: P-454/2020-41

kapare. On joj ga je i poslao i tri mjeseca nakon toga dobio je uplatu pola iznosa kapare koju su tuženoj platili. Proceduru u vezi kredita započeo je u poslovnici u Jurišićevoj ulici međutim taj postupak nije tamo završen jer se desio potres i trebali su premjestiti svu dokumentaciju u drugu poslovnicu, a u početku nisu ni znali gdje će to biti da bi me za dva tjedna obavijestili kako će to biti u poslovnici u Vukovarskoj, tamo je dobio i novog osobnog bankara, te je tamo taj proces bio i završen. Na pitanje jesu li dobili informaciju da se poslovanje banke i agencija odvija uobičajeno odgovara da nisu. Naime djelatnici su radili otežano i mnogi su radili od kuće te su konstantno trebali ići u ured po papire potrebne za redovni tijek poslovanja pa im je rad bio otežan. Na pitanje da li im je tužena izričito dala do znanja da se nakon proteka dogovorenog roka predugovor raskida i posao otpada ističe da im ona u periodu do isteka ugovorenog roka to nije dala za naslutiti. Na pitanje da navede jesu li u predugovoru ugovorili odobrenje agencija kao uvjet za sklapanje ugovora odgovara da se toga više ne sjećam, a ne sjeća se koji je bio prvi rok za isplatu cijene i sklapanje glavnog ugovora. Na pitanje zašto su čekali s predajom dokumentacije u banku do ožujka odgovara da prije toga ništa nisu mogli ni predati u banku jer su mu tamo govorili kako još nisu dobili ni uvijete od agencije pa da bi mogli krenuti sa svojim dijelom posla. Na pitanje kada su javili tuženoj da su odabrali drugu banku odgovara da tuženoj nisu ni javili da su odabrali drugu banku već ju je obavijestio da će zatražiti procjenu druge banke. Smatra da to proizlazi i iz njihove prepiske koja je priložena spisu koja nije niti sporna. Ne osporava da mu je tužena poslala poruku u kojoj je izjavila da je zabrinuta da se realizacija prodaje neće stići provesti do kraja svibnja.

16. Tužena A. B. M. prilikom saslušanja navela je da je točno da su se tužitelj i njegova supruga javili na njihov oglas objavljen na Njuškalu te su došli pogledati stan i tome je bio prisutan njen suprug. Tada ga je suprug obavijestio o tome kako kupac pita za korekciju cijene koju su označili u iznosu od 129.000,00 EUR, a kako je kupac izjavio da očekuje kako će se prodaja realizirati tijekom ožujka oni su spustili cijenu i dogovorili se za iznos od 120.000,00 EUR. Ona je nakon toga prema jednom predlošku kojeg je imala od ranije napisala predugovor, a tada je pitala tužitelja koji rok da stavi u predugovor. On je na to pitao za mogućnost aneksa zbog produljenja roka u slučaju kašnjenja pa je prvo rekao da bi to bilo do travnja, pa svibnja mjeseca i ja sam rekla da ću odmah u predugovor staviti 29. svibnja i da nema potrebe za aneksom. Kaparu su tražili u iznosu od 5%. Tužitelj je tražio i članak o vraćanju dvostruke kapare u slučaju njenog odustanka, međutim njima to nije bilo prihvatljivo, jer su u stvari tužitelju izašli u susret sa svim njegovim zahtjevima. 30. siječnja su potpisali predugovor i točno je da je tada rekla da se ne brinu oko produljenja roka i da se oko toga možemo dogovoriti. Nakon toga u stan je došao jedan pa drugi procjenitelj i nam je bilo jasno da se to neće brzo realizirati. Što se tiče plombe na njihovom stanu, radilo se o nekoj greški gruntovnice i ta plomba je skinuta. Nakon toga se našla s tužiteljem u stanu radi potpisa papira za banku no nije točno je tada izjavila kako stan pokazuje drugima. Njima su se doista i dalje javljali zainteresirani, no rekli su da je stan kaparen i da nije na raspolaganju, a tužitelju je rekla da su zainteresirane osobe tražile da se javimo ako ne realiziramo ugovor s tužiteljem. Protekom daljnjeg vremena bilo je realno da se prodaje neće realizirati u skorije vrijeme i ona je tako i napisala u poruci koju je uputila tužitelju. Nije bila sigurna što će se dogoditi kada rok iz predugovora protekne, a kada je on istekao, javila se tužiteljeve supruga i pitala možemo li se dogovoriti o nastavku uvjeta iz

12 Poslovni broj: P-454/2020-41

predugovora, ona je odgovorila kako stan neće prodavati prije nego što se s njima čuju. Kada joj se tužitelj javio i tražio da mu pošalje nacrt ugovora, a to je bilo još prije roka iz predugovora, rekla je da nema problema i taj nacrt mu je poslala. U lipnju kada joj se tužitelj javio i obavijestio je o tome da su završili proceduru u vezi kredita, rekao je da pristaju kupiti stan pod uvjetima iz predugovora, međutim njima to tada više nije bilo prihvatljivo. U razgovorima istoga dana je tužitelju rekla kako se mogu dogovoriti oko realizacije toga posla ukoliko mu vrate pola kapare, međutim tužitelj na to nije pristao tako da u konačnici tu prodaju nisu realizirali. Stan su na kraju prodali u rujnu 2020. Na pitanje smatra li da su se tijekom ožujka 2020. izmijenile okolnosti u poslovanju banke i agencije, s obzirom na Covid i potres u Z., navodi da vjeruje da su se životne okolnosti promijenile svima no ona doista ne zna na koji način se to odrazilo na rad institucija, konkretno banke i agencije. Zna samo da ju je tužitelj u ožujku obavijestio o pokretanju postupka kod druge banke. Na pitanje da li ju je tužitelj obavještavao o procesu postupka kod banke i agencija navodi da ju je obavještavao, ali koje je konkretno postupke sa strane poduzimao ona točno ne zna.

17. Članak 303 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje u tekstu: ZOO) propisuje da ako je u trenutku sklapanja ugovora jedna strana dala drugoj stanovit iznos novca ili stanovitu količinu drugih zamjenljivih stvari kao znak da je ugovor sklopljen (kapara), ugovor se smatra sklopljenim kad je kapara dana, ako nije što drugo ugovoreno, dok st. 3. istog članka propisuje da ako što drugo nije ugovoreno, strana koja je dala kaparu ne može odustati od ugovora ostavljajući kaparu drugoj strani, niti to može učiniti druga strana vraćanjem dvostruke kapare. S time da čl. 304. st. 1. ZOO-a propisuje da ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, druga strana može po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete, a kaparu uračunati u naknadu ili vratiti ili se zadovoljiti primljenom kaparom, dok st. 2 istog članka propisuje da ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana može, po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete i vraćanje kapare, ili tražiti vraćanje dvostruke kapare, a st. 3. istog članka propisuje da u svakom slučaju, kad druga strana zahtijeva ispunjenje ugovora, ona ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog zakašnjenja, te st. 4. istog članka propisuje da sud može, u slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka, na zahtjev zainteresirane strane smanjiti pretjerano veliku kaparu.

18. Članak 373 st. 1. ZOO-a propisuje da kada je ispunjenje obveze jedne strane u dvostranoobveznom ugovoru postalo nemoguće zbog izvanrednih vanjskih događaja nastalih nakon sklapanja ugovora, a prije dospjelosti obveze, koji se u vrijeme sklapanja ugovora nisu mogli predvidjeti niti ih je ugovorna strana mogla spriječiti, izbjeći ili otkloniti te za koje nije odgovorna ni jedna ni druga strana, gasi se i obveza druge strane, a ako je ova nešto ispunila od svoje obveze, može zahtijevati vraćanje stečenog bez osnove.

19. Opće je poznato da se krajem 2019. godine u Narodnoj Republici Kini pojavio novi virus koji je nazvan SARS-CoV-2 (Severe Acute Respiratory Syndrome Coronavirus-2), te se radi o novom soju koronavirusa koji prije nije bio otkriven kod ljudi, te je Covid-19 naziv bolesti uzrokovane SARS-CoV-2 virusom. Također, opće je poznato da je prvi slučaj Covid-19 u Hrvatskoj registriran 25. veljače 2020., te da je u

13 Poslovni broj: P-454/2020-41

međuvremenu u svijetu došlo do pandemije bolesti Covid-19 uzrokovane SARS-CoV-
2 virusom.

20. Stranke su sklopile predmetni predugovor o kupoprodaji nekretnine 30. siječnja 2020. prije nego što je virus SARS-CoV-2 dospio u Hrvatsku (25. veljače 2020.), te kada još uvijek nisu poduzimane nikakve ekstremne mjere za sprječavanje širenja bolesti Covid-19, odnosno nisu stupile na snagu nikakve mjere vezane uz bolest Covid-19, koje je donosio Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske. Od pojave prvog slučaja Covid-19 u Hrvatskoj Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske je donosio više odluka o mjerama, odnosno ograničavanjima, a koje su mijenjane ovisno o stanju i broju slučajeva bolesti Covid-19 u Hrvatskoj u pojedinom trenutku, a radi sprječavanja zaraze odnosno prijenosa bolesti Covid-19 u Hrvatskoj, što je također opće poznato. Skladno tome su donesene i odluka o privremenoj obustavi
javnog prometa od 21. ožujka 2020. (list 88) i Odluka o mjerama ograničavanja
društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i
kulturnih događanja od 19. ožujka 2020. (list 89-91), u koje je i sud izvršio uvid. Iz
istih odluka je razvidno da je poslodavcima propisano organizirati rad od kuće gdje je
moguće, zabraniti dolazak na radna mjesta radnicima koji imaju povišenu tjelesnu
temperaturu i smetnje sa dišnim organima, a posebno suhi kašalj i suhi dah.

21. Vezano za utjecaj navedenih mjera Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske očitovali su se i djelatnici banke i agencija te su naveli da je pandemija bolesti Covid-19 utjecala na brzinu postupanja u banke i agencije. Pri tome je značajan iskaz svjedoka S. V., djelatnika agencija, kada navodi da poslovanje agencija nije teklo na uobičajen način, radilo se o početku pandemije Covida zbog čega su radili u smjenama, nešto ljudi radilo je kod kuće, a predmeti se kod kuće nisu mogli obrađivati uobičajenom brzinom. Čini mu se da se zaraza u to vrijeme pojavila i u agenciju zbog čega je kapacitet radne snage bio smanjen, a zbog tog je smanjena i produktivnost, a što potvrđuje i iskaz svjedoka T. M., djelatnika banke koji je radio na obradi kredita tužitelja, kada isti navodi da je zbog Covid-a agencije produžio rok za zaprimanje zahtjeva svih kredita i zbog toga su svi zahtjevi istovremeno sa zakašnjenjem vraćeni banci. Na brzinu obrada kredita utjecao je i potres, pa isti svjedok navodi da njihova poslovnica u ... zbog potresa koji se dogodio u ožujku više nije mogla raditi, pa su bili raspoređeni u poslovnicu u ..., a kasnije u ..., međutim u tom periodu su radili, ali su se postupci zbog toga doista otegnuli s obzirom da su se i ljudi zbog pandemije razbolijevali. I Svjedok I. B., zaposlenica banke ističe da je zbog Covid-a agencije produžio rok za mzaprimanje zahtjeva svih kredita. Sud nije imao razloga ne prihvatiti iskaze navedenih svjedoka s obzirom da si isti nezainteresirani za ishod ovog postupka.

22. Sam tužitelj i njegova supruga N. Š.E. prilikom saslušanja navode da je tužitelj želio poštovati sve rokove iz predugovora o kupoprodaji nekretnine između stranaka vezano za isplatu kupoprodajne cijene do 29. svibnja 2020., te se stalno raspitivao i požurivao kod banke i agencija, što proizlazi i iz prepiske između tužitelja i T. M. (list 45-53). Tužitelj ističe da je o cijelom procesu dobivanja kredita uz subvenciju agencija obavještavao tuženu, a sud nije imao razloga ne prihvatiti iskaz istoga s obzirom na prepisku između stranaka, a koje su dostavile jedna i druga strana (list 17-44 i list 68-80).

 

14 Poslovni broj: 5 P-454/2020-41

23. Iz iskaza tužene proizlazi da ista s obzirom na bolest Covid i potres u Z., vjeruje da su se životne okolnosti promijenile svima no ona doista ne zna na koji način se to odrazilo na rad institucija, konkretno banke i agencija.

24. Uvidom u odluku banke (list 114) utvrđeno je da je navedena banka potvrdila da tužitelj ispunjava uvjete za davanje stambenog kredita za kupnju nekretnine površine 86,13 m2, za ukupnu kupoprodajnu cijenu od 120.000,00 EUR, što bi odgovaralo podacima iz predugovora između stranaka, a što je agencijja zaprimila 21. travnja 2020., a iz iskaza svjedoka T. M. proizlazi da je tužitelju kredit odobren 9. travnja 2020. Uvidom u odluku APN-a od 15. svibnja 2020. (list 115) razvidno je da je agencija već navedenog dana odobrio subvencioniranje kredita tužitelja za kupnju stana površine 86,13 m2, koji opisom odgovara stanu tužene iz čl. 1. predugovora između stranaka. Uvidom u pismeno očitovanje S. V. (list 113) utvrđeno je da isti navodi da je Ugovor o kreditu između banke, agencija i korisnika kredita, kupca nekretnine ušao u agencija 26. svibnja 2020., a izašao je provjeren, potpisan i ovjeren 2. lipnja 2020.

25. Iz očitovanja banka uz zahtjev za stambeni kredit tužitelja od 9. srpnja 2020. (list 150-152) razvidno je da se navedeni zahtjev ne odnosi na stan tužene iz čl. 1. predugovora između stranaka s obzirom da je cijena robe navedena 115.000,00 EUR, a iznos kredita je 111.199,00 EUR. Iz izvatka iz zemljišne knjige za kčbr. ... upisanu u zk. ul. ... M. (list 158-160) razvidno je da na navedenoj nekretnini površine 67,18 m2, postoji zabilježba tereta upravo u iznosu od 111.199,00 EUR, pa su isti nebitni za rješenje ovog postupka.

26. Imajući na umu sve navedeno sud smatra da je do raskida predugovora
između stranaka zbog neisplate kupoprodajne cijene u roku do 29. svibnja 2020.
došlo zbog izvanjskih okolnosti (pandemije bolesti Covid-19 i potresa u Z.), a na koji potres i pandemiju niti jedna od stranaka nije mogla utjecati, zbog koje su i donesene Odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, koje su otežale i usporile poslovanje banaka i agencije, pa stoga do raskida predugovora nije došlo niti zbog krivnje tužitelja, a niti zbog krivnje tužene.

27. Stoga sud smatra da sukladno čl. 373. st. 1. ZOO tužitelj može zahtijevati vraćanje kapare po pravilima o vraćanju stečenog bez osnove.

28. Članak 1111. st. 1. ZOO-a pripisuje da kad dio imovine neke osobe na
bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom
pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je
dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi,
dok st. 3. istog članka propisuje da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti
nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je
kasnije otpala.

29. S obzirom na navedeno sud smatra da je u navedenoj situaciji, kada je
došlo do raskida predugovora, a za koji raskid nije kriva niti jedna od stranaka, te
predugovor nije ispunjen upravo zbog izvanrednih vanjskih događaja nastalih nakon
sklapanja predugovora, a prije dospjelosti obveze, koji se u vrijeme sklapanja
predugovora nisu mogli predvidjeti, niti ih je ugovorna strana mogla spriječiti, izbjeći
ili otkloniti, a tužena je primila određeni iznos novca, u ovom slučaju 45.000,00 HRK1,

15 Poslovni broj:  P-454/2020-41

 

s osnove koja je otpala, to je ista dužan navedeni iznos novaca onda i vratiti tužitelju temeljem čl. 1111 st 3. u vezi sa čl. 373. st. 1. ZOO-a.

30. S time da je tužena još 16. rujna 2020. tužitelju vratila polovicu navedenog iznosa od 22.500,00 HRK1, što nije sporno između stranaka, a navedeno proizlazi i iz pregled prometa po računu tužitelja (list 58), pa je ista onda dužna vratiti ostatak iznosa od 22.500,00 HRK1.

31. Sud smatra da tužitelj na navedeni iznos od 22.500,00 HRK1 ima pravo i na zakonske zatezne kamate temeljem čl. 1115. ZOO-a i to od dana podnošenja opomene pred tužbu (list 54-56) koja je poslana 16. rujna 2020. kako to proizlazi iz potvrde o primitku pošiljke (list 107), jer tužena nije nepošteni stjecatelj. Kako tužitelj potražuje kamate od 30. svibnja 2020., to je sud odbio tužbeni zahtjev u pogledu kamata od 30 svibnja 2020. do 15. rujna 2020., a dosudio isto od 16. rujna 2020. do isplate. Naime, sud je imao na umu da navedeni članak 1115. ZOO-a propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

32. Imajući na umu navedeno odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke presude.

33. Temeljem čl. 154. st. 5 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP) tuženici su dužni tužiteljici platiti trošak parničnog postupka u iznosu od 2.689,69 EUR/20.265,50 HRK1 s obzirom da tužiteljica nije uspjela samo u malom dijelu svoga zahtjeva koji se odnosi na kamate, a zbog čega nije došlo do dodatnih troškova.

34. Trošak tužitelja se sastoji od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku –odvjetniku a u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe, sastav četiri obrazložena podnesaka, te pristup na ročišta od 24. svibnja 2021., 15. srpnja 2021., 14. prosinca 2021., 5. travnja 2021. i 2. listopada 2023. po 100 bodova, temeljem Tbr. 7. t. 1., 8. t. 1. i 9. t. 1. Tarife, te sastav podnesaka od 15. prosinca 2020. i 8. prosinca 2021. po 25 bodova, temeljem Tbr. 8. t. 3. Tarife, što ukupno iznosi 1.050 bodova, što uz vrijednost 1 boda od 15,00 HRK1 temeljem Tbr. 50 Tarife iznosi 15.750,00 HRK1 uz 25% PDV-a temeljem Tbr. 42 Tarife u iznosu od 3.937,50 HRK1 ukupno 19.687,50 HRK1. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 287,50 HRK1 (elektronska dostava), te trošak sudske pristojbe na presudu koja je tužitelju u skladu s čl. 7. t. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18) priznata u iznosu od 287,50 HRK1, odnosno 50% od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19), jer se ova presuda punomoćniku tužitelja dostavlja u elektroničkom obliku pa je onda dužan platiti samo polovicu ove pristojbe ako istu plati u roku od tri dana od dostave ove presude.

 

16 Poslovni broj: P-454/2020-41

 

35. Odluka o kamatama na troškove postupka temelji se na čl. 30. st. 3
Ovršnog zakona (112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22) u svezi sa čl.
29 st. 2 ZOO-a.

U Sesvetama 15. studenoga 2023.

 

 

S U D A C

Andrea Herendić, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka
prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud,
pismeno u 3 (tri) primjerka.