Poslovni broj 43 Gž-4429/2022-2

 

 

  Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zagrebu

   Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 43 Gž-4429/2022-2

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

             

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandže kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Gordane Držaić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. D. iz Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica I. Š., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G.&P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2280/19-46 od 22. srpnja 2022. i rješenja istog suda poslovni broj: Pn-2280/19-27 od 6. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 14. studenog 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tuženika E. o. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2280/19-46 od 22. srpnja 2022. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku E. o. d.d. naloženo isplatiti tužiteljici S. D. iznos od 19.200,00 kuna/2.548,28 EUR[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. travnja 2018. pa do isplate, te pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku E. o. d.d. naloženo naknaditi tužiteljici S. D. trošak parničnog postupka u iznosu od 6.647,20 kuna/882,24 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. srpnja 2022. pa do isplate.

 

r i j e š i o j e

 

I. Odbija se žalba tuženika E. o. d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2280/19-27 od 6. listopada 2021.

II. Odbija se zahtjev tuženika E. o. d.d. za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2280/19-46 od 22. srpnja 2022. pod stavkom I. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 27.200,00 kuna/3.610,06 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. travnja 2018. pa do isplate. Stavkom II. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 11.647,20 kuna/1.545,85 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. srpnja 2022. pa do isplate. Stavkom III. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 1.583,54 kune/210,17 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Stavkom IV. izreke odbijen je preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 5.070,30 kuna/672,94 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2280/19-27 od 6. listopada 2021. dopuštena je preinaka tužbe učinjena podneskom od 17. svibnja 2021.

 

2. Protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2280/19-46 od 22. srpnja 2022. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 19.200,00 kuna/2.548,28 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. travnja 2018. pa do isplate, te pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 6.647,20 kuna/882,24 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. srpnja 2022. pa do isplate, te protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj: Pn-2280/19-27 od 6. listopada 2021., žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanim dijelovima i rješenje prvostupanjskog suda preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 2.102,50 kuna/279,05 EUR.

 

3. Žalba tuženika je neosnovana.

 

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen podneskom od 17. svibnja 2021. (list 95-97 spisa), radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 28.014,61 kunu/3.718,18 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. travnja 2018. pa do isplate, pri čemu valja uzeti u obzir da je tužiteljici u mirnom postupku isplaćen iznos naknade štete od 6.065,39 kuna/805,02 EUR, od čega 6.000,00 kuna/796,34 EUR na ime naknade neimovinske štete, a iznos od 65,39 kuna/8,68 EUR na ime troška liječenja, te zahtjev tužiteljice radi naknade imovinske štete s osnova troškova liječenja i putovanja u iznosu od 768,93 kune/102,05 EUR. Tužiteljica je štetu pretrpjela u prometnoj nezgodi koja se 1. kolovoza 2016. dogodila u Jastrebarskom, a koju je skrivio D. R., vozač osobnog automobila registarske oznake ZG 1013-FS, koje vozilo je u trenutku prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti.

 

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda prvostupanjskog suda u pobijanim dijelovima i rješenje prvostupanjskog suda mogu se ispitati, izreka presude i rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude odnosno rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje i rješavanje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanih dijelova prvostupanjske presude i rješenja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, u svezi čl. 381. ZPP-a.  

 

6. Prilikom ispitivanja pobijanih dijelova prvostupanjske presude i rješenja, i postupka koji im je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi čl. 381. ZPP-a.

 

7. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza, a konkretno medicinske dokumentacije tužiteljice (listovi 4-28, 71, 120-147, 163-219 spisa), preslike računa Lj. S. G. od 9. kolovoza 2016., 9. svibnja 2017. i 29. svibnja 2017. (listovi 29-31 spisa), preslike računa G. lj. Z. od 23. travnja 2017. (list 29 spisa), preslike računa C. G. (list 30 spisa), preslike računa F. z. u. z. lj. d. od 3. lipnja 2016., 4. kolovoza 2016. i 24. rujna 2016. (listovi 31 i 33 spisa), preslike računa Z. L. L., Z. od 12. kolovoza 2016. (list 32 spisa), preslike dopisa tuženika od 25. travnja 2018. (list 34 spisa), preslike zahtjeva za naknadu štete od 16. travnja 2018. (listovi 35, 53 i 54 spisa), preslike Zapisnika o očevidu P. u. z., P. p. J. od 22. kolovoza 2016. (listovi 36-40 spisa), Elektroničkog zapisa iz matice vjenčanih od 17. travnja 2018. (list 41 spisa), preslike dopisa tuženika od 17. svibnja 2018. (list 55 spisa), izvornika računa u koverti na listu 155 spisa, iskaza tužiteljice kao stranke (list 153 spisa), nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. I. S., specijalista kirurga (listovi 81-83 spisa), te dodatnog usmenog očitovanja vještaka danog na ročištima održanima 6. listopada 2021. (list 103-104 spisa), 12. travnja 2022. (list 151-152 spisa), te 14. lipnja 2022. (list 223-224 spisa), utvrdio u bitnom sljedeće:

 

- da je tužiteljica stradala u prometnoj nezgodi koja se dogodila 1. kolovoza 2016., a za koju je isključivo kriv osiguranik tuženika,

- da je u prometnoj nezgodi tužiteljica zadobila trzajnu ozljedu vrata, natučenje glave, ogrebotine (rane) lica i čela, natučenje lijeve strane lica zdjelice s krvnim podljevom u visini grebena lijeve bočne kosti,

- da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila u 29. tjednu trudnoće,

- da su kod tužiteljice zaostale trajne posljedice u omjeru od 5%,

- da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 12 dana i slabog intenziteta još oko 5 tjedana,

- da je tužiteljica trpjela kratkotrajni primarni strah jačeg intenziteta, nakon čega se javio sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede i brige za čedo i ishod trudnoće jakog intenziteta u trajanju od 3-4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju oko 10 dana, i manjeg oko mjesec dana, dok je povremeni strah i nelagodu pri sudjelovanju u prometu tužiteljica imala oko 3 mjeseca,

- da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna u trajanju od tri tjedna 2 sata na dan zbog mirovanja i nošenja ovratnika tim više što je bila u uznapredovaloj trudnoći, a zatim u ukupnom trajanju od tri tjedna tri puta tjedno po 2 sata,

- da iz svega navedenog proizlazi da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, i da joj, vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha i cilju kojemu služi pravična novčana naknada, te cijeneći činjenicu da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila u 29. tjednu trudnoće, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 32.000,00 kuna/4.247,13 EUR,

- da tužiteljica ima pravo na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.200,00 kuna/159,27 EUR,

- da je tuženik isplatom iznosa od 6.000,00 kuna/796,34 EUR u mirnom postupku djelomično naknadio neimovinsku štetu tužiteljici, slijedom čega tužiteljica ima pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 26.000,00 kuna/3.450,79 EUR,

- da tužiteljica, slijedom svega navedenog, ima pravo na naknadu štete u ukupnom iznosu od 27.200,00 kuna/3.610,06 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. travnja 2018., kao prvog sljedećeg dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, pa do isplate.

 

8. Uzimajući u obzir težinu tjelesnih ozljeda tužiteljice, pretrpljene bolove i strah, činjenicu da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila u 29. tjednu trudnoće, zatim trajne posljedice koje smanjuju opću životnu sposobnost tužiteljice za 5%, dob tužiteljice (rođena 1984.), neugodnosti u liječenju, kao i cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, te imajući pritom u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.) i koje obvezuje ovaj sud sukladno odredbi iz čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19. i 130/20), valja reći da je, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da bi tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje, pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 32.000,00 kuna/4.247,13 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. travnja 2018. pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 19. st. 1. i 2., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 1046. i čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje: ZOO), te čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP).

 

9. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i da tužiteljica ima pravo na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.200,00 kuna/159,27 EUR, uzimajući u obzir da je tužiteljici ista bila neophodna u trajanju od 60 sati, da su joj je pružali ukućani, te uzimajući pri tome iznos od 20,00 kuna/2,65 EUR kao cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege, sve u smislu odredaba iz čl. 1095. st. 1. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a, pri čemu valja istaknuti da je, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud zakonsku zateznu kamatu na navedeni iznos tužiteljici pravilno dosudio od prvog sljedećeg dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 21. travnja 2018. pa do isplate, sukladno čl. 12. st. 4. ZOOP-a, u svezi odredaba iz čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

 

10. Uzimajući u obzir da je u mirnom postupku tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplaćen iznos od 6.000,00 kuna/796,34 EUR, valja reći da je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje dosudio daljnji iznos od 26.000,00 kuna/3.450,79 EUR, a na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.200,00 kuna/159,27 EUR, odnosno ukupno 27.200,00 kuna/3.610,06 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. travnja 2018. pa do isplate.

 

11. U odnosu na žalbene navode tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud postupio nezakonito kada je pobijanim rješenjem dopustio preinaku tužbe valja reći da je za svoju odluku o dozvoli objektivne preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka i nakon provedenog vještačenja, koju je smatrao svrsishodnom za konačno rješenje spora među strankama, a imajući u vidu i mijenjanje Orijentacijskih kriterija na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2010., koji se primjenjuju na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006., pa tako i u ovom konkretnom slučaju, a po kojim su povećani orijentacijski kriteriji iz 2002. za 50%, prvostupanjski sud dao logične i uvjerljive razloge koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju. Stoga su u tom pogledu neodlučna razmatranja žalbe tuženika jer predstavljaju samo drugačije, i to pogrešno viđenje primjene odredbi čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a.

 

12. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima osporava utvrđenja prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare na preinačeni dio tužbe valja reći da preinaka tužbenog zahtjeva povećanjem iznosa postojećeg zahtjeva za isplatu nije odlučna za nastupanje zastare, neovisno o odredbi čl. 191. st. 1. i 2. ZPP-a prema kojoj je riječ o preinaci tužbe.

 

13. Naime, za ocjenu prigovora zastare odlučno je da li je riječ o istoj tražbini, tj. bitan je identitet tužbenog zahtjeva, a kada je riječ o generičkoj tražbini kao ovdje, onda nju određuje činjenična osnova, to znači u ovakvom slučaju da li je u pitanju isti štetni događaj i isti vid štete. Stoga, ako je tužiteljica povisila iznos zahtjeva za isplatu naknade istog vida štete, iz istog štetnog događaja kao u tužbi, time nije promijenjena istovjetnost tužbenoga zahtjeva, već je riječ o istom zahtjevu kao u tužbi po kojem parnica i dalje teče. Kada bi se dosljedno primijenio stav da povećani iznos ovakve vrste zahtjeva predstavlja novi zahtjev po kojem je parnica pokrenuta danom preinake, onda bi tužiteljica taj zahtjev mogla utužiti i u posebnoj parnici, i tako u odnosu na svako daljnje eventualno povećanje iznosa, a nema spora da bi to bilo protivno zabrani dvostruke litispendencije. I sama odredba čl. 191. st. 1. ZPP-a koja definira preinaku tužbe razlikuje promjenu istovjetnosti zahtjeva i povećanje postojećeg zahtjeva, u biti time potvrđuje da povećanje postojećeg zahtjeva nije isto što i promjena njegove istovjetnosti. Stoga je po mišljenju ovog suda značenje ove odredbe samo procesne naravi i njena je svrha da se i povišenje postojećeg zahtjeva u procesnom smislu tretira kao preinačenje tužbe (koja predstavlja procesnu radnju) kako bi ta dispozicija bila uvjetovana tamo navedenim ograničenjima. Stoga je istaknuti prigovor zastare neosnovan.

 

14. U odnosu na daljnje žalbene navode tuženika u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete po preinačenom tužbenom zahtjevu valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 9. srpnja 2021. zauzet stav da kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno tužbe. Nadalje valja reći da navedeni stav nije promijenjen niti na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 20. rujna 2022. usprkos donošenju odluke Vrhovnog suda Republika Hrvatske poslovni broj Rev-1133/2021 od 14. prosinca 2021. u kojoj je na postavljeno pitanje od kada je tuženik dužan platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva izraženo shvaćanje da je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego ga je uopće postavio preinačenim zahtjevom. Prigodom zauzimanja takvog shvaćanja na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu posebice se imalo u vidu da povećanje naknade prema Orijentacijskim kriterijima nije od utjecaja na pravo oštećene osobe da zahtijeva zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku s obzirom da je odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP-a, koji se primjenjuje kao lex specialis, propisano da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa se osiguratelj koji nije tada isplatio naknadu neimovinske štete (u iznosima koji su oštećeniku pripadali prema tadašnjim Orijentacijskim kriterijima) ne može osloboditi plaćanja neimovinske štete prema sadašnjim Orijentacijskim kriterijima, niti se može osloboditi plaćanja zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Isto tako, valja reći da se kod naknade neimovinske štete radi o jedinstvenom zahtjevu o visini kojeg se odlučuje u trenutku presuđenja koja se ne može cjepkati na dijelove. Prema tome, u konkretnom slučaju tužiteljici je i na povišeni iznos naknade štete valjalo dosuditi pripadajuću zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, kako joj je to pravilno prvostupanjski sud i dosudio.

 

15. Odluka o trošku parničnog postupka pravilno je donesena sukladno odredbama iz Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i 3., Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 28., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18. i 121/19), Tar. br. 1. st. 1. i Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 53/19), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18), čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20) i čl. 29. st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

 

16. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude, a primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

 

17. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 14. studenog 2023.

 

 

      Predsjednica vijeća:                                                             

                                                                                                                                    Roberta Pandža, v.r.