1

Poslovni broj: 32 UsI-146/2023-8

 

            

Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: 32 UsI-146/2023-8

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužiteljice D. Ž. iz Z., koju zastupa opunomoćenik Z. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Z., radi izdavanja uporabne dozvole, 26. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o j e 

 

I                            Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, poslovni broj klasa: UP/II-361-05/20-02/121, ur. broj: 531-07-01-03/01-22-8 od 30. studenoga 2022. i rješenja Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Sektora za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odjela za graditeljstvo, Prvog područnog odsjeka za graditeljstvo klasa: UP/I-361-05/18-030/1128 ur. broj: 251-13-22-2/010-20-3 od 14. kolovoza 2020.

 

II                            Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje 

             

1.               Osporavanim rješenjem tuženika klasa: UP/II-361-05/20-02/121, ur. broj: 531-07-01-03/01-22-8 od 30. studenoga 2022. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Sektora za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odjela za graditeljstvo, Prvog područnog odsjeka za graditeljstvo klasa: UP/I-361-05/18-030/1128 ur. broj: 251-13-22-2/010-20-3 od 14. kolovoza 2020., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje uporabne dozvole za građevinu izgrađenu do 15. veljače 1968.

 

2.               Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja te u bitnom navodi da se radi o zgradi koja je izgrađena 1932. godine (dakle, prije 15. veljače 1968.), koja je 1967. podijeljena na dva stana, te se od 1967. sastojala od jednog stana u prizemlju (s pomoćnim prostorijama u podrumu) i jednog stana na prvom katu (s potkrovljem). Stepenice koje vode do stana na prvom katu izgrađene su 1967. (dakle, prije 15. veljače 1968.), no nikada nisu ucrtane u katastarskom planu kao sastavni dio kuće. Također, oblik i površina prikaza kuće u katastarskom planu ne odgovara stvarnom obliku i tlocrtnoj površini kuće, iako isti nije mijenjan od 1932. godine. Radi navedenog tužitelj želi izraditi geodetski elaborat radi evidentiranja stvarnog stanja na parceli u katastarskom operatu, kojem je potrebno priložiti i dokaz o legalnosti građevina na parceli, radi čega smatra da je potrebno pribaviti novu uporabnu dozvolu za cijelu zgradu izgrađenu prije 15. veljače 1968. (prema uputi službene osobe prvostupanjskog tijela).

 

Nesporno je da je za istu zgradu izdano rješenje o izvedenom stanju klasa: UP/I-350-05/2013-007/1657, ur. broj 251-13-22/210-2014-13 od 17. listopada 2014., kojim je ozakonjen nezakonito rekonstruirani dio stambene zgrade (rekonstruirani stan u suterenu) i pomoćna zgrada (spremište), slijedom čega se od 2014. godine predmetna zgrada sastoji od tri stana (suteren, prizemlje, prvi kat) te od pomoćne prostorije. No tužitelj smatra da ovim rješenjem o izvedenom stanju nije ozakonjena cijela zgrada, već samo dio zgrade u odnosu na kojeg je zahtjev podnesen.

 

Budući da je legaliziran samo dio stambene zgrade (stanu u suterenu) a ne i cijela zgrada, budući da stepenice izgrađene prije 1968. neosnovano nisu ucrtane u katastarskom planu kao sastavni dio kuće, te budući da oblik i površina prikaza kuće u katastarskom planu neosnovano ne odgovara stvarnom obliku i tlocrtnoj površini kuće (nepromijenjenom od 1932. godine), tužitelj zahtijeva izdavanje uporabne dozvole za cijelu zgradu, kako bi se ista u konačnici pravilno evidentirala u katastarskom operatu.

 

Tužitelj zahtijeva poništavanje rješenja i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

 

3.               Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

 

4.               Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje ZUS).

 

5.               Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao u sudski spis i spis tuženika.

 

6.               Tužbeni zahtjev je neosnovan.

 

7.               Između stranaka je sporno pravno pitanje da li se zgrada izgrađena prije 15. veljače 1968., a za koju je 2014. godine doneseno rješenje o izvedenom stanju (kojim je ozakonjen nezakonito rekonstruirani dio te zgrade) smatra građevinom za koju je izdana uporabna dozvola (u cijelosti, za cijelu zgradu). Podredno, sporno je da li je za takvu zgradu moguće izdati novu uporabnu dozvolu za građevinu izgrađenu prije 15. veljače 1968.

 

8.               Sud je čitanjem spisa utvrdio slijedeće činjenice:

 

-                      da se radi o zgradi koja je izgrađena prije 1968. i kao takva je građevina evidentirana u katastarskom operatu prije 15. veljače 1968. u tlocrtnoj površini 185 m2

-                      da stepenice koje vode do gornjeg stana te pravilan oblik zgrade nisu prikazani u katastarskom planu (nedostaje „erker“)

-                      da je za istu zgradu izdano rješenje o izvedenom stanju klasa: UP/I-350-05/2013-007/1657, ur. broj 251-13-22/210-2014-13 od 17. listopada 2014., kojim je ozakonjen nezakonito rekonstruirani dio stambene zgrade (rekonstruirani stan u suterenu) i pomoćna zgrada (spremište)

-                      da je tužiteljica 28. rujna 2018. podnijela zahtjev za izdavanje uporabne dozvole za građevinu izgrađenu do 15. veljače 1968. na temelju odredbe članka 184. Zakona o gradnji (Narodne novine 153/2013, 20/2017, dalje ZG), i to za cijelu stambenu zgradu na adresi Z., č.k. br. 4467, k.o. Š.

-                      da je zahtjev tužitelja odbijen u bitnom uz argumentaciju da, iako je građevina evidentirana u katastarskom operatu prije 15. veljače 1968., je kasnije za istu zgradu izdano i rješenje o izvedenom stanju od 17. listopada 2014., kojim je ozakonjen nezakonito rekonstruirani dio stambene zgrade i pomoćna zgrada, a čime se smatra da je za cijelu zgradu izdana uporabna dozvola. Posljedično tome, nije bilo uvjeta za izdavanje nove uporabne dozvole na temelju odredbe članka 184. ZG-a.

 

9.               Odredbom članka 184. ZG-a propisano je:

(1) Građevina izgrađena do 15. veljače 1968. smatra se izgrađenom na temelju pravomoćne građevinske dozvole.

(2) Vrijeme izgradnje građevine iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se uporabnom dozvolom za građevinu izgrađenu do 15. veljače 1968. koju po zahtjevu stranke izdaje tijelo graditeljstva, odnosno u drugom postupku u kojem je to potrebno utvrditi, a koji provodi to tijelo ili građevinska inspekcija.

 

Odredbom članka 177. stavka 3. ZG-a propisano je da postojeća građevina za koju nije izdana uporabna dozvola, a koja je rekonstruirana na temelju građevinske dozvole ili drugog akta za građenje, odnosno za čiji je nezakonito rekonstruirani dio izdano rješenje o izvedenom stanju za završenu zgradu na temelju Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (»Narodne novine«, br. 86/12.), smatra se u smislu ovoga Zakona građevinom za koju je izdana uporabna dozvola.

 

10.          Prema stavu ovog suda, odredbom članka 177. stavka 3. ZG-a jasno je propisano da se postojeća građevina, za čiji je nezakonito rekonstruirani dio naknadno izdano rješenje o izvedenom stanju za završenu zgradu na temelju Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (»Narodne novine«, br. 86/12.), smatra u smislu ovoga Zakona građevinom za koju je izdana uporabna dozvola (u cijelosti, za cijelu zgradu).

 

Slijedom navedenog, sud utvrđuje da je pravilan i na zakonu utemeljen stav tuženika da se donošenjem rješenja o izvedenom stanju od 17. listopada 2014., iako je istim ozakonjen nezakonito rekonstruirani dio stambene zgrade, cijela zgrada  na adresi Z., č.k. br. 4467, k.o. Š., smatra građevinom za koju je izdana uporabna dozvola.

 

Posljedično tome, navedeno isključuje mogućnost izdavanja nove uporabne dozvole na temelju odredbe članka 184. ZG-a, a kako su to pravilno obrazložila javnopravna tijela.

 

11.          Tužbeni navodi tužitelja o tome da je postupak pokrenuo jer je na to bio upućen od strane službene osobe javnopravnog tijela ne mogu biti predmet ovog upravnog spora, već je predmet istog isključivo ocjena zakonitost osporavanih rješenja (članak 3. ZUS-a).

 

12.          Na temelju svega navedenog sud je utvrdio da osporenim aktom nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Javnopravna tijela su prilikom donošenja osporavanih akata poštivala zakonske odredbe, rješenja su donesena na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja te prigovori tužitelja istaknuti u tužbi nemaju utjecaja na drugačije rješavanje u predmetnoj upravnoj stvari. Radi navedenog je sud na temelju članka 57. stavka 2. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

13.          Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a budući da je izgubio spor u cijelosti.

 

 

Zagreb, 26. listopada 2023.

 

              Sutkinja:

Janja Topol, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. i članak 70. ZUS-a).