- 1 -              Rev 301/2023-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 301/2023-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Opća bolnica „Dr. I. P.“ S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik A. V., odvjetnik u K., protiv tuženika K. Đ., iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik S. M., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1155/2021-2 od 7. listopada 2021., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-95/2018-49 od 1. srpnja 2021., u sjednici održanoj 25. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se revizija tužitelja Opće bolnice „Dr. I. P.“ S.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I/ Nalaže se tuženiku K. Đ., OIB: ..., da tužitelju Općoj bolnici "Dr. I. P.", S., ..., isplati iznos od 30.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos koja se određuje za svako polugodište uvećavanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 25. prosinca 2016. do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Opće bolnice "Dr. I. P.", S., ..., kojim se tuženiku K. Đ., OIB: ..., nalaže namiriti novčani iznos preko iznosa od 30.000,00 kn, koji iznos je dosuđen pod točkom I/ izreke, pa do ukupno zatraženog novčanog iznosa od 468.585,94 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao sporednim potraživanjem, kao i u odnosu na tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos od 30.000,00 kn od 7. 12. 2016. do 24. 12. 2016.

 

III/ Usvaja se djelomično protutužbeni zahtjev tuženika K. Đ. te se utvrđuje djelomično ništetnim odredba čl. 5. st. 1. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama URBROJ: 2176-125-28-243-4/14 sklopljenog dana 14. 03. 2014. godine između tužitelja OPĆA BOLNICA „Dr. I. P.“ S., ..., OIB: ... i tuženika K. Đ., Z., ..., OIB: ..., u dijelu u kojemu je istom ugovoreno da se specijalizant obvezuje da u slučaju prekida radnog odnosa po bilo kojoj pravnoj osnovi prije vremena utvrđenog u članku 3. stavak 1. podstavak 10., nadoknadi Bolnici materijalne troškove specijalizacije razmjerno izvršenoj obvezi rada, koji obuhvaćaju bruto plaće.

 

IV/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tuženika K. Đ. u dijelu u kojemu isti traži utvrđenje ništenim odredbe čl. 5. st. 1. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama URBROJ: 2176-125-28-243-4/14 sklopljenog dana 14. 03. 2014. godine između tužitelja OPĆA BOLNICA „Dr. I. P.“ S., ..., OIB: ... i tuženika K. Đ., Z., ..., OIB: ..., a kojim je propisano:

Specijalizant se obvezuje da u slučaju:

-otkazivanja ugovora o specijalizaciji,

-prekida specijalizacije,

-ako ne položi specijalistički ispit u roku,

-ako ne završi specijalizaciju u roku i na način propisan Pravilnikom sukladno članku 7. ovog Ugovora,

-donošenja rješenje o prestanku specijalizacije od strane ministra zdravlja u slučajevima iz članka 6. ovog Ugovora,

-odbije nastaviti raditi na radnom mjestu liječnika specijalista na koji bude raspoređen pismenim nalogom ravnatelja odnosno sanacijskog upravitelja po završetku specijalizacije

-prestanka radnog odnosa zbog povrede radne obveze,

-otkaza ugovora o radu prije završetka specijalizacije,

-prekida radnog odnosa po bilo kojoj pravnoj osnovi prije vremena utvrđenog u članku 3. stavak 1. podstavak 10., nadoknadi Bolnici materijalne troškove specijalizacije razmjerno izvršenoj obvezi rada, koji obuhvaćaju troškove mentorstva, troškove zdravstvene ustanove u kojoj obavlja specijalističko usavršavanje kao i sve druge troškove vezano za specijalističko usavršavanje, a sukladno odredbama Pravilnika, te ostalim pozitivnim propisima. „

 

V/ Usvaja se djelomično protutužbeni zahtjev tuženika K. Đ. za isplatom u dijelu u kojemu isti glasi:

„Nalaže se tužitelju Opća bolnica Dr. I. P. S., OIB: ... da tuženiku K. Đ. OIB: ... isplati iznos od 12.600,57 kune sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi:

- na iznos od 290,30 kn od 16. 11. 2014. do isplate,

- na iznos od 126,29 kn od 16. 12. 2014. do isplate,

- na iznos od 98,11 kn od 16. 01. 2015. do isplate,

- na iznos od 91,89 kn od 16. 02. 2015. do isplate,

- na iznos od 610,02 kn od 16. 05. 2015. do isplate,

- na iznos od 639,06 kn od 16. 06. 2015. do isplate,

- na iznos od 660,83 kn od 16. 07. 2015. do isplate,

- na iznos od 323,78 kn od 16. 08. 2015. do isplate,

- na iznos od 572,05 kn od 16. 09. 2015. do isplate,

- na iznos od 559,18 kn od 16. 10. 2015. do isplate,

- na iznos od 821,16 kn od 16. 11. 2015. do isplate,

- na iznos od 1.530,03 kn od 16. 12. 2015. do isplate,

- na iznos od 726,16 kn od 16. 02. 2016. do isplate,

- na iznos od 815,10 kn od 16. 03. 2016. do isplate,

- na iznos od 1.203,26 kn od 16. 04. 2016. do isplate,

- na iznos od 936,36 kn od 16. 05. 2016. do isplate,

- na iznos od 142,42 kn od 16. 06. 2016. do isplate,

- na iznos od 880,22 kn od 16. 07. 2016. do isplate,

- na iznos od 409,81 kn od 16. 08. 2016. do isplate,

- na iznos od 947,19 kn od 16. 09. 2016. do isplate,

- na iznos od 1.996,60 kn od 16. 10. 2016. do isplate,

- na iznos od 403,43 kn od 16. 11. 2016. do isplate,

i to do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

VI/ Odbija se djelomično protutužbeni zahtjev tuženika Kristijana Đule za isplatom u dijelu u kojemu isti glasi:

Nalaže se tužitelju Opća bolnica Dr. I. P. S., OIB: ... da tuženiku K. Đ. OIB: ... isplati iznos od 903,57 kn ( razlikom između utuženog iznosa od 13.504,32 kn i dosuđenog iznosa od 12.600,57 kn pod točkom V/ izreke ) sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi:

- na iznos od 193,53 kn od 16. 08. 2014. do isplate,

- na iznos od 264,96 kn od 16. 09. 2014. do isplate,

- na iznos od 455,26 kn od 16. 10. 2014. do isplate,

 

VII/ Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.".

 

1.1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade štete povučen u odnosu na novčani iznos od 6.904,12 kn (razliku između prvotno utuženog iznosa od 475.490,06 kn i konačno postavljenog po toj osnovi u visini od 468.585,94 kn), a pod točkom II. izreke utvrđeno je da je protutužbeni zahtjev tuženika za isplatom povučen u odnosu na novčani iznos od 36.495,68 kn (razlika između prvotno utuženog iznosa od 50.000,00 kn i konačno postavljenog po toj osnovi u visini od 13.504,32 kn).

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Prihvaća se žalba tuženika i preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-95/2018-49 od 1. srpnja 2021., u točki I. njene izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku K. Đ., OIB: ..., da tužitelju Općoj bolnici Dr. I. P., iz S., ..., isplati iznos od 30.000,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena od 21. prosinca 2016. do isplate sve u roku od 15 dana."

 

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-95/2018-49 od 1. srpnja 2021., u točki II. njene izreke.

III. Prihvaća se žalba tužitelja i preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-95/2018-49 od 1. srpnja 2021., u točki III. njene izreke i sudi:

 

Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika K. Đ. koji glasi:

"Usvaja se djelomično protutužbeni zahtjev tuženika K. Đ. te se utvrđuje djelomično ništetnim odredba čl. 5. st. 1. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama URBROJ: 2176-125-28-243-4/14 sklopljenog dana 14. 03. 2014. godine između tužitelja OPĆA BOLNICA „Dr. I. P.“ S., ..., OIB: ... i tuženika K. Đ., Z., ..., OIB: ..., u dijelu u kojemu je istom ugovoreno da se specijalizant obvezuje da u slučaju prekida radnog odnosa po bilo kojoj pravnoj osnovi prije vremena utvrđenog u članku 3. stavak 1. podstavak 10., nadoknadi Bolnici materijalne troškove specijalizacije razmjerno izvršenoj obvezi rada, koji obuhvaćaju bruto plaće."

IV. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-95/2018-49 od 1. srpnja 2021. u točki VII. njene izreke.".

 

3. Tužitelj protiv pobijane presude suda drugog stupnja pod točkom I. i II. izreke podnosi reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda Revd-1020/2022-2 od 16. studenoga 2022., zbog pitanja koje glasi:

 

"Je li tuženik, koji je otkazao ugovor o radu prije završetka specijalizacije te nije ispunio ugovorne obveze preuzete Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama (dalje: Ugovor) sklopljenim između stranaka, dužan isplatiti tužiteljici naknadu štete u visini troškova specijalizacije, za koju je orijentacijski kriterij visina bruto plaće isplaćene tuženiku (što proizlazi iz odredbi spomenutog Ugovora, koje nisu utvrđene ništetnima)?".

 

3.1. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji reviziju tužitelja te preinači nižestupanjske presude na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a podredno da ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje radi donošenja pravilne i zakonite odluke.

 

4. Tuženik u odgovoru na reviziju tužitelja predlože da se revizija odbije kao neosnovana, odnosno podredno da se odbaci kao nedopuštena, te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik kao bivši djelatnik isplati iznos 468.585,94 kn kao naknadu štete koja mu je nastala zbog činjenice što je tuženik kojemu je odobrena specijalizacija iz kardiologije izvanredno otkazao ugovor o radu tijekom trajanja specijalizacije, čime tužitelj smatra da mu je nanijeta šteta u utuženom iznosu.

 

8. U postupku su utvrđene slijedeće činjenice:

 

- da su tužitelj kao poslodavac i tuženik kao radnik 14. ožujka 2014. u S. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme Urbroj:2176-125-28-243-3/14, kojim se tuženik obvezao obavljati poslove liječnika specijalizanta u okviru I. vrste zvanja, a po završetku specijalizacije biti raspoređen na radno mjesto liječnika specijaliste u okviru iste vrste zvanja (čl. 3. st. 1. i 2. Ugovora),

- da su stranke istog dana 14. ožujka 2014. sklopile Ugovor o međusobnim pravima i obvezama Urbroj. 2176-125-28-243-4/14., kojim su uredile međusobna prava i obveze vezano uz specijalističko usavršavanje iz kardiologije, pri čemu je čl. 3. Ugovora specijalizant obvezan nakon polaganja specijalističkog ispita ostati raditi u bolnici kao specijalist najmanje onoliko vremena koliko je trajalo specijalističko usavršavanje, dok je čl. 5. ugovoreno da se specijalizant u slučaju otkaza ugovora o radu prije završetka specijalizacije obvezuje nadoknaditi bolnici u roku od 30 dana materijalne troškove specijalizacije razmjerno izvršenoj obvezi rada, koji obuhvaćaju bruto plaće, troškove mentorstva, troškove zdravstvene ustanove u kojoj se obavlja specijalističko usavršavanje kao i sve druge troškove vezano za specijalističko usavršavanje, a sukladno odredbama Pravilnika, te ostalim pozitivnim propisima,

- da je ugovor o međusobnim pravima i obvezama sastavljen od strane tužitelja kao poslodavca u obliku i sa ugovornim odredbama na koje tuženik nije mogao utjecati,

- da su stranke 7. svibnja 2014. sklopile Aneks ugovora o radu kojim je određeno da tuženik stupa na rad 16. svibnja 2014.,

- da je rješenjem nadležnog Ministarstva od 18. travnja 2014. tuženiku kao zaposleniku tužitelja odobrena specijalizacija iz kardiologije,

- da je tuženik dopisom od 25. studenoga 2016. obavijestio tužitelja da izvanredno otkazuje ugovor o radu koji je sklopljen 14. ožujka 2014.,

- da je rješenjem nadležnog Ministarstva od 6. prosinca 2016. tuženiku prestalo pravo obavljanja specijalizacije za potrebe tužitelja,

- da je tužitelj dopisom od 20. prosinca 2016. pozvao tuženika na platež štete po ugovoru o provođenju specijalizacije od 14. ožujka 2014. u iznosu od 340.789,21 kn,

- da je tuženik 14. veljače 2017. izvršio uplatu iznosa od 89,40 kn na račun tužitelja kao primatelja,

- da je tužitelju s osnove refundacije plaće tuženika kao specijalizanta isplaćen novčani iznos od 59.450,62 kn,

- da tuženik predstavlja javnu zdravstvenu ustanovu koja obavlja zdravstvenu, specijalističko-konzilijarnu i bolničku djelatnost, a najznačajniji izvor financiranja djelatnosti su sredstva primljena na temelju ugovornog odnosa s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje i decentralizirana sredstva primljena iz proračuna Županije,

- da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1374/17-3 od 16. siječnja 2018. potvrđena i preinačena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-263/16 od 28. travnja 2017. te je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja K. Đ. protiv tuženika Opće bolnice Dr. I. P. S., kojim se tražila izmjena ugovora o međusobnim pravima i obvezama kao i u odnosu na zahtjev za utvrđenjem da odredbe čl. 11. i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine" broj: 100/11., 133/11., 54/12., 49/13., 139/14., 116/15., 62/16. i 69/16) stupaju na mjesto odredbe čl. 5. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 14. ožujka 2014.,

- da tužitelj tužbeni zahtjev u visini od 468.585,94 kn temelji na provedenom vještačenju i to opciji II. nalaza i mišljenja vještaka kojim je utvrđeno da je tuženik kao radnik za cjelokupno vrijeme koje je proveo kod tužitelja, sveukupno ostvario prihod od 528.036,56 kn (s osnove bruto plaće, dodataka, doprinosa, prijevoza, ostalih dodataka), da tužitelj ne spori da mu je s osnove refundacije plaće tuženika kao specijalizanta vraćen iznos od 59.450,62 kn, pa tužitelj tužbeni zahtjev u odnosu na samu visinu postavlja na način da od ukupno vještačenjem utvrđenog iznosa od 528.036,56 kn oduzima iznos od 59.450,62 kn, te potražuje isplatu naknade štete u visini od 468.585,94 kn.

 

9. Na temelju navedenih utvrđenja sudovi su ocijenili da je prilikom sagledavanja spornog pitanja glede obveze radnika da u slučaju otkaza ugovora o radu nadoknadi materijalne troškove koje obuhvaćaju bruto plaću kao i doprinose odnosno cjelokupna primanja nužno uzeti u obzir i ocijeniti sve konkretne okolnosti slučaja jer je utvrđeno da su stranke Ugovor sklopile 14. ožujka 2014. kada je bio na snazi čl. 11. i čl. 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 100/11, 133/11, 54/12 i 43/13).

 

9.1. Pri tom su sudovi uzimajući u obzir odredbe čl. 17. i 18. Pravilnika o izmjena i dopuna Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 62/16 i 69/16) kao i odredbe čl. 5. i 6. tog Pravilnika kojim su izmijenjene odredbe iz čl. 11 i 12 o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 100/11, 133/11, 54/12 i 43/13), zatim odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-187/2015 i dr. od 11. srpnja 2017. (koji je ukinuo članke 11., 11.a i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine - „Narodne novine“ broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16 i 6/17, kao i članke 17. i 18. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine - „Narodne novine“ broj 62/16 i 69/16) te broj U-III-3526/2019 od 15. prosinca 2020. (u kojoj je izraženo pravno shvaćanje o tome može li bruto plaća specijalizanta ulaziti u trošak specijalizacije), kao i odredbe čl. 55. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 - dalje: Ustav), te čl. 7. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 9819 - dalje: ZR) ocijenili da plaća predstavlja ustavnu kategoriju u skladu sa čl. 55. st. 1. Ustava koji jamči svakom zaposleniku pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život, te da isplata plaće čini temeljno pravo radnika te obvezu poslodavca u smislu čl. 7. ZR, pa da stoga pravo radnika na isplatu plaće predstavlja osnovu za osiguravanjem slobodnog i dostojnog života kako pojedinca, tako i njegove obitelji.

 

9.2. Osim toga, pri ispitivanju je li ugovorna odredba čl. 5. st. 1. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama stranaka proporcionalna miješanju u ustavno pravo zajamčeno odredbom čl. 55. st. 1. Ustava, odnosno da li ista nerazmjerno ograničava navedeno ustavno pravo sudovi su zaključili da kada određena ugovorna odredba propisuje da je radnik u slučaju otkaza ugovora o radu dužan vratiti bruto plaću i sve iznose primanja koja je dobio za vrijeme radnog odnosa kod konkretnog poslodavca, da isto zasigurno predstavlja i dovodi do nerazmjernog ograničavanja prava pojedinca na isplatu plaće. Navedeno stoga jer radnik u slučaju ispunjenja određenog ugovornog odnosa, poput onog o raskidu ugovora, mora vratiti sve primljene iznose plaće, a nije sporno kako je tuženik za vrijeme radnog odnosa na ime primljene plaće pružio rad kao ekvivalent isplaćenoj plaći.

 

9.3. Sudovi su stoga, izrazili pravno shvaćanje prema kojemu obveza vraćanja bruto plaće u konkretnom slučaju predstavlja nerazmjernu mjeru koja je protivna ustavnom pravu radnika na isplatu plaće.

 

9.4. Zbog navedenog, drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos 438.585,94 kn.

 

9.5. Nadalje, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prvostupanjski sud sukladno okvirnim iznosima kojima raspolaže Hrvatska liječnička komora bio priznao tužitelju iznos od 30.000,00 kn na ime troškova specijalizacije, te je u tom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev, ocjenjujući da pravilno tuženik u žalbi ističe da tužitelj tužbenim zahtjevom nije zatražio taj iznos koji se odnosi na troškove specijalizacije, već je isključivo postavljenim tužbenim zahtjevom tražio samo vraćanje bruto iznosa plaće od 468.585,94 kn uključujući i putne troškove, ali da nije tražio naknadu druge štete.

 

10. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

11. Tužitelj u reviziji navodi da je tuženik, sukladno odredbi čl. 5. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u kojoj su stranke ugovorile da u slučaju ako tuženik po završenoj specijalizaciji ne ostane raditi kod tužitelja nakon položenog specijalističkog ispita, obvezan vratiti tužitelju sva utrošena sredstva za specijalističko usavršavanje i to u vidu isplaćenih bruto plaća, troškova mentorstva, troškova zdravstvene ustanove u kojoj se obavlja specijalističko usavršavanje kao i sve druge troškove vezane uz specijalističko usavršavanje, da navedeno ne znači da tužitelj od tuženika potražuje isplaćene bruto plaće, već da isto predstavlja samo visinu ugovorene naknade, kao i da je navedeni ugovor tuženik pročitao i ovjerio svojim potpisom. Tužitelj također navodi da je on ispunio svoju ugovornu obvezu prema tuženiku, pa da je i tuženik bio dužan ispuniti svoje obveze koje je prema tužitelju preuzeo Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama od 14. ožujka 2014. u skladu s odredbama čl. 9. i 10. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11).

 

12. U ovom postupku nije sporno da su tužitelj kao poslodavac i tuženik kao radnik 14. ožujka 2014. sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme u kojem se tuženik obvezao obavljati poslove liječnika specijalizanta u okviru I. vrste zvanja, a po završetku specijalizacije biti raspoređen na radno mjesto liječnika specijalista u okviru iste vrste zvanja. Nije sporno niti to da su stranke istoga dana sklopile i Ugovor o međusobnim pravima i obvezama kojima su uredile međusobna prava i obveze vezano uz specijalističko usavršavanje iz kardiologije, pri čemu je čl. 5. Ugovora ugovoreno da se specijalizant u slučaju otkaza ugovora o radu prije završetka specijalizacije obvezuje nadoknaditi bolnici u roku od 30 dana materijalne troškove specijalizacije razmjerno izvršenoj obvezi rada, koji obuhvaćaju bruto plaće, troškove mentorstva, troškove zdravstvene ustanove u kojoj se obavlja specijalističko usavršavanje kao i sve druge troškove vezano uz specijalističko usavršavanje, a sukladno odredbama Pravilnika, te ostalim pozitivnim propisima.

 

13. Nadalje, također nije sporno da je Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 100/11, 133/11, 54/12 i 49/13 - dalje: Pravilnik/11) koji je bio na snazi u vrijeme potpisivanja predmetnog sporazuma o međusobnim pravima i obvezama stranaka bilo propisano odredbom čl. 11. st. 3. da se Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama koji zdravstvena ustanova čiji je osnivač RH, županija i grad sklapa sa specijalizantom mora ugovoriti i iznos naknade štete koju je doktor medicine, u slučaju kad otkazuje ugovor o radu prije položenog specijalističkog ispita obvezan isplatiti zdravstvenoj ustanovi iz stavka 1. tog članka, a odredbom čl. 12. st. 1. da troškovi specijalizacije obuhvaćaju bruto plaće doktora medicine, troškove mentorstva, troškove zdravstvene ustanove u kojoj se obavlja specijalističko usavršavanje i druge troškove vezano uz specijalističko usavršavanje.

 

14. Nije sporno niti to da je Pravilnikom izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 62/16 i 69/16 - dalje: Pravilnik/16) propisano da troškovi specijalizacije ne obuhvaćaju troškove bruto plaće doktora medicine.

 

15. Odredbom čl. 9. ZOO propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, a odredbom čl. 342. ZOO propisano je da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi (stavak 1.), te kad dužnik ne ispuniti obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio (stavak 2.).

 

16. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženik tijekom trajanja specijalizacije otkazao ugovor o radu tužitelju, te da posljedično navedenom nije ispunio svoju čl. 3. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama preuzetu obvezu da će nakon polaganja specijalističkog ispita ostati raditi u bolnici kao specijalist kod tužitelja najmanje onoliko vremena koliko je trajala specijalizacija.

 

17. Nadalje, treba istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-168/16-11 od 28. studenoga 2016. zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: "liječnik specijalist koji je raskinuo ugovor o radu prije isteka roka iz ugovora o specijalizaciji obvezan je vratiti isplaćene mu bruto plaće (kao dio troškova specijalizacije) kad je ugovorom o specijalizaciji tako ugovoreno zdravstvenoj ustanovi s kojom je sklopio ugovor o specijalizaciji neovisno o tome gdje je obavljao specijalizaciju".

 

18. Sporno je bilo tijekom postupka, a i u revizijskom stupnju postupka je li tuženik dužan naknaditi štetu tužitelju u vidu troškova koji su tužitelju nastali isplatama plaće i putnih troškova koje je tužitelj imao za vrijeme dok je trajala specijalizacija tuženika, kraj činjenice (koja nije sporna) da je tuženik za vrijeme radnog odnosa kod tužitelja tijekom obavljanja specijalizacije na ime primljene plaće pružao rad kao ekvivalent isplaćenoj plaći.

 

19. O navedenom spornom pitanju je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-2405/2022 od 11. srpnja 2023. izrazio sljedeće pravno shvaćanje:

 

„…za Ustavni sud nije sporno da obveza isplate plaće i drugih davanja iz radnog odnosa, koja je kao takva utvrđena Općoj bolnici Pula u odnosu na podnositelje nije i ne može u smislu odredbe članka 12. Pravilnika/11 (kako je glasio prije njegovih izmjena i dopuna) predstavljati „troškove koje je bolnica imala za vrijeme trajanja specijalizacije“.

 

Troškovi vezani uz provođenje i trajanje specijalističkog programa i educiranja specijalizanata zaposlenih na izabranim radnim mjestima specijalizacije strogo su odvojiva novčana kategorija koja predstavlja obvezu te je i kao takva dogovorena na strani bolnice u kojoj specijalizant provodi odobreni program izabrane specijalizacije.

 

Ti troškovi nikako ne uključuju troškove koje bolnica (kao poslodavac) ima vezano uz svoju obvezu isplate specijalizantu naknade bruto plaće i ostalih naknada vezanih uz radni odnos, a koji je pravni odnos između bolnice i specijalizanta (kao zaposlenika) i reguliran odvojenim pravnim poslom-sklopljenim ugovorom o radu na neodređeno vrijeme…

 

...Naime, Ustavni sud ne smatra spornim da su podnositelji i za vrijeme specijalističkog programa, osim što su se educirali u izabranoj specijalizaciji, radili i obavljali poslove radnog mjesta izabranog specijalizanta u funkciji rada i liječenja pacijenata, a za koje su s Općom bolnicom P. i sklopili ugovore o radu na neodređeno vrijeme.

 

Isto tako, podnositeljima je omogućeno i stjecanje neophodnih vještina, znanja i iskustva prijeko potrebnih za nastavak njihovog daljnjeg rada, nakon položenog specijalističkog ispita na radnom mjestu liječnika specijalista. Međutim, takav trošak ne može predstavljati bruto isplaćena plaća podnositelja (isto navodi i Vrhovni sud u presudi broj Revr-333/17-2 od 20. studenog 2018.)...“.

 

20. Slijedi da prema pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u citiranoj Oduci, obveze isplate plaće i drugih davanja iz radnog odnosa ne može predstavljati troškove koje je bolnica imala za vrijeme trajanja specijalizacije.

 

21. Odluke i rješenja Ustavnog suda sukladno odredbi čl. 30. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 99/99 i 29/02) obvezatne su i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba, a prema st. 2. sva tijela državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna su u okviru svoga ustavnog i zakonskog djelokruga provoditi odluke i rješenja Ustavnog suda.

 

22. Slijedom iznesenog odgovor na postavljeno pitanje glasi:

 

U situaciji kada je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju prije završetka specijalizacije, a imajući u vidu pravno shvaćanje koje je izrazio Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-2405/2022 od 11. srpnja 2023. (o tome što obuhvaćaju troškovi specijalizacije, te da osim ugovora o međusobnim pravima i obvezama treba imati u vidu i sadržaj ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je podnositelj revizije sklopio s tuženikom i u njemu sadržana prava, kao i činjenicu da je specijalizant za vrijeme specijalističkog programa, osim što se educirao u izabranoj specijalizaciji, radio i obavljao poslove radnog mjesta izabranog specijaliste u funkciji rada i liječenja pacijenata), tuženik je dužan (kao posljedicu neizvršenja svoje ugovorne obveze) isplatiti naknadu štete tužitelju u visini troškova specijalizacije, pri čemu u visinu troškova same specijalizacije ne može biti uključena bruto plaća i ostale naknade vezane uz radni odnos, a koje je specijalizant primao tijekom trajanja specijalizacije u situaciji kad je specijalizant na ime primljene plaće pružio rad kao ekvivalent isplaćenoj plaći.

 

23. Stoga, s obzirom da u postupku nije utvrđeno da je tužitelj tražio naknadu štete u visini troškova specijalizacije za koju je orijentacijski kriterij bila visina bruto plaće isplaćene tuženiku, već je utvrđeno da je tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio samo naknadu štete čiju visinu je postavio samo prema visini isplaćene bruto plaće i troškova prijevoza, te da drugu štetu nije zatražio, to su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo pozivom na odredbu čl. 5. st. 1. Ustava i čl. 7. ZR kada su odbili predmetni tužbeni zahtjev zaključujući da obveza vraćanja bruto plaće predstavlja nesrazmjernu mjeru koja je protivna ustavnom pravu radnika na isplatu plaće, u situaciji kad je (što među strankama nije bilo sporno) tuženik za vrijeme radnog odnosa kod tužitelja na ime primljene plaće pružao rad kao ekvivalent isplaćenoj plaći i ostalim naknadama vezanim za radni odnos tuženika kod tužitelja.

 

24. Na osnovu svega izloženog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti, te odlučiti kao u izreci ove presude (točka I. izreke).

 

 

 

 

25. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na reviziju primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a (točka II. izreke ove presude).

 

Zagreb, 25. listopada 2023.

 

                                                                                                  Predsjednik vijeća:

                                                                                                  mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.