1                 Poslovni broj: UsI-77/23-10

 

 Poslovni broj: UsI-77/23-10

 

                  

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljica Đ. R. OIB: …, K. R., OIB: … i A. R., OIB: …, sve iz I. G., koje zastupa opunomoćenik H. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Z., OIB: …, radi statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon usmene i javne rasprave, 17. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-02/22-10/2, URBROJ: 522-4/1-1-1-22-4 od 13. prosinca 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-02/22-10/2, URBROJ: 522-4/1-1-1-22-4 od 13. prosinca 2022. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja županije, Ispostave I. G., KLASA: UP/I-562-02/20-03/01, URBROJ: 238-13-02-02/2-22-04 od 24. siječnja 2022. kojim su tužiteljice odbijene sa zahtjevom za utvrđivanje statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, pozivom na članak 41. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku.

2. Tužiteljice pobijaju zakonitost osporavanog rješenja i ističu da je osporavano rješenje doneseno suprotno pravnom shvaćanju i primjedbama suda sadržanim u obrazloženju presude Upravnog suda u Zagrebu broj: UsI-1034/22-7 od 25. kolovoza 2022., jer se tuženik nije očitovao o razlici između članka 6. Zakona o hrvatskim braniteljima i članka 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, te se tuženik ograničio samo na pitanje dopuštenosti pokretanja upravnog postupka, te se nije očitovao ispunjavaju li tužiteljice sve potrebne materijalne pretpostavke, a obzirom tko se sve smatra članovima obitelji sukladno članku 17. stavku 1. Zakona o hrvatskim braniteljima.

3. Tužiteljice ukazuju na sadržaj odredbe članka 6. stavka 3. Zakona o hrvatskim braniteljima i ističu da su primateljice obiteljske mirovine, te smatraju da je time njihov status člana obitelji smrtno stradalog branitelja iz Domovinskog rata već pravomoćno utvrđen u upravnom postupku, a o čemu kao dokaz navode rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o pravu na obiteljsku mirovinu.

4. Pozivaju se i na odluku Ustavnog suda broj: U-I-4042/2005 od 15. prosinca 2010. kojom je ukinut članak 15. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova obitelji.

5. Ističu da je njihovom suprugu i ocu pokojnom Ž. Š., potvrdom Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 24. ožujka 2011. priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a koji status je osnova za priznanja prava tužiteljica na obiteljsku invalidninu, pa se odredba članka 14. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ne odnosi na tužiteljice, a obzirom da je Ž. Š. imao od ranije utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, te da svojstvo člana obitelji nije potrebno utvrđivati u posebnom postupku, nego je isto potrebo dokazati podnošenjem odgovarajućih isprava kao što su vjenčani i rodni list.

6. Kćerke tužitelja su u trenutku isticanja roka za podnošenje zahtjeva za pravo na obiteljsku invalidninu 31. prosinca 2005. bile maloljetne pa nisu imale poslovnu sposobnost, te je u odnosu na njih rok za podnošenje zahtjeva mogao početi teći u roku od dvanaest mjeseci od smrti oca, te isti nije mogao isteći 31. prosinca 2015. te okolnost da zakonski zastupnik djece majka nije podnijela zahtjev u ime djece ne može ići na štetu djece.

7. Tužiteljice ističu da se zabrana litispendencije odnosi samo na sudske odluke, a ne na odluke upravnih tijela, te prigovaraju da osporavano rješenje u svom obrazloženju ne sadržava valjane razloge zbog kojih je zahtjev tužiteljica odbijen, niti razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza navedenih i priloženih spisu predmeta, te smatraju da je zahtjev iz 2006. podnesen pravovremeno.

8. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i predmet vrati na ponovni postupak ili podredno da se usvoji zahtjev tužiteljica za priznanje statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i pravo na obiteljsku invalidninu, te da se naloži tuženiku da tužiteljicama naknadi troškove ovog upravnog spora.

9. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da iz članka 14., članka 15. i članka 6. stavka 1. točke d) Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji proizlazi da su postupci po zahtjevima članova obitelji do stupanja na snagu navedenog Zakona završeni, odnosno propisana je apsolutna zabrana podnošenja zahtjeva za priznavanje prava predmetnog statusa.

10. Dakle, novim zakonom se ne otvara rok za priznavanje statusa smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata po osnovi bolesti već točka d) postoji kako bi ovim člankom bili obuhvaćeni svi smrtno stradali hrvatski branitelji iz Domovinskog rata kojima je u postupku ostvarivanja statusa člana obitelji smrtno stradaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđena uzročno-posljedična veza između smrti i sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

11. Nadalje, u onim slučajevima kada je već utvrđena uzročno-posljedična veza između smrti po osnovi bolesti kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i dijelu članova obitelji priznat status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, prema odredbi članka 6. stavka 1. točke d) Zakona status se može priznati i onim članovima obitelji koji do sada nisu podnosili zahtjev, jer oni podnose zahtjev za priznavanje statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja za kojeg je već utvrđeno da se radi o smrtno stradalom hrvatskom branitelju i ta se činjenica ne može promijeniti, niti ne ovisi o tome podnosi li zahtjev bračni drug, roditelji ili djeca smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

12. Tuženik opisuje kronologiju događaja, te ističe da činjenica što su tužiteljice korisnice obiteljske mirovine ne znači da im je time priznat status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata jer se radi o različitim pretpostavkama koje je potrebno ispuniti za priznavanje obiteljske mirovine i za ostvarivanje statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, te taj status nije jedina osnova za priznavanje prava na osobnu invalidninu.

13. U ranije donesenoj presudi Upravnog suda u Zagrebu od 25. kolovoza 2022. izražen je stav da je potrebno ispitati i materijalne pretpostavke na strani tužiteljica, pa ukoliko ih ne ispunjavaju, pojasniti razloge takvog zaključka, dok je stav tuženika da on mora ispitati postoje li zakonske pretpostavke za ispunjenje podnesenog zahtjeva, a u konkretnom slučaju formalne pretpostavke nisu ispunjene jer sam zakon ne dopušta podnošenje ovakvog zahtjeva bez kumulativnog ispunjenja formalnih pretpostavki, pa bi bilo nesvrsishodno ispitivati postojanje materijalnih pretpostavki.

14. Neukost ili neznanje stranke u pogledu pravnog uređenja i postupanja vezano za predmet tužbe ne mogu biti ispričive u odnosu na majku tužiteljica jer nepoznavanje prava šteti prema jednom od pravnih načela ignorantia iuris nocet, pa stoga propust majke u odnosu na maloljetnu djecu da u zakonskom roku podnese zahtjev ne može dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari.

15. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

16. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

17. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužiteljica opunomoćenice tuženika, a čime je strankama omogućeno da se očituju o svim spornim činjenicama i pravnim pitanjima sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 , 29/17 i 110/21).

18. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

              19. Prema podacima spisa predmeta, prvostupanjsko rješenje od 24. siječnja 2022. doneseno je nakon presude Upravnog suda u Zagrebu broj: UsI-1034/22-7 od 25. kolovoza 2022. kojim je poništeno rješenje tuženika od 10. ožujka 2022. i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak radi odlučivanja o žalbi.

              20. U obrazloženju presude se navodi da sud smatra da postoji razlika između članka 6. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, dalje: ZHB) i članka 14. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 137/09, dalje: ZIDZHPBDR), te da u upravnom postupku ne postoji zabrana ponovnog odlučivanja o zahtjevu koji je pravomoćno odbijen, jer pravnim posljedicama pravomoćnosti nisu obuhvaćena rješenja kojima stranci nisu priznata prava niti utvrđene obveze.

              21. Nakon navedene presude, tuženik je osporavanim rješenjem od 13. prosinca 2022. ponovno odbio žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja od 24. siječnja 2022., kojim su tužiteljice odbijene sa zahtjevom za priznavanje statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, pozivom na članak 41. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09).

              22. U obrazloženju se navodi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, jer je prvostupanjsko tijelo odbilo zahtjev tužiteljica zbog negativne pravomoćnosti, koja nije zapreka za ponovno postavljanje zahtjeva, ali ti nedostaci nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, jer je zahtjev tužiteljica valjalo odbaciti zbog roka iz članka 6. stavka 1. točke d) ZHB, a koji rok je prekluzivne naravi i kao takav neproduživ.

              23. Naime, tužiteljice su 14. ožujka 2018. podnijele zahtjev za priznavanje statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata po osnovi bolesti i prava na obiteljsku invalidninu iza pokojnog Ž. Š. koji je umro od bolesti …, pa je zahtjev podnesen nakon stupanja na snagu ZIDZHPBDR, a novi ZHB ne otvara rok za podnošenje ovakvog zahtjeva, osim iznimno, pod uvjetima koje tužiteljice ne ispunjavaju.

              24. Odredbom članka 6. stavka 1. točke d) ZHB propisano je da smrtno stradali hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je: d) umro od posljedica bolesti, pogoršanja bolesti ili pojave bolesti u obrani suvereniteta Republike Hrvatske čiji su članovi obitelji podnijeli zahtjev za ostvarivanje statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (»Narodne novine«, br. 137/09.).

              Stavkom 3. navedenog članka Zakona propisano je da iznimno od stavka 1. točke d) ovoga članka, status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata mogu ostvariti članovi uže i šire obitelji hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koji je umro od posljedica bolesti, pogoršanja bolesti ili pojave bolesti u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i nakon isteka roka iz stavka 1. točke d) ovoga članka, uz uvjet da su pojedini članovi obitelji tog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata po toj istoj osnovi već ostvarili status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

25. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljica.

              26. Naime, iz stanja spisa proizlazi da nitko od tužiteljica ranije nije ostvario status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata da bi bilo uvjeta za primjenu iznimke iz stavka 3. članka 6. ZHB, jer priznanje prava na obiteljsku mirovinu ne znači utvrđivanje statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, niti za primjenu članka 6. stavka 1. točke d) ZHB, jer tužiteljice zahtjev nisu podnijele do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (»Narodne novine«, br. 137/09.), već tek 14. ožujka 2018.

              27. Iz navedenih razloga, tuženik je imao osnove odbiti žalbu tužiteljica, pozivom na članak 6. stavaka 1. točku d) ZHB, jer iako je prvostupanjsko tijelo zahtjev tužiteljica trebalo odbaciti, obzirom da je podnesen izvan zakonom propisanog roka, time što je prvostupanjsko tijelo zahtjev odbilo, nije povrijedilo zakon na štetu tužiteljica.

              28. Nije sporno da ranije odbijanje zahtjeva u upravnom postupku, tj. formalna pravomoćnost ne predstavlja zapreku za ponovno podnošenje zahtjeva i odlučivanje o istom, što je prvostupanjsko tijelo i učinilo i ponovo riješilo o zahtjevu tužiteljica, niti da je jedno od pravnih načela da nepoznavanje prava šteti (ignorantia iuris nocet), te stoga ranije nepodnošenje zahtjeva u roku od strane majke nije ispričivo, pa izneseni tužbeni prigovori nisu relevantni za donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

              29. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

30. Stoga je sud na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

 

U Zagrebu 17. listopada 2023.

 

 

Sutkinja:

 Tamara Bogdanović, univ. spec., v.r. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. (čl. 66. i čl. 70. ZUS-a).