- 1 -              Rev 1241/2020-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1241/2020-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz R., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u R., protiv tuženika M. o. d.d. Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica H. S., odvjetnica u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja i tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Gž R-44/2020-2 od 9. lipnja 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-937/2019-85 od 25. listopada 2019., u sjednici održanoj 4. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja podnesena protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Gž R-44/2020-2 od 9. lipnja 2020. u dijelu pod točkom I. izreke kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o  j e :

 

I.              Prihvaća se revizija tuženika, ukida se odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude Županijskog suda u Splitu, broj Gž R-44/2020-2 od 9. lipnja 2020., u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 70.443,75 kuna, pa se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka o otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 14.01.2014. i da je stoga ništetna, te ne proizvodi nikakve pravne učinke.

 

2. Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka tuženika "Odgovor društva M. o. d.d. na zahtjev za zaštitu prava tužitelja" od 6.02.2014. i da je stoga ništetna.

 

3. Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka tuženika od 6.02.2014., kojom se nalaže tužitelju da prestane obavljati rad kod tuženika i da je stoga ništetna.

 

4. Nalaže se tuženiku da vrati tužitelja na rad i to na radno mjesto "koordinator prodajnih mjesta u uredu R." ili na drugo odgovarajuće radno mjesto, te mu omogući nesmetano obavljanje tih poslova, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

5. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 8.412,00 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje kamate na taj iznos teku od podnošenja tužbe pa do isplate, sve u roku u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.".

 

II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 72.943,75 kn, u roku od 8 dana.".

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 13Pr-937/2019-85 od 25. listopada 2019. u pobijanom dijelu po točkom I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

 

II. Djelomično se uvažava žalba tužitelja, te se preinačuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 13Pr-937/2019-85 od 25. listopada 2019. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka i sudi: Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, u roku od 8 dana, dok se zahtjev tuženika za više zatraženi trošak u iznosu od 70.443,75 kuna odbija kao neosnovan.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

III. Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.".

 

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod točkom I. izreke tužitelj je podnio reviziju, na temelju odredbe čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku odluku i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju čl. 385.a st. 1. u vezi s čl. 400. st. 2. Zakona o parničnom postupku protiv drugostupanjske presude u dijelu pod točkom II. izreke kojim je djelomično preinačena odluka o troškovima postupka i odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu 70.443,75 kuna, zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

5. Odgovor na reviziju i prijedlog za dopuštenje revizije nisu podneseni.

 

6. Revizija tužitelja nije osnovana, a revizija tuženika (nazvana prijedlog za dopuštenje revizije) je osnovana.

 

7. Drugostupanjska presuda u ovoj pravnoj stvari, u čijoj izreci je sadržana i odluka o troškovima postupka, donesena je 9. lipnja 2020. pa su za odlučivanje o podnesenim izvanrednim pravnim lijekovima protiv te odluke mjerodavne odredbe Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

 

8. Odredbom čl. 382.a st. 1. ZPP propisano je da iznimno, stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu:

-              o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

-              o utvrđivanju majčinstva ili očinstva,

-              u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije,

-              u povodu tužbi radi objave ispravka informacije.

 

9. Tužitelj je tužbenim zahtjevom u ovom parničnom postupku tražio utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu, pa primjenjujući citiranu odredbu čl. 382.a st. 1. alineja 1. ZPP na konkretan slučaj, proizlazi da je protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o osnovanosti (glavnog) tužbenog zahtjeva dopušteno podnijeti redovnu reviziju, što je tužitelji i učinio.

 

10. Tuženik je protiv dijela drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska odluka o troškovima postupka i odbijen njegov zahtjev za isplatu 70.443,75 kuna kao neosnovan podnio prijedlog za dopuštenje revizije, pozivajući se na odredbu čl. 385. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP. Dakle, u konkretnom slučaju protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o glavnom tužbenom zahtjevu podnesena je, ZPP samo iznimno dopuštena redovna revizija, a tuženik je protiv dijela drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o sporednom zahtjevu tj. trošku parničnog postupka podnio prijedlog za dopuštenje revizije.

 

11. Odlučujući o odnosu dva, po svojoj prirodi sasvim različita, i međusobno isključiva izvanredna pravna lijeka koja, sukladno važećem ZPP, stranke mogu podnijeti protiv drugostupanjskih odluka, vijeće je ocijenilo da u slučaju kad su ispunjene zakonske pretpostavke propisane odredbom čl. 382.a st. 1. ZPP za iznimno podnošenje redovne revizije protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva u pogledu glavne stvari u taksativno navedenim vrstama parničnih postupaka (primjerice zahtjevu za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, što je slučaj u ovom postupku), stranke mogu podnijeti redovnu reviziju i protiv dijela takve drugostupanjske odluke kojom odlučeno o svim ostalim sporednim zahtjevima tj. zahtjevu za plaćanje zatezne kamate, zahtjevu za naknadu troška parničnog postupka, kako bi na taj način u konkretnom parničnom postupku obje stranke imale jednak pravni put zaštite, odnosno pravno na podnošenje jednakog izvanrednog pravnog lijeka (revizije bez dopuštenja) koji je ZPP predviđa kao zakonsku mogućnost te na taj način ostvarile jednakost oružja.

 

12. Nadalje, osim što se naprijed zauzetim pravnim shvaćanjem strankama u revizijskim postupcima u slučajevima iz čl. 382.a st. 1. ZPP osigurava jednak pravni put zaštite pred revizijskim sudom, time se ujedno pojednostavnjuje postupanje revizijskog suda u navedenim postupcima jer bi inače revizijski sud u istom postupku morao primjenjivati različita procesna pravila koja uređuju postupanje povodom prijedloga za dopuštenje revizije i povodom revizije koja se samo iznimno može podnijeti protiv drugostupanjskih odluka taksativno navedenih u odredbi čl. 382. st. 1. ZPP. Slijedom navedenog, vijeće je o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka odlučivalo kao o redovnoj reviziji (Isto pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci broj Rev-143/2020 od 2. rujna 2020.).

 

13. Pobijana drugostupanjska presuda je, sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP, ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

14. Sudovi su tužbeni zahtjev odbili kao neosnovan na temelju odredbe iz čl. 107. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR) u vezi s čl. 131. ZR, ocijenivši da su ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost otkaza ugovora o radu tužitelja jer je tuženik dokazao da je imao opravdane razloge donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju, odnosno dokazao je da je proveo reorganizaciju prodajne službe uslijed koje je ukinuto radno mjesto tužitelja, koji je jedini na području Primorsko-goranske županije obavljao poslove ukinutog radnog mjesta i kojemu je ponuđeno radno mjesto zastupnika za prodaju osiguranja, koje tužitelj nije prihvatio. Slijedom navedenoga, odbijen je i tužbeni zahtjev za vraćanje tužitelja na rad, kao i zahtjev za isplatu troška prijevoza za koji je utvrđeno da pravo na njega nemaju koordinatori prodajnih mjesta odnosno da im se taj trošak nadoknađuje isplatom troška javnog prijevoza tzv. locco vožnje, te da je tužitelju trošak s tog osnova, u ovoj pravnoj stvari, dosuđen presudom od 17. svibnja 2018., koja je u tom dijelu postala pravomoćna.

 

15. Tužitelj u reviziji podnesenoj zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer revizijom pobijana drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nejasni i proturječni. Osim toga, tužitelj u reviziji, u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, iznosi činjenice te daje vlastitu ocjenu dokaza različitu od ocjene dokaza koju je dao sud u pobijanoj odluci.

 

15.1. Suprotno tvrdnji tužitelja, tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje revizijom jer se drugostupanjski sud izrijekom očitovao na žalbene navode tužitelja u vezi bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Nadalje, u obrazloženju drugostupanjske odluke navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju, a ti razlozi nisu proturječni iskazima saslušanih svjedoka, zapisnicima o njihovom saslušanju niti ispravama koje prileže spisu pa je moguće ispitati zakonitost i pravilnost pobijane odluke. Zbog navedenog nije osnovan revizijski navod tužitelja da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Stoga je neosnovano pozivanje tužitelja na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-458/2011 od 19. studenoga 2015. koja je donesena u drugačijim činjeničnim i pravnim okolnostima.

 

15.2. U postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP na koju ukazuje revident jer se ocjena dokaza drugostupanjskog suda temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

15.3. Osim toga, revident neosnovano navodi da je pobijana drugostupanjska odluka donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP jer iz sadržaja obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi da je donesena na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, na koju odredbu se drugostupanjski sud i pozvao u obrazloženju odluke.

 

15.4. U odnosu na revizijske navode tužitelja kojima iznosi činjenice, daje svoju ocjenu provedenih dokaza, posebno iskaza svjedoka i izvodi drugačije zaključke o osnovanosti tužbenog zahtjeva od zaključka drugostupanjskog suda, treba reći da takvi navodi predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u revizijskom stupnju postupka pa ih ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje s obzirom da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

15.5. Slijedom navedenog, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka koje je tužitelj istaknuo u reviziji.

 

16. Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, prvenstveno se svodi na ocjenu je li drugostupanjski sud, odlučujući osnovanosti tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o redovitom otkazu ugovora o radu pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 107. st. 1. i 4. ZR.

 

17. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, prema ocjeni vijeća, drugostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz citirane odredbe čl. 107. st. 1. i 4. ZR jer je u postupku utvrđeno da je prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju ponuđeno radno mjesto zastupnika za prodaju osiguranja, koje je tužitelj odbio navodeći da je to radno mjesto ispod razine kvalitete odgovarajućeg radnog mjesta i nije u skladu s njegovom stručnom spremom.

 

18. Stoga je neosnovan istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP tužiteljeva revizija odbijena kao neosnovana.

 

19. Revizija tuženika (nazvana prijedlog za dopuštenje revizije) podnesena protiv dijela drugostupanjske odluke kojom nije prihvaćen dio tuženikova zahtjeva za naknadu troška parničnog postupka je osnovana.

 

20. Drugostupanjski sud je, djelomično prihvatio žalbu tužiteljice podnesenu protiv rješenja suda prvog stupnja o troškovima postupka i rješenje preinačio na način da je naložio tužitelju naknaditi tuženikove troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, dok je zahtjev tuženika za naknadu troška od 70.443,75 kuna odbijen kao neosnovan. Prema obrazloženju suda drugog stupnja u ovoj pravnoj stvari prvenstveno se raspravljalo o osnovanosti tužbenog zahtjeva odnosno nezakonitosti otkaza ugovora o radu, a ne o novčanom odnosno procjenjivom dijelu zahtjeva.

 

21. Prema ocjeni vijeća tuženik u reviziji osnovano navodi da se u ovom radnom sporu radi o procjenjivom predmetu spora s obzirom da tužitelj jednim od više postavljenih tužbenih zahtjeva u ovom radnom sporu od tuženika zahtijeva isplatu određenog novčanog iznosa. Isto pravno shvaćanje zauzeto je primjerice u odlukama ovog suda broj Revr-562/10 od 12. siječnja 2011., broj Revr-1028/13-2 od 9. rujna 2014., broj Rev 540/2014-2 od 22. rujna 2015. i broj Rev 143/2020-4 od 2. rujna 2020.

 

21.1. Osim toga, iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tijekom postupka na okolnost visine izgubljene zarade provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku, pa su razlozi drugostupanjskog suda navedeni u obrazloženju pobijane odluke u odnosu na odbijajući dio zahtjeva za naknadu parničnog troška tuženika proturječni dokumentaciji u spisu jer su u ovom postupku dokazi izvođeni i na okolnost visine novčanog dijela zahtjeva.

 

22. Budući da je drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog shvaćanja, da se u ovoj pravnoj stvari ne radi o procjenjivom predmetu spora, propustio ocijeniti koje su od parničnih radnji za koje je tuženik određeno postavio zahtjev za naknadu parničnog troška bile potrebne za vođenje ove parnice, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP ukinuta je drugostupanjska odluka o troškovima postupka u dijelu kojim tuženik nije uspio sa zahtjevom i predmet se vraća tom sudu na ponovno odlučivanje, kako bi sukladno izraženom pravnom shvaćanju ovoga suda donio novu, zakonita odluka.

 

23. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 4. listopada 2023.

 

              Predsjednik vijeća:

              Željko Šarić, v.r.