- 1 -              Revd 2818/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2818/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G.-R. d.o.o., iz J., …, OIB …, zastupanog po punomoćniku J. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika M. M., iz Z., …, OIB …, zastupanog po punomoćniku Č. P., odvjetniku u Z. i tuženika S. B., iz J., …, OIB…, zastupanog po punomoćniku J. P.-Č., odvjetniku u Z. odvjetničkom uredu P.-D. u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž-229/2022-4 od 3. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pn-928/15-54 od 5. studenoga 2019., ispravljena rješenjem broj Pn-928/15-55 od 5. studenoga 2019., u sjednici održanoj 3. listopada 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              Prijedlozi tuženika za dopuštenje revizije se odbacuju.

 

Obrazloženje

 

1. Tuženici su podnijeli zasebne prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž - 229/2022-4 od 3. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda  Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pn-928/15-54 od 5. studenoga 2019., ispravljene rješenjem broj Pn-928/15-55 od 5. studenoga 2019.

 

2. Odgovor na prijedloge tuženika nije podnesen.

 

3. Prijedlog je nedopušten.

 

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu tuženika M. M. za dopuštenje revizije određeno postavljena pravna pitanje koja glase:

 

              "U kojem trenutku osoba koja je nekretninu stekla u stečajnom postupku postaje vlasnik te nekretnine?

              U kojem trenutku osoba koja je nekretninu stekla temeljem ugovora o kupoprodaji postaje vlasnik te nekretnine?

 

              Može li osoba koja je vlasništvo nekretnine stekla temeljem sudske odluke, a nije izvršila uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama, zahtijevati zaštitu u odnosu na treće osobe koje se vode povjerenjem u zemljišne knjige i koje nemaju i ne moraju imati saznanja o postojanju takve sudske odluke?

 

              Mogu li sudovi dosuditi naknadu štete zbog smanjenja vrijednosti nekretnine osobi koja je vlasništvo te nekretnine stekla tek nakon što je izvršeno smanjenje vrijednosti?

 

              Mogu li sudovi dosuditi naknadu štete zbog smanjenja vrijednosti nekretnine osobi koja je vlasništvo te nekretnine uknjižila u zemljišnim knjigama tek nakon što je izvršeno smanjenje vrijednosti?

 

              Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ukoliko ne odgovori na ključne žalbene prigovore podnositelja?

 

5. Navedena pitanja, u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a, smatra važnim za odluku o ovom sporu, ali isto tako i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

6. Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a stranka treba u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg namjerava podnijeti reviziju uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je utvrdio da je tuženik M. M. u prijedlogu samo određeno naveo, naprijed citirana, pravna pitanja i iznio svoja pravna shvaćanja, te tvrdnju da su navedena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a da uz postavljena pitanja nije iznio ni jedan razlog njihove važnosti zbog kojih smatra da su pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, niti je uz prijedlog dostavio odluku revizijskog suda, niti nekog višeg suda iz kojih bi proizlazilo da sudska praksa u vezi postavljenih pitanja nije jedinstvena, to u konkretnom slučaju, prema shvaćanju ovoga suda nisu ostvarene procesnopravne pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 387. st. 3. ZPP-a.

 

8. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga tog tuženika za dopuštenje revizije, u odnosu na postavljena pitanja nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, te je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP-a, u odnos na njegov prijedlog riješeno kao u izreci.

 

9. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika S. B. nisu pak određeno postavljena pravna pitanja nego je navedeno da se prvo pitanje "odnosi na način davanja punomoći odnosno ovlasti punomoćnika/nalogodavca u odnosu na danu mu punomoć", te se pozvao na odluke revizijskog suda broj Rev-776/04 od 27. srpnja 2004 i Rev-2251/12 od 7. ožujka 2017., dok se drugo pitanje "odnosi na trenutak stjecanja prava vlasništva tužitelja u odnosu na Rješenje o dosudi koje je postalo pravomoćno 01. 07. 2013.godine (nekretnina u z.k. ul. … k.o. M.), odnosno temeljem Ugovora o kupoprodaji od 29. 11. 2013. godine" te se vezano za tako postavljeno pitanje pozvao na odluku Rev-x-2407/2018 od 8. siječnja 2019., i smatra da su ta pitanja važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer je shvaćanje II-stupanjskog suda protivno shvaćanjima iznesenim u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

 

10. Predmet tužbenog zahtjeva je naknada štete zbog posječenih stabala s nekretnina u vlasništvu tužitelja,

 

11. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev jer su utvrdili da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina, a da C. G. d.d. i R. Š., kao niti M. M. niti I. R., nisu bili vlasnici predmetnih nekretnina na kojima su posječena stabla. Uz to su zaključili da oni nisu niti mogli izdati valjanu punomoć, (niti C. G. d.d. niti M. M. osobno niti I. R.), jer je trgovačko društvo R. Š. od otvaranja stečajnog postupka 2002., zastupao stečajni upravitelj, zbog čega odgovornost drugo tuženika za naknadu štete nije isključena temeljem ugovora o nalogu (punomoći) koju je taj tuženik dobio od tuženika M. M..

 

12. Prema ocjeni ovoga suda revizijski sud, prema odredbi čl. 385.a ZPP-a, nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u njegovoj primjeni, a revizijski sud nije dužan ni istraživati kriju li se takva pitanja moguće u iznesenim navodima revidenata u pogledu pogrešne primjene materijalnog ili postupovnog prava budući bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu za dopuštenje revizije sud doveo u situaciju da formulira pitanja koja moguće i ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji revidenata.

 

13. U konkretnom slučaju pravna pitanja tuženika S. B. nisu konkretna, odnosno nisu dovoljno individualizirana da bi se mogla smatrati važnim za odluku u ovome sporu, ali i istovremeno i za ravnopravnost svih u njegovoj primjeni jer je na općenit način navedeno da se "prvo pitanje odnosi na način davanja punomoći odnosno ovlasti punomoćnika/nalogodavca u odnosu na danu mu punomoć" dok se drugo pitanje "odnosi na trenutak stjecanja prava vlasništva tužitelja u odnosu na Rješenje o dosudi koje je postalo pravomoćno 01. 07. 2013. godine (nekretnina u z.k. ul. … k.o. M.), odnosno temeljem Ugovora  o kupoprodaji od 29. 11. 2013. godine".

 

14. Ukoliko bi se i prihvatilo da su postavljena pitanja dovoljno individualizirana ističe da prvo postavljeno pitanje (davanja punomoći odnosno ovlasti punomoćnika/nalogodavca u odnosu na danu mu punomoć) polazi od pogrešne pretpostavke da je prvo tuženik mogao dati drugo tuženiku valjanu punomoć za društvo čiji je on bio zakonski zastupnik jer je još 2002. to društvo zastupao stečajni upravitelj, a ne prvo tuženik, dok u odnosu na drugo pitanje izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u pobijanoj presudi jer je u obje presude izneseno pravno shvaćanje prema kojem kupac u stečajnom postupku stječe pravo vlasništva kupljenih nekretnina isplatom kupoprodajne cijene i pravomoćnošću rješenja o dosudi.

 

15. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a ZPP-a. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 3. listopada 2023.