- 1 -              Revd 2798/2023-2

Broj: Revd 2798/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. S., OIB…, iz O., …, kojeg zastupaju punomoćnici R. V. i S. B., odvjetnici u O., te B. S., iz O., …, protiv prvotuženika E. D. d.d., OIB …, iz S., …, kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva G. & P. iz Z., Pisarnica O. i drugotuženika Grada O., OIB …, sa sjedištem u O., …, kojeg zastupa punomoćnik K. V., odvjetnik u O., radi naknade štete,   odlučujući o prijedlogu prvotuženika E. D. d.d. za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4596/2020-3 od 6. travnja 2023. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-275/2019-21 od 20. studenoga 2020., u sjednici održanoj 28. rujna 2023.,

r i j e š i o   j e:

              I. Prijedlog prvotuženika E. D. d.d. za dopuštenje revizije se odbacuje.

              II. Odbija se zahtjev tužitelja T. S. za naknadu troškova odgovora na prijedlog prvotuženika E. D. d.d. za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Prvotuženik E. d.d. S. je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-4596/2020-3 od 6. travnja 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pn-275/2019-21 od 20. studenoga 2020. i u prijedlogu postavlja tri pitanja:

              "1. Tko je aktivno legitimiran - oštećenik za traženje naknade štete na nekretnini, vlasnik nekretnine u trenutku štetnog događaja ili treća osoba koja je nekretninu stekla pravnim poslom naknadno nakon nastanka štetnog događaja, podredno kome je umanjena imovina sukladno članku 1045. i 1046. Zakona o obveznim odnosima, vlasniku nekretnine u trenutku nastanka štetnog događaja ili trećoj osobi koja je stekla vlasništvo naknadno nakon nastanka štetnog događaja;

              2. Ako se buduća šteta može sagledati zajedno sa sadašnjom štetom jer je ona po redovnom tijeku stvari izvjesna - predvidiva (ako je izvjesno umanjenje vrijednosti nekretnine), radi li se tada o šteti za koju je oštećenik već doznao u trenutku nastanka štete i umanjenja vrijednosti nekretnine, te primjenjuje li se od navedenog trenutka članak 230. stavak 1. ZOO;

              3. Može li tijek zastare tražbine za naknadu štete započeti prije nego što je oštećenik koji nema stručno znanje utvrditi osobu koja je prouzročila štetu, saznao za štetnika odnosno može li zastara početi teći prije nego što je oštećenik vještačenjem, izvidom štete ili na drugi način saznao za štetnika, uzročnu vezu između štetne radnje štetnika i nastale štete te opseg štete?".

2.1. U odnosu na prvo postavljeno pitanje, u prijedlogu je istaknuto da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zato što, prema ocjeni predlagatelja, pravno shvaćanje drugostupanjskog suda odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog u odlukama broj Rev 125/2007-2 od 25. travnja 2007., Rev 1080/2003-2 od 30. ožujka 2005. i Rev Gzz 169/2005 od 15. veljače 2006., a nije podudarno ni s pravnim shvaćanjem Visokoga trgovačkog suda izraženog u presudi broj Pž-2075/2015 od 6. veljače 2019. Za drugo  postavljeno pitanje istaknuto je da pravno shvaćanje drugostupanjskog suda odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog u odlukama broj Rev 115/2015 od 8. siječnja 2020., Rev-x 101/2017-2 od 28. lipnja 2017., Rev 308/2012 od 10. svibnja 2016., kao i presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-1239/2021 od 3. studenoga 2021., dok je za treće postavljeno pitanje istaknuto da pravno shvaćanje drugostupanjskog suda odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog u odlukama broj Revd 345/2021 od 3. veljače 2021., Rev 1260/2021 od 11. siječnja 2022., Rev-x 156/2016 od 6. listopada 2020., Rev 2457/2012 od 5. veljače 2013., kao i Županijskog suda u Zagrebu broj 1858/2016 od 5. rujna 2017.

3. Tužitelj je odgovorio na prijedlog prvotuženika za dopuštenje revizije i predložio prijedlog odbaciti, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog.

4. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da pitanja postavljena u prijedlogu, a u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP, nisu važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava u sudskoj praksi.

5. Prema ocjeni revizijskog suda, prvo postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava u sudskoj praksi zato što se temelji na činjeničnoj tvrdnji da je šteta koju tužitelj potražuje nastala prije nego što je tužitelj sa svojom majkom zaključio Ugovor o priznanju prava samovlasništva i ustanovljenju prava osobne služnosti na temelju kojeg Ugovora je izvršen upis uknjižbe prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini. Ta tvrdnja, međutim, nije točna jer je sud u pobijanoj presudi utvrdio da je šteta koju tužitelj potražuje nastala zbog oštećenja koja nastaju kontinuirano kao rezultat procesa jer se cijelo vrijeme pojavljuju nova oštećenja zato što konsolidiranje tla još uvijek nije završeno do kraja. Osim toga, ocjenu neosnovanosti prigovora pomanjkanja aktivne legitimacije drugostupanjski je sud dao imajući na umu činjenicu otuđenja predmetne nekretnine na temelju nenaplatnog pravnog posla u kojem su smislu dani razlozi zbog kojih je šteta nastala upravo tužitelju, a ne njegovoj majci od koje je stekao to pravo. U odlukama koje se navode kao razlog važnosti sudovi se nisu bavili pitanjem aktivne legitimacije u vezi s promjenom vlasništva do koje je došlo nenaplatnim pravnim poslom. U tom smislu postavljeno pitanje se ne naslanja na činjenice utvrđene u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a ni razlozi važnosti nisu odgovarajući utvrđenim činjenicama, pa o odgovoru na ovo pitanje ne ovisi odluka u sporu.

6. Ni drugo postavljeno pitanje također nema obilježje važnosti jer polazi od tvrdnje da je tužitelju dosuđena buduća šteta koja je bila predvidiva i izvjesna po redovnom tijeku stvari, a što u postupku nije utvrđeno, već je utvrđeno da je moguće da se i nakon saniranja pojave nova oštećenja sve dok se ne poduzme sve kako bi se spriječilo slijeganje tla. U postupku nije utvrđeno da je u vrijeme pojavljivanja prvih oštećenja na nekretnini bilo moguće znati da se tlo ispod zgrade neće stabilizirati i nakon saniranja oštećenja. Osim toga, ni u ovom slučaju razlozi važnosti nisu odgovarajući zato što se ne odnose na iste, pa ni približno iste, činjenične okolnosti.

7. Treće postavljeno pitanje također nije važno jer se njime problematizira početak tijeka zastare za potraživanje imovinske štete, a o tom je pitanju revizijski sud zauzeo pravno shvaćanje u većem broju odluka (primjerice, Rev-2042/2018 od 8. lipnja 2022. i broj Rev-1700/2016 od 18. svibnja 2022. i dr.) od kojih pobijana presuda ne odstupa.

8. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. ZPP i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe članka 392. stavaka 1. i 6. u svezi s člankom 387. stavkom 5. ZPP riješeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

9. Odlučujući na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog prvotuženika za dopuštenje revizije, revizijski sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP zbog čega je ovaj zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan radi čega je riješeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 28. rujna 2023.