- 1 -              Revd 791/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 791/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. I., OIB …, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu R. i k. j.t.d., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB …, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž R-58/2022-3 od 7. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-839/2017-31 od 13. svibnja 2022., u sjednici održanoj 5. rujna 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Tužitelju se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž R-58/2022-3 od 7. studenoga 2022., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-839/2017-31 od 13. svibnja 2022., u točki IV izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu plaće za godišnji odmor, radi pitanja:

 

"Pripada li djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja, rujna 2017., pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu pri tome uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavlja naknadu za rad?

 

Ulazi li dodatak za vojnu službu djelatnim vojnim osobama u opseg naknade za redovan rad, odnosno treba li isti biti uračunat kod izračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja rujna 2017.?"

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je prijedlogom od 5. prosinca 2022., predložila da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-504/2020-2 od 15. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3179/2019-43 od 30. travnja 2020., te je u prijedlogu postavila šest pitanja, koja glase:

 

"1. Može li oznaka SD u evidenciji rada bez propisane popratne dokumentacije značiti da je nesporno korišten slobodan dan po osnovi prekovremenog rada?

 

2. Je li tuženik kao poslodavac tužitelja dužan voditi svu evidenciju koja je propisana čl. 4. st. 1. i 2. Zakona o radu (NN 149/09), odnosno čl. 5. st. 1. i 2. Zakona o radu (NN 93/14) te Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima?

 

3. U sporu između radnika i poslodavca može li sud radno vrijeme utvrditi temeljem evidencije radnog vremena koja nije uredno vođena odnosno koja nije vođena sukladno čl. 4. st. 1. i 2. Zakona o radu (NN 149/09), odnosno čl. 5. st. 1. i 2. Zakona o radu (NN 93/14) te Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima?

 

4. Na kome je teret dokazivanja ako tuženik kao poslodavac tužitelja nema svu potrebnu dokumentaciju temeljem koje vodi evidenciju rada, da je tužitelj koristio slobodne dane po osnovi prekovremenog rada?

 

5. Pripada li djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja rujna 2017. pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu pri tome uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavlja naknadu za rad?

 

6. Ulazi li dodatak za vojnu službu djelatnim vojnim osobama u opseg naknade za redovan rad, odnosno treba li isti kod izračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja rujna 2017. biti uračunat?".

 

2.1. Kao razloge važnosti za prva četiri postavljena pitanja navodi suprotno shvaćanje drugih drugostupanjskih sudova izneseno u presudama Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: Gž R-202/19 od 29. svibnja 2019., Gž R-144/2019-2 od 24. listopada 2019., Gž R-895/2020 od 12. listopada 2020., Gž R-494/2020-2 od 18. srpnja 2022., te Gž R-394/2018 od 21. rujna 2020.g., Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž-196/19-2 od 11. veljače 2020., Gž R-722/2018-2 od 6. srpnja 2020., Gž-865/19-2 od 26. ožujka 2020., te Gž R-974/2018 od 22. rujna 2020., Gž R-44/2021-2 od 28. srpnja 2021., Gž R-65/2021-2 od 4. studenog 2021., Gž R-81/2021-2 od 8. travnja 2021., Gž R-293/2020-2 od 12. ožujka 2021.,, Gž R-752/2020-2 od 9. veljače 2021., Gž R-760/2021-2 od 9. rujna 2021., Gž R-203/2021-3 od 23. svibnja 2022., te Gž R-1119/2021 od 14. lipnja 2022., Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž R-23/2019-4 od 5. ožujka 2020., Gž R-825/2018-3 od 2. travnja 2020., i Gž R-12/2019-4 od 1. rujna 2020., Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: Gž R-49/2021 od 5. srpnja 2022., te Gž R-281/2021 od 1. rujna 2022. i Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-960/2012-2 od 18. veljače 2015., prema kojima, tužena koja tvrdi da je tužitelj iskoristio prekovremeni rad preraspodjelom, mora svoju tvrdnju potkrijepiti konkretnim podacima, a ne samo uopćenom tvrdnjom.

 

2.2. Uz navedene odluke poziva se i na odluku VSRH broj Rev-3773/2018-2 od 8. siječnja 2019., u kojoj je zauzeto stajalište da je teret dokazivanja radnog vremena na poslodavcu u slučaju da poslodavac na propisani način ne vodi evidenciju radnog vremena i presudu Visokog prekršajnog suda RH broj Gž-2919-2 od 30. listopada 2012.

 

3. Vezano za potraživanje naknade plaće za godišnji odmor, u odnosu na koji zahtjev postavlja preostala dva pitanja (peto i šesto) kao razloge navodi praksu drugostupanjskih sudova u kojim je izneseno pravno shvaćanje suprotno od onoga u pobijanoj presudi (Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: Gž R-191/19 od 25. studenoga 2020., Gž R-312/2019-2 od 9. ožujka 2020., Gž R-406/2019-2 od 7. rujna 2020., te Gž R-432/2019-2 od 7. rujna 2020., Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž R-655/2019-2 od 23. rujna 2020., Gž R-1134/2021 od 4. svibnja 2022., Gž R-2757/2021 od 20. prosinca 2021., Gž R-554/2022 od 2. studenoga 2022., Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj: Gž R-67/2022 od 5. rujna 2022., te Županijskog suda u Velikoj Gorici Gž R-115/2022 od 13. rujna 2022., u kojima su ti drugostupanjski sudovi utvrdili da tužitelj ima pravo na naknadu za godišnji odmor od 7. svibnja 2014., pa nadalje u koju naknadu je obračunat i dodatak za vojnu službu.

 

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

 

5. Prijedlog je djelomično osnovan.

 

6.1. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da prva četiri naznačena pravna pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer, neovisno o tome što je riječ je o pravnim pitanjima u kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, jer je revizijski sud o tim pitanjima izrazio pravno shvaćanje. Naime, u odluci Rev 4029/2019-2 od 26. siječnja 2021., izneseno je pravno shvaćanje prema kojem se faktično ostvareni slobodni dani trebaju uzeti u obzir kod obračuna razlike plaće unatoč nedostavljenim pisanim rješenjima o preraspodjeli radnog vremena, te je na tuženiku teret dokaza koji je svojom evidencijom dokazao koliko je tužitelj ostvario sati odnosno dana rada, a koliko je ostvario slobodnih dana. Osim toga teret dokaza je na tužitelju da je slobodne dane koristio po nekoj drugoj osnovi (npr. dobrovoljnog davanja krvi, školovanja i sl.).

 

6.2. Osim toga riječ je o pravnim pitanjima  činjenične naravi i vezano za utvrđenje okolnosti pojedinačnog slučaja, pa se ta pitanja ne mogu smatrati važnim za rješavanje konkretnog spora i nisu ispunjene kumulativno pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe 382.a ZPP-a (tako i u Revd 20/2022-2 od 29. lipnja 2022., Revd 283/21-2 od 27. travnja 2021., Revd 1919/21 od 20. srpnja 2021, Revd 2358/21 od 1. lipnja 2021., Revd 4171/2020-2 od 15. rujna 2021., Revd-3753/2020-2 od 24. ožujka 2021. i dr.). Ovdje je sporan predmet dokazivanja, odnosno kojem dokaznom sredstvu treba dati prednost u pogledu dokazne snage radi utvrđenja činjenica u sporu i vezan je za posebne činjenice, dokaze i okolnosti ovog posebnog slučaja (tako i u Rev-927/2022-2 od 6. veljače 2023.).

 

6.3. Uz navedeno, prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova tuženica je vodila evidenciju radnog vremena u kojoj su bilježeni kako prekovremeni sati ostvareni radom na terenu pa postavljena pitanja polaze i od pogrešne pretpostavke da evidencija radnog vremena nije uredno vođena, te ni iz toga razloga pitanja nisu važna.

 

7. Međutim, vijeće je ocijenilo da su u izreci naznačena pravna pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ je o pravnim pitanjima o kojima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, a revizijski sud nema izraženo pravno shvaćanje o tim pitanjima.

 

8. Stoga je samo u odnosu na navedena pitanja valjalo dopustiti reviziju i riješiti kao u izreci po čl. 385.a st. 1. podstavak 2. u svezi čl. 389.b st. 3.  ZPP-a.

 

Zagreb, 5. rujna 2023.