1 Poslovni broj: 9 UsI-3924/19-5
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Janković, u upravnom sporu tužitelja I. E. d.o.o., Z., kojeg zastupa opunomoćenica Z. K., odvjetnica u Z., protiv tuženog Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi ispravka greške, 30. kolovoza 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/19-01/417, URBROJ: 513-04-19-2 od 30. rujna 2019. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Z. KLASA: UP/I-471-02/16-01/299, URBROJ: 513-07-01-19-06 od 2. rujna 2019.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/19-01/417, URBROJ: 513-04-19-2 od 30. rujna 2019. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb KLASA: UP/I-471-02/16-01/299, URBROJ: 513-07-01-19-06 od 2. rujna 2019. kojim je u izreci poreznog rješenja KLASA: UP/I-471-02/16-02/299, URBROJ: 513-07-24-01-16-02 od 30. prosinca 2016. poreznom obvezniku I. E. d.o.o., Z., ispravljena sljedeća pogreška umjesto "se utvrđuje smanjenje gubitka za prijenos" ispravno je "se utvrđuje obveza poreza i drugih javnih davanja" te je odlučeno da će se ispravak te pogreške upisati u izvornik rješenja u obliku bilješke.
2. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da podnosi tužbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je prvostupanjsko rješenje od 2. rujna 2019., kojim se bitno mijenja izreka prvostupanjskog rješenja od 30. prosinca 2016. doneseno suprotno odredbama Zakona o općem upravnom postupku i to članku 104. koji daje mogućnost javnopravnom tijelu da ispravi pogreške u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju te druge očite netočnosti u rješenju koje je donijelo. Iznosi da, međutim, prvostupanjskim rješenjem od 2. rujna 2019. nisu ispravljene očite netočnosti u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju na koje Zakon upućuje već je sadržajno u potpunosti izmijenjena izreka na način da se umjesto utvrđenja prava na prijenos poreznog gubitka utvrđuje obveza poreza. Obrazlaže da intencija zakonodavca unošenjem ovakve odredbe u Zakon nikako nije bila ostaviti mogućnost javnopravnim tijelima da u svako doba, osobito ne tijekom žalbenog postupka, mijenjaju sadržaj donesenih akata. Dodaje da odredba članka 104. Zakona o općem upravnom postupku propisuje mogućnost ispravka pogrešaka u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju ili ako rješenje sadrži koju drugu očitu netočnost. Navodi da takvo shvaćanje potvrđuje i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi Us-7871/2011-7 od 30. kolovoza 2012. u kojoj navodi da citirana odredba omogućuju ispravljanje pogrešaka koje su tehničke prirode i nedostataka koji su nastali prilikom pisane redakcije rješenja, odnosno prilikom prijepisa rješenja, ali ne i mijenjanje samog rješenja kroz institut ispravljanja pogrešaka. Ističe da imajući u vidu da se radi o ispravljanju pogrešaka koje se u bitnome odnose na sadržaj izreke kao najbitnijeg dijela rješenja, jer se istim odlučuje o poreznoj stvari, očito je da se ne radi o pogrešci tehničke prirode, odnosno ovdje konkretno niti o pogrešci u pisanju brojeva niti o pogrešci u imenu, a sve u smislu članka 104. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da je neprihvatljivo obrazloženje tuženika da se radi o "pogrešci u pisanju tehničke prirode" a ne o "sadržajnoj promjeni poreznog rješenja". Nadalje, smatra da je izmjena izreke rješenja sadržajna promjena rješenja i da se ne radi o izmjenama koje propisuje članak 104. Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže bez provođenja glavne rasprave poništiti osporavano rješenje i prvostupanjsko rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže da se riješi predmetni spor bez nazočnosti njegovog opunomoćenika te da se tužba odbije kao neosnovana.
4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis, u spis tuženika i uvid u spis ovog suda poslovni broj: 9 UsI-3458/19.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Nesporno je da je prvostupanjskim rješenjem ispravljena greška na temelju članka 104. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09.).
7. Sporno je, je li tuženik pravilno odbio žalbu tužitelja protiv tog rješenja.
8. Člankom 104. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da javnopravno tijelo može rješenjem ispraviti pogreške u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju te druge očite netočnosti u rješenju koje je donijelo ili u njegovim ovjerenim prijepisima (stavak 1.) s time da ispravak pogreške proizvodi pravni učinak od dana od kojeg proizvodi pravni učinak rješenje koje se ispravlja (stavak 2.).
9. U osporavanom rješenju tuženik je u bitnome naveo da je nesporno da je prvostupanjsko tijelo u prvoj rečenici izreke poreznog rješenja KLASA: UP/I-471-02/16-02/299, URBROJ: 513-07-24-01-16-02 od 30. prosinca 2016. navelo "se utvrđuje smanjenje gubitka za prijenos" umjesto "se utvrđuje obveza poreza i drugih javnih davanja" te da se u konkretnom slučaju radilo o očitoj netočnosti koja se sukladno članku 104. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku može ispraviti rješenjem, a što je porezno tijelo i učinilo pobijanim rješenjem, koji ispravak pogreške proizvodi pravni učinak od dana od kojeg proizvodi pravni učinak rješenje koje se ispravlja. Nastavljeno je da s obzirom da je predmet poreznog nadzora kod poreznog obveznika, ovdje žalitelja, a prema obavijesti o poreznom nadzoru bio isključivo nadzor poreza na dodanu vrijednost, a ne poreza na dobit, te da se u postupku poreznog nadzora niti zapisnikom niti poreznim rješenjem nigdje nije utvrđivao gubitak za prijenos, već se utvrđuje obveza poreza na dodanu vrijednost, to drži da se radilo o pogrešci u pisanju tehničke prirode i nedostatka koji je nastao prilikom pisane redakcije rješenja, a ne o sadržajnoj promjeni poreznog rješenja.
10. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj: 9 UsI-3458/19 utvrđeno je da je u njemu dostavljen spis tuženika vezan uz porezno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Z. KLASA: UP/I-471-02/16-01/299, URBROJ: 513-07-24-01-16-02 od 30. prosinca 2016., koje je ispravljano osporavanim prvostupanjskim rješenjem, a da se među dokumentacijom nalazi i obavijest o poreznom nadzoru Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Z. KLASA: 471-02/16-01/282, URBROJ: 513-07-24-01-16-1 od 1. ožujka 2016. i zapisnik Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Službe za nadzor KLASA: 471-02/16-01/282, URBROJ: 513-07-24-01-16-15 od 19. listopada 2016.
11. Iz obavijesti o poreznom nadzoru Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Z. KLASA: 471-02/16-01/282, URBROJ: 513-07-24-01-16-1 od 1. ožujka 2016. utvrđeno je da se porezni nadzor provodi kod poreznog obveznika I. E. d.o.o, Z., ovdje tužitelja, a da je predmet i razdoblje poreznog nadzora porez na dodanu vrijednost od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015.
12. Iz zapisnika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Službe za nadzor KLASA: 471-02/16-01/282, URBROJ: 513-07-24-01-16-15 od 19. listopada 2016. o obavljenom poreznom nadzoru obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza i drugih javnih davanja kod poreznog obveznika I. E. d.o.o., Z., ovdje tužitelja, utvrđeno je da je predmet poreznog nadzora porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015.
13. Stoga se je i prema mišljenju ovog suda radilo o očitoj netočnosti u rješenju koja se je mogla ispraviti na temelju članka 104. Zakona o općem upravnom postupku.
14. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) uz primjenu članka 36. točke 4. istog Zakona odlučiti kao u izreci ove presude, jer tužitelj osporava samo primjenu prava, a činjenice su nesporne te jer je tužitelj u tužbi predložio da se odluka donese bez ročišta, a tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se spor riješi bez nazočnosti njegovog opunomoćenika.
U Zagrebu 30. kolovoza 2023.
Sutkinja
Vanja Crnković v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 66. Zakona o upravnim sporovima). Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude (članak 70. Zakona o upravnim sporovima).
