- 1 -              Rev 3045/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3045/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. V. iz K., (OIB …), kojeg zastupa punomoćnik J. K., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. K. i M. R. iz V., protiv tuženice K. b. d.d. iz K., (OIB …), koju zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. i p. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-436/2018-2 od 8. svibnja 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu posl. br. Pr-852/2017-10 od 1. veljače 2018., u sjednici održanoj 29. kolovoza 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-436/2018-2 od 8. svibnja 2018. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom (očitom omaškom u pisanju naznačenom kao “rješenje”, a u tekstu ovoga rješenja: presuda) preinačena je prvostupanjska presuda tako da su odbijeni tužbeni zahtjevi:

 

- na utvrđenje da Otkaz ugovora o radu kojeg je tuženica dala tužitelju temeljem Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora … od 27. lipnja 2016. nije dopušten,

 

- na obvezivanje tuženice vratiti tužitelja na rad u roku od 8 dana i nadoknaditi mu parnični trošak od 5.000,00 kn,

 

a tužitelju je naloženo da tuženici nadoknadi parnični trošak prvostupanjskog postupka od 2.500,00 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama tekućim od 1. veljače 2018. pa do isplate, kao i trošak žalbe od 4.000,00 kn.

 

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a počinjene pred drugostupanjskim sudom i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se osporena presuda preinači tako da se prvostupanjska presuda potvrdi.

 

3. Tuženica nije odgovorila na reviziju.

 

4. Revizija tužitelja je osnovana.

 

5. Predmetom spora zahtjev je tužitelja na utvrđenje nedopuštenim danog mu otkaza ugovora o radu temeljem Odluke tuženice … od 27. lipnja 2016. o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, kumuliran sa zahtjevom na obvezivanje tuženice vratiti tužitelja na rad.

 

6. Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu, obzirom da je donesena 8. svibnja 2018., ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19) i odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 25/13) primjenjuje na ovaj spor, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

 

- da je tužitelj kod tuženice po sklopljenom ugovoru o radu „bio nositelj ključne funkcije na radnom mjestu direktora Sektora gospodarstva kao ključna osoba, odgovorna za poslovanje s korporativnim klijentima“,

 

- da „su stručne službe tuženika 28.5.2016. provele Redovnu procjenu ispunjavanja uvjeta i procjenu primjerenosti nositelja ključne funkcije tužitelja za 2015.“,

 

- da je u tome postupku „redovite procjene tužitelja kao nositelja ključne funkcije tuženik zaključio kako tužitelj ne ispunjava uvjete propisane Zakonom o kreditnim institucijama i Odluke HNB-a o procijeni primjerenosti nositelja ključnih funkcija te Politike za izbor i procjenu primjerenosti nositelja ključnih funkcija u K. b. d.d.“,

 

- da „je Uprava tuženika dana 16.6.2016. donijela Odluku br. … kojom je utvrdila da tužitelj ne ispunjava propisane uvjete te da nije primjeren za nositelja navedene ključne funkcije“,

 

- da „se tužitelj obratio tuženiku 21.6.2016. Zahtjevom za zaštitom prava protiv odluke Uprave … tražeći obrazloženje iste na koji je tuženik dopisom od 6.7.2016. izvijestio tužitelja da su stručne službe provele redovnu procjenu temeljem koje je uprava donijela odluku kojom se utvrđuje da isti nije primjeren za nositelja ključne funkcije“,

 

- da tužitelj nije tražio još i posebnu sudsku zaštitu protiv Odluke Uprave tuženice br. … od 16. lipnja 2016.,

 

- da je „Odlukom o otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora broj … od 27. 6. 2016. tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu osobno uvjetovanim otkazom jer da nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog osobno uvjetovanih razloga, uz istovremenu ponudu zaključenja novog ugovora o radu na neodređeno vrijeme za poslove i radne zadatke radnog mjesta „Direktor Direkcije naplate rizičnog portfelja“ u Direkciji naplate rizičnog portfelja, koju ponudu je tužitelj odbio (dopis tužitelja od 4. 7. 2016.)“,

 

- da je u obrazloženju te odluke navedeno „da su Stručne službe tuženika 28. 5. 2016. provele Redovnu procjenu ispunjenja uvjeta i procjenu primjerenosti nositelja ključne funkcije odgovorne za poslovanje Sektora gospodarstva u K. b. d.d. za 2015. koju obnaša tužitelj, te su utvrdile da tužitelj ne ispunjava uvjete propisane Zakonom o kreditnim institucijama, Odlukom Hrvatske narodne banke o procjeni primjerenosti predsjednika uprave, člana uprave, člana nadzornog odbora i nositelja ključne funkcije u kreditnoj instituciji, te Politike za izbor i procjenu primjerenosti nositelja ključnih funkcija u K. b. d.d., odnosno da nije primjeren za nositelja ključne funkcije“: konkretno i u suštini, „da je razlog otkaza - odluka o neprimjerenosti tužitelja za nositelja ključne funkcije „Direktora Sektora gospodarstva“.

 

8. Prvostupanjski sud je na temelju tih utvrđenja zahtjeve tužitelja ocijenio osnovanim i prihvatio uz suštinski osnovno i odlučno shvaćanje:

 

- da iz onog što je tužitelju dostavljano nisu „razvidni razlozi donošenja odluke, već se općenito navodi da tužitelj ne ispunjava propisane uvjete te da nije primjeren za nositelja ključne funkcije „Direktora Sektora gospodarstva“ (da tužitelju nije dostavljena Odluka br. … kao niti procjena od 28. svibnja 2016. ili „ikakav dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je tužitelju dostavljena predmetna procjena i Odluka Uprave, štoviše, iz iskaza tužitelja danog na ročištu 29. 11. 2017. nesporno proizlazi da je sa sadržajem Politike tuženika, kao i obrazloženja odluke o neprimjerenosti za obavljanje ključne funkcije bio upoznat tek nakon donošenja odluke o otkazu ugovora o radu“),

 

- da „u smislu odredbe članka 133. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14. - u daljnjem tekstu ZR) radnik ima mogućnost ostvarivanja sudske zaštite kad smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa. Tužitelj je ovlašten ostvarivati sudsku zaštitu zbog povrede prava na rad koja je u konačnici počinjenja otkazom ugovora o radu i to u odnosu na otkazni razlog vezano za procjenu ispunjavanja uvjeta i procjenu primjerenosti nositelja ključne funkcije“,

 

- da „je Odlukom Hrvatske narodne banke o procjeni primjerenosti predsjednika uprave, člana uprave, člana nadzornog odbora i nositelja ključne funkcije u kreditnoj instituciji od 29. 1. 2014., izričito propisano da je rezultate procjene kao i odluku, kreditna institucija dužna obrazložiti (članak 19. stavak 3.). Iz Odluke Uprave br. … od 16. 6. 2016. je razvidno da nije obrazložena, (...) nije ni dostavljena tužitelju, već je tužitelj o razlozima navedene odluke doznao tek iz pobijane odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora broj OU-2016/144/5 od 27. 6. 2016.“,

 

- da je „upravo iz navedenih razloga, budući da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu jer nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog osobno uvjetovanih razloga, odnosno budući da radnik ne ispunjava uvjete propisane Zakonom o kreditnim institucijama, Odlukom Hrvatske narodne banke o procjeni primjerenosti predsjednika uprave, člana uprave, člana nadzornog odbora i nositelja ključne funkcije u kreditnoj instituciji, te Politike za izbor i procjenu primjerenosti nositelja ključnih funkcija u K. b. d.d., odnosno da nije primjeren za nositelja ključne funkcije, sud ovlašten i dužan ispitati dopuštenost otkaza vezano za navedeni otkazni razlog, pri čemu je temeljem odredbe članka 135. stavak 3. ZR-a teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu, budući da je poslodavac otkazao ugovor o radu“,

 

- da „u redovnoj procjeni ispunjenja uvjeta i procjeni primjerenosti nositelja ključne funkcije odgovorne osobe za poslovanje Sektora gospodarstva u K. b. d.d. za 2015. od 28. 5. 2016., tuženik navodi da tužitelj ispunjava uvjete kao osoba koja ima dobar ugled (Odluka, čl. 15.) i kao osoba koja ima odgovarajuća stručna znanja, sposobnosti i iskustvo za ispunjavanje obveza iz svoje nadležnosti (Odluka, čl. 15., Politika čl. 4.), dok ne ispunjava slijedeće uvjete: osoba nije u sukobu interesa (Odluka, čl. 15.), osoba može posvetiti dovoljno vremena ispunjavanju obveza iz svoje nadležnosti (Odluka, čl. 15, Politika čl. 4.) i osoba koja zadovoljava propisane uvjete za obnašanje dužnosti (Odluka, čl. 15., Politika, čl. 4.), a temeljem čega je donio zaključak da tužitelj ne ispunjava uvjete za nositelja ključne funkcije Direktora Sektora gospodarstva, te je Uprava donijela Odluku broj … od 16. 6. 2016. Kao dokaz (ne) ispunjenja uvjeta navode se „Podaci iz sudskog registra“ iz kojih međutim ne proizlaze činjenice o neispunjenju uvjeta na strani tužitelja u smislu navedenih članaka Odluke Hrvatske narodne banke o procjeni primjerenosti predsjednika uprave, člana uprave, člana nadzornog odbora i nositelja ključne funkcije u kreditnoj instituciji od 29. 1. 2014. i Politike za izbor i procjenu primjerenosti nositelja ključnih funkcija u K. b. d.d. od 30. 4. 2014.“,

 

- da „što se tiče primjerenosti nositelja ključne funkcije u kreditnoj instituciji, valja istaći da Odluka Hrvatske narodne banke o procjeni primjerenosti predsjednika uprave, člana uprave, člana nadzornog odbora i nositelja ključne funkcije u kreditnoj instituciji od 29. 1. 2014., primjerenost veže za osobna svojstva odnosno stručna znanja, sposobnosti i iskustva nositelja ključne funkcije te dobar ugled (članak 3., 4., 5. i 6.)“,

 

- da „tuženik ničim nije dokazao da kod tužitelja ne bi bili ispunjeni uvjeti koji bi bili od utjecaja na primjerenost odnosno neprimjerenost tužitelja kao nositelja ključne funkcije u K. b. d.d.“: da „tuženik ničim nije dokazao da tužitelj nije bio posvećen odnosno da ne bi mogao dovoljno vremena posvetiti ispunjavanju obveza iz svoje nadležnosti u smislu članka 10. Odluke Hrvatske narodne banke o procjeni primjerenosti predsjednika uprave, člana uprave, člana nadzornog odbora i nositelja ključne funkcije u kreditnoj instituciji od 29. 1. 2014. Tuženik ničim nije dokazao da tužitelj ne bi bio primjeren primjenom kriterija iz članka 15. st. 4. navedene Odluke, u smislu da ne bi imao dobar ugled, da ne bi imao odgovarajuća stručna znanja, sposobnost i iskustvo potrebne za ispunjavanje obveza iz svoje nadležnosti, da bi bio u sukobu interesa u odnosu na kreditnu instituciju, dioničare, članove nadzornog odbora, članove uprave i više rukovodstvo kreditne institucije, da kako je već navedeno ne može posvetiti dovoljno vremena ispunjavanju obveza iz svoje nadležnosti te da ne zadovoljava propisane uvjete za obnašanje te dužnosti. Dakle, u pobijanoj odluci o otkazu tuženik ne obrazlaže niti jedan nedostatak na strani tužitelja u smislu navedenog članka 15. Odluke Hrvatske narodne banke o procjeni primjerenosti predsjednika uprave, člana uprave, člana nadzornog odbora i nositelja ključne funkcije u kreditnoj instituciji od 29. 1. 2014.“,

 

- da „iz svega navedenog i utvrđenog ne bi proizlazilo da tužitelj ne bi zadovoljavao uvjete propisane zakonom koji uređuje poslovanje kreditnih institucija, drugim primjenjivim zakonima i podzakonskim propisima, uz dodatno ispunjavanje uvjeta navedenih u članku 4. Politike. Stoga nije bilo uvjeta ni za primjenu odredbe članka 6. točke 13. Politike.“,

 

- da „iz popunjenog upitnika za kandidata (list 105 spisa) je razvidno da je tužitelj u upitnik unio sve relevantne podatke. Propust tužitelja u smislu ne postupanja po članku 6. st. 5. i 6. Politike, sam za sebe ne bi predstavljao opravdani razlog za osobno uvjetovani otkaz“,

 

- da je, a budući da tuženica nije dokazala opravdanost razloga za osobno uvjetovani otkaz tužitelju, zahtjevima tužitelja valjalo udovoljiti.

 

9. Drugostupanjski sud je prvostupanjsku presudu preinačio te, za razliku od prvostupanjskog suda - a povodom žalbe tuženice, odbio zahtjeve tužitelja, sa razlozima, u bitnome:

 

„..zaključak prvostupanjskog suda ovaj sud smatra pogrešnim.

 

Naime, kako iz prethodnih utvrđenja proizlazi, tužitelju je dostavljena odluka Uprave br. … iz koje jasno proizlazi da tužitelj nije primjeren za navedenu ključnu funkciju te da je tužitelj protiv takve odluke smatrajući da ista nije obrazložena postavio Zahtjev za zaštitom prava povodom kojeg ga je tuženik dopisom obavijestio da su stručne službe provele redovnu procjenu temeljem koje je uprava donijela odluku kojom se utvrđuje da isti nije primjeren za nositelja ključne funkcije.

 

Budući da su tom odlukom povrijeđena njegova prava s obzirom da je Politikom za izbor i procjenu primjerenosti nositelja ključnih funkcija u K. b. d.d. koja je opći akt tuženika propisano da nositeljem ključne funkcije može biti imenovana osoba koja ispunjava kao uvjet da je procjenjena kao primjerenom kroz postupak interne procjene primjerenosti (čl. 4 st. 1 toč. A) te da je tuženik proveo postupak interne procjene na način kako je to propisao Politikom (čl. 5, 6) te da se u konkretnom slučaju kroz postupak procjene pokazalo da tužitelj nije primjeren, Uprava nije mogla tužitelja imenovati nositeljem ključne funkcije odnosno rasporediti ga na radno mjesto nadležno za poslove ključne funkcije, kao i da je Uprava pisano izvijestila tužitelja o rezultatima procjene. Tužitelj je protiv takve odluke tuženika da ne ispunjava uvjete za nositelja … bio dužan nakon Zahtjeva za zaštitom zakonitosti u propisnom roku pokrenuti sudski spor radi utvrđenja takve odluke nedopuštenom.

 

Nakon propuštanja da u sudskom postupku takvu odluku utvrdi nedopuštenom i nezakonitom, ista je proizvela propisani pravni učinak u vidu pobijane Odluke o otkazu koja je pravilna i zakonita u smislu cit. odredbe Politike prema kojoj Uprava ne može imenovati nositeljem ključne funkcije kandidata za kojeg se u postupku procjene pokazalo da nije primjeren.

 

Radi navedenog valjalo je pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti temeljem čl. 373. toč. 2. ZPP-a....“

 

10. Izloženo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, bar prema onome što je utvrđeno do ovoga stupnja postupka, revizijski sud ne nalazi pravilnim.

 

11. Naime, ako tužitelj, obzirom da je kod tuženice „bio nositelj ključne funkcije na radnom mjestu direktora Sektora gospodarstva kao ključna osoba, odgovorna za poslovanje s korporativnim klijentima“, nije sa tuženicom sklopio ugovor koji bi imao elemente mješovitog ugovora, odnosno elemente menadžerskog ugovora - ali i ugovora o radu, a kojim bi za njega bila uređena dva odvojena pravna odnosa:

 

- statusnopravni, ugovorom sa elementima menadžerskog - koji je propisan Zakonom o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99 - vjerodostojno tumačenje čl. 2., 7. i 8. ZID Zakona NN 34/99, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 125/2011 - 152/2011-pročišćeni tekst i 111/2011) ili Zakonom o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11), s određenim elementima i ugovora o djelu, a kojim ugovorne stranke ne bi bile ograničene odredbama ZR-a koje propisuju način i pretpostavke za prestanak ugovora o radu: stranke menadžerskog ugovora bile bi slobodne ugovoriti i mogućnost te pretpostavke jednostranog otkaza (raskida) ugovora,

 

- te radnopravni, ugovorom sa svim elementima ugovora o radu, uređenim Zakonom o radu na snazi u vrijeme donošenja osporene odluke tuženice („Narodne novine“, broj 93/2014 - dalje: ZR-om),

 

a u kojemu se (kao mješovitom) mogu urediti prava i obveze direktora za razdoblje za koje je imenovan direktorom te ujedno predvidjeti (urediti) i da ovaj nakon razrješenja ili pak neimenovanja za direktora po isteku mandata ostane po tome ugovoru kod istog poslodavca u radnom odnosu na neodređeno vrijeme na unaprijed ugovorenom ili "odgovarajućem" radnom mjestu (prema njegovoj stručnoj spremi, kvalifikaciji i iskustvu, ako takvo postoji),

 

sve gledano kroz to da se kao takav, mješoviti, u nižestupanjskim presudama (kao niti u reviziji tužitelja) ne spominje - pa ga sa tim značajem ne može razmatrati niti ovaj sud,

 

predmet spora valjalo je raspraviti i razriješiti primjenom ZR-a, i to odredbe čl. 115. st. 1. toč. 2. toga Zakona koja uređuje pitanje otkazivanja ugovora o radu iz osobno uvjetovnih razloga (dakle: ne i izvanrednog otkazivanja iz odredaba čl. 116. ZR-a „...zbog neke druge osobito važne činjenice...“, zbog koje „uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć“, a u kojemu bi prijeporna odluka Uprave br. … eventualno i mogla biti ta „druga osobito važna činjenica...“) - jer prijepornom otkazivanju obje stranke ovoga spora (bar prema obrazloženju nižestupanjskih presuda, kojima je revizijski sud vezan u odlučivanju) daju samo takav značaj.

 

12. Sa prethodnim u svezi, tuženica mora „trpjeti“ i po njoj odabrani put uređenja radnopravnog odnosa sa tužiteljem u smislu odredaba ZR-a, a time i sve ono što tužitelju pripada prema ZR-u u ostvarivanju radnopravne zaštite - protiv njezinog postupka za kojeg drži (to je ovdje bitno) da vrijeđa neko njegovo pojedinačno radno pravo.

 

12.1. Gledano u tome svijetlu, revizijski sud ne prihvaća pravilnim shvaćanje drugostupanjskog suda da je tužitelj u svome radnom pravu povrijeđen već i odlukom Uprave tuženice br. … da ne ispunjava uvjete za nositelja ključne funkcije („iz koje jasno proizlazi da tužitelj nije primjeren za navedenu ključnu funkciju“).

 

Tužitelju ta Odluka ne ide u prilog, za njega je nepovoljna - i logično je da je njome nezadovoljan. Razumno je prihvatiti i da u odnosu na nju može imati i osjećaj uvrijeđenosti njezinim sadržajem - i onime što je tuženica njome o njemu izrazila.

 

Međutim, ta Odluka u radnopravnom smislu ima samo značaj pismena u kojemu je izraženo utvrđenje ili mišljenje tijela tuženice koje je Odluku donijelo o karakteristikama tužitelja za obavljanje posla glede kojeg je sklopio ugovor o radu: ona može biti podloga pa moguće čak i uvjet za uređenje tužiteljeva statusa radnika i može imati i ovdje je imala utjecaj na otkazivanje tužiteljeva ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga - ali isključivo kao pismeno (sačinjeno po „redovnoj procjeni“) sa tom ocjenom ili mišljenjem.

 

To što je „Politikom za izbor i procjenu primjerenosti nositelja ključnih funkcija u K. b. d.d., koja je opći akt tuženice, propisano da nositeljem ključne funkcije može biti imenovana samo osoba koja ispunjava uvjet da je procjenjena kao primjerenom kroz postupak interne procjene primjerenosti“, toj Odluci ne daje ni drugi niti veći značaj.

 

Imajući to na umu, za zaključiti je jedino da njome, sa tim njezinim značajem, tužitelj nije povrijeđen u nekom svome pojedinačnom radnom pravu - i protiv te Odluke, stoga, on nije niti morao (da bi ostvario radnopravnu zaštitu u odnosu na odluku o otkazu) niti mogao sa uspjehom tražiti još i zaštitu pred sudom.

 

Konkretno, a povratno ili posljedično sa time, za primjetiti je i daljnje:

 

- da je tužitelj sudsku zaštitu u odnosu na ono što mu je tuženica učinila ili stavila na teret mogao zatražiti tek protiv odluke o otkazu po njemu sklopljenog Ugovora o radu: tek je njome povrijeđen u svome radnopravnom položaju i (time) pojedinačnom radnom pravu,

 

- da se tužitelju ne može na teret i propust staviti, kako je to pogrešno učinio drugostupanjski sud, to što nije tražio da se i u sudskom postupku ta Odluka utvrdi nedopuštenom i nezakonitom,

 

- ali i da, ako se to samo toga tiče, on u okolnostima konkretnog slučaja nije prekludiran u traženju sudske zaštite.

 

13. Kako je drugostupanjska presuda temeljena na tome suprotnom i time pogrešnom pravnom shvaćanju - valja prihvatiti:

 

- da je ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava,

 

- da je zbog takve pogrešne primjene materijalnog prava, činjenično stanje relevantno za odluku o predmetu spora (u odnosu na pitanje postojanja opravdanih razloga da se tužitelju otkaže ugovor) ostalo neraspravljeno,

 

- da zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude.

 

14. Slijedom toga valjalo je ukinuti osporenu presudu - te odlučiti kao u izreci ove odluke, u stavku I. izreke rješenja (na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a).

 

Kako odluka o trošku postupka ovisi o konačnom rješenju spora, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku, te predmet i u tome dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje: na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a, o troškovima postupka, pa i onima u povodu revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

 

15. U ponovljenom suđenju drugostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem revizijskog suda te ovisno o rezultatu ocjene svih okolnosti relevantnih za odluku - ponovno odlučiti o žalbi tuženice (uz ocjenu da li je tuženica imala i dokazala opravdani razlog za tužitelju dani osobno uvjetovani otkaz: da li je dokazala da tužitelj nije bio „u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti“): odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a.

 

16. Uputno je (polazeći od navedenog pod točkom 12. ove odluke, a obzirom da to postaje aktualno i pravno relevantno slijedom posljedica primjene prethodno u toj točki iznijetog shvaćanja revizijskog suda) u tome postupku imati na umu:

 

- da je za ocjenu dopuštenosti prijeporne Odluke o otkazu jedino mjerodavno činjenično stanje kakvo je postojalo u vrijeme otkazivanja predmetnog Ugovora i na kojemu se Odluka temelji, odnosno da se u postupku kakav je ovaj odlučuje samo o dopuštenosti donesene odluke poslodavca - prema razlozima na kojima je takva temeljena (a ne drugim, novim razlozima, koji nisu bili predmetom radnopravne zaštite u postupku koji je prethodio ovome i vođenom kod poslodavca),

 

- da se u sudskom postupku u kojem radnik ostvaruje zaštitu prava kojeg drži povrijeđenim odlukom poslodavca o otkazu s njime sklopljenog ugovora o radu, poslodavac ne može s uspjehom pozivati na razloge koje ne sadrži ta odluka o otkazu ili na kojima nije temeljena, ali se (u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR-a, prema kojoj poslodavac mora dokazati opravdane razloge za otkaz) niti radnik ne može dovoditi u situaciju da u takvome postupku istražuje na temelju kojeg je to razloga njemu otkazan Ugovor: on bi (da bi uspio u sporu) odluku o otkazu imao osporavati (kako je tužitelj ovdje i učinio, opravdano držeći da je riječ o otkazu uvjetovanom osobnim razlozima) samo u odnosu na razloge iz njezinog sadržaja (one razloge postojanje kojih bi se po zahtjevu radnika trebali preispitati),

 

- da upravo zbog toga otkaz mora biti (prema odredbama čl. 120. ZR-a) u pisanom obliku i poslodavac ga u pisanom obliku mora i obrazložiti: a to podrazumjeva da odluka o otkazu mora sadržavati razloge koji je opravdavaju i iz kojih se može provjeriti - toliko da se radniku na kojeg se odnosi omogući da se u odnosu na nju adekvatno štiti, sa određenim razlozima,

 

 

- da obzirom na sadržaj odredaba čl. 120. i 133. st. 3. ZR-a, u slučaju kada se ne može s sigurnošću utvrditi postojanje okolnosti koja predstavlja razlog za otkaz, ne može se smatrati da je poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz.

 

Zagreb, 29. kolovoza 2023.

 

              Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.