Pristupanje sadržaju
- 1 - Gž 14/2023-4
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Javne vatrogasne postrojbe Z., Z., OIB: … , koju zastupa zakonski zastupnik B. J. i punomoćnici D. M. i K. V., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. i p. u Z., protiv prvotuženika Sindikata Z., Z., OIB: … , kojeg zastupaju zakonski zastupnik K. K., sindikalni povjerenik D. L. iz Z., i punomoćnik D. K., odvjetnik u Z. i drugotuženika Sindikata vatrogasaca R., R., Podružnica Z., OIB: … , kojeg zastupaju sindikalni povjerenik D. L. iz Z., i punomoćnik D. K., odvjetnik u Z., radi zabrane nezakonitog štrajka, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru broj P-1/2023-8 od 31. srpnja 2023., u sjednici održanoj 16. kolovoza 2023.,
p r e s u d i o j e:
I. Djelomično se prihvaća žalba tužiteljice kao osnovana, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zadru broj P-1/2023-8 od 31. srpnja 2023. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka u odnosu na prvotuženika i sudi:
1. Utvrđuje se da je nezakonit štrajk kojeg je prvotuženik organizirao i poduzeo te koji je započeo 24. srpnja 2023. s početkom radnog vremena u prvom smjeni u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Z. te se zabranjuje prvotuženiku daljnje poduzimanje i nastavljanje navedenog štrajka.
2. Nalaže se prvotuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 497,71 EUR (3.750,00 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. srpnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.
II. Djelomično se odbija žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Županijskog suda u Zadru broj P-1/2023-8 od 31. srpnja 2023. u dijelu kojim je u odnosu na drugotuženika odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan kao i u dijelu odluke o troškovima postupka kojom je tužiteljici naloženo drugotuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu 273,74 EUR (2.062,50 kuna) u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:
"I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice "Javne vatrogasne postrojbe Z.", kao neosnovan koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je nezakonit štrajk kojeg su tuženici organizirali i poduzeli te koji je započeo 24.07.2023. s početkom radnog vremena u prvom smjeni u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Z. te se zabranjuje tuženicima daljnje poduzimanje i nastavljanje navedenog štrajka.
II. Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama a koje teku od donošenja presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tužiteljici da tuženicima pod 1) "Sindikatu Z." i 2) " Sindikatu vatrogasaca R." naknade parnični trošak u iznosu od 547,48 EUR / 4.125,00 kn."
2. Tužiteljica je, u zakonskom roku za podnošenje žalbe, protiv prvostupanjske presude i odluke o troškovima postupka podnijela žalbu, kao i dopunu žalbe, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predložila je preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tužiteljici.
3. U odgovoru na žalbu prvotuženik je osporio tužiteljičine žalbene navode i predložio žalbu odbiti kao neosnovanu te potvrditi presudu prvostupanjskog suda.
4. Budući da su tužiteljičina žalba i dopuna žalbe podnesene u zakonskom roku propisanom odredbom čl. 348. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) navodi izneseni u žalbi i dopuni žalba razmatrani su kao cjelina, odnosno kao da je podnesena jedna žalba.
5. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.
6. Na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je, kao drugostupanjski sud, ispitao pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima.
7. Postupajući sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud ne nalazi da bi sud prvoga stupnja donošenjem pobijane presude počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.
8. Prema ocjeni vijeća žaliteljica u žalbi neosnovano navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP jer, pobijana prvostupanjska presuda nije nerazumljiva niti ne proturječi sama sebi i razlozima presude. Prema ocjeni vijeća u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati zakonitost i pravilnost te presude, niti razlozi o odlučnim činjenicama nisu u suprotnosti s ispravama i zapisnicima o iskazima danim tijekom postupka i sadržajem tih isprava i zapisnika.
9. Sukladno odredbi čl. 355. ZPP pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji kad je sud kakvu odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio, odnosno kad je nije utvrdio. Neosnovano tužiteljica u žalbi ističe da je ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer su dokazima izvedenim tijekom prvostupanjskog postupka utvrđene odlučne činjenice na temelju kojih je odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
10. Tužbenim zahtjevom tužiteljica je zahtijevala utvrđenje da je nezakonit štrajk kojeg su tuženici organizirali i poduzeli, koji je započeo 24. srpnja 2023. s početkom radnog vremena u prvoj smjeni u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Z. te da se tuženicima zabrani poduzimanje i nastavljanje navedenog štrajka.
11. Dokazima izvedenim tijekom prvostupanjskog postupka sud je utvrdio slijedeće odlučne činjenice:
- da je prvotuženik, pismom od 10. srpnja 2023., najavio štrajk za 20. srpnja 2023., kojim je odredio vrijeme početka štrajka te razlog štrajka (izjednačavanje plaća i drugih prava sa drugim djelatnicima zaposlenim u državnim i javnim službama),
- da je nakon toga proveden postupak mirenja 19. srpnja 2023. na temelju obavijesti o pokretanju postupka mirenja u kolektivnom radnom sporu pred Gospodarsko-socijalnim vijećem radi povećanja plaća i ostvarivanju drugih prava sa djelatnicima zaposlenim u državnim i javnim službama temeljem Zakona Republike Hrvatske,
- da štrajk, koji je bio najavljen i određen za 20. srpnja 2023., nije održan,
- da je prvotuženik 21. srpnja 2023. najavio štrajk tužiteljici za 24. srpnja 2023. putem e-maila, te da je tužiteljica taj e-mail zaprimila tek 24. srpnja 2023.,
- da je štrajk, po najavi prvotuženika od 21. srpnja 2023., započeo 24. srpnja 2023. u prvoj smjeni te da su djelatnici tužiteljice, koji su započeli sa štrajkom, taj dan obavljali samo nužne poslove,
- da je štrajk nastavljen i dalje, te da su se tužiteljica i prvotuženik sporazumjeli da štrajkaši obavljaju samo nužne poslove.
12. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan u odnosu na oba tuženika. Tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika prvostupanjski sud je odbio ocijenivši da je zakonit štrajk koje je prvotuženik započeo 24. srpnja 2023. jer predstavlja štrajk organiziran u svrhu zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa u smislu odredbe čl. 205. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 – dalje: ZR), da su dopušteni cilj i svrha štrajka te da je isti organiziran od strane ovlaštenog sindikata, odnosno prvotuženika. U obrazloženju presude u dijelu koji se odnosi na odbijanje tužbenog zahtjeva u odnosu na prvotuženika prvostupanjski sud je također zauzeo pravno shvaćanje da u konkretnom slučaju kada najavljeni štrajk za 20. srpnja 2023., kojemu je prethodio postupak mirenja koji nije završen sporazumom stranaka, a najavljeni štrajk po prvotuženiku nije bio faktično proveden (20. srpnja 2023.), nakon čega je prvotuženik (e-mailom upućenim tužiteljici 21. srpnja 2023.) u vremenskom kontinuitetu najavio daljnje industrijske akcije, odnosno štrajk za 24. srpnja 2023., u odnosu na štrajk održan 24. srpnja 2023. nije bilo potrebno provoditi novi postupak mirenja jer se radi o jedinstvenoj industrijskoj akciji (štrajku).
12.1. Tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan s obrazloženjem (točka 35. obrazloženja) da drugotuženik nije pasivno legitimiran u predmetnom postupku jer isti nije niti sudjelovao u predmetnom štrajku 24. srpnja 2023.
13. Tužiteljica u žalbi u okviru žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da prije organiziranja i provođenja štrajka kojeg je prvotuženik najavio za 24. srpnja 2023. nije bilo potrebno provoditi novi postupak mirenja i tužiteljici dostaviti pravovremenu najavu štrajka za određeni dan. Također je istaknula da štrajk, kao kolektivna industrijska akcija, usmjerena na zaštitu subjektivnog prava, i to prava na zaradu kojom radnik može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život, kao neodređeni tj. apstraktni objekt zaštite mora biti organiziran i proveden po strogo određenim pravilima ZR, što podrazumijeva postupanje sukladno čl. 205. st. 6. ZR. Ujedno je tužiteljica osporila zaključak prvostupanjskog suda da je prvotuženik bio ovlašten na organiziranje predmetnog štrajka jer nema reprezentativnost.
14. Neosnovan je tužiteljičin žalbeni navod da prvotuženik, koji nema reprezentativnost kod tužiteljice, kao poslodavca, u smislu odredbi Zakona o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata ("Narodne novine", broj 93/14 i 26/15) nema ovlaštenje na organiziranje štrajka jer iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da se u ovoj pravnoj stvari radi o štrajku koji je bio organiziran u svrhu zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa sukladno odredbi čl. 205. st. 1. ZR, zbog izjednačavanje plaća i drugih prava sa drugim djelatnicima zaposlenim u državnim i javnim službama.
15. Pravo na štrajk je jedno od gospodarskih i socijalnih prava ustanovljeno čl. 60. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) koje pravo se može zakonom ograničiti na način i u mjeri u kojoj se mogu ograničavati i druga ustavna prava (čl. 16. Ustava).
16. Nadalje, pravo na štrajk zajamčeno je i čl. 8. Međunarodnog pakta o ekonomskim socijalnim i kulturnim pravima ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori”, broj 123/93), kao i čl. 6. Europske socijalne povelje ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori”, broj 15/02), koje odredbe međunarodnog prava su dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske te su, sukladno odredbi čl. 134. Ustava, po svojoj pravnoj snazi iznad zakona.
17. Ustavno pravo na štrajk zakonodavac je uredio ZR, propisavši u čl. 220. ZR, da se štrajk u Oružanim snagama, policiji, državnoj upravi i javnim službama uređuje posebnim zakonom.
18. Pravo na štrajk u vatrogasnoj djelatnosti uređeno je odredbom čl. 66. Zakona o vatrogastvu ("Narodne novine", broj 125/19 i 114/22 - dalje: ZV) kojim su regulirani slučajevi kad štrajk u vatrogasnoj djelatnosti nije dopušten.
19. Nadalje, odredbom čl. 94. Kolektivnog ugovora za zaposlene u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Z. (dalje: KU) propisano je da ako postupak mirenja ne uspije, Sindikat ima pravo pozvati na štrajk i provesti ga sa svrhom zaštite i promicanja ekonomskih i socijalnih interesa svojih članova te da se za organizaciju i provedbu štrajka koriste pravila o štrajku.
20. ZR institut štrajka uređuje u Glavi IV., odjeljku 7. regulirajući ga u šesnaest odredbi materijalnopravne i dijelom postupovnopravne naravi.
21. Odredbom čl. 205. ZR, kojom je uređen štrajk i štrajk solidarnosti, propisano je da sindikati imaju pravo pozvati na štrajk i provesti ga u svrhu zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih prava svojih članova te zbog neisplate plaće, dijela plaće, odnosno naknade plaće, ako nisu isplaćene do dana dospijeća (st. 1. čl. 205. ZR), dok je odredbom čl. 205. st. 2. ZR uređen štrajk zbog spora o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora pri čemu je propisana i dodatna zakonska pretpostavka, odnosno reprezentativnost sindikata propisana posebnim zakonom.
22. Budući da iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je štrajk kojeg je prvotuženik pokrenuo 24. srpnja 2023. pokrenut u svrhu zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa njegovih članova na temelju odredbe čl. 205. st. 1. ZR, radi izjednačavanje plaća i drugih prava sa drugim djelatnicima zaposlenim u državnim i javnim službama, to je prema ocjeni vijeća prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da prvotuženik ima zakonsko ovlaštenje za pokretanje predmetnog štrajka (isto pravno shvaćanje zauzeto je u ovosudnoj odluci broj Rev-6/2023 od 19. lipnja 2023.).
23. Međutim, prema ocjeni vijeća tužiteljica u žalbi osnovano ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da prije organiziranja i provođenja štrajka, kojeg je prvotuženik najavio za 24. srpnja 2023. nije bilo potrebno provoditi novi postupak mirenja i tužiteljici dostaviti pravovremenu najavu štrajka za određeni dan.
24. Tužiteljica, kao poslodavac, u ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev, usmjeren protiv tuženika, temelji na odredbi čl. 217. st. 1. ZR.
25. Odredbom čl. 205. st. 3. ZR propisano je da se štrajk mora najaviti poslodavcu, odnosno udruzi poslodavaca protiv koje je usmjeren, dok je st. 4. iste zakonske odredbe propisano da se štrajk ne smije započeti prije okončanja postupka mirenja kada je takav postupak predviđen ZR, odnosno prije provođenja drugog mirnog rješavanja spora o kojem su se stranke sporazumjele. Dakle, postupak mirenja jedna je od pretpostavki zakonitosti štrajka, neophodna radi zaštite sloboda i prava drugih ljudi te pravnog poretka od provođenja nezakonitog štrajka, ako stranke nisu dogovorile neki drugi način mirnog rješenja spora. Stoga je štrajk bez ispunjenja te propisane zakonske pretpostavke nezakonit.
26. Odredbom čl. 206. ZR regulirani su sporovi u kojima je obvezno provođenje postupka mirenja propisanog ZR.
27. U žalbenom stadiju postupka sporno je predstavlja li štrajk kojeg je prvotuženik najavio za 24. srpnja 2023. novi štrajk ili se radi o nastavku, kontinuitetu, odnosno jedinstvenom, po prvotuženiku ranije najavljenom štrajku za 20. srpnja 2023. koji nije bio održan.
28. Odlučujući o osnovanosti tužiteljičinih žalbenih navoda da je trebalo provesti novi postupak mirenja te pravovremeno i uredno tužiteljici najaviti novi štrajk za 24. srpnja 2023. vijeće je ocijenilo da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 205. st. 1., 3. i 4. ZR te čl. 206. st. 1. ZR kada je predmetni štrajk, kojeg je prvotuženik kod tužiteljice započeo 24. srpnja 2023. ocijenio zakonitim pozivom na odredbu čl. 217. st. 1. ZR u vezi s čl. 205. ZR i odbio tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika kao neosnovan.
29. Imajući u vidu odlučne činjenice utvrđene izvedenim dokazima da prvotuženik najavljeni štrajk kod tužiteljice za 20. srpnja 2023. nije uopće održao, što je nesporno među strankama, nakon čega je najavio novi štrajk za 24. srpnja 2023., vijeće ocjenjuje da se u takvoj činjeničnoj situaciji ne može govoriti o jedinstvenoj industrijskoj akciji (štrajku) za koju nije potrebno provoditi novi postupak mirenja kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud.
30. Naime, da bi se moglo govoriti o jedinstvenoj industrijskoj akciji, odnosno o jednom štrajku, bilo je potrebno prethodno poslodavca, od strane prvotuženika, određeno ili na nedvojbeno odrediv način obavijestiti o odgodi provedbe najavljenog štrajka za 20. srpnja 2023., za koji štrajk je prethodno bio proveden postupak mirenja sukladno odredbi čl. 205. st. 4. ZR te čl. 206. ZR. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je u odluci ovoga suda broj Gž-20/18 od 23. kolovoza 2018., kao i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3468/2018 od 8. studenoga 2018.)
31. Međutim, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da prvotuženik u konkretnom slučaju tužiteljicu, kao poslodavca, nije obavijestio o odgodi najavljenog štrajka, već najavljeni štrajk za 20. srpnja 2023. uopće nije niti održao u vrijeme kada je bio najavljen, čime je po ocjeni vijeća došlo do prekida kontinuiteta industrijske akcije, odnosno tog štrajka. Zbog navedenog se u ovoj pravnoj stvari ne može govoriti o nastavku, kontinuitetu niti jedinstvenom štrajku sa štrajkom najavljenim po prvotuženiku za 20. srpnja 2023.
32. Zbog navedenog je revizija tužiteljice djelomično osnovana pa je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično preinačena presuda prvostupanjskog suda u odnosu na prvotuženika prihvaćanjem tužbenog zahtjeva i odlučeno je kao u točki I.1. izreke ove presude.
33. S obzirom da iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da drugotuženik nije sudjelovao u provedbi predmetnog štrajka kod tužiteljice 24. srpnja 2023. prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 217. st. 1. ZR kada je kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev.
34. Iz navoda podnesene žalbe proizlazi da tužiteljica u žalbi nije određeno navela da je prvostupanjski sud, odlučujući o troškovima postupka, pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje: Tarifa) dosuđujući drugotuženiku, koji je uspio u sporu, parnični trošak u iznosu pobliže navedenom u izreci ove odluke. Budući da drugostupanjski sud na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti to je na temelju odredbe čl. 380. st. 1. toč. 2. ZPP odučeno kao u toč. II. izreke ove presude.
35. Tužiteljici je, na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP te primjenom odredbe Tbr. 7. toč. 2. al. 6. Tarife, dosuđen parnični trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u odnosu na prvotuženika u odnosu na kojeg je uspjela u parnici, u iznosu 497,71 EUR (3.750,00 kuna) jer ovaj parnični postupak predstavlja postupak iz radnog odnosa s neprocjenjivim predmetom spora, odnosno posebnu kategoriju kolektivnog radnog spora koji je propisan odredbama ZR. Isto pravno shvaćanje zauzeto je u odluci ovoga suda broj Gž-16/17 od 10. kolovoza 2017. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 380. st. 1. toč. 3. ZPP odlučeno kao u toč. I.2. izreke ove odluke.
36. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao iznose dosuđenog parničnog troška, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kuna).
Zagreb, 16. kolovoza 2023.
Predsjednik vijeća:
Damir Kontrec, v.r.