1               Poslovni broj: 1 Us I-704/2023-3

 

 

 

 

 

 

 

 

               Poslovni  broj: 1 Us I-704/2023-3

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljice Lj. K. iz V. G., ..., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, radi prava na osobnu invalidninu, 10. kolovoza 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I.              Poništava se rješenje tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-08/21-01/644, URBROJ: 524-11-02/6-22-4 od 11. travnja 2022. i prvostupanjsko rješenje Centra za socijalnu skrb Velika Gorica, KLASA: UP/I-551-08/21-01/11, URBROJ: 238-53-03/02-21-08 od 8. travnja 2021.

 

              II.              Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

 

 

Obrazloženje

 

1.  Prvostupanjskim rješenjem Centra za socijalnu skrb Velika Gorica, KLASA: UP/I-551-08/21-01/11, URBROJ: 238-53-03/02-21-08 od 8. travnja 2021. odbijen je zahtjev tužiteljice radi priznavanja prava na osobnu invalidninu iz razloga što je Nalazom i mišljenjem Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Zagreb (dalje: Zavod) od 18. veljače 2021. u postupku vještačenja utvrđeno da kod tužiteljice ne postoji teški invaliditet.

 

2.  Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-551-08/21-01/644, URBROJ: 524-11-02/6-22-4 od 11. travnja 2022., donesenim povodom žalbe tužiteljice, odbijena je žalba tužiteljice jer je Nalazom i mišljenjem Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 8. listopada 2021. Vijeće viših vještaka u drugostupanjskom postupku vještačenja utvrdilo da kod tužiteljice također ne postoji teški invaliditet (IV stupanj).

 

3.  Tužiteljica je pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika, a u tužbi navodi kako smatra da navedeni nalazi i mišljenja ne odražavaju ozbiljnost njezinog zdravstvenog stanja te navodi da je njezino zdravstveno stanje svakim danom sve lošije i da sve teže funkcionira u svakodnevnom životu. Navodi da se teško diže iz kreveta i otežano oblači, teško hoda zbog velikih oštećenja kralježnice (stalni bolovi), a ima i druge ozbiljne bolesti  (srčane tegobe, šećer, tlak, probleme sa štitnjačom i dr.). Stoga smatra da bi vještačenje trebali provesti liječnici specijalisti koji bi ju osobno pregledali, a ne samo izvršili uvid u razne nalaze te bi se tek tada utvrdile relevantne činjenice o njezinom zdravstvenom stanju.

 

4.  Tuženik se u odgovoru na tužbu nije posebno očitovao.

 

5.  Budući da su pravno odlučne činjenice među strankama nesporne, da tužiteljica osporava samo primjenu prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je bez održavanja rasprave, primjenom odredbe čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) i odredbe čl. 8. ZUS prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.

 

6.  Čl. 54. st. 1. ranije važećeg Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19 i 64/20, dalje: ZSS iz 2013.), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva tužiteljice dana 12. siječnja 2021., propisano je da se pravo na osobnu invalidninu priznaje osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice.

              St. 2. istog članka propisano je da se pravo na osobnu invalidninu ne može priznati:

              - osobi koja osobnu invalidninu ostvaruje po drugoj osnovi

              - osobi koja ima u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim stana ili kuće koju koristi za stanovanje, a koji može otuđiti ili iznajmiti i time osigurati sredstva za uključivanje u zajednicu

              - osobi koja ima u vlasništvu poslovni prostor koji ne koristi za obavljanje registrirane djelatnosti

              - djetetu ili odrasloj osobi kojoj je priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja sukladno odredbama ovoga Zakona ili drugim propisima.

              St. 3. istog članka propisano je da se pravo na osobnu invalidninu ne može priznati osobi kojoj je priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu sukladno odredbama ovoga Zakona ili na temelju drugih propisa.

              St. 4. istog članka propisano je da se pravo na osobnu invalidninu priznaje s danom podnošenja zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti, a isplaćuje se mjesečno.

 

7.  Čl. 21. st. 1. Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, broj 67/17 i 56/18, dalje: Uredba) propisano je da ako tijelo nadležno za priznavanje prava iz područja socijalne skrbi, zdravstvenog i mirovinskog osiguranja ocijeni da je u postupku ostvarivanja prava potrebno provesti vještačenje, zahtjev za vještačenje zajedno s medicinskom i drugom raspoloživom dokumentacijom dostavlja Zavodu. U st. 4. istog članka propisano je da vještačenje iz područja socijalne skrbi, zdravstvenog i mirovinskog osiguranja provodi vijeće vještaka na temelju osobnog pregleda osobe i dokumentacije iz st. 1. toga članka, dok je u st. 5 istog članka propisano da iznimno, vijeće vještaka može provesti vještačenje samo na temelju dokumentacije kada osoba zbog objektivnih razloga ne može biti pregledana i kada se nedvojbeno na temelju medicinske dokumentacije može zaključiti da zbog teškog stanja zdravlja nije u mogućnosti fizički pristupiti pregledu i sl.

 

8.  Iz spomenutih nalaza i mišljenja oba stupnja vještačenja slijedi da tužiteljica nije bila pregledana u prvostupanjskom, a niti u drugostupanjskom postupku vještačenja, već je vještačenje provedeno na temelju medicinske dokumentacije. Navedena činjenica nije sporna među strankama.

 

9.  Budući da iz citirane odredbe čl. 21. st. 4. Uredbe slijedi da vještačenje iz područja socijalne skrbi provodi vijeće vještaka na temelju osobnog pregleda osobe i medicinske dokumentacije, osim iznimno kada osoba zbog objektivnih razloga ne može biti pregledana i kada se nedvojbeno na temelju medicinske dokumentacije može zaključiti da zbog teškog stanja zdravlja nije u mogućnosti fizički pristupiti pregledu i sl., što nije slučaj kod tužiteljice jer je iz medicinske dokumentacije vidljivo da je tužiteljica samostalno pokretna, to je u konkretnom slučaju trebalo pregledati tužiteljicu u postupku vještačenja.

 

10.  Kako je osobni pregled tužiteljice izostao, a tužiteljica je u tužbu ukazala na taj propust iz upravnog postupka, to se osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ne mogu ocijeniti zakonitima. Stoga je sukladno čl. 58. st. 1. ZUS odlučeno kako je to navedeno izreci ove presude. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo vezano je pravnim shvaćanjima i primjedbama ovog Suda, te je obvezno donijeti odluku u ponovnom postupku u roku u od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZUS.

 

11.  Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljici nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18), a osim toga tužiteljica je u ovoj vrsti spora oslobođena plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 11. st. 1. t. 16. ZSP.

 

U Rijeci 10. kolovoza 2023.

 

                                                                                                  Sutkinja

 

                                                                                                  Vesna Perić

 

 

 

 

 

 

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude žalba nije dopuštena (čl. 66.a st. 1. ZUS).