1              Poslovni broj: 1 Us I-613/2023-3

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 1 Us I-613/2023-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljice D. K. iz J., R., ..., koju zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. R. i L. K., u S., ..., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi prava na obiteljsku mirovinu, 10. kolovoza 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-03/21-03/03103395369, URBROJ: 341-99-06/2-21-1268 od 29. ožujka 2022.

 

II.              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovog spora.

             

 

Obrazloženje

 

1.  Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku, KLASA: UP/I 140-03/20-03/03103395369, URBROJ: 341-15-06/2-20-17389 od 14. siječnja 2021. donesenim po službenoj dužnosti u obnovi postupka, poništeno je rješenje istog tijela KLASA: UP/I 140-03/16-03/03103395369, URBROJ: 341-15-06/2-16-14006 od 23. studenoga 2016. kojim je tužiteljici bilo priznato pravo na obiteljsku mirovinu kao udovici nakon smrti D. K. počevši od 1. prosinca 2015., jer je naknadno utvrđeno da je brak između tužiteljice i D. K. razveden presudom Općinskog suda u K., poslovni broj P-139/93-5, od dana 25. siječnja 1994., pravomoćna dana 15. travnja 1994. (koja je konvalidirana pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u S., Stalne službe u G., poslovni broj RI-132/2018-6 od 20. veljače 2019.), a da joj tom presudom o razvodu braka nije dosuđeno pravo na uzdržavanje.

 

2.  Rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-03/21-03/03103395369, URBROJ: 341-99-06/2-21-1268 od 29. ožujka 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja kao neosnovana.

 

3.  Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu, a u tužbi navodi kako prvostupanjskim rješenjem uopće nije odlučeno o obnovi postupka već je samo poništeno ranije rješenje i odbijen je njezin zahtjev za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu. Smatra da je prvostupanjsko tijelo prvo trebalo odlučiti o obnovi postupka, odnosno donijeti rješenje kojim se obnavlja postupak, a tek potom odlučiti o meritumu spora. Nadalje navodi da joj nije jasno kako joj se može poništiti ranije rješenje i što točno znači točka 1. izreke prvostupanjskog rješenja. Nadalje navodi da nije sudjelovala u sudskom postupku radi razvoda braka koji se je vodio pred sudom tzv. R. S. K., a niti je upozorena od strane suda da ima pravo tražiti uzdržavanje pa da iz tog razloga niti nije mogla podnijeti zahtjev za uzdržavanje. Dodaje i da je  presuda kojom je razveden brak donesena uz grube povrede odredbi tada važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima radi čega je podnijela žalbu,  a potom i ustavnu tužbu i zahtjev Europskom sudu za ljudska prava protiv rješenja Općinskog suda u S., Stalna služba u G., broj R1-132/2018 od 20. veljače 2019. kojim je konvalidirana presuda o razvodu braka. Stoga smatra da je trebalo prekinuti upravni postupak do donošenja odluke Europskog suda za ljudska prava koja još nije donesena. Slijedom navedenog predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i da joj se naknadi trošak ovog spora.

 

4.  Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod osporavanog rješenja te je dodatno istaknuo da je prvostupanjsko tijelo po službenoj dužnosti u skladu s čl. 123. st. 2. t. 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) poništilo navedeno ranije rješenje od 23. studenoga 2016. kojim je tužiteljici bilo priznato pravo na obiteljsku mirovinu. Navodi da je pravilno odbijen zahtjev tužiteljice za obiteljsku mirovinu iz razloga što tužiteljica u ovom predmetu nema status udovice, a kao razvedeni bračni drug nije joj pravomoćnom sudskom odlukom dosuđeno uzdržavanje. Stoga predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

5.  Dakle, sporno je, da li se može obnovi upravni postupak bez donošenja rješenja o obnovi, da li se u obnovi postupka može poništiti ranije rješenje kojim je stranci priznato određeno pravo i da li se u ovom postupku može preispitivati presuda o razvodu braka.

 

6.  Budući da su sporna samo pravna pitanja, a da odlučne činjenice nisu sporne, te da stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je bez održavanja rasprave, primjenom odredbe čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) i odredbe čl. 8. ZUS prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.

 

7.  Na temelju razmatranja nespornih činjenica i spornih pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

 

8.  Čl. 68. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21, dalje: ZOMO) propisano je da pravo na obiteljsku mirovinu, uz uvjete iz čl. 67. ZOMO, ima razvedeni bračni drug ako mu je sudskom odlukom dosuđeno pravo na uzdržavanje.

 

9.  Čl. 123. st. 2. t. 3. ZUP propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije.

 

10.  Čl. 126. st. 3. ZUP propisano je da ako nadležno tijelo ne odbaci niti odbije prijedlog za obnovu postupka ili po službenoj dužnosti utvrdi da postoje razlozi za obnovu postupka, donijet će rješenje kojim će dopustiti obnovu postupka i odrediti u kojem će se opsegu postupak obnoviti. Rješenje kojim se dopušta obnova postupka odgađa izvršenje rješenja protiv kojeg je obnova dopuštena. St. 4. istog članka propisano je da kad je to prema okolnostima slučaja moguće i u interesu je ubrzanja postupka, nadležno će tijelo, čim utvrdi postojanje uvjeta za obnovu, poduzeti one radnje postupka koje se imaju obnoviti, ne donoseći posebno rješenje kojim se obnova dopušta.

 

11.  Čl. 127. st. 1. ZUP propisano je da nakon provedene obnove postupka, nadležno tijelo donosi rješenje o upravnoj stvari koja je bila predmet obnovljenog postupka. Rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, nadležno tijelo može rješenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rješenjem, u kojem će slučaju, s obzirom na okolnosti, prijašnje rješenje poništiti ili ukinuti.

 

12.  Dakle, nije sporno da je Općinski sud u S., Stalna služba u G., pravomoćnim rješenjem poslovni broj RI-132/2018-6 od 20. veljače 2019. utvrdio da je presuda Općinskog suda u K., broj P-139/93-5 od dana 25. siječnja 1994., pravomoćna dana 15. travnja 1994., a koja glasi: "Razvodi se brak zaključen između D. K. i D. K. rođene K., koji brak je zaključen dana 11.03.1972. godine i upisan u matičnu knjigu vjenčanih koja se vodi za matično područje P., po tekućim brojem 1 za 1972. godinu. Dijete stranaka mldb. A. K. rodena .... godine u Č., povjerava se na odgoj i čuvanje ocu i z.z. D. K..", u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, Ustavnim zakonom o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj te zakonima Republike Hrvatske. Nadalje, nije sporno da tužiteljici navedenom presudom kojom je razveden brak nije dosuđeno pravo na uzdržavanje.

 

13.  Iz citiranog čl. 68. ZOMO slijedi da razvedeni bračni drug ima pravo na obiteljsku mirovinu ako mu je odlukom o razvodu braka dosuđeno pravo na uzdržavanje. Kako je nesporno da tužiteljici to pravo nije dosuđeno, to tužiteljica ne može ostvariti pravo na obiteljsku  mirovinu sukladno citiranom čl.  68. ZOMO. Budući da je prvostupanjsko tijelo tu činjenicu naknadno saznalo to su se ispunili uvjeti iz citiranog čl. 123. st. 2. t. 3. ZUP da prvostupanjsko tijelo po službenoj dužnosti pokrene obnovu postupka zbog drugačije odluke o prethodnom pitanju koje je bilo temelj za donošenje prvostupanjskog upravnog rješenja.

 

14.  Nadalje, iz citiranih čl. 126. i 127. ZUP koji se odnose na obnovu postupka slijedi da se postupak može obnoviti bez donošenja posebnog rješenja kojim se obnova dopušta. Također slijedi da se rješenje koje je bilo predmet obnove može zamijeniti novim rješenjem, u kojem će se slučaju, s obzirom na okolnosti, prijašnje rješenje poništiti ili ukinuti.

 

15.  Nadalje, vezano za odluku o razvodu braka navodi se da se radi o prethodnom pitanju za ovaj postupak o kojem nije nadležno odlučivati upravno tijelo ili upravni sud već redovni sud (općinski sud). Stoga se u ovom postupku ne može preispitivati odluka suda o razvodu braka tužiteljice, a ukoliko eventualno tužiteljica ishodi drugačiju odluku o razvodu braka tada može podnijeti prijedlog za obnovu ovog postupka sukladno citiranom čl. 123. st. 2. t. 3. ZUP.

 

16.  Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan kako je to navedeno u izreci ove presude.

 

17.  Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

 

18.  Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).

 

U Rijeci 10. kolovoza 2023.

 

                                                                                                                                               Sutkinja                                                                          

                                                                                                                                            Vesna Perić

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje osporavane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).