1

Poslovni broj: Gž Ovr-211/2023-2

Poslovni broj: Gž Ovr-211/2023-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

RJEŠENJE

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Milošu Lojenu kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja K. u. d.o.o., OIB: …, sa sjedištem u P., zastupanog po direktorici J. M., a oboje zastupani po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda G. V., M. I., I. B. K., V. V. i A. A. iz P., protiv ovršenika A. H., OIB: …, iz R., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva H. i p. j.t.d., R., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj Ovr-185/2021-5 od 16. travnja 2021., 10. kolovoza 2023.,

riješio je

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj Ovr-185/2021-5 od 16. travnja 2021.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je rješenje o ovrsi na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Rovinju – Rovigno broj P-1850/2015 od 19. lipnja 2019. radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 16.552.892,51 kn sa zakonskim zateznim kamatama te naplate troškova parničnog i ovršnog postupka, kojim rješenjem je odredio ovrhu na nekretninama u vlasništvu ovršenika te naložio Zemljišnoknjižnom odjelu suda da provede predmetno rješenje o ovrsi i izvrši upis zabilježbe ovrhe u zemljišnoj knjizi.

2. Pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu protiv navedenog rješenja podnio je ovršenik po punomoćniku 30. travnja 2021. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje o ovrsi na način da odbije prijedlog za ovrhu, ukine sve provedene radnje i obustavi ovrhu, uz naknadu prouzročenog troška ovršeniku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U žalbi protiv rješenja o ovrsi ovršenik je prvenstveno skrenuo pažnju sudu da je punomoć za ovrhovoditelja izdala i potpisala osoba koja nije za to ovlaštena. Taj žalbeni razlog nije osnovan jer eventualnu nevaljanost izdane punomoći može osporavati samo zastupana osoba, a ne i protivna strana.

5.1. U žalbi je nadalje navedeno da se ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu poziva isključivo na činjenicu da je ovršenik pravnim poslom stekao vlasništvo nekretnina nakon upisane privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja koja je određena rješenjem Općinskog suda u Rovinju broj P-137/2011 od 20. svibnja 2011. te da je zbog toga ovlašten pokrenuti ovršni postupak izravno protiv ovršenika. Takav stav ovrhovoditelja smatra neosnovanim navodeći da su uvjeti za ovrhu u konkretnom slučaju nastupili 23. veljače 2021. budući da je toga dana ovršna isprava – presuda Općinskog suda u Puli – Pola broj P-1850/2015-114 postala pravomoćna i ovršna, čime je privremena mjera prestala. Budući da je prijedlog za ovrhu podnesen 18. ožujka 2021. ovršenik smatra da ovrhovoditelj više nije bio ovlašten pokrenuti ovršni postupak izravno protiv njega. Takvi žalbeni navodi također nisu osnovani. Ovršenik je u pravu kada tvrdi da ovrhovoditelj nema pravo tražiti ovrhu izravno protiv njega na temelju članka 83. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22.; dalje: OZ), jer ovrhovoditelj konkretnim upisom nije stekao založno pravo na nekretnini (članak 345. stavak 2. OZ-a). Međutim, iz isprava u spisu proizlazi da je ovrhovoditelj imao upisanu privremenu mjeru zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine na temelju rješenja Općinskog suda u Rovinju broj P-137/2011 od 20. svibnja 2011., dok je ovršenik stekao vlasništvo te nekretnine ugovorom o darovanju od 25. travnja 2016. pa ovrhovoditelj, čija je privremena mjera upisana prije stjecanja vlasništva od strane ovršenika, ima pravo tražiti ovrhu izravno protiv ovršenika na temelju članka 345. stavak 5. OZ-a koji propisuje slijedeće:

Učinak zabilježbe zabrane iz stavka 1. točke 3. ovoga članka je u tome što predlagatelj osiguranja može predložiti ovrhu radi naplate svoje tražbine kad ona postane ovršna na nekretnini uknjiženoj u zemljišnoj knjizi ili na pravu uknjiženom na nekretnini, na koje se zabrana odnosi, bez obzira na to što je poslije te zabrane treća osoba na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja stekla i uknjižila u zemljišnu knjigu neko svoje pravo. Ovrhu na nekretnini, odnosno pravu uknjiženom na nekretnini predlagatelj osiguranja može predložiti izravno protiv osobe koja je uknjižena kao vlasnik nekretnine, odnosno nositelj stvarnoga prava uknjiženoga na nekretnini, na temelju izvršne isprave kojom je protiv protivnika osiguranja utvrđena njegova tražbina radi osiguranja koje je zabrana zabilježena te dokaza da je osoba protiv koje se ovrha predlaže stekla vlasništvo nekretnine, odnosno pravo na nekretnini nakon zabilježbe zabrane.

6. Slijedom navedenoga ovaj sud je ocijenio da žalba ovršenika nije osnovana iz razloga zbog kojih o žalbi protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave odlučuje drugostupanjski sud pa je odbio žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrdio pobijano rješenje o ovrsi na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.

Koprivnica, 10. kolovoza 2023.