Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1371/2023-3
Poslovni broj: Usž-1371/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A. Š. iz Z1., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z2., radi priznavanja položaja stranke u upravnom postupku, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 UsI-3447/2021-8 od 24. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 9. kolovoza 2023.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 UsI-3447/2021-8 od 24. siječnja 2023.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Klasa: UP/II-942-01/18-01/482 Urbroj: 514-04-02-01-01/07-21-02 od 14. rujna 2021. i rješenja Ureda državne uprave u S. – d. županiji, Službe za imovinsko pravne poslove Klasa: UP/-942-04/97-01/388 Ur.br: 2181-05-01/020-18-52 od 28. rujna 2018. godine.
2. Osporenim drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužiteljice i M. S.-K. protiv osporenog prvostupanjskog rješenja, kojim im nije priznat položaj stranke u predmetu koji se vodi pred prvostupanjskim tijelom, pokrenutom po zahtjevu B. Č. i drugih, za naknadu oduzete imovine, stanova u zgradi u S., sagrađenoj na čest. zgr. 3375 i dijelu čest. zem. 9044, upisane u zk.ul. 3833 k.o. S..
3. Tužiteljica pobijanu presudu osporava zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da sud nije točno utvrdio predmet spora i postojanje djelomičnog rješenja prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-942-04/97-01/388, URBROJ: 2181-05-03-07-21 od 31. svibnja 2007., a kojim da je po zahtjevu stranaka E. Č. i dr., utvrđeno da će se naknada za oduzetu imovinu isplatiti u obveznicama Republike Hrvatske. Navodi da je I. S., čija je nasljednica, vodio postupak otkupa stana koji je predmet povrata te da je s tim u vezi u tijeku postupak pred Općinskim sudom u Splitu. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu te ukinuti rješenja kojim je sud odredio naplatu sudske pristojbe na njihov teret.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu tužiteljice.
5. Spisu prileži podnesak D. (D.) Č. N. i dr. kojim mole donošenje odluke u upravnom sporu i vraćanje spisa upravnog predmeta, KLASA: UP-I-942-04/97-01/388 (koji se vodi povodom zahtjeva za naknadu za oduzetu imovinu), upravnom tijelu, kako bi se u predmetnom postupku, koji traje već 25 godina, mogla donijeti odluka. Smatraju da tužiteljica, kojoj nije priznat status stranke u upravnom postupku koji se vodi radi povrata konfiscirane imovine, zlouporabom procesnih ovlasti kako u upravnom postupku, tako i u postupku pred upravnim sudom, odugovlači postupanje i donošenje odluke te bez valjane pravne osnove koristi tuđu nekretninu pa na taj način neosnovano stječe korist i sprječava podnositelje podneska u ostvarenju njihovih na zakonu osnovanih prava.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud pobijanom odlukom nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice te je za svoju odluku naveo valjano obrazložene razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
8. Naime, odredbom članka 49. ovdje mjerodavnog Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91. – dalje: ZUP) propisano je da je stranka osoba po čijem je zahtjevu pokrenut postupak ili protiv koje se vodi postupak, ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku. Taj pravni interes ne može biti bilo kakav, već mora biti pravni, a to znači da proizlazi iz zakona ili je zakonom zaštićen. Iz navedenog slijedi da je stranka u upravnom postupku svaka osoba o čijem se pravu, obvezi ili pravnom interesu rješava u upravnom postupku. Prava, obveze i pravni interesi proizlaze iz propisa kojima se uređuju pojedine upravne materije, dakle, materijalnih propisa, iz kojeg razloga se pitanje da li neka osoba ima svojstvo stranke mora prosuđivati ne samo prema naprijed citiranoj odredbi ZUP-a, nego i prema materijalnom propisu iz kojega za osobu proizlazi određeno pravo, obveza ili pravni interes.
9. Iz podataka sveza spisa proizlazi da je I. S., kao nositelj stanarskog prava na stanu koji je predmet povrata u postupku radi naknade za oduzetu imovinu, prije smrti podnio zahtjev za otkup predmetnog stana, međutim nije svoje pravo ostvarivao tužbom, te je preminuo prije sklapanja ugovora o prodaji. U upravnom postupku je utvrđeno da tužiteljica s pokojnim I. S. nije živjela u obiteljskom domaćinstvu u stanu koji je predmet povrata, niti je zakonska nasljednica prvog nasljednog reda pok. stanara.
10. I prema ocjeni ovog Suda, pravilno se tuženik poziva na relevantnu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske iz kojih proizlazi da je pravo na otkup stana, prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, strogo osobno pravo, neprenosivo, nije nasljedivo pravo pa ne može preći na nasljednike nositelja stanarskog prava ako ga nositelj nije uspio ostvariti. Slijedom navedenog, u situaciji kada je nositelj stanarskog prava podnio zahtjev za otkup stana, ali je umro prije sklapanja ugovora o prodaji i nije ostvarivao svoje pravo na otkup tužbom, pravo na otkup ne mogu ostvariti njegovi nasljednici.
11. Imajući u vidu sve navedeno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se tužiteljici, u postupku koji se vodi po zahtjevu B. Č. i dr. radi utvrđivanja naknade-povrata oduzete imovine, ne može priznati status stranke te je ispravno ocijenio zakonitim rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela.
12. Žalbeni navodi tužiteljice, u pogledu postojanja djelomičnog rješenja prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-942-04/97-01/388, URBROJ: 2181-05-03-07-21 od 31. svibnja 2007., a kojim da je po zahtjevu stranaka E. Č. i dr. istima dosuđena naknada za oduzetu imovinu (koje rješenje je, uzgred rečeno, poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak), kao ni u pogledu spora koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu radi utvrđenja činjenice da je I. S. podnio zahtjev za otkup stana, nisu od utjecaja na pitanje koje je predmet ovog upravnog spora. Nadalje, rješenje o sudskoj pristojbi, koje ne prileži spisu ovog upravnog spora, može se osporavati prigovorom sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/2018.) po primitku predmetnog rješenja, a ne u ovom žalbenom postupku.
13. Kako, dakle, tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, to Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., 110/21.), žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 9. kolovoza 2023.
Predsjednica vijeća