1

Poslovni broj 7  Gž Ob-220/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 7  Gž Ob-220/2023-2

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednika vijeća, Ane Gradišek, člana vijeća i suca izvjestitelja i Suzane Radaković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mlljt G. B., OIB: …, zastupana po majci i z.z. K. M. B., obje iz D., a ona zastupana po punomoćniku V. K., odvjetniku u R., protiv tuženika M. B., OIB: …, iz R., zastupanog po punomoćniku S. I., odvjetniku u R., radi povećanja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, posl.br. P Ob-272/20221-18 od 10. veljače 2023., u sjednici vijeća, održanoj dana 8. kolovoza 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, posl.br. P Ob-272/20221-18 od 10. veljače 2023. u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvosutpanjskom presudom, suđeno je:

 

„I.Tuženik M. B. iz R., OIB: …, dužan je za uzdržavanje maloljetne kćerke tužiteljice G. B. iz D., OIB: …, doprinositi, umjesto iznosa od 700,00 kn mjesečno na koji je obvezan temeljem rješenja Općinskog suda u Rijeci posl. broj R1 Ob-344/2018-3 od 05. lipnja 2018.godine te Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 27. veljače 2018. koji predstavlja sastavni dio rješenja, počevši od 01. kolovoza 2021. godine, pa do 31. prosinca 2021. doprinositi iznos od 1.500,00 kn /199,08 €/, a od 01. siječnja 2022. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, mjesečni iznos od 212,36 € /1.600,00 kn/, uplatom na tekući račun majke i z.z. tužiteljice K. M. B. iz D., OIB: …, s time da dospjele obroke od 01. kolovoza 2021. do 07. studenog 2022. kao dana zaključenja glavne rasprave dužan plati odjednom u iznosu od 1.201,14 € /9.050,00 kn / sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini dospjeli iznos od dospijeća do isplate i to kako slijedi:

- na iznos 106,18 € / 800,00 kn/ od 01.09.2021. pa do isplate,

- na iznos 800,00 kn od 01.10.2021. pa do isplate,

- na iznos 800,00 kn od 01.11.2021. pa do isplate,

- na iznos 800,00 kn od 01.12.2021. pa do isplate,

- na iznos 800,00 kn od 01.01.2022. pa do isplate,

- na iznos 67,03 € /505,00 kn/ od 01.02.2022. pa do isplate,

- na iznos 505,00 kn od 01.03.2022. pa do isplate,

- na iznos 505,00 kn od 01.04.2022. pa do isplate,

- na iznos 505,00 kn od 01.05.2022. pa do isplate,

- na iznos 505,00 kn od 01.06.2022. pa do isplate,

- na iznos 505,00 kn od 01.07.2022. pa do isplate,

- na iznos 505,00 kn od 01.08.2022. pa do isplate,

- na iznos 505,00 kn od 01.09.2022. pa do isplate,

- na iznos 505,00 kn od 01.10.2022. pa do isplate,

- na iznos 505,00 kn od 01.11.2022. pa do isplate,

po stopi koja se određuje, sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a tekuće obroke uzdržavanja dužan je platiti do 10.-og u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini dospjeli obrok od dospijeća do isplate, po stopi koja se određuje sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II. S preostalim iznosom iznad dosuđenog, tužiteljica se odbija.

 

III. Nalaže se tuženiku M. B. da tužiteljici naknadi parnične troškove ovog postupka u iznosu od 491,07 € /3.700,00 kn / sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude po stopi koja se određuje sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

 

2. Presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, prihvatiti navode žalbe i pobijanu presudu preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Nisu pobijanom presudom, ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za izmjenu iznosa uzdržavanja mlljt G., koje je određeno pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Rijeci, posl.br. R1 Ob-344/2018-3 od 5. lipnja 2018 i Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 27. veljače 2018.  obzirom su se izmijenile okolnosti na temelju kojih je ta odluka donesena.

 

6. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

7. Za svoje utvrđenje, prvostupanjski sud je dao logične i uvjerljive razloge koji se u cijelosti prihvaćaju i po ovom žalbenom sudu.

 

8. Pritom valja napomenuti da je uzdržavanje dužnost i pravo roditelja (odredba čl. 281. Obiteljskog zakona-Narodne novine“, broj: 103/15, 98/19, 47/20 - dalje ObZ). Roditelji su prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete (odredba čl. 288. st. 1. ObZ) sukladno svojim mogućnosti (odredba čl. 282. ObZ i čl. 307. st. 3. ObZ) s time da roditelj s kojim dijete stanuje, svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (odredba čl. 310 st. 1. ObZ).

 

9. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 285. ObZ, jer su se promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena prijašnja odluka o visini uzdržavanja. Naime, nije sporno da je dana 5. lipnja 2018. doneseno rješenje kojim je razveden brak stranka, te je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kojeg su K. M. B. i M. B. sačinili 27. veljače 2018., kojim se je tuženik M. B. obvezao doprinosi iznos od 700,00 kn za uzdržavanje svoje mljt kćerki G. B. Nije sporno da je u vrijeme odobrenja Plana o zajedničkoj roditeljsko skrbi, mlljt G. B. imala deset godina, da je pohađala četvrti razred osnovane škole, a u vrijeme donošenja pobijane odluke imala je petnaest i pol godina i polazila je prvi razred srednje škole.

 

10. Cijeneći troškove vezane uz školovanje mlljt G. (knjige, pribor, izleti, džeparac), te uobičajene troškove koje imaju djevojke od petnaest godina (troškovi stanovanja, obuće, odjeće, higijenske potrepštine, izlasci), te novčani izdaci koji su vezani uz treniranje odbojke ( što majka plaća 100,00 kn mjesečno) to je prvostupanjski sud, s obzirom na utvrđene okolnosti pravilno zaključio da su ispunjene pretpostavke iz čl. 285. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15 –dalje ObZ).

 

11. Cijeneći činjenicu, da je obveza uzdržavanja ne samo zakonska, nego i moralna obveza roditelja, ista mora imati prioritet ispred svih drugih obveza. S tim u vezi, nije od značaja činjenica da je tuženik u obvezi plaćati rate kredita, vraćati pozajmice Sindikatu policije, plaćati režije za kuću, te financijski pomagati svoje roditelje.

 

12. Donoseći pobijanu odluku, prvostupanjski sud je imao u vidu odredbu čl. 307. ObZ, odnosno prihode tuženika, imovinsko stanje, sposobnost za rad i zdravstveno stanje tuženika.

 

13. Tijekom postupka je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od podnošenja tužba do 31. prosinca 2021. ostvarivao mjesečni prihod od prosječno 8.642,28 kn, a u 2022. primanja od 8.300,00 kn u siječnju do 11.182,43 kn u rujnu 2022., da je tuženik radno sposoban, nema većih zdravstvenih problema (visok tlak), te nema obvezu uzdržavanja drugih osoba, osim mlljt G.

 

14. Kako su se od dana donošenja Plana o zajedničkoj roditeljsko skrbi od 27. veljače 2018. promijenile okolnosti na strani mlljt G., pa je s tim u vezi, prvostupanjski sud pravilno djelomično usvojio tužbeni zahtjev, te tužitelju umjesto iznosa uzdržavanja od 700,00 kn za mlljt G., odredio iznos od 1.500,00 kn  za razdoblje od 1. kolovoza 2021. do 31. prosinca 2021., a od 1. siječnja 2022. pa nadalje, iznos od 1.600,00 kn mjesečno.

 

15. Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno relevantnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Žalbeni prigovori tuženika u pogledu pravilnosti i ocjene prvostupanjskog suda glede njihovih utvrđenja, ne mogu se prihvatiti. Kad tuženik tvrdi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzirom uplate, koje je tuženik vršio povrh iznosa uzdržavanja od 700,00 kn, valja navesti da takve uplate tuženik nije ničim dokazao. Suprotno navodima žalbe, majka mlljt G. je u svom iskazu navela kako tuženik za školsku godinu 2021./2022. nije sudjelovao u kupnji školskog pribora, da treninge za mlljt G. plaća ona, te da tuženik ne sudjeluje u plaćanju pretplate za mobitel i troškova autobusne karte.

 

16. Nije sporno da je tuženik sudjelovao u troškovima krizme mlljt G. (1.200,00 kn), školske ekskurzije (1.200,00 kn), popravka mobitela (900,00 kn), te 650,00 kn za školski pribor za  školsku godinu 21/22., te je za navedene iznose umanjen mjesečni iznos uzdržavanja.

 

17. Prvostupanjski sud je pravilno, izvršio uvid u primanja tuženika, za sporno razdoblje, te pravilno utvrdio njihovu visinu. Žalbeni navodi tuženika da sud nije uzeo u obzir prihode koje će tuženik ostvarivati u budućnosti, nisu relevantni za ovaj postupak, jer ukoliko i dođe do promjene u primanjima, tuženik će imati mogućnost tražiti promijeni iznos uzdržavanja zbog promijenjenih okolnosti.

 

18. Sama činjenica da tuženik nema redovne osobne odnose sa mllj G., nije predmet ovog postupka, te navedeno ni na koji način ne utječe na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

 

19. Žalbeni navodi vezani uz tuženikovu ekonomsku situaciju, minus na tekućem računu, zdravstvena situacija (visoki tlak) i pravila o prioritetnom pravu djeteta na uzdržavanje (čl. 283. ObZ), nisu dovela u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Ovo posebice, kad se ima u vidu da žalitelj nema obvezu uzdržavanja drugih osoba.

 

20. Vezano za žalbene navode koji se odnose na primanja majke mlljt G., valja navesti da se u postupku radi uzdržavanja ne utvrđuju primanja roditelja koji živi s djetetom jer, sukladno odredbi članka 310. st. 1. ObZ, roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

 

21. Zbog navedenog, opširna žalbena izlaganja tužitelja u kojima daje vlastitu, ali pogrešnu ocjenu provedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud, nisu osnovana i nemaju uporište u činjeničnoj građi koja se nalazi u spisu.

 

22. Pritom se, u skladu s odredbom čl. 310. st. 2.  ObZ, svakodnevna skrb o djetetu smatra jednako vrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

 

23. S obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke.

 

 

U Zagrebu, 8. kolovoza 2023.

 

 

Predsjednik vijeća

Željka Rožić Kaleb, v.r.