-1-

Broj: Ppž-12225/2022

 

                                

 

Broj: Ppž-12225/2022

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Mirjane Medić                 kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. T. Š., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („ Narodne novine“  broj: 47/90, 29/94 i 114/22) i okr. M. Š., zbog djela prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ( „Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21) odlučujući o žalbi okr. T. Š. i okr. M. Š., protiv presude Općinskog  suda u Zadru broj: Pp -4080/2022 od 7. srpnja 2022. , na sjednici vijeća održanoj dana 8. kolovoza 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Prihvaćanjem žalbe okr. T. Š., preinačuje se pobijana presuda na način da se izriče:

Na temelju članka 182. t. 1. Prekršajnog zakona (''Narodne novine'', broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okr. T. Š. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

 

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

 

što je dana 06. srpnja 2022. godine oko 18, 00 sati u mjestu D., u ulici k. T. kbr. xx, narušavao javni red i mir na način da se dok se nalazio u svom dvorištu okrenuo prema obiteljskoj kući svoga brata M. Š. verbalno napao gošću belgijsku državljanku P. A. W., koja se nalazila na balkonu kuće njegova brata riječima „ ne naginji se preko zida, to ne smiješ, ako želiš provesti odmor u miru, odselit ćeš se nazad u Belgiju“, te je više puta rukom pokazivao roge, te je 07. srpnja 2022. godine oko 09,00 sati vidjevši gore navedenu turistkinju da se nalazi na balkonu istu opet provocirao pokazujući prema njoj više puta rukama „roge“,

čime je okrivljeni T. Š. počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira

 

II.              Na temelju čl. 140. st. 2. PZ-a, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

III.               Žalba okr. M. Š. odbija se kao neosnovana, i potvrđuje se pobijana presuda u odnosu na njega.

 

IV.              Na temelju odredbe čl. 139. St. 3. Prekršajnog zakona u vezi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona okr. M. Š. je dužan platiti troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 30,00 eura[1] (trideset) / 226,03 kuna (dvjestodvadesetšestkunaitrilipe) u roku od 30 dana, od dana primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Prvostupanjskom presudom okr. T. Š. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 752, 82 kuna što je protuvrijednost od 102,00 eura, u koju kaznu je uračunato vrijeme provedeno u zadržavanju, kao 300,00 kuna novčane kazne, tako da je okrivljenik obvezan na plaćanje novčane kazne u iznosu od 452,82 kune, te je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.

 

2.               Istom presudom okr. M. Š. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i kažnjen novčanom kaznom uz primjenu instituta ublažavanja od 1.000,00 kuna, u koju kaznu se uračunava vrijeme provedeno u zadržavanju kao 300,00 kuna novčane kazne, tako da je okrivljenik na ime novčane kazne dužan platiti iznos od 700,00 kuna, te je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.

           

3.               Protiv te presude okrivljenici su zasebno podnijeli pravodobne žalbe po svojim braniteljima zbog bitne povrede postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnim sankciji.

                           

4.               Žalba okr. T. Š. je osnovana, a žalba okr. M. Š. je neosnovana.

 

5.               U povodu žalbe okrivljenika T. Š., i po službenoj dužnosti ovaj Sud je ispitao prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, te utvrdio da u prvostupanjskom postupku počinjena povreda prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona  odnosno djelo činjenično opisana u izreci prvostupanjske presude nije prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kako mu se stavlja na teret, što pravilno žalitelj ističe u svojoj žalbi.

                  

6.               Naime, žalitelj, okr.  T. Š. je proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jer je u mjestu D., u ulici k.T. kbr. xx, narušavao javni red i mir na način da se dok se nalazio u svom dvorištu okrenuo prema kući svog brata M. Š. verbalno napao gošću….., koja se nalazila na balkonu kuće njegovog brata….. i na taj način remetio javni red i mir. Međutim, ovako opisano mjesto počinjenja prekršaja kao zakonsko obilježje predmetnog prekršaja (dvorište), predstavlja tzv. fiktivno javno mjesto koje po svojoj namjeni nije javno mjesto, ali pod određenim uvjetima  može postati. Uvjeti i okolnosti koje su postojali u vrijeme izvršenja radnje, a koji bi činili takvo mjesto javnim, odnosno, dostupnost takvog ponašanja, čujnosti ili vidiku, iz neograničenog javnog mjesta, dakle, nastupanja posljedice u javnosti, predstavlja odlučnu činjenicu koja čini biće prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koja odredba sankcionira počinitelja koji vikom, svađom ili tučom na javnom mjestu remeti javni red i mir. Prema stavu ovog suda izraženog u Zaključku sjednice Odjela javnog reda i mira i javne sigurnosti od 22. listopada 2022., posljedica dostupnosti takvog ponašanja na neograničenom otvorenom javnom mjestu, mora biti navedena u činjeničnom opisu izreke jer predstavlja zakonsko biće predmetnog prekršaja.

 

6.1.           Slijedom navedenog, reflektiranje u javnosti nekog od ponašanja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kada se ono nije dogodilo na neograničeno otvorenom javnom mjestu, već na tzv. fiktivnom javnom mjestu, predstavlja jednu od odlučnih činjenica prekršaja iz navedene odredbe koja kao takva mora biti i navedena u činjeničnom opisu izreke ( jednako kao i u činjeničnom opisu optužnog prijedloga). Budući da se u izreci pobijane presude, u činjeničnom opisu, ne naznačuje da se ovakvo ponašanje okrivljenika moglo čuti ili vidjeti s neograničenog otvorenog javnog mjesta  (javne ceste ili puta…) činjeničnom opisu prekršaja nedostaje javnost mjesta kao jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. S obzirom je zakonski opis djela, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, te zbog navedenog sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.

 

6.2.           Stoga, djelo za koje se okrivljenik T. Š. optužuje i za koje se protiv njega vodi postupak, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude po propisu nije prekršaj, ovaj je sud, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku  presudu na način da je okrivljenik za predmetno djelo prekršaja oslobođen od optužbe, kako je to i navedeno u t. 1. Izreke ove drugostupanjske presude.

 

7.               S obzirom je okrivljenik T. Š. oslobođen od optužbe, trebalo je odlučiti o troškovima prekršajnog postupka pa je sukladno odredbi čl. 140. St. 2. Prekršajnog zakona, odlučeno kako da troškovi prekršajnog postupka u paušalnom iznosu padaju na teret proračunskih sredstava suda kao pod t. 1. izreke.

 

8.               U odnosu na žalbu okr. M. Š.

 

9.               Rješavajući predmet u okviru navoda žalbe, te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po ocjeni ovog Suda u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede postupka niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu žalitelja na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, niti povrede na koje ukazuje žalitelj u svojoj žalbi.

 

10.           Vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika koji je u potpunosti priznao počinjenje prekršaja, iskazao da je svjestan kako je ovakvim svojim ponašanjem prouzročio povredu dostojanstva i uznemirenost kod svog strica T. Š., i na osnovu cjelokupne materijalne dokumentacije, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjenog propisa. Za svoju odluku prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge, koje je valjano obrazložio. Takvo obrazloženje prihvaća i ovaj Sud, a navodi žalbe ne ukazuju na postojanje novih činjenica u smislu čl. 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti žalitelj dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, pa se provođenje dokaznog postupka ukazuje nepotrebnim.

 

11.           Nadalje, neosnovano je pozivanje okr. na institut nužne obrane. Nužna obrana je ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad ( članak 18. stavak 2. Prekršajnog zakona). Nužnost obrane ocjenjuje se objektivno tako da se postavi pitanje kako bi postupila svaka razborita osoba u položaju napadnutog u vrijeme poduzimanja obrambene radnje. U konkretnom slučaju, okrivljenik je, svojim ponašanjem jasno manifestirao volju za sukobom, u kojoj je situaciji se ne može pozivati na nužnu obranu.

 

12.           Ispitujući odluku o kazni ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima mjerodavnim za izbor visine kazne. Naime, za počinjeni prekršaj, prvostupanjski sud je izrekao kaznu ispod minimalne propisane za ovo djelo prekršaja. Mišljenje je ovog Suda kako je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje te ostalim okolnostima odlučnim za odmjeru kazne tako da je ista dovoljno individualizirana osobi žalitelja. 

 

13.           Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka ovog suda temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3 c Prekršajnog zakona. Kako je rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („N.N.“ broj 18/13) propisan opći okvir paušalne svote, to je visina paušalnog iznosa troškova postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 30, 00 eura, što je po stanovištu ovog suda primjereno s obzirom na trajanje i složenost postupka i imovno stanje okrivljenika.

 

14.           Iz navedenih razlog valjalo je presuditi kao u izreci.

                                                       

U Zagrebu, 8 . kolovoza  2023.

 

 

 

              Presuda se dostavlja  Općinskom sudu u Zadru u 8 (osam) otpravka za spis, okrivljenike, branitelje   i tužitelja.