Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 8 Kžm-15/2023-5
Republika Hrvatska Županijski sud u Varaždinu Varaždin, Braće Radić 2 |
Poslovni broj: 8 Kžm-15/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vlaste Patrčević Marušić, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu prema mlt. A. B., zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11.,144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. , 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi mlt. A. B. podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: 30 Km-11/2021-48 od 26. siječnja 2023., na sjednici održanoj 8. kolovoza 2023.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba maloljetnog A. B. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Varaždinu je rješenjem poslovni broj: 30 Km-11/2021-48 od 26. siječnja 2023. na temelju čl. 7. st. 1. toč. 3. i čl. 11. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19 – dalje: ZSM) maloljetnom A. B. izrekao odgojnu mjeru pojačane brige i nadzora, te mu je na temelju čl. 10. st. 2. toč. 8. i 11. ZSM izrekao posebne obveze da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja u trajanju od 60 sati te da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade.
1.1. Na temelju čl. 89. st. 1. ZSM oštećeni G. L. se radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva upućuje na parnicu.
1.2. Na temelju čl. 89. st. 1. ZSM troškovi postupka, kao i nužni izdaci i nagrada postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetni A. B., putem branitelja T. R., odvjetnika, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni (pravilno maloljetničkoj sankciji), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da ga se oslobodi od optužbe ili podredno da se ukine prvostupanjsko rješenje te da se predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, s prijedlogom da se žalba maloljetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjsko rješenje.
4. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-345/2023-4 od 3. svibnja 2023. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ostvarenje žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj nalazi u tome da je izreka rješenja nerazumljiva, proturječna sama sebi i njezinim razlozima, da u obrazloženju pobijanog rješenja nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, dok su oni koji se navode nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, te u tome da između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i iskaza i samih tih isprava i iskaza postoji znatna proturječnost, a zbog kojih nedostataka se pobijano rješenje ne može ispitati.
Konkretno, u žalbi upire da u obrazloženju pobijanog rješenja nisu navedeni razlozi o odlučnoj činjenici u ovom predmetu – visini štete nastale za oštećeni G. L., te pritom citra odredbu iz čl. 235. st. 1. KZ/11 prema kojoj kazneno djelo oštećenja tuđe stvari čini onaj: "Tko ošteti, uništi, izobliči ili učini neuporabljivom tuđu stvar,".
Međutim, maloljetnik pritom očito ispušta iz vida da iz zakonskog teksta citirane odredbe jasno proizlazi da visina štete ne predstavlja bitno obilježje kaznenog djela oštećenja tuđe stvari, tako da je njegova žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 469. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u navedenom pravcu neosnovana.
7. Ostvarenje žalbene osnova povrede kaznenog zakona, maloljetnik nalazi kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o toj žalbenoj osnovi.
Naime, o žalbenoj osnovi povrede kaznenog zakona je riječ samo u situaciji kada žalitelj u svemu prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, ali smatra da je na ista pogrešno primijenjen kazneni zakon.
8. Sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovaj žalbeni sud je pobijano rješenje ispitao i po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud za mladež ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.
9. Maloljetnik nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Žalitelj u bitnome smatra da u konkretnom slučaju ne postoji niti jedan materijalni, ni personalni dokaz koji bi upućivao da je kritične zgode namjerno udarao u predmetno staklo s ciljem da ga uništi ili ošteti.
Pritom posebno upire da su svi ispitani svjedoci iskazivali da je predmetno staklo prethodno već bilo oštećeno, odnosno napuknuto, tako da je upitno postojanje uzročno posljedične veze između radnje i posljedice, kao i pravilnost utvrđenja prvostupanjskog sud za mladež o postojanju subjektivnog elementa – namjere.
9.1. Vezano za takve žalbene navode, ovaj žalbeni sud za mladež prije svega primjećuje da žalitelj nije u pravu kada u žalbi tvrdi da su svi ispitani svjedoci jasno iskazivali da je predmetno staklo već prethodno bilo oštećeno.
Sasvim suprotno tome, prvostupanjski sud pravilno uočava da je svjedok A. B., vozač autobusa, u svome iskazu izrijekom naveo da predmetno staklo kako kritičnog dana tako niti prije toga nije bilo oštećeno, dapače radilo se o debelom, duplom i lijepljenom staklu, a što potvrđuju i podaci konstatirani u zapisniku o očevidu iz kojih proizlazi da se radi o staklu debljine 5 milimetara.
Pored toga, iz iskaza tog svjedoka proizlazi da je osobno vidio maloljetnika koji je počeo rukama i nogama udarati po tom staklu koje je potom palo. Na ovom mjestu valja odmah primijetiti da taj svjedok nije iskazivao da je maloljetnik po staklu udarao stisnutom šakom, već samo da je po staklu udarao rukama i nogama, tako da žalbenim navodima kojima maloljetnik upire da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je imao ozlijeđen dlan, a ne i gornji dio šake, nije dovedena u razumnu sumnju vjerodostojnost iskaz tog svjedoka, budući da i dlan predstavlja dio ruke.
Maloljetnik je u žalbi očito imao u vidu samo iskaze svjedoka L. V. i E. S., iz čijih iskaza bi proizlazilo da je maloljetnik predmetno staklo samo dirao, "prčkao" po njemu te ga klimao, nakon čega je isto palo i razbilo se.
Međutim, a suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada iskaze tih svjedoka nije prihvatio kao vjerodostojne izvore saznanja o navedenim spornim činjenicama u ovom predmetu, već je kao vjerodostojan i istinit dokaz o tim činjenicama s pravom ocijenio iskaz ranije spomenutog svjedoka A. B..
Tako prvostupanjski sud pravilno uočava da se A. B. ukazuje kao nepristrani svjedok očevidac inkriminiranog zbivanja, na čijoj strani niti ovaj žalbeni sud ne nalazi niti jednu okolnost koja bi upućivala na razumnu sumnju u postojanje motiva na njegovoj strani da maloljetnika neistinito tereti, koji je k tome inkriminirani događaj opisivao na vrlo uvjerljiv, okolnostan i detaljan način.
S druge strane svjedoci L. V. i E. S. su prijatelji maloljetnika, koji su kritične zgode bili zajedno s njim na mjestu događaja, s time da su prethodno sva trojica zajedno konzumirali alkoholna pića.
Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud za mladež je s pravom ocijenio da se upravo iskaz svjedoka A. B., za razliku od iskaza svjedoka L. V. i E. S., ukazuje kao vjerodostojan i istinit izvor saznanja o navedenim spornim činjenicama u ovom predmetu.
Imajući na umu da iz iskaza svjedoka A. B. proizlazi da predmetno staklo kako kritičnog dana tako niti prije toga nije bilo oštećeno, dapače radilo se o debelom, duplom i lijepljenom staklu, te da je maloljetnik po istome udarao rukama i nogama nakon čega je staklo palo, prvostupanjski sud za mladež, a sasvim suprotno žalitelju, pravilno zaključuje da takvo njegovo postupanje ukazuje na izvjesno utvrđenje da je bio svjestan svih obilježja kaznenog djela za koje se tereti, te da je htio njihovo ostvarenje, odnosno da je postupao s izravnom namjerom (čl. 28. st. 2. KZ/11).
Slijedom svega navedenog žalba maloljetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
10. Maloljetnik nije u pravu niti kada se žalbi zbog odluke o izrečenoj odgojnoj mjeri, ostvarenje koje žalbene osnove ne konkretizira niti posebno obrazlaže.
10.1. Suprotno žalitelju, polazeći od podataka o ličnosti maloljetnika i njegovim obiteljskim prilikama, posebice onih koji govore o tome da je u drugom razredu srednje škole izgubio interes za školu i izvršavanje izvanškolskih obveza, zbog čega je i prekinut ugovor sa H. P., s krajnjom posljedicom da se ispisao iz srednje škole, te imajući s druge strane u vidu težinu i prirodu kaznenog djela za koje se tereti u ovom postupku, prvostupanjski sud za mladež je izveo pravilan zaključak da odgoj i utjecaj roditelja na ponašanje i razvoj maloljetnikove ličnosti nije dovoljan za ostvarenje svrhe odgojnih mjera već je potrebno poduzeti trajnije mjere odgoja uz brigu i nadzor nadležne službe, a slijedom čega mu je s pravom izrekao odgojnu mjeru pojačane brige i nadzora iz čl. 11. ZSM-a.
Isto tako, slijedom svega prethodno navedenog, prvostupanjski sud za mladež je radi utjecaja na maloljetnika i njegovo ponašanje pravilno postupio i kada mu je na temelju čl. 10. st. 2. toč. 8. i 11. ZSM-a izrekao i posebne obveze pobliže taksativno navedene u izreci pobijanog rješenja.
11. Budući da žalba maloljetnika nije osnovana, a kako ovaj sud, kao sud drugog stupnja za mladež, nije utvrdio postojanje povreda na koje sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
U Varaždinu 8. kolovoza 2023.
|
|
Predsjednica vijeća Vlasta Patrčević Marušić v.r. |
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.