1                      Poslovni broj: 10 Us I-619/2023-3

 

              
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Ul. Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 10 Us I-619/2023-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja J. Š., M. M. …, … Z., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi ovrhe poreznog duga, 3. kolovoza  2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-01/21-01/227, URBROJ: 513-04-22-4 od 7. ožujka 2022.

 

r i j e š i o  j e

II. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-415-02/2021-01/999, URBROJ: 513-07-01/2021-01 od 5. ožujka  2021., utvrđeno je da je tužitelj, kao ovršenik na dan 5. ožujka 2021. na ime poreznog duga i ostalih proračunskih prihoda duguje iznos od 1.515.022,57 HRK/ 201.078,05 EUR, te je naloženo Financijskoj agenciji da provede ovrhu nad novčanim sredstvima ovršenika sa svih ovršenikovih računa i na oročenim novčanim sredstvima, sukladno Zakonu o provedbi ovrhe nad novčanim sredstvima (NN 68/18, 02/20, 46/20, 47/20).

 

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-415-01/21-01/227, URBROJ: 513-04-22-4 od 7. ožujka 2022., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

 

3. Tužitelj je Upravnom sudu u Zagrebu pravodobno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika,  te u bitnome navodi da rješenje ne sadrži sve elemente glede propisanog oblika iz članka 98. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09, 110/21; dalje u tekstu: ZUP). Nadalje, navodi kako u postupku koji je prethodio donošenju rješenja se nije postupalo prema pravilima postupka, odnosno jer činjenično stanje nije pravilno utvrđeno te je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja pa su stoga i pogrešno primijenjeni pravni propisi na osnovu kojih je rješenje doneseno, odnosno svi prigovori se uglavnom odnose na ovršnu ispravu kojom je utvrđena porezna obveza. Tužitelj ističe i prigovor zastare prava na utvrđivanje poreznih obveza i kamata, te ponavlja navode i u podnesku od 17. lipnja 2022. Također predlaže da se donese rješenje o odgodnom učinku tužbe.

 

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje kod svih navoda iz  obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

 

5. Kako činjenice među strankama nisu sporne, već je sporna samo primjena prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, to je ovaj upravni spor riješen bez održavanja rasprave na temelju odredbe članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u daljnjem tekstu: ZUS).

 

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te izvršenog uvida u spis predmeta, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

7. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da tužitelj kao ovršenik, na  temelju ovrših isprava navedenih u Rješenju o ovrsi KLASA: UP/I-415-02/2021-001/00999, URBROJ: 513-007-01/2021-01 duguje iznos od 1.515.022, 57 KN/ 201.078,05 EUR (glavnica + kamate), te je naloženo Financijskoj agenciji da provede ovrhu na novčanim sredstvima tužitelja sa svih njegovih računa i oročenih novčanih sredstava sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima i da novčani iznos za koji je ovrha određena uplaćuje na za to popisane račune državnog proračuna.

 

8. Prema odredbi članka 136. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20; dalje u tekstu: OPZ), ovršni postupak dio je porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak prisilne naplate poreznog duga na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava.

             

9. Sukladno odredbi članka 140. stavcima 1. i 2. OPZ-a, ovrha se provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave. Ovršne isprave iz stavka 1. ovoga članka jesu:

1. rješenje o utvrđivanju poreza

2. obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima

radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza

3. jedinstvena ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih tražbina

4. druga isprava koja je posebnim zakonom određena kao ovršna isprava

5. rješenje o ovrsi

6. upravni ugovor i porezna nagodba.

 

10. Odredbom članka 130. stavak 1. OPZ-a, propisano je da se na iznos manje ili više plaćenog poreza obračunavaju i plaćaju kamate u skladu s posebnim propisom, ako ovim Zakonom nije uređeno drugačije.

11. Odredbom članka 142. stava 7. OPZ-a, propisano je da se žalbom na rješenje iz stavka 1. ovoga članka ne može pobijati zakonitost ovršne isprave.

12. Prema odredbi članka 146. stavak 1. OPZ-a, propisano je da ovrhu provodi porezno tijelo ako je porezni dug poreznog obveznika dospio.

 

13. Prema odredbi članka 153. stavku 1. OPZ-a, provedba ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika obavlja se dostavom osnove za plaćanje Financijskoj agenciji sukladno odredbama zakona kojim se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima. Financijska agencija po primitku rješenja o ovrsi i naloga za provedbu ovrhe iz stavka 2. ovoga članka, sukladno ovom Zakonu, odmah izdaje nalog za prijenos novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja naznačen u osnovi za plaćanje.

 

14. Tužitelj u tužbi prvenstveno ističe kako pobijano rješenje KLASA: UP/II-415-01/21-01/227, URBROJ: 513-04-22-4 od 7. ožujka 2022. ne sadrži sve elemente glede propisanog oblika i sadržaja iz članka 98. ZUP-a. Navedeni članak propisuje sljedeće: Rješenje se sastoji od zaglavlja, uvoda, izreke, obrazloženja, upute o pravnom lijeku te vlastoručnog potpisa ovlaštene službene osobe i otiska službenog pečata javnopravnog tijela ili kvalificiranog elektroničkog potpisa ovlaštene službene osobe ili kvalificiranog elektroničkog pečata javnopravnog tijela (stavak 1.). Uvod sadržava naziv i osobni identifikacijski broj (OIB) javnopravnog tijela koje je rješenje donijelo, propis o nadležnosti, osobno ime, odnosno naziv stranke i osoba ovlaštenih za zastupanje, osobni identifikacijski broj (OIB) stranke ako joj je dodijeljen i osobe ovlaštene za zastupanje, kratku oznaku predmeta postupka te naznaku je li postupak pokrenut po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke. Uvod sadržava i naznaku da su rješenje donijela dva javnopravna tijela ili više njih ili da je rješenje doneseno u ponovljenom postupku ili po presudi suda nadležnog za upravne sporove ili uz suglasnost, potvrdu ili po pribavljenom mišljenju drugog tijela. Kad je upravnu stvar riješilo kolegijalno tijelo, navodi se dan sjednice na kojoj je stvar riješena (stavak 2.). Izreka sadržava odluku o upravnoj stvari. Izreka mora biti kratka i određena. Kad odluka sadržava rok, uvjet, namet, pridržaj ukidanja ili obvezu sklapanja upravnog ugovora, to treba biti sadržano u izreci (stavak 3.). Izreka se može podijeliti u više točaka. Troškovi postupka utvrđuju se u posebnoj točki izreke, kao i to da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (stavak 4.). Obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje (stavak 5.). Uputom o pravnom lijeku stranka se obavješćuje može li protiv rješenja izjaviti žalbu ili pokrenuti upravni spor, kojem tijelu, u kojem roku i na koji način. Uputa o pravnom lijeku sadrži i napomenu da se stranke imaju pravo odreći prava na žalbu od dana primitka prvostupanjskog rješenja do dana isteka roka za izjavljivanje žalbe (stavak 6.). Rješenje potpisuje ovlaštena službena osoba vlastoručno ili kvalificiranim elektroničkim potpisom (stavak 7.). Rješenje izdano iz informacijskog sustava javnopravnog tijela može se ovjeriti samo kvalificiranim elektroničkim pečatom (stavak 8.). 

 

15. Uvidom u spis predmeta upravnog postupka u kojem je donesena osporena odluka te u spis ovoga upravnog spora odnosno pregledom pobijanog rješenja sud je zaključio kako pobijano rješenje sadrži sve elemente koje rješenje mora sadržavati sukladno članku 98. ZUP-a te smatra da je navod tužitelja da rješenje ne sadrži sve elemente glede propisanog oblika i sadržaja neosnovan. Tužitelj ističe kako tuženik nije obrazložio sve žalbene razloge što je djelomično istinito jer je tuženik u pobijanom rješenju propustio obrazložiti prigovor tužitelja u dijelu koji se odnosi na prigovor zastare prava na utvrđivanje poreznih obveza i kamata.

 

16. Nadalje, tuženik je u obrazloženju pobijanog rješenja jasno naveo na koji način je utvrđeno činjenično stanje i da je rješenje o ovrsi koje je tužitelj pobijao donijeto na temelju ovršne isprave. Od strane Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor, Odjel za otkrivanje porezno kaznenih djela sastavljen je zapisnik dana 24. ožujka 2016. KLASA: 215-02/14-01/75, URBROJ: 513-07-24-01/16-122. o obavljenom poreznom nadzoru prema članku 63. Zakona o porezu na dohodak za razdoblje od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2013. Dana 6. svibnja 2016. prvostupanjsko tijelo je donijelo porezno rješenje KLASA: UP/I-215-02/16-01/10, URBROJ: 513-07-24-01/16-02 kojim se dokazuje visina i podrijetlo obveza tužitelja. Na temelju ovršne isprave Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Zagreb donijelo je rješenje o ovrsi KLASA: UP/I-415-02/2021-01/999, URBROJ: 513-07-01/2021-01 5. ožujka  2021. U pobijanom rješenju KLASA: UP/II-415-01/21-01/227, URBROJ: 513-04-22-4 od 7. ožujka 2022. tuženik pravilno zaključuje da navodi tužitelja iznesi u žalbi nisu od utjecaja na drugačije rješenje iz tog razloga što tužitelj zapravo pobija zakonitost ovršne isprave što OPZ u članku 142. stavku 7. ne dozvoljava. Navod tužitelja da u postupku koji je prethodio donošenju rješenja se nije postupalo prema pravilima postupka, odnosno da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno te je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja ovaj sud smatra neosnovanim jer je rješenje donijeto na temelju ovršne isprave, a sud nije ovlašten upuštati se u razmatranje materijalne zakonitosti i pravilnosti ovršne isprave.

 

17. Institut porezne zastare reguliran je odredbama članka 108. i 109. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: br. 115/16, 106/18; dalje: OPZ).

 

18. Odredbom članka 108. stavak 1. OPZ-a propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, dok je u stavku 4. istog članka određeno da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate.

19. Sukladno odredbi članka 109. stavak 6. OPZ-a na zastaru prava na naplatu po službenoj dužnosti dužno je paziti prvostupanjsko tijelo do donošenja rješenja i dostave rješenja.

20. Imajući u vidu citirane odredbe, te da iz dokumentacije spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da su tužitelju utvrđene porezne obveze na temelju ovršne isprave od 6. svibnja 2016, to je zastara prava na naplatu duga u predmetnom slučaju počela teći 1. siječnja 2017. Računajući od navedenoga dana od kojega je zastara prava na naplatu duga u konkretnom slučaju počela teći, u sporu je utvrđeno da do dana donošenja rješenja o ovrsi od 5. ožujka 2021., nije nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga.

 

21. Uzevši u obzir sve navedeno, osporavana odluka ocjenjuje se zakonitom, pa je stoga na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan, a sve prigovore smatrati neosnovanim.

 

22. Odredbom članka 26. stavak 2. ZUS-a, propisano je da Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

23. Prema citiranoj odredbi članka 26. stavak 2. ZUS-a proizlazi da se odgodni učinak tužbe može odrediti samo ukoliko su sve pretpostavke propisane tom odredbom kumulativno ispunjene.

 

24. Prema citiranoj odredbi članka 26. stavak 2. ZUS-a proizlazi da se odgodni učinak tužbe može odrediti samo ukoliko su sve pretpostavke propisane tom odredbom kumulativno ispunjene.

 

25. U konkretnom predmetu ispunjena je pretpostavka iz gore navedene odredbe ZUS-a da zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, ali ne i pretpostavka da odgoda nije protivna javnom interesu, a tužitelj nije niti dokazao da bi mu se izvršenjem pojedinačne odluke nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, jer navedeno ničim nije dokumentirao, odnosno, takve svoje navode tužitelj nije potkrijepio dostavljanjem bilo kakve materijalne dokumentacije iz koje bi isto bilo razvidno.

 

26. Po stajalištu ovog Suda određivanje odgodnog učinka tužbe bilo bi protivno javnom interesu. Naime, pravovremeno plaćanje dospjelih obveza po osnovi poreza odlučno je za redovno funkcioniranje pravne države, odnosno za zaštitu pravnog poretka, osiguranje financijske discipline, te aktivnu ulogu države u poticanju gospodarskog napretka i socijalnog blagostanja građana, pa je stoga odbijen zahtjev tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

 

U Rijeci 3. kolovoza 2023.                   

                                                                                                                                    

          Sutkinja

 

Danica Vučinić, dipl. iur., v. r.

 

 

 

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).