1                          Poslovni broj: 1 Us I-838/2023-3

 

 

Poslovni broj: 1 Us I-838/2023-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljice S. P. iz Z., ..., koju zastupa opunomoćenica A. F., odvjetnica u Z., ..., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi priznavanja prava na novčanu naknadu troškova prijevoza u svrhu ostvarivanja zdravstvene zaštite - hemodijalize, dana 3. kolovoza 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.               Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-08/22- 01/139, URBROJ: 338-01-06-05-22-03 od 22. srpnja 2022. i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje - 1, KLASA: UP/I-502-08/21-01/860, URBROJ: 338-21-02-01-22-09 od 16. ožujka 2022.

 

II.               Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovoga spora.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje - 1, KLASA: UP/I-502-08/21-01/860, URBROJ: 338-21-02-01-22-09 od 16. ožujka 2022. odbijen je zahtjev tužiteljice da joj se prizna pravo na naknadu troškova prijevoza od mjesta prebivališta (..., Z.) do ugovorene zdravstvene ustanove KBC Zagreb (Kišpatićeva 12, Zagreb) radi ostvarivanja zdravstvene zaštite - hemodijalize za 13 putovanja u mjesecu srpnju 2021. s obrazloženjem da je tužiteljica u tom razdoblju ispunjavala uvjete za sanitetski prijevoz pa da stoga nema pravo na naknadu troškova prijevoza mimo sanitetskog prijevoza.

 

              2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-08/22- 01/139, URBROJ: 338-01-06-05-22-03 od 22. srpnja 2022. odbijena kao neosnovana.

 

              3. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu, a u tužbi navodi kako ona nije u objektivnoj mogućnosti koristiti sanitetski prijevoz iz razloga što ona boluje od klaustrofobije te joj prema nalazu psihijatra od 29. lipnja 2017. nije indicirana vožnja sanitetskim vozilom već osobnim automobilom. Pored toga navodi da bolesnici na hemodijalizi imaju smanjeni imunitet te u epidemiološkoj situaciji (općepoznata situacija vezana za pandemiju izazvanu koronavirusom) nije uputno da se voze sanitetskim prijevozom sa drugim osobama. Nadalje navodi kako vozilo saniteta vozi vozač koji nije zdravstveni radnik pa da stoga u slučaju nastupa "komorbiditeta" vozač saniteta ne može pomoći osobi koju prevozi budući da nema medicinskog znanja. Dodaje još i kako ne može koristiti sanitetski prijevoz iz objektivnih razloga budući da radi 6 sati dnevno od 7:30 do 13:30, a hemodijalizu koristi tri puta tjedno od 14:00 do 18:00 sati kako je određeno od strane KBC Rebro, te da od mjesta njezinog prebivališta do mjesta njezinog rada ima 9 km odnosno cca 45 minuta te da stoga ne stigne doći od radnog mjesta do mjesta prebivališta na vrijeme da ju tamo preuzme sanitetski prijevoz. Navodi da iz obrazloženja tuženika proizlazi da bi trebala prestati raditi kako bi ju na vrijeme mogao preuzeti sanitetski prijevoz. Stoga smatra da s obzirom da je ona radno aktivna da iz objektivnih razloga ne može koristiti sanitetski prijevoz već da može odlaziti vlastitim prijevozom nakon radnog vremena na hemodijalizu. Ukazuje da joj je za mjesec siječanj i veljaču 2021. isplaćena naknada za troškove prijevoza na temelju potvrde izabrane doktorice opće prakse dr. Z. V. iz ranijeg razdoblja i nalaza psihijatra, a da se u međuvremenu nije promijenilo njezino zdravstveno stanje, pa da joj stoga nije jasno radi čega joj sada nije odobrena naknada troškova prijevoza. Tužiteljica je predložila da se u sporu kao dokaz njezinih navoda provede njezino saslušanje i medicinsko vještačenje. Slijedom navedenog, tužiteljica u tužbenom zahtjevu predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i da predmet vrati na ponovni postupak. Ujedno je zatražila naknadu troška ovog spora. putem svoje opunomoćenice (odvjetnice) kojoj je kasnije u tijeku spora otkazao punomoć za zastupanje u ovom sporu.

 

              4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

              5. Dakle, među strankama ovog spora nije sporno da je izabrani liječnik obiteljske medicine utvrdio za tužiteljicu da ispunjava uvjete za sanitetski prijevoz radi odlaska na hemodijalizu u mjesecu srpnju 2021. zbog same prirode bolesti.              

 

              6. Tužiteljica s druge strane smatra da nije u objektivnoj mogućnosti koristiti sanitetski prijevoz zbog svog radnog vremena i da joj se stoga trebaju naknaditi troškovi prijevoza za navedeni period. Također navodi da ne može koristiti sanitetski prijevoz jer boluje od klaustrofobije, te da taj prijevoz nije prikladan zbog trenutne epidemiološke situacije i okolnosti da vozač nije zdravstveni radnik radi čega ne može pomoći u slučaju komplikacija nakon dijalize.  

 

              7. U ovom sporu pravno odlučne činjenice nisu sporne već je sporna primjena prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, pa je stoga Sud bez održavanja rasprave, primjenom odredbe čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), donio odluku u ovom sporu.

 

              8. Čl. 62. st. 1. i 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj: 80/13., 137/13. i 98/19, dalje: ZOZO) propisano je da osiguranik koji zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja koristi radi hemodijalize može ostvariti naknadu za troškove prijevoza neovisno o udaljenosti pod uvjetom da ne ispunjava uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza propisane Pravilnikom ministra nadležnog za zdravlje.

 

9. Čl. 28. t. 1. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", 49/14, 51/14, 123/16, 11/15, 17/15, 129/17 i 9/21, dalje: Pravilnik o uvjetima) propisano je da potrebu sanitetskog prijevoza utvrđuje:

1. izabrani doktor primarne zdravstvene zaštite koji izdaje uputnicu za korištenje zdravstvene zaštite iz čl. 31. i 33. ovoga Pravilnika, odnosno na osnovi izdane potvrde o ortopedskim i drugim pomagalima pod uvjetima utvrđenim u čl. 26. st. 2. tog Pravilnika,

2. doktor u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi, odnosno ugovorni doktor privatne prakse kod kojih se osigurana osoba liječi, kao i u slučaju izdavanja potvrde o ortopedskim i drugim pomagalima pod uvjetima utvrđenim u čl. 26. st. 2. tog Pravilnika,

3. doktor u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi koja provodi hitnu medicinu kod kojeg je osigurana osoba u postupku liječenja,

4. nadležna osoba u regionalnom uredu, odnosno Direkciji Zavoda u skladu sa općim aktom Zavoda o prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti.

 

              10. Čl. 66. st. 1. Pravilnika o uvjetima propisano je da osigurana osoba koja hemodijalizu koristi kao kronični bubrežni bolesnik, pod uvjetom da ne ispunjava uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza propisane općim aktom ministra nadležnog za zdravlje iz čl. 26. tog Pravilnika, ima na ime troškova prijevoza pravo na novčanu naknadu u visini utvrđenoj u st. 2., 3. i 4. tog članka.

 

              11. Čl. 2. Pravilnika o sanitetskom prijevozu ("Narodne novine", broj 123/09 i 80/13, dalje: Pravilnik o sanitetskom prijevozu) propisano je da pravo na sanitetski prijevoz može koristiti osigurana osoba Zavoda koja je nepokretna, teško pokretna i kojoj zbog prirode bolesti nije preporučeno samostalno kretanje.

 

12. Dakle, citiranim čl. 28. t. 1. Pravilnika o uvjetima propisano je da potrebu sanitetskog prijevoza utvrđuje izabrani doktor primarne zdravstvene zaštite, a nesporno je da je tužiteljičin izabrani doktor primarne zdravstvene zaštite utvrdio potrebu sanitetskog prijevoza za tužiteljicu u spornom razdoblju.

 

13. Sukladno citiranom čl. 2. Pravilnika o sanitetskom prijevozu pravo na sanitetski prijevoz može koristiti osigurana osoba Zavoda kojoj zbog prirode bolesti nije preporučeno samostalno kretanje. Dakle, za korištenje sanitetskog prijevoza nije nužno da je osoba nepokretna ili teško pokretna, već je važna i priroda bolesti.

 

14. Dakle, tužiteljica je zbog prirode bolesti (mogućih komplikacija nakon hemodijalize) ispunjavala uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza za odlazak na hemodijalizu u KBC Rijeka u spornom razdoblju, a okolnost da je tužiteljica mimo preporuke izabranog liječnika samostalno odlazila na dijalizu nije opravdani razlog za traženje naknade troškova prijevoza.

 

15. Okolnost da je sanitetski prijevoz neprikladan jer je klaustrofobičan, kao i nemogućnost korištenja istog zbog radnog vremena, te navodi tužiteljice da isti nije preporučljiv zbog epidemije i da vozač nije zdravstveni radnik, nisu okolnosti koje bi osporavale medicinsku indikaciju za sanitetski prijevoz utvrđenu od strane izabranog doktora. Nadalje, u obrazloženju osporavanog rješenja obrazloženo je radi čega je tužiteljici ranije bilo utvrđeno da ne ispunjava uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza, a to je radi toga što se je ta okolnost promatrala isključivo u kontekstu njezine pokretljivosti i njezine radne aktivnosti, dok se nije uzela u obzir priroda njezine bolesti. 

 

16. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjeni su zakonitim pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

 

17. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Stoga tužiteljica nema pravo na naknadu troškova za sastav tužbe putem opunomoćenice – odvjetnice kako je to zatražila u tužbi.

 

18. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).

 

U Rijeci, 3. kolovoza 2023.

 

                                                                                                                                               Sutkinja                                                                          

                                                                                                                                            Vesna Perić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje osporavane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).