1                          Poslovni broj: 1 Us I-924/2023-3

 

 

 

Poslovni broj: 1 Us I-924/2023-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja B. T. iz Z., ..., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe K. b. c. Z. (dalje: K. Z.), Z., ..., radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, dana 3. kolovoza 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/22-01/647, URBROJ: 338-01-06-05-22-03 od 30. rujna 2022. i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/22-02/30, URBROJ: 338-21-02-02-22-8 od 12. srpnja 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1.  Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/22-02/30, URBROJ: 338-21-02-02-22-8 od 12. srpnja 2022. tužitelju ozljeda od 20. listopada 2021. pod dijagnozama šifri prema MKB klasifikaciji: S83.1 (iščašenje, dislokacija koljena) i M23.6 (drugi spontani rascjep ligamenata koljena) nije priznata ozljedom na radu, a time niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, s obrazloženjem da se je ozljeda dogodila za vrijeme plaćenog dopusta čime je tužitelj bio oslobođen obveze rada pa da stoga ozljeda nije nastala u vezi s radom.  

 

2.  Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/22-01/647, URBROJ: 338-01-06-05-22-03 od 30. rujna 2022. odbijena kao neosnovana.

 

3.  Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi navodi da se je ozljeda dogodila za vrijeme službenog puta u sklopu Kongresa 17. Psihijatrijski dani u O. koji put mu je odobrio poslodavac K. Z. radi stjecanja i ostvarivanja prava vezana uz postupak trajne medicinske izobrazbe i stjecanja uvjeta za obavljanje i odobrenje za samostalan rad. Navodi da mu je sukladno potvrdi poslodavca od 15. listopada 2021. odobreno sudjelovanje na navedenom Kongresu u vremenu od 20. listopada 2021. do 21. listopada 2021. zbog potreba ispunjavanja uvjeta za samostalan rad i ostvarivanja zakonskih prava po kolektivnom ugovoru.  Tužitelj se nadalje u tužbi poziva na odredbe Kolektivnog ugovora, Zakona o radu i odluku poslodavca o plaćenom dopustu. Navodi da iz čl. 37. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20 - dalje: KU) proizlazi njegova obveza kontinuiranog usavršavanja radi stjecanja ili obnove odobrenja za samostalni rad - godišnje 7 dana, zatim se poziva na čl. 38. tog KU prema kojem da se vrijeme provedeno na seminaru, tečajevima na koje je radnik upućen od strane poslodavca smatra vremenom provedenim na radu, zatim se poziva na čl. 86. st. 5. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17, dalje: ZR) prema kojem radnik ima pravo na plaćeni dopust za vrijeme stručnog obrazovanja i usavršavanja, a razdoblja plaćenog dopusta smatraju se vremenom provedenim na radu, te navodi da se je poslodavac izjasnio da je on upućen od strane poslodavca u svrhu obveznog i kontinuiranog usavršavanja kao i radi obnavljanja licence za samostalan rad. K tome dodaje kako osiguranik ne može sam sebe uputiti na Kongres. Zaključno tvrdi da se vrijeme provedeno na seminarima na koje je radnik upućen od strane poslodavca i  za koje ima pravo na plaćeni dopust ima smatrati vremenom provedenim na radu. Slijedom navedenog, tužitelj u tužbenom zahtjevu predlaže da Sud poništi navedena upravna rješenja. 

 

4.  Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja. Tuženik je u odgovoru na tužbu dodatno pojasnio kako da bi se za određeni događaj mogla priznati prava za slučaj ozljede na radu da je potrebno taj događaj uzročno, vremenski i prostorno povezati s redovnim radom osiguranika pri čemu je nužno dovesti način i uzrok nastanka ozljede u određenom događaju u kontekst radnog odnosa i procesa rada isključujući mogućnost da je određena ozljeda nastala u privatnoj sferi osiguranika. Tuženik nadalje navodi da je u ovom slučaju, s obzirom da je tužitelju u svrhu usavršavanja i obrazovanja te prikupljanja bodova za produljenje odobrenja za samostalan rad odobren plaćeni dopust koji institut pretpostavlja oslobođenje od obveze rada uz naknadu plaće te da sukladno internim procedurama  poslodavca tužitelj nije podnio zahtjev za plaćanjem troškova smještaja i prijevoza te kotizacije, da se ne može nedvojbeno zaključiti da se je radilo o redovnoj aktivnosti tužitelja, već da ta aktivnost proizlazi iz prava i obveza koje tužitelj kao liječnik ima na temelju Pravilnika o trajnoj medicinskoj izobrazbi od 14. studenoga 2014., a ne kao osoba koja je obvezno zdravstveno osigurana osnovom radnog odnosa na temelju ugovora o radu.  

 

5.  Zainteresirana osoba K. Z. je u odgovoru na tužbu navela da se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja i da isti smatra u cijelosti neosnovanim. Navela je da će se detaljnije očitovati nakon primitka sve potrebne dokumentacije ukoliko to bude potrebno.

             

6.  Dakle, nije sporno da je do ozljede tužitelja došlo dana 20. listopada 2021. u Kongresnoj dvorani hotela A. P. H. za vrijeme sudjelovanja tužitelja na Kongresu "17. Hrvatski psihijatrijski dani" u O. kada je uslijed hodanja između stolica u redu došlo do pokliznuća i posrnuća tužitelja nakon što je stao na kemijsku olovku na podu uslijed čega je naglo poskliznuo i posrnuo pri čemu je u pokušaju da zadrži ravnotežu osjetio bol u desnom koljenu. Nadalje, nije sporno da je tužitelj sudjelovao na navedenom Kongresu radi prikupljanja bodova u postupku trajne medicinske izobrazbe u svrhu obnove odobrenja za samostalan rad (licenca) Hrvatske liječničke komore u svrhu obavljanja liječničke djelatnosti na području Republike Hrvatske zbog čega mu je poslodavac K. Z. u tu svrhu odobrio plaćeni dopust. Također nije sporno da je navedeno  usavršavanje bilo i od interesa poslodavca i od značaja za radno mjesto.

 

7.  Sporno je, je li se ozljeda tužitelja zadobivena na navedenom Kongresu ima smatrati ozljedom na radu, odnosno sporno je pravno pitanje da li se ozljeda nastala za vrijeme plaćenog dopusta može priznati ozljedom na radu.

 

8.  Budući da su činjenice koje su odlučne za donošenje odluke u ovoj vrsti upravne stvari među strankama nesporne i da stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, to je Sud bez održavanja rasprave, primjenom odredbe čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), donio odluku u ovom sporu.

 

9.  Odredbom čl. 66. Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 80/13, 137/13 i 98/19, dalje: ZOZO) propisano je da se ozljedom na radu prema tom  Zakonu smatra: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz čl. 16. ovoga Zakona.

 

10.  Čl. 37. spomenutog KU propisano je da za potrebe usavršavanja ili obrazovanja za potrebe poslodavca radnik ima pravo na plaćeni dopust za obvezno kontinuirano usavršavanje radi stjecanja ili obnove odobrenja za samostalan rad 7 dana godišnje.

 

11.  Čl. 38. KU određeno je da se vrijeme provedeno na seminarima, tečajevima i sličnim oblicima edukacije na koju je radnik upućen od poslodavca za potrebe poslodavca i/ili radi obveznog kontinuiranog usavršavanja radi stjecanja ili obnove odobrenja za samostalan rad, organizirano u ustanovi ili izvan nje, smatra vremenom provedenim na radu. 

 

12.  Čl. 39. st. 2. KU propisano je da će se za potrebe edukacije u tuzemstvu zbog obveznog kontinuiranog usavršavanja radi stjecanja ili obnove odobrenja za samostalan rad, sukladno čl. 38. tog Ugovora, uz ispunjenje uvjeta iz st. 1. tog članka, radniku osigurati plaćeni dopust, kotizacija, putni troškovi i troškovi smještaja.

 

13.  Čl. 35. st. 2. Pravilnika o radu K. Z. propisano je da u svrhu usavršavanja ili obrazovanja za potrebe poslodavca radnik ima pravo na plaćeni dopust, između ostaloga, za obvezno kontinuirano usavršavanje radi stjecanja ili obnove odobrenja za samostalan rad 7 dana godišnje.

 

14.  Čl. 86. st. 5. spomenutog ZR propisano je da se glede stjecanja prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, razdoblja plaćenog dopusta smatraju vremenom provedenim na radu.

 

15.  Čl. 22. st. 1. Pravilnika o odobrenju za samostalan rad (licenca) Hrvatske liječničke komore od 14. prosinca 2019. propisano je da je liječnik kojemu je izdana licenca, dužan stručno se usavršavati u skladu s posebnim aktom HLK kojim je uređen postupak, sadržaj i rokovi trajne medicinske izobrazbe liječnika. St. 2. istog članka propisano je da liječnik ispunjava uvjete za obnavljanje licence ako je sakupio propisani broj bodova u postupku trajne medicinske izobrazbe.

 

16.  Čl. 1. st. 2. Pravilnika o trajnoj medicinskoj izobrazbi od 14. studenoga 2014.  propisano je da liječnici imaju pravo i obvezu stručno se usavršavati.

 

17.  Čl. 19. st. 1. tog Pravilnika propisano je da će se redovno odobrenje za samostalan rad (licenca) izdano liječniku opće medicine (liječnik bez specijalnosti) te liječniku specijalisti ili specijalisti uže specijalnosti obnoviti ukoliko liječnik u postupku trajne medicinske izobrazbe sakupi najmanje stodvadeset bodova u šest godina. St. 2. istog članka propisano je da radi kontinuiteta stručnog usavršavanja, liječnik bi trebao svake kalendarske godine sakupiti najmanje dvadeset bodova u postupku trajne medicinske izobrazbe.

 

18.  Dakle, iz citiranih odredaba slijedi, kako su to zaključila i upravna tijela, da  sudjelovanje tužitelja na predmetnom Kongresu nije bila njegova obveza koja je proizlazila iz ugovora o radu kojeg je sklopio s predmetnim poslodavcem, već iz posebnih propisa koji reguliraju specifičnost liječničke profesije u smislu trajne izobrazbe, a koje situacije nisu obuhvaćene obveznim zdravstvenim osiguranjem za slučaj ozljede na radu. Pravilnikom o trajnoj medicinskoj izobrazbi određena je obveza stručnog usavršavanja liječnika te redovnog obnavljanja licence putem prikupljanja određenog broja bodova svake godine u postupku trajne izobrazbe u koje svrhe je citiranim kolektivnim ugovorom i internim pravilnikom poslodavca određena mogućnost korištenja plaćenog dopusta. Međutim, sudjelovanje na takvim predavanjima, seminarima i drugim oblicima stručnog usavršavanja ne spada u radne aktivnosti osigurane osobe koje se tiču njenog izvršavanja ugovornih obveza prema poslodavcu. Stoga se predmetna ozljeda ne može dovesti u vezu s radnim aktivnostima osiguranika (dakle ozljeda tužitelja nije neposredna posljedica procesa rada tužitelja kod poslodavca K. Z.). 

 

19.  Dodaje se i to da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-99/18 od 7. veljače 2018. također zauzeo stav da je ozljeda koja je nastala tijekom korištenja plaćenog dopusta nastala izvan radne aktivnosti kod poslodavca i da se stoga ne može povezati s radom.

 

20.  Zaključno se navodi da iako je obveza tužitelja kao liječnika da se kontinuirano stručno usavršava kako bi mogao obavljati liječničku djelatnost, ta njegova obveza s druge strane ne predstavlja poslove koji proizlaze iz njegovog radnog odnosa. Stoga sudjelovanje navedenom stručnom usavršavanju nema karakter službenog puta već se za to sudjelovanje odobrava plaćeni dopust. Dakle, tužitelj za sudjelovanje navedenom stručnom usavršavanju ima sva prava koja proizlaze iz plaćenog dopusta (pravo na naknadu plaće, pravo da mu se ti dani računaju u radni staž), ali ne i ostala prava vezana uz neposredno obavljanje poslova svog radnog mjesta. Stoga se ozljeda zadobivena tijekom korištenja plaćenog dopusta ne smatra ozljedom na radu (isto je i s ozljedom zadobivenom za vrijeme korištenja  plaćenog dopusta zbog rođenja djeteta, smrti, selidbe, polaganja ispita ili primjerice s ozljedom zadobivenom za vrijeme korištenja godišnjeg odmora). 

 

21.  Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

22.  Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).

 

U Rijeci, 3. kolovoza 2023.

 

                                                                                                                                               Sutkinja                                                                          

                                                                                                                                            Vesna Perić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje osporavane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).