Poslovni broj: 19 Gž-816/2022-2

1

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, predsjednika vijeća, Blanke Pervan, izvjestiteljice i članice vijeća, te Sanje Prosenice, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Č. iz Z., …, OIB: …, koga zastupaju punomoćnici-odvjetnici u O. društvu B. i P., Z., …, protiv tuženika A. o. d.d., Z., …., OIB: …, koga zastupaju punomoćnici-odvjetnici u O. društvu G. i P., Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj Pn-438/2015-120 od 26. travnja 2022., u sjednici održanoj 1. kolovoza 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Odbija se djelomično žalba tužitelja D. Č. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj Pn-438/2015-120 od 26. travnja 2022. u toč. II izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku A. o. d.d. Z. isplatiti tužitelju preko iznosa od 35.956,10 EUR (270.911,25 kn) do iznosa od 54.644,63 EUR (411.720,00 kn), tj. za iznos od 18.688,53 EUR (140.808,75 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2015. pa do isplate i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

             

              II Preinačuje se djelomično ista prvostupanjska presuda u toč. II izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja D. Č. da se naloži tuženiku A. o. d.d. Z. isplatiti tužitelju iznos od 35.956,10 EUR (270.911,25 kn) sa zakonskim kamatama u toč. III izreke i sudi:

 

              Nalaže se tuženiku A. o. d.d., Z. na ime naknade štete isplatiti tužitelju D. Č. iznos od 35.956,10 EUR (270.911,25 kn) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2015. pa do isplate i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

              III Dužan je tuženik A. o. d.d., Z. isplatiti tužitelju D. Č. sveukupni parnični trošak u iznosu od 3.262,49 EUR (24.581,25 kn) u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

 

              IV Dužan je tuženik A. o. d.d., Z. isplatiti tužitelju D. Č. trošak žalbenog postupka u iznosu od 525,58 EUR (3.960,00 kn), u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku A. o. d.d., Z., …, OIB: …, isplatiti tužitelju D. Č. iz Z., …, OIB: …. iznos zakonske zatezne kamate koja teče na iznos od 45.000,00 kn od 01.07.2015. pa do 09.05.2018., te na iznos od 45.000,00 kn od 01.07.2015. pa do 10.10.2018. i to za razdoblje do 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 411.720,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.07.2015. pa do isplate i to za razdoblje do 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.“

2. Protiv citirane presude u toč. II i III izreke, žalbu je izjavio tužitelj iz svih žalbenih razloga te odluke o troškovima postupka. Tvrdi da je u konkretnoj prometnoj nezgodi tužitelj sukladno odredbi čl. 1069. Zakona o obveznim odnosima imao status treće osobe i za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila njihovi vlasnici odgovaraju solidarno. Odluka suda  u pogledu suodgovornosti za nastanak štete u potpunosti je pogrešna. Saslušanjem svjedoka K. S. koji je kritične prigode upravljao motociklom na kojem se tužitelj nalazio kao putnik, utvrđeno je da tužitelj nije znao da ovaj nema položen vozački ispit, jer su bili samo poznanici a nije znao ni koji točno razred srednje škole pohađa. Isti je svjedok tužitelja sasvim slučajno povezao da ne ide pješice jer su išli u istom smjeru. Sud prvog stupnja je do zaključka kako je tužitelj znao da svjedok S. nema vozačku dozvolu došao temeljem zapisnika o ispitivanju tog svjedoka pred Prekršajnim sudom u Zadru, u postupku koji se vodio protiv njegove majke I. Č.. Takvim je postupanjem sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku jer se tužitelj nije suglasio s čitanjem iskaza svjedoka danih u nekom drugom postupku. U skladu s načelom neposrednosti sud donosi odluku temeljem neposredne rasprave i dokazi se izvode pred vijećem, pa kako je spomenuta činjenica utvrđena, isto je bilo od bitnog utjecaja na donošenje pravilne i zakonite presude. Sve da je tužitelj i znao da svjedok S. nema položen vozački ispit, ta okolnost ne bi bila od značaja s obzirom da vožnja bez vozačke dozvole nema za posljedicu odgovornost za nastali štetnih događaj. Osiguranica tuženika kritične je prigode ušla u raskrižje za vrijeme trajanja zelenog svjetla i započela skretanje ulijevo i nije propustila motocikl kojim je upravljao K. S. iz suprotnog smjera, zadržavajući smjer kretanja, sve suprotno odredbi čl. 57. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Zbog takvog je postupanja osiguranica tuženika oglašena krivom u kaznenom postupku zbog izazivanja prometne nezgode, što je prvostupanjski sud zanemario. Pogrešno je i paušalno isticanje suda prvog stupnja da je K. S. vozio prevelikom brzinom. Provedenim prometnim vještačenjem utvrđeno je da je upravljao motociklom brzinom od 51,6 km/h, dok je propisano ograničenje 50 km/h, pa nema govora o prevelikoj brzini kretanja. Prometnim je vještačenjem utvrđeno kako je vozač motocikla sudarni kontakt mogao izbjeći radnjom intenzivnog kočenja pod uvjetom nepoduzimanja nagle radnje skretanjem ili izmicanjem. Kako radnja prosječnog vozača nije propisana, a ni način izbjegavanja prometne nezgode i naleta na vozilo koje ulazi u gabarite kretanja drugog vozila, jasno je da se K. S. ne može uzeti na teret činjenica kako nije izbjegao sudarni kontakt. U predmetnom postupku nije bilo sporno da tužitelj nije nosio zaštitnu kacigu, već je bilo sporno da li bi ona sa sigurnošću dovela do povoljnijeg ishoda za tužitelja. Okolnost što tužitelj u trenutku nezgode nije nosio zaštitnu kacigu sama po sebi ne znači da zbog toga postoji njegov doprinos nastanku štete i bilo je potrebno utvrditi potječe li neki dio štete od njegovog propusta. Na temelju rezultata kombiniranog prometno-sudsko-medicinskog vještačenja nije bilo moguće zaključiti da li bi ozljede nastale i u slučaju korištenja zaštitne kacige te da li bi bile podjednake ili manjeg opsega. Stoga tuženik nije dokazao svoj prigovor doprinosa tužitelja nastanku štete zbog nenošenja zaštitne kacige i nije bilo osnove da se suodgovornost odmjeri u visini od 50%. Medicinskim je vještačenjem utvrđeno da je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede zbog kojih je učinjena operacija otvaranja kostiju lubanje uz odstranjenje epiduralnog i subduralnog hematoma, a postavljena je i traheostoma. Zbog zadobivenih ozljeda i operativnih zahvata kod tužitelja su zaostale trajne posljedice s neurološko-psihijatrijskog aspekta u omjeru od 58-62% te stomatološkog u omjeru od 3%. Prvostupanjski sud suprotno izvedenim dokazima utvrđuje kako su zadobivene ozljede kod tužitelja dovele do smanjenja životnih aktivnosti objedinjeno i realno u postotku od sveukupno 59%. Stoga je razvidno da je obrazloženje presude arbitrarno, proturječi samo sebi, izneseni razlozi su nejasni i proturječni te je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade sud je bio dužan voditi računa o svim okolnostima slučaja te Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2020., koje se pravno shvaćanje primjenjuje na sve postupke naknade neimovinske štete. Neshvatljivo je temeljem čega sud prvog stupnja zaključuje da zbog smanjenja životne aktivnosti od 59-63% tužitelju pripada novčana naknada samo u iznosu od 90.000,00 kn. Imajući u vidu ukupno smanjenje životnih aktivnosti tužitelja u skladu s Orijentacijskim kriterijima pripadao bi mu iznos od zatraženih 400.000,00 kn. Tužitelj je ozlijeđen kao vrlo mlad, sa 16 godina, a za ostale posljedice kod njega manifestiraju se u svakodnevnom životu brojnim tegobama u vidu niske brzine intelektualnog rada, praktičnog znanja, matematičkog-logičkog mišljenja i dr. Kod njega je prisutna depresija, nervoza, napetost, sumnja u svoje sposobnosti, sniženog je praga tolerancije, preosjetljiv je, povukao se od okoline i distancirao čak i od obitelji. Za vrijeme liječenja trpio je fizičke boli, strah, a zaostala su i dva ožiljka koja su stalno vidljiva trećim osobama u interakciji s tužiteljem. Prigovara odluci o troškovima postupka. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, odnosno istu odluku preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu naknaditi mu cjelokupno zatraženi parnični trošak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 48/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine" broj 70/19) i čl. 107. st.1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine" broj 80/22), a na koju ukazuje tužitelj, jer je u obrazloženju presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa se ista presuda može ispitati.

6. Isto tako, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, na koju sadržajno ukazuje tužitelj, jer je sud prvog stupnja u postupku izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju koje je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, za koje se može provjeriti imaju li pravnu i činjeničnu osnovu, a ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 220. ZPP. Naime, time što je sud prvog stupnja zatražio prekršajni spis od Prekršajnog suda u Zadru broj: 511-18-15-P-I-28/10./II i izvršio uvid u spis koji sadrži i izjave svjedoka, sudionika prometne nezgode koje iskaze u predmetnom postupku ocjenjivao nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja bi utjecala na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske štete prouzročene sudarom dvaju motornih vozila u pokretu u kojem su kao vozači sudjelovali M. L. upravljajući motornim vozilom marke Fiat reg. oznake …, osiguranog kod tuženika i tužitelj kao putnik na motociklu reg. oznake … kojim je upravljao K. S..

8. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi slijedeće:

- da je do prometne nezgode došlo 1. studenog 2010. u Z., na raskrižju ulica …, …i … za koju je prometnu nezgodu osiguranica tuženika M. L. pravomoćnom kaznenom presudom oglašena krivom "… svjesna da je prije poduzimanja radnje skretanja ulijevo dužna propustiti sva vozila koja dolaze iz suprotnog smjera i zadržavaju smjer svojega kretanja, jer u protivnom može ugroziti druge sudionike u prometu, ušla u navedeno raskrižje za vrijeme trajanja zelenog svjetla i započela skretanje ulijevo u ulicu … a da prethodno nije propustila motocikl marke Gilera kojim je upravljao K. S. krećući se ulicom Domovinskog rata iz suprotnog smjera zadržavajući smjer kretanja ravno kroz to raskrižje, uslijed čega je došlo do udara prednjeg dijela njenog vozila u prednji dio motocikla…" od kojeg su udarca vozač K. S. i tužitelj pali na tlo i obojica zadobili teške tjelesne povrede,

- da je tužitelj kao putnik na motociklu, u dobi od 16 godina, (rođen je ….) zadobio teške tjelesne ozljede: prijelom lijeve sljepoočne i tjemene kosti; prijelom baze lubanje; akutno epiduralno krvarenje područja sljepoočno tjemeno lijevo; akutno subduralno krvarenje područja čeono-sljepoočno lijevo; višestruka kontuzijsko-hemoragična natučenja mozga i natučenje pluća, kako je to utvrđeno nalazom stalnog sudskog vještaka prof.dr. V. B., specijaliste neurokirurga,

- da je trpio fizičke boli jakog intenziteta 12 dana, srednjeg mjesec dana a manjeg 2 i pol mjeseca; nije trpio primarni strah već sekundarni 3 dana, a potom umjereni 4 tjedna kao i slabiji oscilirajući strah do 12 tjedana; bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega od po 4 sata dnevno kroz 4 tjedna, zatim u opsegu od 3 sata dnevno tijekom 4 tjedna a potom u smanjenom opsegu 2 sata dnevno kroz idućih 10 tjedna; kod tužitelja je nastupila naruženost srednjeg stupnja, jer je zaostao ožiljak u čeonosljepoočnoj regiji, ožiljak na vratu od traheotomije i diskretni poremećaj hoda; trpi duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 58% -62% (s neurokirurškog motrišta 20 - 25% a s psihijatrijskog 35 - 40%),

- da su mu zbog štetnog događaja izvađeni lijevo gore zubi (26 i 27) zbog čega je trpio boli srednjeg intenziteta 10 dana, slabijeg 30 dana te povremene boli promjenom vremena; trpio je strah srednjeg intenziteta 10 dana i slabijeg 30 dana, pa je uz gubitak zubiju i prisutnu facioparezu smanjena životna aktivnost za još 3%, (l.s.295.)

- da je zbog zadobivenih ozljeda hospitaliziran u O. bolnici Z. od 1. studenog do 10. prosinca 2010. gdje je operiran (otvaranjem kostiju lubanje čeono-sljepoočno-tjemene regije); od 10. prosinca 2010. do 28. siječnja 2011. hospitaliziran je u K. toplicama,

- da iz kombiniranog sudsko-medicinsko-prometnog vještačenja dipl. ing R. S. i dr.sc. J. Š. proizlazi da je do prometne nezgode došlo naletom mopeda na prednji dio osobnog vozila osiguranog kod tuženika; da je brzina kretanja osobnog vozila iznosila 25,2 km/h a (relativna) brzina kretanja mopeda 51,6 km/h dok je sudarna brzina mopeda iznosila 43,6 km/h te da tužitelj u času prometne nezgode na glavi nije nosio zaštitnu motorističku kacigu. Isto tako proizlazi da bi, u slučaju da je na glavi nosio ispravno postavljenu motorističku kacigu ozljeda glave koju je zadobio bila manjeg opsega ili čak izbjegnuta s tim da sa sudsko-medicinskog stajališta nije moguće zaključiti kakve bi ipak mogao zadobiti ozljede glave "jer to spada u domenu nagađanja" (l.s. 383.)

- da vozač motocikla S. nije imao položen vozački ispit,

- da je tužitelj znao i mogao znati da je K. S. učenik 2. razreda U. škole i malodoban, jer je i tužitelj pohađao prvi razred iste škole,

- da je tuženik tužitelju dana 9. svibnja 2018. i 10. listopada 2018. isplatio iznos od po 45.000,00 kn.

9. Ocjenjujući sporno pitanje podijeljene odgovornosti, odnosno doprinos oštećenika vlastitoj šteti na koju je tijekom postupka ukazivao tuženik, prvostupanjski je sud ocijenio da je tužitelj doprinio vlastitoj šteti 50%, jer smatra da je vozač motocikla vozio neprimjerenom brzinom (51,6 km/h) i zbog svoje "nestručne i nepažljive vožnje"  za koju nije prošao obuku niti imao položen vozački ispit nije izbjegao nalet na osobno vozilo unatoč zaustavnom putu od 24,2 m te iz razloga što nije nosio zaštitnu kacigu.

10. Odredbom čl. 57. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 74/11, 80/13,92/14, 64/15 i 108/17 - dalje: ZOSPC) vozač vozila koje skreće ulijevo dužan je propustiti vozilo koje, dolazeći iz suprotnog smjera zadržava smjer svojeg kretanja ili skreće udesno, osim ako postavljenim prometnim znakom nije drukčije određeno.

11. Osiguranica tuženika je u konkretnoj prometnoj situaciji bila dužna postupiti sukladno odredbi čl. 57. st. 2. ZOSPC, zaustaviti svoje vozilo, provjeriti može li sigurno skrenuti ulijevo, propustiti sva vozila koja zadržavaju smjer kretanja i tek se tada upustiti u radnju skretanja ulijevo, što nije učinila, pa je upravo njezinim postupanjem protivno toj odredbi Zakona došlo do prometne nezgode i štetnih posljedica. Upravo iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet mr.sc. R. S., dipl. ing. proizlazi da je raskrižje u kojem je došlo do nezgode pregledno i da je u trenutku prelaska osobnog vozila osiguranice tuženika preko ruba kolnika, moped bio udaljen od mjesta kontakta oko 30,2 m, na kojoj je udaljenosti vozačica osobnog vozila mogla uočiti nailazeći moped. Da se prije skretanja ulijevo uvjerila da može na siguran način skrenuti, bez ugrožavanja ostalih sudionika u prometu i da je propustila moped, do prometne nezgode ne bi došlo (l.s. 355), pa ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je osiguranica tuženika svojim postupanjem prouzročila prometnu nezgodu i štetne posljedice, a tužitelj nenošenjem zaštitne kacige doprinio nastanku štete od 25%, a ne 50%, kako je to ocijenio sud prvog stupnja. Osim toga, sud je glede odgovornosti osiguranice tuženika vezan pravomoćnom osuđujućom presudom donesenom u kaznenom postupku (čl. 12. st. 3. ZPP).

12. Brzina kretanja motocikla od 51,6 km/h, a ni činjenica da vozač motocikla nije položio vozački ispit nisu relevantni za nastanak prometne nezgode i štetnih posljedica.

13. Prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno odredbu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21– dalje: ZOO) kada je odlučivao o visini naknade neimovinske štete tužitelju.

14. Odredbom članka 19. st. 1. ZOO propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se pod pravima osobnosti u smislu tog Zakona smatraju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

14.1.Odredbom članka 1100. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a stavkom 2. istog članka je propisano da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

14.2. Prema Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, donesenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-1331-VI/02 i 1372-II/02 od 29. studenoga 2002. (dalje Orijentacijski kriteriji), za fizičke boli jakog intenziteta utvrđen je iznos od 370,00 kn po danu, srednjeg intenziteta iznos od 220,00 kn po danu, a za boli slabijeg intenziteta iznos od 70,00 kn po danu; za strah iznos od 2.200,00 do 30.000,00 kn, s time da se korekcija vrši naviše i naniže kao i kod fizičkih bolova, te za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti preko 60% do 80% iznos od 45.000,00 kn za svakih 10%, s time da se pri izračunu iznosa naknade štete sud ne mora držati isključivo matematičnog izračuna već treba voditi računa i o ostalim okolnostima, kako to određuje odredba čl. 1100. st. 2. ZOO.

14.3. Pravnim shvaćanjem zauzetim na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka i 15. lipnja 2020, pod poslovnim brojem Su-IV47/2020-5 promijenjeni su Orijentacijski kriteriji na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

15. Uzimajući u obzir pretrpljene fizičke boli i pretrpljeni strah kod tužitelja, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, tužitelju je trebalo priznati za boli jakog intenziteta iznos od 6.720,00 kn (560,00 kn x 12 = 6.720,00 kn), za boli srednjeg intenziteta 9.900,00 kn (330,00 kn x 30 = 9.900.00 kn), slabog intenziteta 105,00 kn x 75 = 7.875,00 kn, odnosno za fizičke boli sveukupno 24.495,00 kn; za pretrpljeni strah 20.000,00 kn; za naruženost iznos od 30.000,00 kn te za umanjenje životnih aktivnosti od 58 do 62%, uz 3% zbog gubitka zubi, iznos od zatraženih 400.000,00 kn, odnosno sveukupno 474.495,00 kn, a uz naknadu za tuđu pomoć i njegu od 6.720,00 kn (336 sati od po 20,00 kn po satu = 6.720,00 kn) iznos od 481.215,00 kn, odnosno, vodeći računa o njegovom doprinosu nastanku prometne nezgode od 25 % (što iznosi 120.303,75 kn) iznos od 360.911,25 kn.

16. Kako je tuženik tužitelju 9. svibnja 2018. i 10. listopada 2018. već isplatio po 45.000,00 kn, sveukupno 90.000,00 kn, to mu je dužan isplatiti još iznos od 35.956,10 EUR (270.911,25 kn).

17. S obzirom na sve naprijed navedeno trebalo je žalbu tužitelja djelomično odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u toč. II izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos preko 35.956,10 EUR (270.911,25 kn) do iznosa od 54.644,63 EUR (411.720,00 kn), tj. za iznos od 18.688,53 EUR (140.808,75 kn) sa zakonskim zateznim kamatama, po čl. 368. st. 1. ZPP, dok je žalbu tužitelja trebalo djelomično uvažiti i temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu u toč. II izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku isplata iznosa od 35.956,10 EUR (270.911,25 kn) sa zakonskim zateznim kamatama, odnosno odlučiti kao u toč. II izreke ove drugostupanjske presude.

18. Odluka o troškovima postupka u toč. III izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u svezi čl. 154. st. 2. ZPP koja se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine, broj 70/19 dalje: ZID ZPP).

19. Tužitelj je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom uspio sa 65%, a tuženik s 35% pa je uspjeh tužitelja, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZID ZPP, 30%, odnosno tužitelju je trebalo odmjeriti naknadu troškova u tom postupku.

20. Tužitelju je trebalo priznati slijedeći parnični trošak: sastava tužbe, sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa), od 540 bodova, za zastupanje na održanim ročištima od 27. rujna 2013., 24. prosinca 2016., i 3. ožujka 2017. od po 540 bodova, sukladno Tbr. 9. toč. 1. u svezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife. te za ročišta koja su odgođena prije početka raspravljanja: 8. studenoga 2012., 14. svibnja 2013., 22. kolovoza 2013., 16. listopada 2013. od po 135 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife dok mu je za ročište od 15. lipnja 2021. trebalo priznati 125 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 5. u svezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife.

21. Tužitelju je trebalo priznati i trošak sastava obrazloženih podnesaka od 6.ožujka 2012., 7. rujna 2018., 26.ožujka 2019. i 30. travnja 2021. sukladno Tbr. 8. toč.1. Tarife od po 540 odnosno 500 bodova te za podneske od 9. rujna 2013., 2. prosinca 2015.,15. rujna 2016. od po 135 bodova sukladno Tbr. 8. toč.3. Tarife. Isto tako mu je trebalo priznati i trošak sastava podnesaka od 14. ožujka 2017., 30. ožujka 2020., 28. rujna 2020. i 21. veljače 2022. od po 50 bodova., odnosno sveukupno 6185 bodova. Kako je vrijednost boda 10,00 kn (Tbr. 50. Tarife), uz porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 42. Tarife), čini trošak tužitelja od 77.312,50 kn., a uz plaćeni trošak vještačenja sveukupno 81.937,50 kn, odnosno sukladno djelomičnom uspjehu u sporu od 30%, iznos od 3.262,49 EUR (24.581,25 kn).

22. S obzirom na djelomični uspjeh tužitelja sa žalbom od cca 50% trebalo mu je priznati i troškove žalbenog postupka u iznosu od 525,58 EUR (3.960,00 kn) - Tbr. 10. toč. 1. Tarife.

U Zadru 1. kolovoza 2023.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Igor Delin, v.r.