1              Poslovni broj: II Kž-Us-34/2023-5

 

Poslovni broj: II Kž-Us-34/2023-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog P. Ć. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi okrivljenog P. Ć. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Us-iz-50/2023. (Kov-Us-36/2023.) od 20. lipnja 2023., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 1. kolovoza 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog P. Ć. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okrivljenog P. Ć. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11. i drugih, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. (ispravno treba stajati stavka 1.) Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19. i 80/22.– dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog P. Ć. na temelju zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točke 1., 3. i 4. ZKP/08. te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 13. travnja 2022. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni P. Ć. po branitelju, odvjetniku L. P. V. bez isticanja posebnog žalbenog razloga s prijedlogom "da Vijeće Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske prihvati navode ove žalbe i okrivljenom Petru Ćosiću ukine istražni zatvor."

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako je prvostupanjski ispravno utvrdio postojanje kako opće tako i posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog P. Ć. na temelju zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točke 1., 3. i 4. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha te je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora blažim mjerama.

 

5.1. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da je okrivljenik u sastavu dva zločinačka udruženja kao njihov vođa počinio dva kaznena djela zločinačkog udruženja iz članka 328. stavka 1. KZ/11., produljeno kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 4. KZ/11. u svezi sa člankom 190. stavkom 1. i 2. te člankom 52. stavkom 1. KZ/11. te kazneno djelo teškog ubojstva u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. u svezi sa člankom 111. točkom 4. KZ/11., koja mu se podignutom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku, proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji i koje je sud prvog stupnja naveo u točki 4.1. pobijanog rješenja, čime je i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora.

 

6. U odnosu na postojanje posebne zakonske osnove za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. ispravan je zaključak prvostupanjskog suda kako kod okrivljenog P. Ć. postoji stvarna i konkretna opasnost od bijega koja se može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom. Naime, okrivljeni P. Ć., iako hrvatski državljanin, nikakvim trajnijim vezama nije vezan uz teritorij R. H., dok trenutno ima prijavljeno prebivalište u B., R. A., a u razdoblju od 2009. do prosinca 2021. imao je prijavljena prebivališta u P., R. Č. i u M., S. R. N. te zbog prirode svoje uloge u zločinačkom udruženju, kao organizatora i vođe, često boravi u inozemstvu, na područjima raznih država (K. Š., R. T., R. S.) pri čemu je uhićen nakon što je boravio u D. R. koristeći se krivotvorenom putnom ispravom S. M. i lažnim identitetom na ime D. A. u cilju organiziranja i poduzimanja protupravnih aktivnosti vezanih uz trgovinu drogom. Osim toga, okrivljenik je bio vođa i drugog zločinačkog udruženja u čijem sastavu je počinjeno teško ubojstvo na štetu jednog od pripadnika zločinačkog udruženja koje se bavilo trgovinom drogom. Slijedom navedenog, kada se ima u vidu težina kaznenih djela koja se okrivljeniku stavljaju na teret i zapriječene kazne, ocjena je i ovog suda kako sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje neposredne i razborito predvidive opasnosti da će isti u slučaju puštanja na slobodu pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti.

 

7. Nadalje, u odnosu na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, drugostupanjski sud je jednako kao i prvostupanjski sud u prvom redu sagledao udio okrivljenog P. Ć. kao vođe i organizatora čak dva zločinačka udruženja s izrazitim međunarodnim karakterom koje karakterizira visoki stupanj organiziranosti, umreženosti i međusobne povezanosti pripadnika zločinačkog udruženja, kao i iskazane upornosti i natprosječne kriminalne volje radi činjenja inkriminiranih kaznenih djela izrazite društvene opasnosti (trgovina drogom u produljenom trajanju na područjima različitih država i kontinenata u razdoblju od skoro tri godine i teško ubojstvo), a za koje postoji osnovana sumnja da su poduzimana radi stjecanja nepripadne imovinske koristi čija se vrijednost procjenjuje na ukupno 3.361.000,00 eura, dok dio koji otpada na okrivljenog P. Ć. iznosi 1.695.900,00 eura.

 

7.1. Osim toga, valja napomenuti kako je okrivljeni P. Ć. već dolazio u sukob sa zakonom jer je pravomoćno osuđen zbog istog kaznenog djela zločinačkog udruženja i neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja presudom Županijskog suda u Splitu, broj K-Us-8/2013. od 27. siječnja 2017. dok je protiv njega R. A. izdala i europski uhidbeni nalog radi vođenja kaznenog postupka zbog istovrsnog kaznenog djela čije izvršenje je prekinuto rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj KV-eun-15/2022. od 18. listopada 2022. do okončanja ovog domaćeg kaznenog postupka.

 

7.2. Stoga sve utvrđene okolnosti po kakvoći, brojnosti i značenju, u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi okrivljeni P. Ć. mogao ponoviti ista ili istovrsna kazneno djelo s čime se u potpunosti slaže i drugostupanjski sud.

 

8. Također, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske otklanja žalbene prigovore u pogledu povrede načela razmjernosti te napominje kako je prvostupanjski sud s pravom zaključio da pobijanom odlukom nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

9. Osim toga, po ocjeni ovoga suda, a imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, u konkretnom slučaju nije povrijeđen niti dinamički princip, jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora, a niti je utvrđeno da bi prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, postupio na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika.

 

10. Osim toga, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda kako u konkretnom slučaju egzistira i posebna istražnozatvorska osnova iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. jer su kumulativno ispunjene sve tri zakonske pretpostavke za produljenje istražnog zatvora po ovoj osnovi, odnosno istražni zatvor je nužan radi neometanog odvijanja postupka, radi se o kaznenom djelu za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora i kod kojeg su okolnosti počinjenja kaznenog djela posebno teške.

10.1. Naime, podignutom optužnicom okrivljeniku se stavlja na teret da je organizirao zločinačko udruženja radi likvidacije jednog od pripadnika zločinačkog druženja čiji je bio vođa, a koje se bavilo neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama nezadovoljan jer je pokojni M. M. onemogućio njemu i drugim pripadnicima udruženja daljnje kontakte s dobavljačima droge kokain iz E. i K., pri čemu je žrtva M. M. duže vrijeme praćen te su za njegovu likvidaciju unajmljene osobe koje su ga presrele na motociklu dok se vozio automobilom i u njega ispalile veći broj hitaca uslijed čega je završio u bolnici u E. pod nadzorom čuvara. Okrivljeni P. Ć., nastojeći dovršiti u tom trenutku kazneno djelo koje je ostalo u pokušaju, sa suoptuženim D. Š., dao je nalog suoptuženom M. V., da se likvidacija realizira do kraja, pri čemu su za usmrćenje policijskih službenika koji su žrtvu čuvali u bolnici ponudili 20.000,00 apoena nepoznate valute, a za likvidaciju pokojnog M. 50.000,00 apoena nepoznate valute, no pokojni M. je preminuo po izlasku iz bolnice od posljedica ranjavanja.

 

10.2. Stoga je opravdano zaključiti da se radi o okolnostima koje već postojeći zakonski opis kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11., za koje je zapriječena kazna dugotrajnog zatvora te koje je po svojoj prirodi ionako teško, čine znatno težim, s obzirom na način počinjenja kaznenog djela, kao i druge okolnosti koje, gledajući u cjelini, prelaze uobičajene okvire tih kaznenih djela, što je ovdje slučaj.

 

10.3. Nadalje, daljnja primjena mjere istražnog zatvora nužna je i radi neometanog odvijanja postupka, zbog čega je, u konkretnom slučaju, opravdano dati prednost javnom interesu da okrivljenik ostane u istražnom zatvoru pred njegovim osobnim pravom na slobodu. Ovako inkriminirani način postupanja, kod prosječnog građanina izaziva zgražanje i posebnu moralnu osudu, pa bi puštanje na slobodu osobe koja je osnovano sumnjiva za počinjenje takvog kaznenog djela imala za posljedicu stvaranje osjećaja uznemirenosti javnosti i u njoj umanjilo ugled i povjerenje u kazneno pravosuđe. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je iz gore navedenih razloga protiv okrivljenika i dalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 4. ZKP/08.

 

11. Slijedom svega navedenog, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, pritom imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

 

12. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 1. kolovoza 2023.