1

Poslovni broj 26 Gž-611/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 26 Gž-611/2023-2

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Željke Rožić Kaleb, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ane Gradišek, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. iz Ž., OIB: …, protiv tuženog I. Č. pok. L., iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. A. odvjetnik u Š., radi činidbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Šibeniku,  poslovni broj P-1045/2017 od 19. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 1. kolovoza 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja M. R., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1045/2017 od 19. rujna 2022., u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja M. R., kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1045/2017 od 19. rujna 2022., u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke: „Nalaže se tuženiku I. Č. pok. L., OIB …, ukloniti dio betonskog podesta – ploče koji je dio na skici mjesta očevida vještaka mjernika A. R. s nadnevkom od dana 29. listopada 2021. godine, koja skica je sastavni dio ove presude, prikazan likom omeđenim slovima „A-B-C-A“ (dimenzija 0,22 m X 1,43 m X 1,43 m, površine 0,16m2), a koji je dio položen na čest. zgr. 827 K.O. K. u vlasništvu tužitelja M. R., OIB …, te se zabranjuje tuženiku I. Č. pok. L., OIB …, svako uznemiravanje ili ograničavanje tužitelja u vršenju vlasničkih prava na čest. zgr. 827 K.O. K., sve rokom od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.“. Točkom II. izreke: „Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja M. R., OIB …, istaknut radi uklanjanja betonskog podesta – ploče, preko dijela o kojem je suđeno u točki I. ove izreke i radi uklanjanja stepeništa (sve na čest. zgr. 707 K.O. K.).“.

 

2. Rješenjem suda prvog stupnja pod točkom I. izreke: „Utvrđuje se da je tužitelj M. R., OIB …, povukao dio tužbenog zahtjeva radi uklanjanja vanjske jedinice klimatizacijskog uređaja i instalacija koje se nalaze na međi između čest. zgr. 707 i čest. zgr. 827, obje K.O. K.“. Točkom II. izreke: „Nalaže se M. R., OIB …, platiti tuženiku I. Č. pok. L., OIB …, parnični trošak u iznosu od 2.531,25 kuna (dvije tisuće petsto trideset jednu kunu i 25/100 lipa) ili 335,95 eura (tristo trideset pet eura i 95/100 centi), sve rokom od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.“.

3. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom II. izreke (u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu) te protiv rješenja o trošku pod točkom II. izreke, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP). Predlaže presudu i rješenje u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, odnosno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

             

4. Žalba tužitelja protiv presude i rješenja o troškovima postupka nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje te postupak koji im je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tužitelj u žalbi sadržajno upire, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno  ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno čl. 8 ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

             

7. Žalbeni razlozi pogrešne primjene materijalnog prava, također nisu osnovani.

 

8. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja kao vlasnika zk.č.br. 827 k. o. K., upisane u zk.ul. br. 1195, usmjeren protiv tuženika kao vlasnika susjedne zk.č.br. 707 k. o. K., upisane u zk.ul. br. 1324, za zaštitu njegovog prava vlasništva uspostavom prijašnjeg stanja, koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je tuženik izgradnjom stepenica s betonskim podestom (za potrebe svoje zgrade), zašao na nekretninu tužitelja, na taj način građenjem prekoračivši među susjednih nekretnina, radi čega tužbenim zahtjevom uređenim na ročištu održanom 17. travnja 2018., traži naložiti tuženiku ukloniti betonski podest – ploču i stepenište koji se nalaze na nekretnini vlasništvo tužitelja te tuženiku zabraniti svako uznemiravanje ili ograničavanje tužitelja u vršenju vlasničkih prava na čestici njegovo vlasništvo (čest. zgr. 827 k.o. K.).  

 

9. Prvostupanjski sud je temeljem odredbe čl. 155. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15, dalje: ZV), djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, cijeneći da je u konkretnom slučaju u pitanju spor nastao prekoračenjem međe građenjem, uz zaključak da su pravni prednici tuženika izgradnjom dijela predmetnog betonskog podesta, u dijelu kako je opisan u točki I. izreke pobijane presude, zadrli u zračni prostor nekretnine tužitelja i time ga uznemirili u vršenju vlasničkih prava, oduzimanjem dijela posjeda predmetne nekretnine, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbio i presudio kao pod točkom II. iztreke pobijane presude, uz zaključak da se novopostavljenim željeznim stepenicama, istočno od predmetnog podesta, sukladno skici vještaka R., ne zadire u česticu u vlasništvu tužitelja.

 

10. U žalbenom stupnju postupka i dalje je sporno je su li ispunjene pretpostavke za pružanje tužitelju zatražene sudske zaštite u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZV-a, u odnosu na preostali dio postavljenog tužbenog zahtjeva - ostatak betonskog podesta i stepenište, imajući u vidu i to da je tuženik vanjsku klimatizacijsku jedinicu s pripadajućim instalacijama (koja je također bila predmetom ovoga spora), uklonio, u skladu s čim je tužitelj u tom dijelu povukao tužbu (u skladu s  čl. 193. st. 2. ZPP-a, kojem povlačenju se tuženik nije protivio).

 

11. Iz postupka koji je prethodio pobijanoj presudi proizlazi između stranaka nespornim činjenica da je tužitelj vlasnik nekretnine - zk.č.br. 827 k.o. K., upisane u zk.ul. br. 1195 te da je tuženik učinio nespornim činjenicu da je gradnjom dijela spornog podesta, kako je isti dio opisan u točki I. izreke pobijane presude, zašao u nekretninu tužitelja, iskazujući spremnost ukloniti opisani dio predmetnog podesta površine 16,00 cm2.

 

12. Iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi i to da je uviđajem na licu mjesta od 9. srpnja 2021. utvrđeno da predmet spora u ovoj pravnoj stvari u naravi predstavlja dodir prostora nekretnine u nedvojbenom vlasništvu tužitelja (čest. zgr. 827 k.o. K.) i nekretnine u (tada) nedvojbenom vlasništvu tuženika (čest. zgr. 707 k.o. K.), a radi se o stepenicama, izvedenim od željeznih profila s jednim potpornim stupom, željezne cijevi na koju je naslonjen betonski podest sa željeznom ogradom ukrasnog tipa, tzv. „venecijaner“, za koje tužitelj tvrdi da je tuženik (opisanim dijelovima pristupnog stepeništa i podesta), izveo na način da je zašao u nekretninu tužitelja, s time da je u nalazu i mišljenju, skici lica mjesta od 29. listopada 2021., geodetskom snimku sporne površine prikazane u mjerilu 1:200 (list 52 spisa), stalni sudski vještak za geodeziju A. R. dipl. ing. geodezije, na temelju provedenog geodetskog snimanja i raspoloživih katastarskih podataka (skice premjeravanja broj 93/71 od 21. studenog 1971., broj 134/74 od 21. studenog 1974., broj 647 od 7. travnja 1995. i broj 805 od 15. travnja 1998.), zaključio da je dio predmetnog betonskog podesta izvedenog kao završetka stepenica izgrađenih za pristup katu objekta izgrađenog na čest. zgr. 707 k.o. K. (u vrijeme uviđaja u isključivom vlasništvu i posjedu tuženika), na skici koju je sačinio vještak prikazan likom omeđenim slovima „A-B-CA“, dimenzija 0,22 m X 1,43 m X 1,42 m (površine 0,16 m2), položen na čest. zgr. 827 k.o. K. (u vlasništvu tužitelja), što je sve razvidno i na izvodu iz katastarskog plana te na tri fotografije sačinjene prilikom uviđaja.

 

13. Iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi također da je u parnici koja se pred istim sudom vodila pod poslovnim brojem P-2664/2008 (ranije P-2000/1999), tužitelj u istom postupku tražio od pravne prednice tuženika, njegove majke, da „odstupi sa čest. zgr. 827 K.O. K. na način da ukloni dio stepenica i podesta ispod stepenica izgrađenih unutar (navedene) tužiteljeve nekretnine“, s time da je tijekom postupka ista preminula, nakon čega je postupak nastavljen po njezinim pravnim slijednicima (uz ovdje tuženika i po njegovom bratu B. Č.), koji su s tužiteljem zaključili izvansudski Sporazum 8. kolovoza 2007., kojim su u bitnom (članak 2. Sporazuma) uredili međusobne imovinske odnose i riješili druga pitanja u svezi prekoračenja međe nekretnina u vlasništvu stranaka postavljanjem klimatizacijskih uređaja, te gradnjom podesta i stepeništa, na način da su se B. i I. Č. (stavak 1. članka 3. Sporazuma), kao suvlasnici čest. zgr. 707 k.o. K. obvezali odstupiti s nekretnine čest. zgr. 827 vlasništvo tužitelja, na način da o vlastitom trošku uklone betonski podest, odnosno dio stepeništa koji zadire u nekretninu vlasništvo tužitelja te da vrate, odnosno ponovno postave željeznu ogradu između nekretnina navedenih stranaka, sve uključivo uz uklanjanje vanjske jedinice klimatizacijskog uređaja i instalacije na međi čest. zgr. 707 i čest. zgr. 827 K.O. K. (stavak 2. članka 3. Sporazuma), nakon čega je u tom predmetu tužitelj povukao tužbu.

 

14. Tužitelj žalbenim navodima osporava ocjenu suda porvog stupnja o neosnovanosti preostalog dijela postavljenog tužbenog zahtjeva, uz tvrdnju da izgrađenim stepeništem s podestom (bez građevinske, uporabne i lokacijske dozvole), tuženik izlazi van svoje čestice i ulazi u česticu vlasništvo tužitelja, na koji način uzurpira njegovo vlasništvo, pozivajući se na skicu lica mjesta koju je na provedenom uviđaju sačinio stalni sudski vještak za geodeziju A. R. dipl. ing. geodezije te na iskaze svjedoka i sadržaj Sporazuma iz 2007., stavljajući i zahtjev za izuzeće suca zaduženog za rad na konkretnom predmetu.

 

15. Prije svega, u odnosu na zahtjev za izuzećem suca zaduženog za rad na konkretnom predmetu, valja reći da je o navedenom zahtjevu odlučeno rješenjem predsjednika Općinskog suda u Šibeniku od 3. listopada 2022. broj Su-2180/2022-3, na način da je zahtjev za izuzećem odbačen, slijedom čega su žalbeni razlozi kojima tužitelj upire na postojanje pretpostavki za izuzeće suca zaduženog za rad na konkretnom predmetu, bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

 

16. Nadalje, po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je svoja uvjerenja do kojih je došao temeljem izvedenih dokaza, opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, koja uvjerenja, po stavu ovoga suda, suprotno žalbenim prigovorima tužitelja, imaju pravnu i činjeničnu osnovu koju prihvaća i ovaj sud. To stoga što je sud prvog stupnja zaključak o postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja donio na način da je sve izvedene dokaze, između kojih je i Sporazum o uređenju imovinskih odnosa od 8. kolovoza 2007. te skica vještaka mjernika A. R. od 29. listopada 2021. s prilozima - izvodom iz katastarskog plana, skicom premjeravanja broj 93 od 21. studenog 1971., skicom premjeravanja broj 137 od 29. studenog 1979., skicom premjeravanja broj 647 od 9. rujna 1994. i skicom premjeravanja 805 od 15. travnja 1993. (na koje dokaze se tužitelj poziva i u žalbi), prvotno ocijenio zasebno, a potom ih doveo u međusobnu korelaciju, prosuđujući ih u konačnome po slobodnom uvjerenju. Stoga, nisu osnovani žalbeni prigovori tužitelja da je sud prvog stupnja zaključak o neosnovanosti preostalog dijela tužbenog zahtjeva, donio suprotno sadržaju navedenog Sporazuma i skici vještaka mjernika, pri čemu niti iz sadržaja izjava svjedoka A. P. i R. J. od 10. prosinca 1999. koje je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu (list 19 i 20 spisa), ne proiizlazi suprotno, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, cijeneći da su iste dane očito za potrebe postupka koji se vodio pod brojem P-2664/2008 (izvorno P-2000/1999), jer se navodi istih odnose na stanje prijepora u vremenu davanja tih izjava koje je promijenjeno do podnošenja tužbe u ovoj parnici.

17. Pravilno je prvostupanjski sud, imajući u vidu sve dokaze koje je izveo u ovom postupku po prijedlogu obje stranke, pri tome se posebno rukovodeći skicom vještaka mjernika A. R., kojoj tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka, ali isto tako niti sada u žalbi, niti u jednom njezinom dijelu nije prigovarao, već se na istu skicu poziva i sada u žalbi, ocijenio da se predmetnim željeznim stepenicama (istočno od podesta) te preostalim dijelom podesta (preko utvrđene površine od 0,16 m2), ne zadire u česticu u vlasništvu tužitelja te u tom dijelu odbio postavljeni tužbeni zahtjev, pri tome imajući u vidu nedvojbeno utvrđeno, da je tuženik uklonio naprijed spomenutu vanjsku jedinicu klimatizacijskog uređaja s pripadajućim instalacijama, ali i ranije postojeće željezne stepenice izvedene zapadno od spornog podesta, a da novopostavljenim željeznim stepenicama, istočno od predmetnog podesta, ne zadire u čest. zgr. 827 k.o. K. u vlasništvu tužitelja.

 

18. Naime, imajući u vidu odredbu čl. 155. st. 1. ZOO-a, prema kojoj vlasnik zemljišta na kojem je sa susjedne nekretnine građenjem došlo do zadiranja u njegovo zemljište, može zahtijevati uspostavu prijašnjeg stanja, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim postavljeni tužbeni zahtjev u dijelu u kojem nije došlo do zadiranja u dio tužiteljeve nekretnine (izgradnjom željeznih stepenica istočno od podesta te izgradnjom dijela podesta preko utvrđene površine od 0,16 m2), pri čemu su tvrdnje tužitelja o nelegalno izvedenoj gradnji bez građevinske dozvole, bez značaja za ocjenu osnovanosti preostalog dijela postavljenog tužbenog zahtjeva koji je predmetom žalbe, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, pravilno ukazujući na to da stranke svoja prava po osnovi navedenih upravnih rješenja, ako za to postoje zakonima propisane pretpostavke, mogu ostvarivati pred za to nadležnim upravnim tijelima.

 

19. Suprotno žalbenim prigovorima tužitelja, prvostupanjski je sud, neovisno o neznatnosti opisanog zadiranja, tužitelju pružio zatraženu pravnu zaštiu u onom dijelu za koji je utvrđeno da je došlo do zadiranja u vlasništvo tužitelja, pri čemu se tužitelj neosnovano poziva na sadržaj Sporazuma iz 2007., po kojem su se tuženik i njegov brat (kao tadašnji suvlasnici susjedne nekretnine), obvezali odstupiti s nekretnine vlasništvo tužitelja (na način da o vlastitom trošku uklone betonski podest, odnosno dio stepeništa koji zadire u nekretninu vlasništvo tužitelja), dakle samo u dijelu koji zadire u vlasništvo tužitelja, u kojem dijelu je pobijanom presudom tužitelju i pružena zatražena sudska zaštita.

 

20. U toj situaciji, svi preostali žalbeni prigovori tužitelja koji se odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, nisu osnovani, jer je i po mišljenju ovog suda, pravilno prvostupanjski sud na temelju utvrđenih činjenica, odbio kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja i odlučio kao u točki II. izreke pobijane presude.

 

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu  žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

22. Žalbeni navodi tužitelja kojima prigovora pravilnosti odluke o parničnom trošku, ukazuju se također u cijelosti neosnovanim. Naime, odluka o troškovima postupka utemeljena je pravilno na odredbama čl. 154. st. 2. (s obzirom na djelomičan uspjeh stranaka u parnici), čl. 155. ZPP-a te čl. 164. ZPP-a, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je tužitelj uspio sa zahtjevom za uklanjanjem dijela predmetnog betonskog podesta, a da je tuženik uspio u dijelu kojim je odbijen dio postavljenog tužbenog zahtjeva za uklanjanjem preostalog dijela navedenog podesta i željeznih stepenica, dakle u znatno većem dijelu, pa je pravilno ocijenio uspjeh tužitelja u parnici u omjeru od 35,00%, a uspjeh tuženika u parnici u omjeru od 65,00%, nakon čega je od postotka tuženika (koji je u većoj mjeri uspio u parnici), oduzeo postotak tužitelja (koji je u manjoj mjeri uspio u parnici) te tuženiku u konačnome priznao 30,00% od njegovih ukupnih troškova koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, u skladu s procesnim radnjama poduzetim tijekom postupka i u visini nagrade propisane Tarifom o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), temeljem kojih odredaba je prihvatio samo osnovano zatražene parnične troškove tuženika, slijedom čega je u skladu s odredbom čl. 380. st. 2. ZPP-a, valjalo potvrditi i odluku o troškovima parničnog postupka te riješiti kao u izreci.

23. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

U Zagrebu 1. kolovoza 2023.

 

 

                                                                                                   Predsjednica vijeća:

                                                                                                   Željka Rožić Kaleb, v.r.