1

Poslovni broj: 7 Gž-1621/2020-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 7 Gž-1621/2020-2

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Suzane Radaković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. D. kći pok. L., OIB: …, iz Z., zastupana po punomoćnici S. M., odvjetnici u Z., protiv tuženice Republika Hrvatska, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko-upravni odjel, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-206/2020 od 27. travnja 2020., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-206/2020 od 28. travnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 1. kolovoza 2023.

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-206/2020 od 27. travnja 2020., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-206/2020 od 28. travnja 2020. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke, kojim se utvrđuje da je tužiteljica A. D., OIB: …, stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva u ¾ dijela nekretnine oznake čest. zem. 5882/1 k.o. Z. u površini od 31 m2, upisanoj u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zadru u zk. ul. Br. 15676 k.o. Z., koji je opisan i prikazan na skici sudskog očevida od 17. listopada 2017. sačinjenoj po sudskom vještaku geometru T. Ć. kao sastavnom dijelu ove presude slovima: A-B-C-D-E-F-G-H-J-A, pa je ovlaštena na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu isključivog prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist uz istodobnu uknjižbu brisanja svih vlasničkih prava na tom dijelu opisane predmetne nekretnine u površini od 31 m2 s imena tuženice, u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-206/2020 od 27. travnja 2020., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-206/2020 od 28. travnja 2020. u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke za iznos troška od 1.386,95 Eur[1]/10.450,00 kn.

 

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-206/2020 od 27. travnja 2020., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-206/2020 od 28. travnja 2020. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke, kojim se utvrđuje da je tužiteljica A. D., OIB: …, stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na dijelu nekretnine oznake čest. zem. 5882/1 k.o. Z. u površini od 31 m2, upisanoj u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zadru u zk. ul. Br. 15676 k.o. Z., preko ¾ dijela i sudi:

 

Odbija se zahtjev tužiteljica kojim traži da se utvrdi da je stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na dijelu nekretnine oznake čest. zem. 5882/1 k.o. Z. u površini od 31 m2, upisanoj u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zadru u zk. ul. Br. 15676 k.o. Z., preko ¾ dijela koji je opisan i prikazan na skici sudskog očevida od 17. listopada 2017. sačinjenoj po sudskom vještaku geometru T. Ć. kao sastavnom dijelu ove presude slovima: A-B-C-D-E-F-G-H-J-A.

 

IV. Preinačava se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-206/2020 od 27. travnja 2020., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-206/2020 od 28. travnja 2020. u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke preko iznosa od 1.386,95 Eur/10.450,00 kn do iznosa od 2.017,38 Eur/15.200,00 kn (za iznos od 630,43 Eur/4.750,00 kn) i sudi.

 

Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 630,43 Eur/4.750,00 kn.

 

V. Nalaže se tužitelju, naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 41,48 Eur/312,50 kn u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom, suđeno je:

 

„I.Utvrđuje se da je tužiteljica A. D., OIB: …, stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na dijelu nekretnine oznake čest. zem. 5882/1 k.o. Z. u površini od 31 m2, upisanoj u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zadru u zk. ul. Br. 15676 k.o. Z., koji je opisan i prikazan na skici sudskog očevida od 17. listopada 2017. godine sačinjenoj po sudskom vještaku geometru T. Ć. kao sastavnom dijelu ove presude slovima: A-B-C-D-E-F-G-H-J-A, pa je ovlašten na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu isključivog prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist uz istodobnu uknjižbu brisanja svih vlasničkih prava na tom dijelu opisane predmetne nekretnine u površini od 31m2 s imena tuženice, u roku od 15 dana.

 

II. Dužna je tuženica naknaditi tužiteljici parnični trošak ovog postupka u iznosu od 15.200,00 kuna, u roku od 15 (petnaest) dana, dok u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa, zahtjev tužiteljice za naknadom troška se odbija kao neosnovan.“

 

2. Presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, uvažiti navode žalbe, preinačiti pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, uz obvezu naknade prouzročenog parničnog troška.

 

3. Na žalbu tuženika, tužiteljica je podnijela odgovor u kojem osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na dijelu nekretnine oznake čest. zem. 5882/1 k.o. Z., u površini od 31 m2, upisane u zk. ul. br. 15676 k.o. Z.

 

7. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da je prednik tužiteljice, otac L. O. vlasništvo predmetne garaže stekao tijekom 60-tih godina, sukladno uvjetima propisanim paragrafom 418. OGZ, jer je spornu garažu gradio vlastitim sredstvima i tome se nitko nije protivio; da tuženik tijekom postupka nije osporavao ove navede, niti je tvrdio da se je toj gradnji protivio; da nakon smrti L. O., predmetna garaža, kao niti stan na kojem je postojalo stanarsko pravo (i stan i garaža su predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju), nije utvrđena njegovom ostavinom; da su se iza smrti oca tužiteljica, njezina sestra i brat dogovorili da stan i garaža pripadnu majci za cijelo, a kasnije je majka tim nekretninama raspolagala u korist tužiteljice; nakon smrti B. O. (majke tužiteljice) u ostavinskom postupku zakonske nasljednice Z. K. i tužiteljica su priznale Ugovor o doživotnom uzdržavanju, dok zakonski nasljednik N. O. je izjavio da ne priznaje ugovor o doživotnom uzdržavanju, te je isti poučen da predmeti ugovor može pobijati u parničnom postupku, ali tijekom ovog postupka nije utvrđeno da je taj postupak pokrenuo.

 

8. Temeljem tako utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica tijekom postupka dokazala da je stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na dijelu nekretnine čest. zem 5882/1 k.o. Z., u naravi garaža.

 

9. Tuženica osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da prvostupanjski sud nije dao valjan slijed stjecanja prava vlasništva, kao niti da raspolaže valjanom pravnom osnovom za stjecanje prava vlasništva. Nadalje, navodi da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju iz 2004. prividan, obzirom se je tužiteljica još 1995., upisala kao vlasnica predmetnog stana i to temeljem ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo; da tužiteljica nije dokazala da je pokojni L. O. posjed na predmetnoj garaži prenio na B. O., pa ukoliko bi se radilo o naknadno pronađenoj imovini, sud je ovu imovinu trebao rasporediti temeljem ranije donesenog rješenja o nasljeđivanju iza smrti L. O., pa kako su kao nasljednici proglašene ukupno tri osobe, to se osporava aktivna legitimacija tužiteljice; tuženik navodi da je tužiteljica tužbom kao nužne supraničare trebala obuhvatiti sve suvlasnike predmetne stambene zgrade, jer su oni ujedno i vlasnici razmjernog suvlasničkog dijela zemljišta na kojem je izgrađena garaža.

 

10.1. Vezano uz žalbeni navod tuženika da je sud pogriješio kad je dopustio preinaku tužbe, valja navesti slijedeće: Prema čl. 191. st. 1. ZPP preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, a prema st. 3. citirane odredbe tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

 

10.2. U konkretnom slučaju tužbeni zahtjev nije promijenjen na način kako je postavljen podneskom od 19. veljače 2020. u odnosu na zahtjev iz podneska od 10. studenog 2017. kojim je preciziran tužbeni zahtjev sukladno nalazu sudskog vještaka T. Ć., jer je predmetom zahtjeva ostala ista nekretnina, iste površine (26 m2 prizemna garaža + 5 m2 betonska nadstrešnica), samo sada drugačije označena (garaža i nadstrešnica označene kao jedna cjelina slovima A,B,C,D,K,H,J,A, sa skice sudskog očevida- sačinjene po vještaku T. Ć.). Stoga, suprotno žalbenim navodima, tužiteljica nije preinačila tužbu svojim podneskom od 19. veljače 2020.

 

11. Jednak tako, tijekom postupka tuženik nije naveo tko bi bili ostali suvlasnici koji su trebali biti obuhvaćeni ovom tužbom, jer niti iz dokumentacije dostavljene od strane tuženika, niti iz dokumentacije u spisu ne proizlazi da bi na spornom dijelu nekretnini postojali i drugi suvlasnici. Osim toga, tuženik tijekom postupka nije osporavao svoju pasivnu legitimaciju.

 

12. U okolnostima konkretnog slučaja, činjenica da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužitelja uzeo u obzir i rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog L. O., a kojeg je tužiteljica dostavila nakon ukidne odluke ovog suda, nije utjecala na zakonitost i pravilnost pobijane presude, jer sve činjenice, koje su se mogle utvrditi iz dostavljenog rješenja (nasljednici i predmet ostavine) su već bile utvrđene u ranijem tijeku postupka.

 

13. U ovom predmetu nije sporno da je predmetna garaža izgrađena 60-ih godina prošlog stoljeća, a iz Uvjerenja izdanog od strane uprave, ured– Z., proizlazi da je na kč. br. 5882/1 k.o. Z., evidentirana građevina prije 15. veljače 1968., da je tada vrijedio režim društvenog vlasništva, zbog čega se na konkretna slučaj ima primijeniti odredba paragrafa 418. OGZ, koja je omogućavala stjecanje prava vlasništva građenjem, ukoliko je vlasnik zemljišta to građenje dopustio ili se pak istom nije protivio.

 

14. Prema odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14- u daljnjem tekstu: ZV) stjecanje promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona, prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanaka prava i njihovih pravnih učinaka, pa po ocjeni ovog suda pravni prednik tužiteljice (njezin otac) koji je gradio garažu prije stupanja na snagu ZV, mogao građenjem na tuđem zemljištu steći pravo vlasništva uz ispunjenje uvjeta propisanih paragrafom 418. OGZ.

 

15. U ovom predmetu, tijekom cijelog postupka, tuženik nije osporavao da je prednik tužiteljice gradio spornu garažu svojim sredstvima, a niti je tvrdio da se je toj gradnji protivio, stoga je pravilna zaključak prvostupanjskog suda da su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za stjecanja prava vlasništva građenjem, u smislu paragrafa 418. OGZ, te da je prednik tužiteljice stekao vlasništvo sporne garaže-građenjem. Ovo posebno iz razloga, što prednik tužiteljice, nije bio jedini koji je u tom periodu gradio garažu na spornom zemljištu, pa se stoga ne može prihvatiti tvrdnja tuženika da mu to nije bilo poznato.

 

16. Odredbom čl. 135. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, br. 71/91, 37/94, 56/00, 48/03) propisano je da ostavina umrle osobe prelazi po sili zakona na njezine nasljednike u času smrti, te je stoga pravo vlasništva sporne garaže prešlo u trenutku smrti oca tužiteljice, na njegove zakonske nasljednike (sin, dvije kćeri i supruga),  a nije sporno da je istim nekretninama raspolagala prednica tužiteljice B. O., na način da je iste Ugovorom o doživotnom uzdržavanju prenijela na svoju kćer, ovdje tužiteljicu.

 

17. Na taj način, prednica tužiteljice B. O. je raspolagala i dijelom predmetne nekretnine koje u trenutku smrti pokojnog L., nisu prešle na nju kao zakonsku nasljednicu, već na njezinu djecu, pa stoga osnovano prigovara tuženik da tužiteljica nije dokazala valjan slijed stjecanja prava vlasništva,

 

18. Tijekom postupka je utvrđeno da su u ostavinskom postupku iza majke tužiteljice B. O., tužiteljica i njezina sestra Z. priznale Ugovor o doživotnom uzdržavanju, dok zakonski nasljednik N. O. je izjavio da ne priznaje ugovor o doživotnom uzdržavanju, te je isti poučen da predmeti ugovor može pobijati u parničnom postupku.

 

19. Stoga, osnovano navodi žalitelj, kako tužiteljica nije dokazala valjani slijed stjecanja u odnosu na brata N. O., koji, kao zakonski nasljednik iza pokojnog oca L. O. stekao ¼ dijela predmetne garaže, a s kojim dijelom je kasnije raspolagala majka B. O., zaključivši Ugovor doživotnom uzdržavanja s tužiteljicom, a koji Ugovor N. O. nije priznao kao valjan.

 

20. S obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i riješiti kao u toč. I. izreke presude, a temeljem odredbe čl. 373. st. 1. toč. 2. ZPP preinačiti presudu i odlučiti kao u toč. II. izreke.

 

21.1. Zbog izmijenjenog uspjeha stranaka u parnici, valjalo je temeljem odredbe čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 2. ZPP preinačiti odluku o troškovima postupka. Tuženik žalbu u pogledu dosuđenog troška obrazlaže samo kroz tvrdnju da je tužbeni zahtjev trebao biti odbijeni i posljedično tome njemu dosuđen parnični trošak.

 

21.2. Imajući u vidu kvalitativan i kvantitativan uspjeh stranaka u sporu, tužitelj (75% + 75%, a tuženik 25% + 25%), tužitelj je u ovom sporu uspio sa 150%, a tuženik s 50%. kada se taj uspjeh podijeli sa dva, tužitelj je u sporu uspio sa 75%, a tuženik s 25%. Kad se oduzme uspjeh tuženika od uspjeha tužitelja, tužitelj je u ovom sporu uspio s 50%.

 

21.3. Kao potreban parnični trošak tužitelja, ukazuje se trošak nagrade za zastupanje po odvjetniku, koji iznosi ukupno 9.250,00 kn, što zatraženo s PDV od 250,00 kn, iznosi ukupno 9.500,00 kn. Kako je tužitelj u parnici uspio s 50%, razmjerno tome dosuđen mu je trošak postupka u iznosu od 4.750,00 kn.

 

21.4. Ovom iznosu valjalo je dodati troškove očevida i vještačenja u iznosu od 4.000,00 kn, te trošak pristojbe na tužbu, presudu i žalbu (ukupno 1.700,00 kn), i ti troškovi su priznati tužiteljici u cijelosti. Tako je tužitelju s osnova troškova postupka dosuđeno ukupno 1.386,95 Eur/10.450,00 kn.

 

22. Kako je tuženik sa žalbom uspio u obimu od 25%, razmjerno tome dosuđen mu je trošak žalbenog postupka u iznosu od 41,48 Eur/312,50 kn (čl. 166. ZPP).

 

U Zagrebu 1. kolovoza 2023.

 

 

      Predsjednik vijeća

   Željka Rožić Kaleb, v.r.