1

Poslovni broj: 31 Gž-4593/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 31 Gž-4593/2022-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Đaković Vranković, kao predsjednika vijeća, Marijana Vugića, kao sucu izvjestitelja i Tihane Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari  tužitelja T. o. d.d., OIB: …, sa sjedištem u Z., … kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik iz Z., protiv tužene N. B., OIB: …, iz Ž., …, koju zastupa punomoćnica A. Đ. B., odvjetnica iz Z., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-13128/2019-24 od 5. srpnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 31. srpnja 2023. godine

 

 

r i j e š i o   j e

 

I              Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-13128/2019-24 od 5. srpnja 2022. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

II              Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

              I. Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-350/06 od 2. lipnja 2009., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1393/11 od 28. veljače 2014. te u kojem postupku je ovrhovoditeljica N. B. O.: … iz Ž., …, ovdje tuženica, a ovršenik T. O. d.d., OIB: …, sa sjedištem u Z., …, ovdje tužitelj.

II. Nalaže se tuženici N. B. da naknadi tužitelju T. o. d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 7.165,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. srpnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 10.000,00 kn, kao neosnovan.

 

2. Protiv ove presude žali se tužena iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se tužba odbaci ili tužbeni zahtjev tužiteljice odbije kao neosnovan ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Iz stanja spisa proizlazi da je između istih stranaka donesena presuda Općinskog suda u Županji poslovni broj P-350/06-63 od 2. lipnja 2009. godine kojom je naloženo ovdje tužitelju T. o. da ondje tužiteljici N. B. na ime razlike između plaće koju bi tužiteljica primala da radi i naknade koju je primila u razdoblju od srpnja 2002. pa do ožujka 2009. godine isplati mjesečne iznose sa zakonskim zateznim kamatama počam od 15. u mjesecu za prethodni mjesec te je naloženo tužiteljici da počam od travnja 2009. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti zbog izgubljene zarade isplati mjesečno iznose od 5.051,39 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

5. Protiv te presude tamo tužena je dana 26. lipnja 2009. godine pobijala tu prvostupanjsku presudu u cijelosti a nakon što je tužena podnijela žalbu stranke su dana 31. kolovoza 2009. godine sklopile vansudsku nagodbu kojom su u čl. 1. ugovorile da uređuju međusobne odnose glede naknade svih vidova štete koje je oštećena pretrpjela po štetnom događaju od 10. srpnja 2002. godine u Puli kao i one zbog kojih se pred Općinskim sudom u Županji vodi spor P-350/06, člankom 2. je ugovoreno da će tamo tužena preuzeti obvezu plaćanja daljnjeg iznosa od 600.000,00 kn za izgubljenu zaradu (dospjeli iznosi, kapitalizirani iznos buduće izgubljene zarade, zatezne kamate) i ukupne odvjetničke troškove u iznosu od 55.000,00 kn na račun odvjetnika, da tim iznosom su obuhvaćeni svi vidovi/oblici naknade štete po predmetnom štetnom događaju kao i zatezne kamate i ostali troškovi te se je odmah po potpisu nagodbe osiguratelj obvezao da će povući žalbu protiv presude u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Županji pod poslovnim brojem P-350/06.

 

6. Člankom 3. te nagodbe oštećena je izjavila da će isplatom naknade iz čl. 2. biti u potpunosti namirena za svu štetu iz štetnog događaja, da nije primila niti očekuje primiti bilo kakvu naknade štete niti od jedne pravne, državne, fizičke ili građansko-pravne osobe u zemlji ili inozemstvu, da neće podnositi tim subjektima zahtjeve koji bi mogli rezultirati regresnim pravom prema osiguratelju, te se odriče bilo kakve druge naknade ili prava na naknadu štete prema osiguratelju, osiguraniku ili štetniku u čije ime i račun, odnosno po čijoj osobi osiguratelj sklapa nagodbu.

 

7. Člankom 4. je predviđeno da osiguratelj zadržava pravo na povrat isplaćenog iznosa po štetnom događaju a oštećena se obvezuje vratiti primljeni iznos ako se naknadno utvrdi da osiguratelj nije bio u obvezu ili u kakvom iznosu nadoknaditi tu štetu.

 

8. Također, sud utvrđuje da u povodu žalbe tuženika Županijski sud u Vukovaru svojom presudom od 18. prosinca 2012. godine odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrdio presudu Općinskog suda u Županji poslovni broj P-350/06.

 

9. Također nije prijeporno da je ovdje tužena na temelju gore navedene pravomoćne i ovršne presude stavila fini zahtjev za izravnu naplatu pri čemu iz priloga tog zahtjeva je razvidno da je tužena uračunala one iznose koje je ovdje tužitelj, a tamo tuženik isplatio na temelju vansudske nagodbe kao i da je ovdje tužitelj zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 15. studenog 2019. godine  upućen da pokrene ovu parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenom iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – dalje: OZ).

 

10. U pravu je tužena kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP jer pobijana presuda nema razloge o odlučnoj činjenici, a to je da li prilikom sklapanja vansudske nagodbe je došlo do uzajamnog popuštanja jer ukoliko takvog uzajamnog popuštanja nema tada u smislu odredbe čl. 151. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO) onda nema ni nagodbe.

 

11. Sukladno čl. 150. st. 1. ZOO, ugovorom o nagodbi osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost u nekom pravnom odnosu, uzajamnim popuštanjima, prekidaju spor, odnosno otklanjaju neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveze, dok po st. 2. postoji neizvjesnost i kad je ostvarivanje određenog prava nesigurno.

 

12. Po čl. 151. st. 1. ZOO popuštanje se može sastojati, među ostalima, u djelomičnom ili potpunom priznavanju nekog od zahtjeva druge strane ili u odricanju od nekog svog zahtjeva, uzimanju na sebe neke nove obveze, u smanjenju kamatne stope, u produljenju roka, u pristajanju na djelomične otplate ili u davanju prava na odustatninu s tim da po stavku 3., kad samo jedna strana popusti drugoj, onda to nije nagodba, te ne podliježe pravilima o nagodbi.

 

13. Ugovor o nagodbi je dvostrano obvezni ugovor putem kojeg se na temelju načela o rješavanju sporova mirnim putem daje ugovarateljima mogućnost da na miran način okončaju sporne odnose pri čemu se uređenje tih i takvih odnosa zasniva se na autonomiji volje stranaka. Prava i obveze stranaka prosuđuju se u skladu s odredbama te nagodbe s tim da glede uzajamnog popuštanja valja reći da to popuštanje ne mora biti jednako niti ekvivalentno nego je samo odlučno to da nije samo jedna strana popustila drugoj kao što valja reći da modaliteti popuštanja uvijek su stvar međusobnog dogovora sudionika u nagodbi.

 

14. Do popuštanja na strani ovdje tužene je evidentno došlo, naime, kako je to razvidno iz presude Općinskog suda u Županji naloženo je ovdje tužitelju da tuženoj isplati iznos od 228.548,66 kn sa zakonskim zateznim kamatama a svakomjesečne iznose i to za period od mjeseca srpnja 2002. godine pa do mjeseca ožujka 2009. godine ali je također naloženo i da počam od travnja 2009. godine pa dok za to postoje zakonski uvjeti na ime izgubljene zarade plaća mjesečno iznos od 5.051,39 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Dakle, već samo glavnica od 228.548,66 kn predstavlja 38% iznosa od 600.000,00 kn koji je ovdje tužitelj isplatio tuženoj po vansudskoj nagodbi (iznos od 600.000,00 kn) pri čemu valja reći kako to proizlazi iz čl. 2. nagodbe da taj iznos predstavlja sve dospjele iznose, kapitalizirani iznos buduće izgubljene zarade i zatezne kamate.

 

15. Kao što je prethodno navedenom počam od mjeseca travnja 2009. godine presudom je obvezan ovdje tužitelj na plaćanje mjesečnog iznosa od 5.051,39 kn pa ako se samo taj mjesečni iznos uzme u obzir za period oko 10 godina do sklapanja vansudske nagodbe, onda samo taj iznos čini iznos oko 600.000,00 kn, dakle, iz ovoga je onda jasno za zaključiti da je došlo do značajnijeg popuštanja na strani ovdje tužene kroz sklapanje vansudske nagodbe.

 

16. Popuštanje ovdje tužitelja bi bilo u povlačenju podnesene žalbe protiv prvostupanjske presude jer upravo podnošenjem te žalbe kojom se u cijelosti pobijala prvostupanjska presuda postojala je neizvjesnost prava ovdje tužene radi naknade štete obzirom da u povodu žalbe ovdje tužitelja kojom se u cijelosti pobija prvostupanjska presuda prvostupanjska presuda je mogla biti preinačena na način da je tužiteljica bila odbijena u cijelosti s tužbenim zahtjevom, a također mogla je biti i preinačena i glede visine na štetu tužiteljice a ovdje tužene, a upravo takvim povlačenjem (odustankom) od podnesene žalbe bi se otklonila neizvjesnost glede ostvarivanja prava ondje tužiteljice a ovdje tužene, a među strankama nije prijeporno da ovdje tužiteljica to nije učinila.

 

17. Pritom nije odlučno što je kasnije žalba ovdje tužitelja protiv prvostupanjske presude odbijena kao neosnovana nego je odlučno da  li je ovdje tužitelj ispunio svoju obvezu iz vansudske nagodbe koja predstavlja njegovo popuštanje kojim se otklanja neizvjesnost u pravnom odnosu između stranaka.

 

18. Sve to treba dovesti u kontekst s odredbom čl. 4. vansudske nagodbe po kojoj osiguratelj zadržava prava na povrat isplaćenog iznosa po štetnom događaju, a oštećena se obvezuje vratiti primljeni iznos ako se naknadno utvrdi da osiguratelj nije bio u obvezi ili u takvom iznosu nadoknaditi ovu štetu.

 

19. Tu odredbu se svakako ne može promatrati kao popuštanje ovdje tužitelja jer iz tumačenja te odredbe onako kako glasi proizlazilo bi da u slučaju da je žalbi ovdje tužitelja protiv prvostupanjske presude bilo udovoljeno glede osnove ili visine da bi onda ovdje tužitelj imao pravo na povrat iznosa koji su isplaćeni po sudskoj nagodbi (ukoliko osiguratelj nije bio u obvezi) odnosno koji su isplaćeni po vansudskoj nagodbi ali su trebali biti isplaćeni u manjem iznosu.

 

20. Odgovara da je tužitelj u tijeku postupka naveo da takva odredba je tamo stavljena iz dva razloga:

              - ukoliko bi se na bilo koji način, nakon sklapanja nagodbe, došlo do saznanja ili utvrdilo da je predmetna nezgoda u kojoj oštećenik, kojem je isplaćeni nagođeni iznos naknade štete, fingirao odnosno namjerno izazvana od strane sudionika iz iste nezgode, i

              - ukoliko bi se na bilo koji način, nakon sklapanja nagodbe, došlo do saznanja i utvrdilo da je cjelokupna medicinska dokumentacija oštećenika, kojom je isplaćen nagođeni iznos naknade štete, ili samo pak dio te dokumentacije, krivotvoren, ali i valja reći da iz teksta nagodbe to tako ne proizlazi kao što ni ne proizlazi iz spisu priloženih nagodbi od strane tužitelja kojim pokušava opravdati tumačenje odredbe čl. 4. vansudske nagodbe a iz kojih proizlazi da je ugovoreno da ukoliko bi se naknadno utvrdila odgovornost oštećenog za nastalu štetu, da se tada isti obvezuje da će srazmjerno svom omjeru odgovornosti osiguratelju vratiti cjelokupni iznos preplaćene odštete.

 

21. Obzirom da se predmet vraća na ponovno suđenje potrebno se je osvrnuti i na navode tužene istaknute u tijeku postupka i ponovljene u žalbi da je tužbu trebalo odbaciti.

 

22. Zaključkom od 13. studenog 2019. godine ovdje tužitelj a tamo ovršenik je upućen da pokrene parnicu iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ, a to je, da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

 

23. Ovdje taj razlog nije tužitelj mogao istaknuti pa već iz razloga što je do sklapanja vansudske nagodbe došlo nakon podnošenja žalbe od strane ovdje tužitelja.

 

24. To što je tužitelj u tužbi naveo da je tražbina prestala na temelju vansudske nagodbe "još prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu od 18. rujna 2019. godine" ne čini takvu bitnu razliku zbog koje bi u smislu odredbe čl. 52. st. 5. u vezi čl. 55. st. 3. OZ trebalo tužbu odbaciti kao nedopuštenu.

 

25. Također, na navode iz prvostupanjske presude da ukoliko je i tužitelj postupio po svojoj obvezi i sklopljene izvansudske nagodbe i odustao od već podnesene žalbe protiv prvostupanjske presude, da bi tužiteljica mogla ishoditi potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na prvostupanjsku presudu i pokrenuti ovršni postupak ili postupak izravne naplate jer bi prvostupanjska presuda stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti, opravdano valja postaviti pitanje u čemu bi se onda sastojalo popuštanje na strani ovdje tužitelja uz napomenu da upravo sklopljenom vansudskom nagodbom su stranke i željele otkloniti neizvjesnost u vođenju postupka ovdje tužene radi naknade štete obzirom da je protiv prvostupanjske presude podnesena od strane ovdje tužitelja žalba, kao što treba ocijeniti da li se popuštanje tužitelja očituje u tome što sklapa nagodbu iako je podnesena žalba protiv presude ili je žalba podnesena da bi se ishodilo sklapanje nagodbe (eventualna nedopuštena pobuda).

 

26. Zbog navedenog, a temeljem čl. 369. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci, a u ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti onu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazao ovaj sud te na temelju rezultata dokaznog postupka donijeti pravilnu i zakonitu odluku (točka I).

 

27. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II).

 

 

 

U Zagrebu 31. srpnja 2023. godine

 

             Predsjednik vijeća:

Renata Đaković Vranković, v.r.