1              Poslovni broj: 1 Us I-679/2023-3

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 1 Us I-679/2023-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljice M. Z. iz N., ..., koju zastupa opunomoćenik J. J., odvjetnik u O., ..., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Zagreb, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi lakše povrede službene dužnosti, 31. srpnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I.               Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Zagreb, KLASA: UP/II-114-04/22-01/5, URBROJ: 511-01-158-22-3 od 23. ožujka 2022. i prvostupanjskog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, broj: 511-10-01-UP/I-4-1/21 od 14. veljače 2022.

 

              II.               Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovog spora.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, broj: 511-10-01-UP/I-4-1/21 od 14. veljače 2022. odlučeno je da je tužiteljica, raspoređena na radno mjesto voditelja smjene na graničnom prijelazu, u zvanju viši policijski narednik, raspoređena u Postaju granične policije H. K. (dalje: PGP H. K.), odgovorna što je:

dana 17./18. studenog 2021., na temelju posebnog rasporeda rada PGP H. K., broj: 511-10-15-OGR-4/321/2021 od 16. studenog 2021., raspoređena da službu obavlja u vremenu od 20,00 do 08,00 sati, protivno Odluci o uvođenju posebne sigurnosne mjere obaveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u javnim službama, službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova, KLASA: 011-01/21-01/108 i URBROJ: 511-01-42-21-1 od 15. studenog 2021., na graničnom prijelazu nije predočila negativan test na virus SARS-CoV-2 ili EU digitalnu COVID potvrdu, zbog čega joj je onemogućen ulazak u službene prostorije policije, pa da je time počinila lakšu povredu službene dužnosti-neopravdan izostanak s posla jedan dan iz čl. 95. st. 1. t. 5. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19, dalje: ZOP) te joj je na temelju čl. 110. st. 1. t. 1. ZOP izrečena disciplinska kazna, novčana kazna u visini od 6% od posljednje plaće koja joj je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od jednog mjeseca.

 

2. Prvostupanjsko tijelo je rješenjem, broj: 511-10-01-UP/I-4-1/21 od 19. svibnja 2022., na temelju čl. 104. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) ispravilo izreku rješenja istog tijela od 14. veljače 2022., na način da u činjeničnom opisu iza riječi "ustanova" umjesto "KLASA: 011-01/21-01/108 i URBROJ: 511-01-42-21-1 od 15 studenog 2021." treba ispravno stajati "KLASA: 810-06/20-01/7 i URBROJ: 511-01-300-21-452 od 12. studenog 2021." Nadalje, određeno je i da to rješenje proizvodi pravni učinak od dana od kojeg proizvodi pravni učinak rješenje koje se ispravlja.

 

3. Protiv navedenog rješenja prvostupanjskog tijela od 14. veljače 2022., tužiteljica je izjavila žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-114-04/22-01/5, URBROJ: 511-01-158-22-3 od 23. ožujka 2022. odbijena kao neosnovana.

 

4. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu, a u tužbi i u naknadno predanom podnesku navodi da se u činjeničnom opisu djela koje joj se stavlja na teret, navodi da je postupila protivno Odluci o uvođenju posebne sigurnosne mjere obaveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u javnim službama, službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova, KLASA: 011-01/21-01/108, URBROJ: 511-01-42-21-1 od 15. studenog 2021., a da takva Odluka ne postoji, jer je Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske donio Odluku o uvođenju posebne sigurnosne mjere obaveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u javnim službama, službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova, KLASA: 810-06/20-01/7, URBROJ: 511-01-300-21-452 od 12. studenog 2021. ("Narodne novine", broj 121/21, dalje: Odluka), zbog čega smatra da je utvrđena odgovornom protivno mjerodavnoj Odluci te da je izreka prvostupanjskog rješenja nerazumljiva. U odnosu na rješenje o ispravci pogreške u pisanju od 19. svibnja 2022., tužiteljica navodi da je to rješenje doneseno nakon podizanja tužbe 28. travnja 2022. te da ono nije pravomoćno jer je protiv njega izjavila žalbu te napominje da pogreška koja je njime ispravljena, nije očita netočnost. Nadalje, tužiteljica smatra da se u osporavanom rješenju neosnovano navodi da je predmetnog dana izostala s posla, s obzirom da je ona tada došla na posao, ali joj je onemogućen ulaz u službene prostorije jer nije predočila negativan test na virus SARS-CoV-2 ili EU digitalnu COVID potvrdu. Tužiteljica smatra da je navedenim činom pogrešno postupljeno jer Odluka, pored negativnog testa na virus SARS-CoV-2 i EU digitalnu COVID potvrdu, poznaje i mogućnost predočavanja drugog odgovarajućeg dokaza o cijepljenju, preboljenju ili testiranju, koji se smatraju jednakovrijednim dokazima te su predviđeni točkom VII. Odluke. Dodatno navodi da se navedenog dana kad je došla na posao, nije provodilo testiranje sukladno točki II. Odluke, niti je ijedna osoba bila ovlaštena izvršiti uvid u EU digitalne COVID potvrde ili druge odgovarajuće dokaze o cijepljenju, preboljenju ili testiranju. Stoga joj je tog dana nezakonito onemogućen ulazak u službene prostorije policije te joj je uskraćeno pravo na rad. Nadalje, tužiteljica navodi i da činjenični opis djela ne sadrži opis radnje koja se može podvesti pod biće lakše povrede službene dužnosti iz čl. 95. t. 5. ZOP te da u činjeničnom opisu povrede nije obuhvaćeno i nepredočavanje drugog odgovarajućeg dokaza o cijepljenju, preboljenju ili testiranju, zbog čega ona nije mogla biti utvrđena odgovornom za povredu koja joj se stavlja na teret. Tužiteljica smatra i da nedostavljanje potvrde o nesposobnosti za rad ne može biti jedan od razloga za donošenje osporenog rješenja zbog toga što ona niti u jednom trenutku predmetnog dana nije bila nesposobna za rad. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika od 23. ožujka 2022. te rješenje prvostupanjskog tijela od 14. veljače 2022. Tužiteljica potražuje i naknadu troška ovog upravnog spora.

 

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja. Tuženik je dodatno, u pogledu tužbenih navoda, naveo da su bespredmetni navodi kojima se spori naziv Odluke, odnosno njezina KLASA i URBROJ, s obzirom da je prvostupanjsko tijelo donošenjem rješenja o ispravci pogreške u pisanju od 19. svibnja 2022., navedenu pogrešku otklonilo. Nadalje, tuženik navodi i da je potpuno neosnovan tužbeni navod da zbog toga što u činjeničnom opisu ne stoji da tužiteljica nije predočila drugi odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju ili testiranju, ona nije trebala biti odgovorna za povredu koja joj se stavlja na teret. Navedeno iz razloga što je disciplinski sud vezan činjeničnim opisom djela, a podnositelj zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka je taj koji određuje i opisuje činjenični opis djela - što je službenik radio, a nije smio ili što je propustio, a bio je dužan činiti. Zbog toga je u opisu naveden samo propust tužiteljice da nije predočila negativan test na virus SARS-CoV-2 ili EU digitalnu COVID potvrdu, a ne i "drugi odgovarajući dokaz" kako to neosnovano navodi tužiteljica. Tuženik navodi i da je tužiteljica bila upoznata s Odlukom i Uputom o provedbi Odluke, KLASA: 011-01/21-01/108, URBROJ: 511-01-42-21-1 od 15. studenog 2021. (dalje: Uputa), od strane načelnika PGP H. K. 16. studenog 2021. te da je znala da je rasporedom rada bila određena vršiti službu 17. studenog 2021. od 20,00 sati, a pristupila je na granični prijelaz bez da je ispunila predviđene uvjete za ulazak u službene prostorije graničnog prijelaza, iz kojeg razloga joj je onemogućen ulazak. Tuženik smatra da su takvim ponašanjem tužiteljice ostvarena obilježja lakše povrede službene dužnosti koje se u smislu pravne kvalifikacije podvode pod povredu opisanu u čl. 95. t. 5. ZOP, opisanu kao "neopravdani izostanak s posla 1 dan". Slijedom navedenog, tuženik je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

6. Budući da pravno odlučne činjenice među strankama nisu sporne već je sporna samo primjena prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je bez održavanja rasprave, primjenom odredbe čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), donio odluku u ovom sporu.

 

7. Među strankama ovog spora nije sporno da je tužiteljici 17. studenog 2021., po dolasku do radnog mjesta, zapriječen ulaz u službene prostorije poslodavca. Nadalje, nesporno je i da tužiteljica navedenog dana ovlaštenom službeniku nije predočila negativan test na virus SARS-CoV-2 ili EU digitalnu COVID potvrdu, sukladno Odluci i Uputi.

 

8. Sporno je, je li tužiteljica neopravdano izostala s posla navedenog dana te, ako je, je li time počinila lakšu povredu službene dužnosti.

 

9. Na temelju razmatranja navedenih nespornih činjenica i mjerodavnih zakonskih i podzakonskih odredaba, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

 

10. Čl. 95. t. 5. ZOP propisano je da je lakša povreda službene dužnosti neopravdan izostanak s posla jedan dan.

 

11. Čl. 106. ZOP propisano je da disciplinski sud nije vezan za pravnu kvalifikaciju povrede službene dužnosti, ali je vezan za činjenični opis povrede službene dužnosti.

 

12. Čl. 47. st. 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“, broj 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/18, 47/20 i 134/20), koji je stupio na snagu 5. prosinca 2020., propisano je da radi zaštite pučanstva Republike Hrvatske od unošenja kolere, kuge, virusnih hemoragijskih groznica, žute groznice, bolesti Covid-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 i drugih zaraznih bolesti, poduzimaju se mjere određene tim Zakonom te međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka. U st. 2. tog članka propisano je da radi sprečavanja i suzbijanja zaraznih bolesti iz st. 1. tog članka, na prijedlog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, ministar može narediti posebne sigurnosne mjere za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti koje su nabrojane u točkama 1. do 12., a u točki 12. je navedeno i druge potrebne mjere.

 

13. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“, broj 143/21), koji je stupio na snagu 24. prosinca 2021., propisuje u čl. 3. da se u navedenom čl. 47. st. 2. dodaje točka 8.a koja glasi: „obvezu predočenja dokaza o testiranju, cijepljenju ili preboljenju zarazne bolesti radi ulaska u određene prostore.“

 

14. Čl. 22.a st. 1. Zakona o sustavu civilne zaštite („Narodne novine“, broj 82/15, 118/18, 31/20 i 20/21), koji je stupio na snagu 6. ožujka 2021., propisano je da u slučaju nastupanja posebnih okolnosti koje podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu, Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske donosi odluke i upute koje provode stožeri civilne zaštite jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. St. 2. istog članka propisano je da se odluke i upute iz st. 1. tog članka donose radi zaštite života i zdravlja građana, očuvanja imovine, gospodarske aktivnosti i okoliša te ujednačavanja postupanja pravnih osoba i građana.

 

15. Prema točki I. Odluke, koja je stupila na snagu 16. studenog 2021., uvedena je posebna sigurnosna mjera obveznog testiranja na virus SARS-CoV-2 za pojedine kategorije osoba, uključujući i državne službenike.

Prema točki II. testiranje osoba iz točke I. Odluke provodi se prilikom dolaska na posao, najmanje dva puta u sedam dana.

Prema točki IV. st. 1. Odluke osobe iz točke I. Odluke dokazuju da su testirane na virus SARS-CoV-2, odnosno da su cijepljene ili preboljele bolest Covid-19, predočenjem EU digitalne Covid potvrde ili predočenjem drugog odgovarajućeg dokaza o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju.

Prema točki IV. stavku 2. Odluke osobe iz točke I. Odluke obvezne su EU digitalnu Covid potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju predočiti prilikom ulaska u službene prostorije na uvid osobi koju čelnik tijela, odnosno poslodavac za to ovlasti.

Prema točki VI. Odluke osobe iz točke I. Odluke koje odbiju testiranje odnosno odbiju predočiti EU digitalnu Covid potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz, ne mogu ulaziti i boraviti u službenim prostorijama.

Prema točki VII. Odluke činjenicu da su testirane na virus SARS-CoV-2, odnosno da su cijepljene ili preboljele bolest COVID-19, osobe iz točke I. i V. ove Odluke mogu dokazivati predočenjem i drugih odgovarajućeg dokaza, navedenih u stavcima 1. do 4.

U točki IX. Odluke propisano je na koje osobe se ne primjenjuje ta Odluka pa je tako u zadnjoj točki 10. propisano da se ta Odluka ne primjenjuje na osobe kod kojih postoje kontraindikacije za cijepljenje ili za dovršetak cijepljenja bilo kojim cjepivom protiv Covid-19, a što se dokazuje liječničkom potvrdom.

 

16. Čl. 4. Upute Ministarstva unutarnjih poslova propisano je da su svi zaposlenici Ministarstva u obvezi od 16. studenog 2021. godine prilikom ulaska u objekte Ministarstva, sukladno čl. IV. t. 2. Odluke, predočiti važeći dokaz o testiranju, EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz propisan čl. VII. Odluke. Čl. 8. Upute propisano je da će se provjera zaposlenika i stranaka koje dolaze u službene prostorije po bilo kojoj osnovi provoditi na adekvatnom mjestu prije ulaska u objekt ustrojstvene jedinice. Čl. 12. Upute propisano je da je potrebno voditi evidenciju zaposlenika kojima je temeljem Odluke zapriječen ulaz u objekte Ministarstva te je u tom smislu nužno evidentirati sve slučajeve u kojima je zaposlenicima onemogućen ulazak u prostorije Ministarstva jer nisu predočili važeći dokaz o testiranju, EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz propisan člankom VII. Odluke.

 

17. Dakle, iz citiranih odredbi navedene Odluke proizlazi da je obveza državnog službenika da se radi ulaska i boravaka u službenim prostorijama prethodno testira na virus SARS-CoV-2 ili da pribavi Covid potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenu odnosno testiranju i da taj dokaz predoči prilikom ulaska u službene prostorije na uvid osobi koju čelnik tijela, odnosno poslodavac na to ovlasti, dok je s druge strane obveza poslodavca da osigura provođenje te Odluke u službenim prostorijama, između ostaloga da onemogući ulazak i boravak u službenim prostorijama osobama koje odbiju navedeno testiranje odnosno koje odbiju predočiti Covid potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz.

 

18. S obzirom da je nesporno da tužiteljica predmetnog dana nije dala na uvid negativan test na virus SARS-CoV-2 ili EU digitalnu COVID potvrdu, kao i da nije predočila drugi odgovarajući dokaz koji bi zamijenio potrebu tog testiranja, tužiteljica takvim postupanjem, odnosno propuštanjem postupanja, nije ispunila svoju propisanu obvezu za ulazak i boravak u službenim prostorijama te je u takvoj situaciji čelnik tijela bio ovlašten odbiti njezin ulazak u službene prostorije sukladno citiranoj točki VI. Odluke. Stoga se izostanak tužiteljice s njezinog radnog mjesta predmetnog dana ne može smatrati opravdanim niti se može pripisati krivnji poslodavca, već je tužiteljica ta koja je bila dužna podnijeti dokaze iz citirane točke IV. Odluke kako bi mogla pristupiti svom radnom mjestu.

 

19. Dakle, postojala je pravna osnova (navedena Odluka) i legitimni cilj (naveden u točki I. te Odluke) da se od tužiteljice traži dokaz iz točke IV. Odluke, kao i da joj se u slučaju ne prilaganja tog dokaza onemogući ulazak i boravak u službenim prostorijama. S obzirom da je pravilna i zakonita odluka poslodavca da se tužiteljici zbog neispunjenja navedenih uvjeta onemogući ulazak u službene prostorije, nije osnovan tužbeni navod da je takvim postupanjem poslodavca tužiteljici nezakonito uskraćeno pravo na rad.

 

20. Utvrđenim tužiteljičinim propuštanjem postupanja sukladno citiranim zakonskim i podzakonskim odredbama te posljedično tome, neopravdanim izostankom s posla 17./18. studenog 2021., ostvareno je biće lakše povrede službene dužnosti iz čl. 95. t. 5. ZOP, koje je tužiteljici stavljeno na teret, a što su pravilno utvrdili  prvostupanjsko tijelo i tuženik.

 

21. Nadalje, pravilno tužiteljica navodi da Odluka, pored testa na virus SARS-CoV-2 i EU digitalne COVID potvrde, predviđa i više alternativnih mogućnosti za ispunjenje obveze na strani tužiteljice (cijepljenje ili testiranje uz naknadu troškova testiranja ili eventualno preboljenje), a da je propušteno u osporenom rješenju utvrditi da nije priložila drugi odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju ili testiranju. Međutim, tužiteljica nije predočila ni jedan od tih (alternativnih) dokaza, niti je dostavila liječničku potvrdu kojom dokazuje da kod nje eventualno postoje uvjeti za izuzeće od primjene te Odluke sukladno citiranoj točki IX. te Odluke. Stoga, tužbeni navod kojim se samo formalno osporava da je u činjeničnom opisu djela propušteno utvrditi da tužiteljica nije predočila (eventualno) i drugi odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju ili testiranju, a istodobno ne podnoseći takav dokaz o ispunjenju svoje obveze sukladno Odluci, ne može dovesti do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. Navedeno iz razloga što bi na drugačiju odluku u ovom sporu, od utjecaja isključivo bio dokaz da je tužiteljica ispunila svoju obvezu sukladno Odluci i Uputi te bi u toj situaciji teret dokaza o ispunjenju te obveze bio isključivo na njoj. Dodatno se ističe i da je navedena obaveza postojala za sve državne službenike, zbog čega tužiteljica u ovoj upravnoj stvari nije bila stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge državne službenike u istoj situaciji.

 

22. U odnosu na tužbeni navod da je u prvostupanjskom rješenju povreda obaveze tužiteljice utvrđena na temelju Odluke koja ne postoji, potrebno je istaknuti da je prvostupanjsko tijelo u svom rješenju ispravno navelo naziv Odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, no pri tome je pogrešno navelo KLASU i URBROJ te odluke. Međutim, prvostupanjsko tijelo je u obrazloženju tog rješenja pravilno citiralo mjerodavnu odredbu Odluke te je rješenjem od 19. svibnja 2022. ispravilo navedenu pogrešku na način da je odredilo da se ispravlja KLASA i URBROJ navedene Odluke. Stoga je jasno na temelju kojeg propisa-Odluke je prvostupanjsko tijelo postupalo. Također, ističe se da je navedena Odluka u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja bila na snazi i kao takva obvezujuća za sve na koje se primjenjuje, te se zbog toga ne može smatrati da je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje na temelju nepostojeće Odluke.

 

23. Nadalje, na odluku u ovom sporu nije od utjecaja niti tužbeni navod da se predmetnog dana kad je tužiteljica došla na posao nije provodilo testiranje. Naime, čl. 5. i 7. Upute propisano je da testiranje obavljaju ovlaštene ustanove, a ne poslodavci, odnosno da zaposlenici prije dolaska na posao mogu obaviti testiranje u ovlaštenoj ustanovi ili laboratoriju, s popisa koji se nalazi na mrežnoj stranici Ravnateljstva civilne zaštite te da će Ministarstvo unutarnjih poslova refundirati troškove testiranja zaposlenicima. Dakle, obveza provođenja testiranja zaposlenika nije određena poslodavcima. Nadalje, navod da niti jedna osoba nije bila ovlaštena izvršiti uvid u EU digitalne COVID potvrde ili druge odgovarajuće dokaze o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju nije osnovan, s obzirom da je ovlaštenje da odredi osobu zaduženu za provjeru negativnog testa ili EU digitalne COVID potvrde zaposlenika pri dolasku na posao dana izravno čelnicima tijela u kojima službenici obavljaju službu, a kako to proizlazi iz t. IV. Odluke te t. 9. i 10. Upute, u skladu s kojima je poslodavac tužiteljice očito postupio kad je predmetnog dana od tužiteljice zatražen test ili COVID potvrda na uvid te joj je zbog neimanja istih bio onemogućen ulazak u službene prostorije poslodavca.

 

24. Stoga kako nije sporno da je tužiteljica kao državna službenica izostala s rada jedan dan, te kako iz svega navedenoga slijedi da njezin izostanak nije bio opravdan, to su se u konkretnom slučaju ispunili uvjeti iz citirane odredbe čl. 95. t. 5. ZOP te joj je izrečena kazna u skladu s čl. 110. st. 1. t. 2. ZOP. Slijedom toga, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjeni su zakonitima pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan kako je to navedeno u izreci ove presude.

 

25. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.  

 

26. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).

 

U Rijeci 31. srpnja 2023.

 

                                                                                                                                               Sutkinja                                                                          

                                                                                                                                            Vesna Perić

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje osporavane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).