1                          Poslovni broj: 1 Us I-806/2023-3

 

 

 

Poslovni broj: 1 Us I-806/2023-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljice N. R. iz Z., ..., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi priznavanja prava na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, 31. srpnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-06/22-05/36, URBROJ: 338-01-06-05-22-02 od 6. lipnja 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje - 1, KLASA: UP/I-502-06/22-05/686, URBROJ: 338-21-02-01-22-02 od 4. ožujka 2022. odbačen je zahtjev tužiteljice kao skrbnice S. L., rođenog ...., za priznavanje prava na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju s obrazloženjem da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 7. st. 4. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama ("Narodne novine," broj 85/08, 110/08, 34/11, 54/13,152/14, 59/17 i 37/20, dalje: Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama) jer prema toj odredbi pravo na rodiljne i roditeljske potpore ima skrbnik maloljetnog djeteta, a u konkretnom slučaju radi se o punoljetnoj osobi.

 

              2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-06/22-05/36, URBROJ: 338-01-06-05-22-02 od 6. lipnja 2022. odbijena kao neosnovana.

 

              3. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu, a u tužbi navodi u bitnome da je pravo na rodiljne i roditeljske potpore bilo priznato roditeljima S. L. koji sada ima 48 godina i to njegovoj majci koja je koristila pravo na rad s polovicom radnog vremena sve do njezine smrti 2010. kada je S. L. imao 36 godina, a nakon smrti majke njegovom ocu sve do njegove mirovine i koji je umro 2022. pa stoga smatra da isto to pravo treba biti priznato i njoj. Pojašnjava da se zdravstveno stanje S. L.  od tada nije promijenilo te da je on i dalje nesposoban za samostalnu brigu o sebi jer se kod njega radi o nepopravljivom oštećenju. Navodi da je svrha instituta prava na rad s polovicom radnog vremena  zaštita S. L. te postavlja pitanje, ako njoj ne bude priznato predmetno pravo, na koji način će se S. L. osigurati potreba zaštita, briga, njega i čuvanje ukoliko bude morao biti sam veliki dio dana dok je ona odsutna zbog posla s punim radnim vremenom, a što mu je bilo osigurano dok su mu roditelji bili živi time što je svakom od roditelja bilo priznato pravo na rad s polovicom radnog vremena. Navodi da tuženik u svom rješenju nije dao odgovor na to njezino pitanje. Navodi da joj tuženik nije odgovorio niti na pitanje na koji način će se njezinom štićeniku osigurati potrebna skrb ako se njoj ne odobri predmetno pravo te stoga traži da joj Sud odgovori na to pitanje ukoliko ne usvoji njezin tužbeni zahtjev. Predlaže da Sud u sporu po potrebi provede vještačenje zdravstvenog i psihofizičkog stanja njezinog štićenika. U tužbenom zahtjevu predlaže da Sud poništi navedena upravna rješenja i da, ukoliko je to moguće po prirodi stvari, Sud sam riješi predmet na način da usvoji njezin zahtjev za rad s polovicom radnog vremena radi njege njezinog štićenika S. L.

 

              4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

              5. Dakle, nije sporno da je tužiteljica, nakon smrti oca S. L. koji je ujedno bio i njegov skrbnik, rješenjem Centra za socijalnu skrb Zagreb - Podružnica Maksimir od 21. veljače 2022. imenovana skrbnicom S. L. kao izvanbračna supruga njegovog oca jer je izrazila želju da preuzme obnašanje skrbničke dužnosti, zatim nije sporno da je S. L.  rođen 1974. i da sada ima 48 godina te da je za istoga utvrđeno da ima teže smetnje u razvoju radi čega je i stavljen pod skrbništvo.

 

              6. Sporno je, je li tužiteljica kao skrbnica punoljetne osobe s težim smetnjama u razvoju ostvaruje prava iz navedenog Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama pa tako i pravo na rad s polovicom radnog vremena radi njege punoljetnog štićenika.

 

7. Budući da su činjenice koje su odlučne za donošenje odluke u ovoj vrsti upravne stvari među strankama nesporne i da stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, to je Sud bez održavanja rasprave, primjenom odredbe čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), donio odluku u ovom sporu.

 

8. Čl. 7. st. 4. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama propisano je da je korisnik prema odredbama tog Zakona i pod uvjetima iz tog Zakona skrbnik maloljetnog djeteta kojem je rješenjem nadležnog tijela to dijete povjereno na čuvanje i odgoj ili druga fizička osoba kojoj je maloljetno dijete odlukom nadležnog tijela povjereno na čuvanje i odgoj, prema svom radnopravnom statusu, pod uvjetom da ima status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju i ako s tim djetetom živi u zajedničkom kućanstvu.

 

9. Čl. 23. st. 1. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama propisano je da jedan od zaposlenih ili samozaposlenih roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju (dijete s težim tjelesnim ili mentalnim oštećenjem ili težom psihičkom bolesti), nakon isteka prava na rodiljni dopust sukladno članku 12. ili članku 15. stavku 1. i 2. ovoga Zakona ili u tijeku korištenja ili nakon isteka prava na roditeljski dopust sukladno članku 14. ili članku 15. stavku 3. ovoga Zakona, na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom sukladno posebnom zakonu, ima pravo na dopust za njegu djeteta do navršene 8. godine djetetova života. Čl. 23. st. 2. Zakona propisano je da jedan od zaposlenih ili samozaposlenih roditelja pravo iz stavka 1. ovoga članka može koristiti i kao pravo na rad s polovicom punog radnog vremena te nastaviti njegovo korištenje i nakon navršene 8. godine djetetova života, sve dok ta potreba traje, a na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom sukladno posebnom zakonu.

 

10. Čl. 18. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) propisano je da poslovnu sposobnost fizička osoba stječe punoljetnošću, a pravna danom nastanka, ako zakonom nije drukčije određeno. St. 3. istog članka propisano je da osoba koja nije punoljetna može stvarati samo pravne učinke određene zakonom. St. 4. istog zakona propisano je da umjesto osobe koja nema poslovnu sposobnost očitovat će svoju volju njezin zakonski zastupnik ili skrbnik.

 

11. Čl. 232. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19 i 47/20, dalje: OB) propisano je da se pod pojmom skrbništva za punoljetne osobe u smislu tog poglavlja Zakona podrazumijeva skrbništvo nad punoljetnom osobom lišenom poslovne sposobnosti ili djetetom koje je poslovnu sposobnost steklo sklapanjem braka, a koje je rješenjem suda lišeno poslovne sposobnosti.

 

12. Dakle, iz citiranih zakonskih odredaba slijedi da se rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta s težim oštećenjima može koristiti samo za dijete, a ne i za punoljetnu osobu. Stoga su upravna tijela u ovom slučaju pravilno primijenila odredbe Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama jer se taj Zakon odnosi samo na ostvarivanje prava skrbnika kojem je maloljetno dijete povjereno na čuvanje i odgoj, a tužiteljica može tražiti zaštitu za njezinog punoljetnog štićenika eventualno primjenom odredaba drugog zakona (primjerice zakona koji uređuje područje socijalne skrbi).

 

13. Dodaje se i to da je pravilno obrazložio tuženik u osporavanom rješenju da je prvostupanjskim rješenjem trebalo odbiti zahtjev tužiteljice zbog neispunjavanja uvjeta za priznavanje traženog prava, a ne odbaciti. Međutim, odbacivanje predmetnog zahtjeva tužiteljice, umjesto odbijanjem, nije povrijeđeno niti jedno njezino pravo jer u konačnici ista ne ispunjava uvjete za ostvarivanje predmetnog prava.   

 

14. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

 

15. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).

 

U Rijeci 31. srpnja 2023.

 

                                                                                                                                               Sutkinja                                                                          

                                                                                                                                            Vesna Perić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje osporavane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).