Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
P-4333/2020
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branku Karamanu, u pravnoj stvari
tužitelja pod 1. V. K. A., OIB: …. iz S.,
… i tužiteljice pod 2. D. P., OIB: …. iz S., .., oboje zastupani po punomoćniku M. O.,odvjetniku u S.,
protiv tuženika H. F. d.o.o., OIB: …, S…, ….,
zastupanog po zakonskom zastupniku N. M., a ovaj po punomoćniku B.
B., odvjetniku u S., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane 3.
srpnja 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja M. O., odvjetnika u S., i
zamjenice punomoćnika B. B. A., odvjetnice u Splitu, na ročištu za
objavu održanom 28. srpnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I/ Utvrđuje se potraživanje tužitelja pod 1. V. K.A.i tužiteljice
pod 2. D. P. u iznosu od 3.583,52 euro/27.000,00 kuna s osnova neplaćene
zakupnine sa pripadajućim zateznim kamatama koja na navedeni iznos teku od 31.
kolovoza 2020., s osnova neplaćenog utroška vode u iznosu 29,13 eura/219,50 sa
pripadajućim zateznim kamatama koja na navedeni iznos teku od 22. srpnja 2020. te
63,55 euro/478,80 kuna s osnova neplaćene komunalne naknade sa pripadajućim
zateznim kamatama koja na navedeni iznos teku od 15. rujna 2020., a koje zatezne
kamate teku do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi
koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,
dok se u preostalom dijelu od 42,43 eura/319,70 kuna s osnova neplaćene
komunalne naknade tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan,
II/ Utvrđuje se potraživanje tuženika trgovačkog društva H. F.d.o.o. u iznosu 1.194,51 eura/9.000,00 kuna dok se u preostalom dijelu prigovor radi
prebijanja u iznosu od 1.327,23 euro/10.000,00 kuna odbija kao neosnovan,
III/ Međusobna potraživanja tužitelja pod 1. i 2. i tuženika u točki I i II izreke
prebijaju se do iznosa od 1.194,51 eura/9.000,00 kuna te se nalaže tuženiku
trgovačkom društvu H. F. d.o.o. da u roku od 15 dana isplati tužiteljima
pod. 1. V.K.A. i tužiteljici pod 2. D. P. iznos od 2.481,69
eura/18.698,29 kuna s pripadajućim zateznim kamatama koje na iznos od:
-2.389,01 eura/18.000,00 kuna teku od 31. kolovoza 2020.
-29,13 eura/219,50 kuna od 22. srpnja 2020.
-63,55 euro/478,80 kuna od 15. rujna 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se
određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.
siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem
kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje
glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena
IV/ Odbija se kao tužbeni zahtjev u dijelu u kojem glasi:
Nalaže se tuženiku H. F. d.o.o., OIB: … neka u roku od 15
(petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljima ad.1. i ad.2. iz osnova
dovođenja poslovnog prostora, …., u S., površine 20 m2, u prijašnje
stanje iznos od 5.618,42 eura/42.335,00 kuna sa pripadajućom zakonskom
zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 15. rujna 2020., pa do konačne
isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3
postotna poena.
V/ Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
Obrazloženje
1.U tužbi podnesenoj ovom sudu dana tužitelji navode da su kao zakupodavci
29. listopada 2019,. zaključili ugovor o zakupu poslovnog prostora označenog kao
čest. zgr. 1904 Z.U. 4738 K.O. S., površine 20 m2 na adresi u S.,
…, s tuženikom. Da je zakupnik 30. srpnja 2020. obavijestio zakupodavce kako
jednostrano raskida ugovor o zakupu, ali da je otkazni rok ugovoren u trajanju od 3
mjeseca. Zakupnici su sredinom studenog 2020. predali posjed poslovnog prostora,
ali da im je ostao dužan zakupninu za kolovoz, rujan i listopad u ukupnom iznosu od
3.583,52 euro/27.000,00 kuna, režijske troškove za vodu koje nije podmirivao u
iznosu od 219,50 kuna, kao i komunalnu naknadu u iznosu od 798,00 kuna. Ujedno
se navodi da je zakupnik prilikom ulaska u poslovni prostor izvršio nekakve preinake
na podu i zidovima, na način da ih je obojao i iscrtao raznim uzorcima. Prilikom
predaje prostora u posjed nisu postupili po ugovornoj obvezi i vratili prostor u
prijašnje stanje što je učinio tužitelj o svom trošku u iznosu od 12.000,00 kuna, a
naknadnim podneskom da trošak povrata u prvobitno stanje iznosi 42.335,00 kuna
kao što se navodi u ponudi trgovačkog društva P. d.o.o. broj 1122021LS
od 19. srpnja 2023.
2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu navodeći kako
poslovni prostor nije bio potpuno uređen i pogodan za obavljanje djelatnosti
zakupnika i da su prilikom sklapanja ugovora tužitelji netočno naveli da poslovni
prostor ima potrebne minimalne tehničke uvjete za obavljanje djelatnosti tuženika
zbog čega da isti može već 1. studenog 2019. započeti poslovanje u tom poslovnom
prostoru. Zbog čega su morali ishoditi uporabnu dozvolu potom i minimalne tehnike
uvjete. Naknadno da je tuženik utvrdio da se minimalni tehnički uvjeti odnose na
obavljanje predmetne djelatnosti samo u odnosu 6 m2 površine poslovnog prostora.
Zbog navedenog je tuženik započeo s poslovanjem u poslovnom prostoru 3. siječnja
2020., dakle 2 mjeseca nakon zaključenja ugovora. Ujedno su tužitelji neistinito
predočili zakupniku kako poslovni prostor ima pravo korištenja 12 m2 vanjske
površine dvorišta, ali da su ga susjedni zakupnici odmah upozorili kako nema pravo
korištenja te površine i poslovni prostor zaklonili svojim izlogom čime su zakupniku
nanijeli štetu u vidu nemogućnosti oglašavanja i isticanja proizvoda te marketinškoj
aktivnosti. Tuženik zaključno ističe kako tužitelji nisu predali posjed u stanju
pogodnom za obavljanje djelatnosti što je bila njihova temeljna ugovorna obveze. U
odnosu na točku IV. tužbenog zahtjeva tuženik ističe da je u dogovoru s tužiteljem
izvršio preinake i promjenu podne obloge jer su prijašnje pločice bile derutne i
oštećene, kao i bojanje i stiliziranje zidova i stropova. Ujedno nije bilo nikakvih
zanatsko-građevinskih intervencija.
2.1. Na pripremnom ročištu tuženik je istakao prigovor radi prebijanja u iznosu
od 19.000,00 kuna navodeći kako su tužitelju zadržali u posjedu namještaj tuženika i
ti samostojeći pult vrijednosti 7.000,00 kuna, svjetleću reklamu vrijednosti 3.000,00
kuna, kao i 9.000,00 kuna što predstavlja iznos jedne najamnine.
3. Među strankama je nesporno da je zaključen ugovor o zakupu i da je
tuženik u tom poslovnom prostoru obavljao djelatnost, ali sporno je da je li
zakupodavac predao poslovni prostor u stanju pogodnom za obavljanje djelatnosti,
odnosno da li je tužitelj dužan ishoditi minimalne tehničke uvjete i osigurati korištenje
dvora, da li je tuženik u obvezi podmiriti tužiteljima iznos u vrijednosti tri zakupnine
nakon izjave o raskidu. Ujedno je sporno da li je tuženik predao posjed poslovnog
prostora u istom stanju u kojem ga je zaprimio i da li je zbog toga tužiteljima nastupila
šteta u traženom iznosu od 5.618,42 eura/42.335,00 kuna te da li je tuženik
podmirivao režijske troškove. Radi podnesenog prigovora radi prebijanja potrebno je i
utvrditi da li je tužitelj zadržao jednu mjesečnu najamninu koja je isplaćena prilikom
zaključenja ugovora, kao i namještaj, pult te samostojeće reklame i da li se tim
iznosom prebijaju tražbine tuženika prema tražbini tužitelja.
4. U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o zakupu i
kupoprodaji poslovnoga prostora ("Narodne novine" br. 125/11., 64/15., 112/18.)
Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,
29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), Pravilnik o minimalnim tehničkim i
drugim uvjetima koji se odnose na prodajne objekte, opremu i sredstva u prodajnim
objektima i uvjetima za prodaju robe izvan prodavaonica ("Narodne novine" br.
66/09., 108/09., 8/10., 108/14.)
4.1.Člankom 10. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora propisano
je da ako zakupodavac ne preda zakupniku poslovni prostor u stanju utvrđenom
ugovorom, odnosno ovim Zakonom, zakupnik ima pravo raskinuti ugovor o zakupu, ili
tražiti razmjerno sniženje zakupnine, ili na teret zakupodavca sam dovesti poslovni
prostor u takvo stanje, ako to nije učinio zakupodavac nakon što ga je zakupnik na to
pozvao i ostavio mu za to primjeren rok. Člankom 27. istog Zakona propisano je da
Zakupnik može otkazati ugovor o zakupu poslovnoga prostora u svako doba, bez
obzira na ugovorne ili zakonske odredbe o trajanju zakupa, ako zakupodavac u
primjerenom roku koji mu je zakupnik za to ostavio ne dovede poslovni prostor u stanje u kojemu ga je dužan predati, odnosno održavati.
4.2. Člankom 15. Zakona propisano je da zakupodavac ima pravo raskinuti
ugovor ako zakupnik bez suglasnosti zakupodavca, odnosno unatoč njegovu
protivljenju izvrši preinake ili nastavi s izvođenjem radova te da ima pravo i na
naknadu štete.
4.3. Člankom 4. stavkom 3. Zakona propisano je da Ugovor o zakupu
poslovnoga prostora mora biti sastavljen u pisanom obliku jer je u protivnom prema
stavku 4. istog članka ništetan.
4.3. Člankom 7. Pravilnika o minimalnim tehničkim i drugim uvjetima koji se
odnose na prodajne objekte, opremu i sredstva u prodajnim objektima i uvjetima za
prodaju robe izvan prodavaonica ("Narodne novine" br. 66/09., 108/09., 8/10.,
108/14.) propisani su minimalni tehnički uvjeti koje mora ispuniti prodajni objekt, a
člankom 40. Pravilnika propisano je da trgovačka društva i obrti registrirani za
obavljanje trgovačke djelatnosti kao i osobe iz članka 5. stavka 1. podstavka 1., 2.,
3., 4. i 6. Zakona o trgovini trebaju prije početka rada od mjesno nadležnog ureda
državne uprave u županiji, odnosno gradskog ureda G. Z. nadležnog za
gospodarstvo ishoditi rješenje da prostor i oprema ispunjavaju uvjete propisane ovim
Pravilnikom. Imajući u vidu spomenutu odredbu Pravilnika razvidno je na osoba koja
obavlja djelatnost u poslovnom prostoru ima obvezu ishoditi minimalne tehničke
uvjete za pružanje djelatnosti u tom poslovnom prostoru. Navedeno se potvrđuje i
činjenicom da je u istom poslovnom prostoru moguće pružati i ugostiteljske usluge,
ali pritom je potrebno ishoditi uvjete prema odredbama Pravilnika o razvrstavanju i
minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata iz skupina »Restorani«, »Barovi«,
»Catering objekti« i »Objekti jednostavnih usluga« ("Narodne novine" br. 82/07.,
82/09., 75/12., 69/13., 150/14., 85/15.)
5. Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem ugovora o zakupu poslovnog
prostora zaključenog 29. listopada 2019. između tužitelja kao zakupodavaca i
tuženika kao zakupnika, dodataka tog ugovora od 30. ožujka 2020., izjave o raskidu
ugovora trgovačkog društva H. F. d.o.o. od 30. srpnja 2020. opomene
trgovačkog društva V. I K. d.d. o nepodmirenju dospjelih
računa za razdoblje od studenog 2019. do svibnja 2020., karticu kupaca od 1.
siječnja 2020. do 31. kolovoza 2020. G. S. za poslovni prostor na adresi
… u S., ponude trgovačkog društva P. d.o.o. od 19. srpnja
2021., fotografije poslovnog prostora, uporabne dozvole za građevine izgrađene do
15. veljače 1968. G. S., U. o. z. p. u. i g.broj Klasa : UP/I-361-05/17-30/000043, Ubroj: 2181/01-03-03-04-17-0005 od 2. lipnja
2017., zahtjev trgovačkog društva H. F. D.O.O. za utvrđivanje
minimalnih tehničkih uvjeta od 23. prosinca 2019., rješenje U. d. u. u
S.-d. ž., S. z. g., O. z. g.
poslovni broj Klasa: UP/I-330-04/19-01/00066, Ubroj: 2181-01-01-069-19-3 od 11.
srpnja 2019., R1 računi Z.O.U S.G. brojeva 46-1-2019, od 21. veljače 2020.
39-1-2019 od 13. veljače 2020. za izradu reklama, saslušanjem tužitelja pod 1
V. K. A., tužiteljice pod 2 D. P. i zakonskog zastupnika
tuženika N.M..
6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
7. Sukladno čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o
parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82.,
43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91.,
91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08.,
57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. 80/22., 114/22.), ),
prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu
na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret
inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih
ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće
činjenice.
- ugovor o zakupu zaključen je 29. listopada 2019. kojim je ugovoreno da zakupni odnos počinje od 1. studenog 2019. i da traje pet (godina)
-ugovorena je zakupnina u iznosu od 1.200,00 eura mjesečno,
-tuženik je podneskom od 30. srpnja 2020. izjavio raskid ugovora o zakupu
kojim je ugovoren otkazni rok od 90 dana u kojem je tuženik bio obvezan plaćati
zakupninu koju obvezu nije ispunio,
-ugovorom je utvrđeno da tuženik prima poslovni prostor u uređenom stanju, a
da isključivo u dogovoru s zakupodavcima može dodatno urediti prostor,
-prema ugovoru tužitelj potpisom ugovora zadržavaju jednu mjesečnu
najamninu kao garanciju za nadoknadu štete ili nepodmirena komunalna davanja i
koje su tuženiku dužni vratiti pri isteku ugovora ili sporazumnog raskida ukoliko je sve
podmireno,
-tuženik izjavu o raskidu ugovora o zakupu poslovnog prostora od 30. srpnja
2020. obrazlaže činjenicom kako su prilikom zaključenja ugovora dovedeni u zabludu
jer da im je tužitelj usmeno rekao kako mogu koristiti 12 m2 dvora, a kako im je to
onemogućeno da nisu bili vidljivi od drugih stvari postavljenih od strane korisnika
susjednih prostora ujedno se ističe kako nisu mogli započeti odmah s obavljanjem
poslovanja jer ime je neistinito rečeno da mogu prebaciti minimalne tehničke uvjete s
prijašnjeg korisnika prostora što se odnosilo samo za 6 m2,
-uporabna dozvola za građevinu u kojoj se nalazi poslovni prostor izdana je od
strane G. S., U. o. z. p. u. 2. lipnja 2017., a koje
rješenje je pravomoćno 14. lipnja 2017., a zahtjev za izdavanje minimalnih tehničkih
uvjeta tuženik je podnio 24. prosinca 2019.
-Ugovorom se tuženik obvezao podmirivati sve režijske troškove te je iste bio
u obvezi podmirivati i za vrijeme obustave plaćanja najamnine utvrđene dodatkom
ugovora, iz priloženih saldo kartica vidljivo je da je tuženik nije podmirio troškove
potrošnje vode prema trgovačkom društvu V. I K. d.o.o. u
iznosu od 219,59 kuna i troškove komunalne naknade prema G. S. u iznosu
od 478,80 kuna, na u iznosu od 798,00 kuna kako se traži tužbenim zahtjevom.
8. Uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe i dovodeći u vezu s utvrđenim
nesporno je da tužitelju pripada pravo na zakupninu za vrijeme trajanja otkaznog
roka, odnosno 27.000,00 kuna koliko je traženo tužbenim zahtjevom. Protiveći se
takvim navodima tuženik neosnovano i neutemeljeno ističe kako mu tužitelj nije
predao posjed poslovnog prostora u stanju pogodnom za obavljanje djelatnosti jer da
nije mogao prenijeti minimalne tehničke uvjete s prijašnjeg zakupnika. Iz Pravilnika
nesporno proizlazi da korisnik prostora, odnosno u ovom slučaju zakupnik, podnosi
zahtjev za izdavanje minimalnih tehničkih uvjeta za obavljanje djelatnosti, a ne
vlasnik prostora. Navedeno se potvrđuje i činjenicom što je prijašnji korisnik
poslovnog prostora sam podnio zahtjev za obavljanje djelatnosti kao što to proizlazi
iz rješenja od 11. srpnja 2019.
8.1.Kada tuženik tužitelje drži odgovornim što je započeo s radom tek nakon
dva mjeseca od zaključenja ugovora o zakupu odnosno 3. siječnja 2020. ne uzima u
obzir činjenicu što je zahtjev za izdavanjem minimalnim tehničkih uvjeta podnio 23.
prosinca 2019., odnosno 10 dana prije nego što je započeo s radom, a uporabna
dozvola koja mu je bila potrebna izdana je još u 2017. godini. Iz navedenog se
zaključuje da je spomenuti zahtjev podnio ranije, odnosno po zaključenju ugovora da
bi i ranije započeo s radom, što proizlazi i iz navoda zakonskog zastupnika tuženika
kada navodi da nisu mogli odmah započeti s radom jer su morali ishoditi minimalne
tehničke uvjete. Da je prostor bio pogodan za obavljanje djelatnosti potvrđuje se
činjenicom što je tuženik u roku od 10 dana od podnošenja zahtjeva ishodio
minimalne tehničke uvjete za obavljanje djelatnosti.
8.2.Ujedno su neutemeljeni i ničim potvrđeni navodi tuženika da je ugovor
raskinuo jer da nije mogao koristiti dio dvorišta na način kako mu je to prezentirano
prilikom zaključenja ugovora, odnosno da nije mogao postaviti reklamu u dvorište. S
jedne strane tužitelji se nisu pisanim ugovorom obvezali tuženiku omogućiti
postavljanje reklame u dvorište niti su to bili u mogućnosti jer o postavljanju takvih
reklama odlučuju nadležne službe G. S. kao što to potvrđuje zakonski
zastupnik tuženika kada u iskazu navodi da je dobio prekršaju kaznu od strane
komunalnog redara zbog postavljene reklame.
8.3.Dakle, utvrđeno je da su tužitelji predali tuženiku u posjed poslovni prostor
pogodan za obavljanje djelatnosti trgovine jer je tuženik u roku od 10 dana od
podnesenog zahtjeva ishodio minimalne tehničke uvjete. Tuženik ne osporava kako
tužiteljima nije podmirio tri mjesečne zakupnine prema otkaznom roku što
neutemeljeno obrazlaže činjenicom kako tužitelji nisu ispunili usmeni dio ugovora što
izuzev paušalnih navoda ničim nije dokazao zbog čega je tužbeni zahtjev u tom dijelu
osnovan.
9. U odnosu na podneseni prigovor radi prebijanja iz sadržaja zaključenog
ugovora o zakupu proizlazi da su tužitelji prilikom potpisa ugovora zadržali jednu
mjesečnu zakupninu koja se po proteku ugovora vraća ukoliko nije bilo štete ili
dugova s osnova režijskih troškova. Tužitelji nisu osporili da bi primili jednu
zakupninu unaprijed niti tvrdili da su je vratili tuženiku zbog čega ovaj sud drži da su
tužitelji zadržali tu jednu zakupninu te je povodom podnesenog prigovora odlučeno
kao u izreci presude.
9.1.Tuženik ničim nije dokazao postojanje potraživanja s osnova samostojeće
reklame koje je izrađena za potrebe vlastitog poslovanja i koja na nijedan način ne
koristi vlasnicima prostora te ju je tuženik mogao ponijeti sa sobom prilikom predaje
posjeda, ali to nije učinio. Ujedno je neosnovano potraživanje tuženika s osnova
samostojećeg pulta i namještaja za što tuženik nije dokazao vlasništvo niti vrijednost
istog već protivno tome zakonski zastupnik tuženika prilikom saslušanja u svojstvu
stranke dopušta mogućnost da se taj samostojeći pult već nalazio u poslovnom
prostoru prilikom ulaska u isti.
10. U odnosu na potraživanje tužitelja s osnova režijskih troškova nesporno je
utvrđen dug tuženika s osnova utroška vode u iznosu od 29,13 eura/219,50 kao i
iznos od 63,55 euro/478,80 kuna s osnova neplaćene komunalne naknade kao što
to proizlazi iz kartice kupaca G. S. od 16. rujna 2020. dok je za više zatraženi
iznos od 42,43 eura/319,70 kuna odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan budući
takvo dugovanje ne proizlazi iz priložene poslovne dokumentacije.
11.U odnosu na tužbene navode kako je u prostoru zbog radova tuženika
nastala šteta tužitelji takve tvrdnje nisu dokazali niti u pogledu osnove niti visine. U
tužbi se navodi da je potrebno 12.000,00 kuna kako bi se prostor vratio u ono stanje
u kojem je predan tuženiku prilikom zaključenja ugovora da bi naknadnim
podneskom tužbeni zahtjev u tom dijelu postavili na iznos od 42.335,00 kuna.
Navedeni iznos obrazlažu ponudom trgovačkog društva P.d.o.o. od 19.
srpnja 2021., odnosno 8 mjeseci od podnošenja tužbe. Kako ta ponuda prema
vlastitom kazivanju tužitelja nije realizirana tada svakako tužbeni zahtjev ne može
uključivati i obračunati porez na dodanu vrijednost jer radovi nisu obavljeni. Ponudu
je tužitelj priložio podneskom od 30. srpnja 2021..
11.1.Saslušan u svojstvu stranke tužitelj pod 1. navodi kako tuženik poslovni
prostor nije vratio u prvobitno stanje zbog čega je on zajedno s prijateljima sanirao
prostor, ali da se ne može izjasniti koliki bi bio trošak tog saniranja. Poslovni prostor
je nedugo nakon odlaska tuženika, moguće 6 mjeseci, iznajmio drugom zakupniku
koji je prihvatio prostor u stanju u kojem se nalazio, ali da je za dovođenje poslovnog
prostora u stanje u kojem je predan tuženiku bilo potrebno utrošiti upravo onaj iznos
koji je navede u ponudi trgovačko društva.
11.2.Međutim, priložena ponuda datira od 19. srpnja 2021., a prema kazivanju
tužitelja novi zakupnik ušao je u posjed prostora 6 mjeseci nakon odlaska tuženika,
što bi bilo u svibnju 2021. Uzimajući obzir da je taj novi zakupnik tada preuzeo
prostor i započeo s djelatnosti postavlja se pitanje kada je ponuditelj izvršio pregled
poslovnog prostora radi obavljanja građevinskih radova te potom dao ponudu koja ga
obvezuje 7 dana. Protivno navodima tužitelja dostavljena ponuda ničim ne dokazuje
da je tuženik svojim eventualnim građevinskim radovima prouzročio štetu tužiteljima
u vidu prenamjene prostora. Navedeno ne dokazuju niti fotografije koje su priložene
podnesku od 30. srpnja 2021. iz kojih ujedno nije razvidno kada su niti gdje
sačinjene. Da su kojim slučajem sačinjene u poslovnom prostoru prije i poslije
napuštanja posjeda tuženika, izuzev ocrtanog zida, nije razvidno da li je i u kojem
iznosu tužiteljima u tom slučaju prouzročena šteta.
11.3.S obzirom da tužitelji nisu dokazali da im je nastala šteta u poslovnom
prostoru, odnosno da su imali troškove radi povrata u prvobitno stanje niti koliki bi to
bili troškovi odlučeno je kao u točki IV. izreke presude.
12. Obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim
dijelovima, sud je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove temeljem članka
154. stavka 4. Zakona o parničnom postupku. Naime, tužitelji su u osnovi s tužbenim
zahtjevom uspjeli 75% jer im je prihvaćen tužbeni zahtjev s osnova neplaćenih
zakupnina, utroška vode te dio zahtjeva s osnova neplaćene komunalne naknade
dok im je odbijen tužbeni zahtjev radi isplate s osnova troškova dovođenja poslovnog
prostora u prvobitno stanje. U pogledu visine tužiteljima je od ukupno zatraženih
9.337,05 eura prihvaćeno 2.481,69 eura, dakle uspjeh u pogledu visine je 27%. Kada
se zbroji uspjeh u pogledu osnove i visine stranke su u parnici uspjele u približno
jednakim dijelovima zbog čega je odlučeno kao pod točkom V. izreke presude.
U Splitu, 28. srpnja 2023.
S U D A C Branko Karaman, v.r.
