1

Poslovni broj: 31 Gž-3415/2022-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-3415/2022-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja B. d.o.o., R., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. C., odvjetniku u R. i prvoprotustranke V. D., Z., …, OIB: …, drugoprotustranke I. M.1 iz Z., …, OIB: … i trećeprotustranke I. M.2 iz Z., …, OIB: …, svi zastupani po punomoćniku D. J., odvjetnik u R., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju poslovni broj R1-65/2018-41 od 3. svibnja 2022. godine, dana 28. srpnja 2023. godine

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba predlagatelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju poslovni broj R1-65/2018-41 od 3. svibnja 2022. godine.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnine k.č.br. 2595 kuća 106m2 i dvor 289m2, zk.ul.1273 k.o. M. L.-g. između predlagatelja B. d.o.o., R., …, OIB: … upisanog kao suvlasnika u 7/8 dijela, te protustranaka V. D., Z., …, OIB: …, I. M.1 iz Z., … (u zemljišnoj knjizi upisan sa adresom Z., …), OIB: … i I. M.2 iz Z., … (u zemljišnoj knjizi upisana sa adresom Z., …), OIB: … u po 1/24 dijela i to uspostavom etažnog vlasništva sukladno varijanti 2 vještačkog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka građevinske struke C. B. ing.arh. od … 2021., prema kojoj protustrankama ima pripasti izuzeti prostor kuhinje površine 23.07m2 u prizemlju zgrade, dok preostali dio zgrade ima pripasti predlagatelju."

2. Protiv ovog rješenja žali se predlagatelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nakon što je provedeno građevinsko vještačenje prvostupanjski sud utvrđuje da iz mišljenja vještaka proizlazi da je prema prvoj varijanti moguće kao samostalnu uporabnu cjelinu izdvojiti nekadašnju prostoriju kuhinje neto korisne površine 35,31m2, navedena prostorija da ima zaseban ulaz, ima dovod instalacija vode i struje u prostoru i da je moguće u istoj formirati funkcionalne stambene prostore za kuhanje, spavanje i higijenu. Uzimajući u obzir suvlasničke dijelove učešće u vlasništvu protustranaka da iznosi ukupno 23,07m2 i u tom slučaju da bi se razlika od 12,24m2 trebala isplatiti u novcu prema procjeni tržišne vrijednosti vještaka, to bi iznosilo 89.045,02 kn za varijantu da je cijela nekretnina legalna ili 87.254,68 kn za varijantu nelegalno izgrađenih vanjskih sanitarija, dok bi prema varijanti 2 u samostalnu uporabnu cjelinu bio izuzet prostor kuhinje u površini od 23,07m2, sukladno kojoj varijanti bi razlika površine kuhinje od 12,24m2 ostala u korpusu osnovne građevine, a sve prikazano na nacrtu nalaza i mišljenja vještaka.

5. Prihvaćajući drugu varijantu iz mišljenja vještaka prvostupanjski sud temeljem čl. 50. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP) odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

6. Ova odluka suda prvog stupnja je pravilna.

7. Na navode žalbe žalitelju valja ukazati na odluku VSRH poslovni broj Rev-3354/2019-2 od 25. veljače 2020. godine u kojoj je, a pozivom na raniju praksu toga suda, zauzeto pravno shvaćanje da odredbom čl. 53. ZVDSP propisano je – ako suvlasnici suglasno odluče da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnog dijela suvlasničke nekretnine (uspostavu etažnog vlasništva), uzima se da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća, pa se na odgovarajući način i na nju primjenjuju pravila o razvrgnuću. U slučaju da nije bilo sporazuma između stranaka o uspostavi etažnog vlasništva na predmetnim nekretninama, nepostojanje takvog sporazuma prema shvaćanju tog suda ne predstavlja zapreku da se suvlasnička zajednica stranaka na predmetnim nekretninama razvrgne uspostavom etažnog vlasništva. Pritom se sud poziva na odredbu čl. 71. st. 1. ZVDSP prema kojoj vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine uspostavit će se na određenom suvlasničkom dijelu, ako to zahtijeva suvlasnik te nekretnine koji ima barem odgovarajući suvlasnički dio, te ako su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

8. Vezano uz žalbene navode koji se odnose na pogrešnu primjenu odredbe čl. 67. st. 3. do 6. ZVDSP žalitelju valja reći da nakon što je vještak građevinske struke dao svoj nalaz i mišljenje žalitelj je njemu prigovorio u dijelu iz kojeg proizlazi da je moguća etažna dioba obzirom da je smatrao da nije moguća po pravilima građevinske struke s tim da žalitelj nije tražio dodatno saslušanje vještaka niti je predlagao novo vještačenje.

9. Međutim, iz mišljenja vještaka jasno proizlazi da je moguće prostor kuhinje u površini od 23,07 m2 izuzeti kao samostalnu uporabnu cjelinu obzirom da ta prostorija ima zaseban ulaz, ima dovod instalacije vode i struje u prostoru te je u takvom prostoru moguće formirati funkcionalni stambeni prostor, s tim da razlika površine kuhinje od 12,24 m2 ostaje u korpusu osnovne građevine na način kako je to prikazano u nacrtu vještaka.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se radi o stambenoj zgradi koja se sastoji od prizemlja u kojem se nalazi i predmetna kuhinja, prvog kata i potkrovlja, da je predmetna zgrada napuštena i devastirana te je nekada u njoj bila gostionica kao što i proizlazi glede označavanja namjene pojedinih prostorija da bi to bio jedini prostor koji se je koristio kao kuhinja.

11. Ukoliko bi se i smatralo u smislu odredbe čl. 67. st. 5. ZVDSP da kuhinja predstavlja dio nekretnine koji služi kao zajednički odnosno čija se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenog posebnog dijela valja reći da iz prihvaćene varijante dva mišljenja vještaka proizlazi da od kuhinje preostaje još 12,24 m2 u korpusu osnovne građevine a što pripada predlagatelju, kao što i valja reći da nema nikakve prepreke da predlagatelj koji sudjeluje u vlasništvu nekretnine sa 7/8 dijelova, odnosno 161,47 m2, a ukoliko mu preostali dio kuhinje nije odgovarajući, formira prostor kuhinje u nekom drugom dijelu građevine koji je njemu pripao (sve to imajući u vidu da je nekretnina zapuštena i derutna te da prije postojeća gostionica više nije u funkciji).

12. Pritom, nije bezrazložno napomenuti i to da iz navoda protustranaka na ročištu održanom 1. ožujka 2022. godine, a koje navode predlagatelj nije osporio, proizlazi da su oni ponudili predlagatelju da kupe njegov suvlasnički dio prema cijeni utvrđenoj od strane vještaka te da se predlagatelj, iako smatra da razvrgnuće suvlasničke zajednice treba biti civilnim razvrgnućem, na taj prijedlog se nije očitovao.

13. Zbog navedenog, a kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 50. ZVDSP, to je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 28. srpnja 2023. godine

     Sudac:

Marijan Vugić, v.r.