1              Poslovni broj: II Kž-314/2023-5

Poslovni broj: II Kž-314/2023-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. J., zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kv I-27/2023. od 5. srpnja 2023., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 27. srpnja 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog V. J. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kv I-27/2023. od 5. srpnja 2023., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv V. J. zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u svezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi V. J. osobno i po branitelju, odvjetniku J. M., ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijano rješenje preinači na način da se ukine istražni zatvor protiv optuženika, podredno da se rješenje ukine i predmet vrati na ponovno postupak. S obzirom da se obje žalbe međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba optuženika.

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog V. J. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj kada navodi da pobijana odluka nema jasnih, razumljivih, odnosno nikakvih razloga.

6. Prvenstveno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da osnovana sumnja da je optuženi V. J. počinio inkriminirano mu kazneno djelo proizlazi iz potvrđene optužnice. Suprotno stavu žalitelja, u pravu je prvostupanjski sud da je za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti, a koji proizlazi upravo iz potvrđene optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji i koji su navedeni i obrazloženi u toj optužnici. Slijedom navedenog neosnovani su žalbeni navodi optuženika kojima on postojanje te osnovane sumnje osporava.

7. Nadalje, postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja sličnog kaznenog djela, kao posebne pretpostavke, prvostupanjski sud temelji na okolnostima koje je pravilno utvrdio, a potom ih i cjelovito iznio u pobijanom rješenju. Naime, optuženik je ranije osuđivana osoba, kako kazneno tako, i prekršajno, a iz koje okolnosti je razvidno kako njegovo ponašanje nije usklađeno sa uobičajenim normama. Kada se tome pridoda rezultat psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da se radi o osobi optuženika koja je višegodišnji konzument kokaina, s prisutnom emocionalnom nestabilnošću, manjkom empatije i impulzivnošću, sniženog praga tolerancije na frustracije, a što se sve može podvesti pod dijagnozu asocijalnog poremećaja ličnosti, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kod ovog optuženika postoji konkretna i predvidiva opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih, istovrsnih ili težih kaznenih djela.

8. U odnosu na žalbeni navod da se predmetno produljenje istražnog zatvora temelji prije svega na ranijim presudama optuženika, treba odgovoriti da prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika sud daje značaj svakoj pojedinoj okolnosti koja govori u smjeru egzistencije takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

9. Protivno žalbenim navodima optuženika, koje potkrepljuje praksom Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora, u raspravnom stadiju postupka, razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

10. Nije u pravu žalitelj niti kada upire na povredu načela razmjernosti, navodeći da se istražni zatvor pretvorio u izdržavanje kazne zatvora, jer drugostupanjski sud utvrđuje da predmetnim produljenjem mjere istražnog zatvora nije došlo do povrede načela razmjernosti te da je sukladno članku 122. stavka 2. ZKP/08. prvostupanjski sud vodio računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela i kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti ni iscrpljivanje rokova trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

11. Pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju isticanjem osobnih i obiteljskih prilika optuženika jer te okolnosti ne umanjuju opasnost od ponavljanja kaznenog djela.

12. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji može otkloniti jedino primjenom mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te da se ista svrha ne bi mogla postići primjenom mjera opreza, kako to sugerira žalitelj.

13. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 27. srpnja 2023.