Poslovni broj: II Kž-309/2023-5

Poslovni broj: II Kž-309/2023-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. O., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 1. točaka 1. i 2. u svezi članka 153. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, broj Kv I-16/2023-6 (K-13/2023.) od 21. lipnja 2023., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 27. srpnja 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog V. O. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, broj Kv I-16/2023-6 (K-13/2023.) od 21. lipnja 2023., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO-7/2023. od 4. travnja 2023., potvrđene rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-5/2023-18 od 10. svibnja 2023., protiv optuženog V. O. zbog dva kaznena djela protiv spolne slobode, teškog kaznenog djela protiv spolne slobode opisanog u članku 154. stavku 1. točkama 1. i 2. u svezi članka 153. stavka 1. KZ/11., a kažnjivog po članku 154. stavku 1. KZ/11. i teškog kaznenog djela protiv spolne slobode opisanog u članku 154. stavak 2. u svezi stavka 1. točaka 1. i 2. i članku 153. stavku 2. u svezi stavka 1. KZ/11., a kažnjivog po članku 154. stavak 2. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.- Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 11. siječnja 2023. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi V. O. po branitelju odvjetniku S. M., ne navodeći zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom da se istražni zatvor određen protiv optuženika ukine i zamijeni nekom od mjera opreza propisanih odredbom članka 98. stavak 2. ZKP/08.

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog V. O. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

6. Postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji, a na koje se prvostupanjski sud pravilno pozvao u pobijanom rješenju, poštujući na taj način odredbu članka 124. stavka 3. ZKP/08., pa je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ostvaren dostatan stupanj osnovane sumnje da bi optuženik počinio predmetna kaznena djela, a koji stupanj sumnje je potreban za produljenje istražnog zatvora. U odnosu na okolnosti koje žalitelj iznosi u žalbi, vezano za njegovo viđenje do sada provedenih dokaza o kojima ovisi osnovana sumnja, skreće se pozornost žalitelju da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora, nije ovlašten ocjenjivati dokaze, već je ocjena dokaza u nadležnosti raspravnog vijeća koje će odluku o krivnji optuženika i stupnju njegove krivnje, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti tek na završetku dokaznog postupka.

7. Nadalje, optuženi V. O. ponovno osporava zakonitost pobijanog rješenja smatrajući da je došlo do povrede pretpostavke nedužnosti. Povrede su obrazložene ponovljenim navodima da sud produljenjem istražnog zatvora "sugerira sudsku odluku o krivnji i kazni", slijedom čega se, prema žalbi, vrijeđa pretpostavka nedužnosti. Međutim, suprotno ovim navodima, nije došlo do povrede na koju se žalba poziva budući da je u pobijanom rješenju u odnosu na teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točaka 1. i 2. u svezi članka 153. stavka 1. KZ/11. i teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. u svezi stavka 1. točaka 1. i 2. i članka 153. stavku 2. u svezi stavka 1. KZ/11., navedeno da je u tijeku kazneni postupak na temelju potvrđene optužnice, kao i da za navedena kaznena djela postoji osnovana sumnja da su počinjena od strane optuženog V. O. i to upravo na štetu žrtve K. O.. Prema tome, u pobijanom rješenju je izričito i jasno istaknuto da vođenje kaznenog postupka podrazumijeva osnovanu sumnju, a ne krivnju optuženika kako to žalba sugerira pa stoga nije moglo doći do povrede pretpostavke nedužnosti.

8. Nasuprot daljnjim žalbenim prigovorima, postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela prvostupanjski sud pravilno utvrđuje u načinu i okolnostima počinjenja teških kaznenih djela protiv spolne slobode za koja je optuženik prema potvrđenoj optužnici osnovano sumnjiv. Naime, isti se tereti da je na štetu žrtve K. O., koja je uz to njegova kćerka, koja je nedovoljno duševno razvijena i ima oštećenja funkcionalnih sposobnosti, dakle prema bliskoj osobi i prema žrtvi posebno ranjivoj zbog duševne smetnje, počinio čak dva teška kaznena djela protiv spolne slobode, a na način kako to proizlazi iz činjeničnog opisa optužnice. Uz izložene okolnosti, sud prvog stupnja je pravilno uzeo u obzir raniju osuđivanost optuženika, i to zbog istog kaznenog djela iz članka 154. stavak 1. točaka 1. i 2. u svezi članka 152. stavak 1. KZ/11., počinjenog na štetu iste žrtve, njegove kćerke K. O., osuđenog pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj Ksm-54/2013. od 11. ožujka 2014., te je pravomoćno osuđen i zbog kazenog djela iz članka 177. stavak 1. KZ/11. presudom Općinskog suda u Osijeku broj Ksm-200/2013. od 17. ožujka 2016. Ove okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o postojanju opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP708.

9. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Ista svrha, protivno žalbenim navodima optuženika, ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od mjera opreza predviđenih odredbama ZKP/08.

10. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju ponovljenim tvrdnjama žalitelja da je "žrtva K. O. izdvojena iz obitelji pa da ne egzistira zaključak suda o postojanju posebnih uvjeta koji opravdavaju produljenje istražnog zatvora", kao i isticanjem egzistencijskih prilika optuženog V. O. i njegove obitelji jer navedene okolnosti ne isključuju niti umanjuju postojeću opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika.

11. Također, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika jer pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika te je produljenje istražnog zatvora, razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

12. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 27. srpnja 2023.