- 1 -              Rev 213/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 213/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. D., OIB ..., iz K. S., zastupanog po punomoćnici T. D. K., odvjetnici u S., protiv tuženice A. D., OIB ..., iz K. S., zastupane po punomoćniku B. B., odvjetniku u S., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-760/2020-2 od 7. rujna 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2760/2016 od 24. svibnja 2019., u sjednici održanoj 26. srpnja 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se ukida presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-760/2020-2 od 7. rujna 2021. i vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je pod točkom I. izreke tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem Općinskoga suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovr-5776/11 od dana 26. listopada 2011. godine protiv ovršenika (tužitelja) A. D., radi ispražnjenja i predaje u posjed nekretnine čest. zem. 1588/11, K.O. K. S., anagrafske oznake K. S., ..., ovrhovoditeljici A. D. (tuženici), te je pod točkom II. izreke naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.250,00 kuna sa zateznom kamatom.

 

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (toč. I izreke) i naloženo tužitelju naknaditi trošak žalbenog postupka tuženici, dok je tužitelj odbijen sa zahtjev za naknadu trošak uključujući i trošak žalbenog postupka (toč. II.izreke).

 

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-312/2022-2 od 27. rujna 2022. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije u ovom postupku zbog pravnog pitanja:

 

„Je li osnovan zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom (kojom ovrhom se traži iseljenje tužitelja iz vlastite nekretnine) u situaciji kada je tužitelj upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine i to na temelju pravomoćne presude, koja je donijeta nakon presude na temelju koje je pokrenut ovršni postupak radi ispražnjenja tužitelja i predaje u posjed, a čime se dira i u pravo na dom tužitelja?“.

 

4. Po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu i potvrdi prvostupanjsku presudu uz naknadu parničnog troška, podredno da ukine drugostupanjsku presudu i vrati na ponovno odlučivanje.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-5776/11 od 26. listopada 2011. radi ispražnjenja i predaje u posjed nekretnine čest. zem. 1588/11 k.o. K. S.

 

9. Prvostupanjski sud, polazeći od utvrđenja:

 

- da je presudom zbog izostanka Općinskoga suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Lukšiću broj P-180/99 od 22. rujna 1993. A. D. kao tužiteljica utvrđena isključivom vlasnicom za cijelo nekretnine označene kao čest. zem. 1588/11 k.o. K. S.,

- da je presudom zbog izostanka i rješenja Općinskoga suda u Kaštel Lukšiću br. P-217/06 od 22. studenoga 2007. A. D. kao tuženik obvezan A. D. kao tužiteljici predati u posjed čitavu kuću s dvorištem sagrađene na čest. zem. 1588/11 k.o. K. S., anagrafske oznake K. S., ..., slobodne od osoba i stvari, a temeljem koje ovršne isprave je doneseno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-5776/11 od 26. listopada 2011.

- da je rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Lukšiću br. Z-1802/11 od 10. rujna 2011. na temelju rješenja Županijskog suda u Splitu br. Gžx-1014/11 od 4. kolovoza 2011. dopuštena uknjižba prava vlasništva u zk ulošku broj 1844 k.o. K. S. na nekretnini D. A. ž. M., koja se sastoji od katastarske čestice čkbr. 1588/11, kuća površine 136 m2, dvor površine 433 m2, u korist D. A. ž. M. za ½ dijela i D. A. S. za ½ dijela,

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Lukšiću br. P-1074/09 od 18. srpnja 2012 utvrđeno je da je tužitelj naspram tuženice utvrđen vlasnikom čest. zem. 1588/11, zu 1844 k.o. K. S.,

zaključio je da je isprava na kojoj se temelji ovršna isprava izmijenjena i prije pokretanja ovršnog postupka izmijenjeno činjenično stanje na kojem se temelji zahtjev tužene kao ovrhovoditeljice, jer je ovršenik (tužitelj) ponovno upisan kao suvlasnik čest. zem. 1588/11 k.o. K. S., a što tužitelj nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe ovršna odluka jer je isti bio pravomoćno okončan, da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao uspješno istaknuti u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava i da je tražbina onemogućena zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe ova odluka, pa je tako, smatrajući da su zbog toga ispunjeni razlozi za nedopuštenost ovrhe, prihvatio tužbeni zahtjev.

 

10. Drugostupanjski sud je smatrao pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da su ostvareni uvjeti za proglašenje ovrhe nedopuštenom. To iz razloga što je tužitelj u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava bio u mogućnosti nasuprot zahtjevu tužiteljice A. D. kao upisane zemljišnoknjižne vlasnice za cijelo, za predaju i ispražnjenje nekretnine, istaknuti razloge zbog kojih smatra da je pogrešno brisan kao vlasnik iz zemljišnih knjiga za suvlasnički dio od 1/2, odnosno da mu pripada vlasništvo određenog fizičkog dijela predmetne nekretnine, pa da činjenica naknadne izmjene zemljišnoknjižnog upisa i činjenice koje se odnose na utvrđenje stjecanje vlasništva fizičkog dijela nekretnine, nemaju značaj činjenica iz čl. 46. st. 1. toč. 9. i 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 22/99, 42/00, 173/03, 88/05, 139/10, 150/11, 154/11, 12/12, 70/12, 80/12) koje bi kao takve bile od utjecaja na dopuštenost ovrhe u ovom postupku.

 

11. Međutim, tužitelj se u tužbi pozivao na to da ga se iseljava iz vlastite nekretnine koje je i vlasnik i posjednik, čime se pozivao na pravo poštivanja njegovog doma iz čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ broj - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06), što drugostupanjski sud nije imao u vidu donoseći odluku kojom je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev.

 

12. Pravomoćnom presudom donesenom nakon presude na temelju koje je pokrenut ovršni postupak tužitelj je utvrđen vlasnikom i upisan je u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine iz koje se traži iseljenje tužitelja ovrhom. Radi ocjene postojanja pravedne ravnoteže između suprotstavljenog interesa tuženice u ostvarenju prava iz pravomoćne presude u postupku ovrhe radi ispražnjenja i predaje u posjed nekretnine i prava tužitelja na dom koji je upisan i kao vlasnik te nekretnine, prije donošenja odluke o zahtjevu za proglašenje ovrhe nedopuštenom trebalo je provesti test razmjernosti prevladava li u konkretnom slučaju pravo na zaštitu prava na dom tužitelja a koji je i vlasnik nekretnine u odnosu na pravo tuženice na ostvarivanje njenog prava iz pravomoćne presude na temelju koje je pokrenut ovršni postupak. To bi ujedno i bio odgovor na postavljeno pitanje.

 

13. U konkretnom slučaju, a s obzirom da drugostupanjski sud nije proveo test razmjernosti, došlo je do pogrešne primjene materijalnog prava. Budući da nisu raspravljene sve odlučne činjenice te nema mjesta preinaci presude valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

 

14. Kako odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (čl. 164. st. 4. ZPP).

 

15. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 26. srpnja 2023.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

              Željko Šarić, v.r.