1

                                                        Poslovni broj: Gž-23/2022-2

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

             

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đorđa Benussi kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J S iz R,  OIB: …, koju zastupa punomoćnik N K, odvjetnik u R, protiv tuženika A b d.d., Z, OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik H M, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog  suda u Rijeci poslovni broj P-3290/2019-20 od 29. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 26. srpnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3290/2019-20 od 29. rujna 2021. u pobijanom dijelu – točkama I., II., III., IV. i VI. se potvrđuje.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika da mu se naknade troškovi žalbe.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

"I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržane u čl. 4. stavku 3. Ugovora o kreditu broj .. od 22. svibnja 2006. godine, sklopljen sa H A-A B d.d., sada A B d.d., Z, OIB:.., solemniziran kod javnog bilježnika D P iz R pod posl.br. OU-732/06, a koja glasi: „Kredit se otplaćuje u 84 (osamdesetčetiri) mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 264,58 CHF (dvjestošezdesetčetiri švicarska franka i 58/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF H A-A-B d.d. na dan plaćanja. (...)“

 

II. Nalaže se tuženiku A b d.d., Z, OIB:…, da tužitelju J S,  M, V, OIB:..., isplati iznos od 14.583,99 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

 

- na iznos od 25,51 kn od 31.12.2008.g.,

- na iznos od 41,68 kn od 31.01.2009.g.,

- na iznos od 57,15 kn od 28.02.2009.g.,

- na iznos od 28,89 kn od 31.03.2009.g.,

- na iznos od 16,59 kn od 30.04.2009.g.,

- na iznos od 11,23 kn od 31.05.2009.g.,

- na iznos od 6,56 kn od 30.06.2009.g.,

- na iznos od 5,06 kn od 31.07.2009.g.,

- na iznos od 15,04 kn od 31.08.2009.g.,

- na iznos od 7,84 kn od 30.09.2009.g.,

- na iznos od 8,10 kn od 31.10.2009.g.,

- na iznos od 13,70 kn od 30.11.2009.g.,

- na iznos od 40,20 kn od 31.12.2009.g.,

- na iznos od 58,24 kn od 31.01.2010.g.,

- na iznos od 54,46 kn od 28.02.2010.g.,

- na iznos od 83,15 kn od 31.03.2010.g.,

- na iznos od 97,54 kn od 30.04.2010.g.,

- na iznos od 134,17 kn od 31.05.2010.g.,

- na iznos od 130,45 kn od 30.06.2010.g.,

- na iznos od 231,96 kn od 31.07.2010.g.,

- na iznos od 192,87 kn od 31.08.2010.g.,

- na iznos od 195,26 kn od 30.09.2010.g.,

- na iznos od 201,63 kn od 31.10.2010.g.,

- na iznos od 247,47 kn od 30.11.2010.g.,

- na iznos od 317,66 kn od 31.12.2010.g.,

- na iznos od 244,89 kn od 31.01.2011.g.,

- na iznos od 270,47 kn od 28.02.2011.g.,

- na iznos od 247,91 kn od 31.03.2011.g.,

- na iznos od 305,72 kn od 30.04.2011.g.,

- na iznos od 363,59 kn od 31.05.2011.g.,

- na iznos od 421,65 kn od 30.06.2011.g.,

- na iznos od 632,29 kn od 31.07.2011.g.,

- na iznos od 411,94 kn od 31.08.2011.g.,

- na iznos od 377,88 kn od 30.09.2011.g.,

- na iznos od 381,10 kn od 31.10.2011.g.,

- na iznos od 396,98 kn od 30.11.2011.g.,

- na iznos od 424,72 kn od 31.12.2011.g.,

- na iznos od 449,41 kn od 31.01.2012.g.,

- na iznos od 455,83 kn od 29.02.2012.g.,

- na iznos od 444,60 kn od 31.03.2012.g.,

- na iznos od 458,32 kn od 30.04.2012.g.,

- na iznos od 468,85 kn od 31.05.2012.g.,

- na iznos od 460,87 kn od 30.06.2012.g.,

- na iznos od 467,72 kn od 31.07.2012.g.,

- na iznos od 462,64 kn od 31.08.2012.g.,

- na iznos od 447,61 kn od 30.09.2012.g.,

- na iznos od 476,70 kn od 31.10.2012.g.,

- na iznos od 473,69 kn od 30.11.2012.g.,

- na iznos od 446,06 kn od 31.12.2012.g.,

- na iznos od 475,57 kn od 31.01.2013.g.,

- na iznos od 479,54 kn od 28.02.2013.g.,

- na iznos od 491,17 kn od 31.03.2013.g.,

- na iznos od 482,16 kn od 30.04.2013.g.,

- na iznos od 441,70 kn od 31.05.2013.g.,

 

od 31.12.2008. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja vrijedi zadnjeg dana polugodišta koje prethodi polugodištu za koje se određuje stopa uvećanoj za pet postotnih poena računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.07.2015. godine, te od 01.08.2015. godine pa nadalje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za tri postotna poena, do konačne isplate.

 

III. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba sadržana u članku 6. stavku 1. i 2. Ugovora o kreditu broj … od 22. svibnja 2006. godine, sklopljen sa H A-A B d.d., sada A B d.d., Z, OIB:…, solemniziran kod javnog bilježnika D P iz R pod posl.br. OU-732/06, a koja glasi: „Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama H A-A-B d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.“

 

IV. Nalaže se tuženiku A b d.d., Z, OIB:…, da tužitelju J S, M, OIB:.., isplati iznos od 4.185,45 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

 

- na iznos od 20,08 kn od 30.09.2007.g.,

- na iznos od 20,04 kn od 31.10.2007.g.,

- na iznos od 19,93 kn od 30.11.2007.g.,

- na iznos od 19,90 kn od 31.12.2007.g.,

- na iznos od 19,86 kn od 31.01.2008.g.,

- na iznos od 19,99 kn od 29.02.2008.g.,

- na iznos od 69,75 kn od 31.03.2008.g.,

- na iznos od 67,03 kn od 30.04.2008.g.,

- na iznos od 66,53 kn od 31.05.2008.g.,

- na iznos od 65,94 kn od 30.06.2008.g.,

- na iznos od 64,10 kn od 31.07.2008.g.,

- na iznos od 63,81 kn od 31.08.2008.g.,

- na iznos od 64,90 kn od 30.09.2008.g.,

- na iznos od 66,26 kn od 31.10.2008.g.,

- na iznos od 64,41 kn od 30.11.2008.g.,

- na iznos od 81,94 kn od 31.12.2008.g.,

- na iznos od 81,84 kn od 31.01.2009.g.,

- na iznos od 81,66 kn od 28.02.2009.g.,

- na iznos od 78,45 kn od 31.03.2009.g.,

- na iznos od 101,48 kn od 30.04.2009.g.,

- na iznos od 99,36 kn od 31.05.2009.g.,

- na iznos od 97,22 kn od 30.06.2009.g.,

- na iznos od 95,42 kn od 31.07.2009.g.,

- na iznos od 94,52 kn od 31.08.2009.g.,

- na iznos od 92,21 kn od 30.09.2009.g.,

- na iznos od 90,46 kn od 31.10.2009.g.,

- na iznos od 89,18 kn od 30.11.2009.g.,

- na iznos od 89,35 kn od 31.12.2009.g.,

- na iznos od 88,82 kn od 31.01.2010.g.,

- na iznos od 86,72 kn od 28.02.2010.g.,

- na iznos od 86,82 kn od 31.03.2010.g.,

- na iznos od 85,89 kn od 30.04.2010.g.,

- na iznos od 86,31 kn od 31.05.2010.g.,

- na iznos od 83,97 kn od 30.06.2010.g.,

- na iznos od 88,33 kn od 31.07.2010.g.,

- na iznos od 83,68 kn od 31.08.2010.g.,

- na iznos od 81,60 kn od 30.09.2010.g.,

- na iznos od 79,75 kn od 31.10.2010.g.,

- na iznos od 80,12 kn od 30.11.2010.g.,

- na iznos od 81,62 kn od 31.12.2010.g.,

- na iznos od 75,28 kn od 31.01.2011.g.,

- na iznos od 74,20 kn od 28.02.2011.g.,

- na iznos od 70,60 kn od 31.03.2011.g.,

- na iznos od 70,99 kn od 30.04.2011.g.,

- na iznos od 71,13 kn od 31.05.2011.g.,

- na iznos od 71,01 kn od 30.06.2011.g.,

- na iznos od 77,19 kn od 31.07.2011.g.,

- na iznos od 65,07 kn od 31.08.2011.g.,

- na iznos od 60,94 kn od 30.09.2011.g.,

- na iznos od 58,33 kn od 31.10.2011.g.,

- na iznos od 56,17 kn od 30.11.2011.g.,

- na iznos od 54,23 kn od 31.12.2011.g.,

- na iznos od 52,17 kn od 31.01.2012.g.,

- na iznos od 49,43 kn od 29.02.2012.g.,

- na iznos od 46,17 kn od 31.03.2012.g.,

- na iznos od 43,50 kn od 30.04.2012.g.,

- na iznos od 40,78 kn od 31.05.2012.g.,

- na iznos od 37,61 kn od 30.06.2012.g.,

- na iznos od 34,67 kn od 31.07.2012.g.,

- na iznos od 31,55 kn od 31.08.2012.g.,

- na iznos od 28,23 kn od 30.09.2012.g.,

- na iznos od 25,59 kn od 31.10.2012.g.,

- na iznos od 22,42 kn od 30.11.2012.g.,

- na iznos od 18,94 kn od 31.12.2012.g.,

- na iznos od 16,12 kn od 31.01.2013.g.,

- na iznos od 12,95 kn od 28.02.2013.g.,

- na iznos od 9,82 kn od 31.03.2013.g.,

- na iznos od 6,51 kn od 30.04.2013.g.,

- na iznos od 4,60 kn od 31.05.2013.g.,

 

po stopi od 15% godišnje računajući od 30.09.2007. godine do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% računajući od 01. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2008., od 01. srpnja 2008. prema eskontnoj stopi HNB-a koja vrijedi zadnjeg dana polugodišta koje prethodi polugodištu za koje se određuje stopa uvećanoj za pet postotnih poena računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.07.2015. godine, te od 01.08.2015. godine pa nadalje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za tri postotna poena, do konačne isplate.

 

V. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba sadržana u članku 17. stavku 3. Ugovora o kreditu broj … od od 22. svibnja 2006. godine, sklopljen sa H A-A B d.d., sada A B d.d., Z, OIB:.., solemniziran kod javnog bilježnika D P iz R pod posl.br. OU-…, a koja glasi: „Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita i Fiducijarni dužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe Općih poslovnih uvjeta H A-A-B d.d., odredbe i tarife Odluke o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao i Odluku o kamatnim stopama H A-A-B d.d., te druge opće akte H A-A-B d.d., sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbine Banke iz ovog Ugovora.“

 

VI. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 9.200,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. rujna 2021.god. pa do isplate u skladu s odredbom članka 29 st 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 78/15), sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

 

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom, ovu presudu pobija tuženik u dijelu u kojem nije uspio u sporu, točkama I., II., III., IV. i VI., zbog razloga određenih člankom 354. stavak 1. i 2. točke 6., 11., 12. i 13. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i obveže tužitelja tuženiku naknaditi troškove postupka, podredno predlaže vratiti predmet na ponovno odlučivanje. Popisuje trošak žalbe.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora, u pobijanom dijelu, utvrđenje je ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu kojeg su parnične stranke zaključile 22. svibnja 2006. (dalje: Ugovor) kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te valutna klauzula vezana za švicarski franak (CHF), te restitucijski zahtjev u pogledu više plaćenog na temelju tih ništetnih odredbi Ugovora sa zateznom kamatom od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do isplate.

 

6. Nesporno je bilo da je tuženik s tužiteljicom sklopio Ugovor kojim je tužiteljici stavljena na raspolaganje kunska protuvrijednost svote od 18.565,00 CHF uz početnu redovnu kamatnu stopu od 5,25% godišnje, promjenjivu u skladu s odlukama tuženika, s rokom otplate od 84 mjesečna anuiteta, te da je tijekom otplate kredita više puta došlo do povećanja kamatne stope.

 

6.1. Tužitelj se u tužbi pozivao na presude donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava potrošača, a koji postupak je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. br. P-1401/12.

 

7. Prvostupanjski je sud ocjenu valjanosti spornih ugovornih odredbi donio primjenom Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 - dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora

 

7.1. Tako je naveo da je odredbom članka 81. ZZP/03 propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, da je trgovac, ako tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan to dokazati, da će se, prema članku 83. ZZP/03, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor, da prema članku 84. ZZP/03, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, da je, prema članku 87. ZZP/03, nepoštena ugovorna odredba ništava, a ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

 

8. Prvostupanjski je sud utvrdio da je predmetni Ugovor standardni ugovor o kreditu, te da se prije sklapanja predmetnog Ugovora o spornim ugovornim odredbama nije pregovaralo, pri čemu je ukazao i na odluku Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, u kojem postupku je sudjelovao tuženik i u kojem je utvrđeno da je tuženik (ranije H A-A-B d.d.) u razdoblju od 1. travnja 2004. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno tada važećim Zakonima o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. pa do 3. kolovoza 2007. g., a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).

 

8.1. Također je prvostupanjski sud ukazao na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g., (VSRH Rev-2221/18), donesenu u istom postupku po kolektivnoj tužbi vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu P-1401/12 u kojem je, između ostalih, i tuženik (ranije H A A- B d.d.) od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, a čime je između ostalog tuženik postupio suprotno odredbama članaka 81.,  82. i 90. tada važećeg ZZP/03, odnosno utvrđeno je da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka pa tako i tuženika bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače odnosno da su tužene banke pa tako i tuženik bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja tih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima kao i da su banke pa tako i tuženik svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

 

8.2. Prvostupanjski je sud ukazao na to da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, sukladno članku 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14, 110/15 i 14/19 - dalje ZZP/14) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja ove tužbe te koji je na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

 

8.3. Prvostupanjski je sud ocijenio da su sporne odredbe Ugovora jasne i lako uočljive, ali ne i lako razumljive u smislu članka 84. ZZP/03 pa se zbog toga ne može primijeniti odredba koja propisuje nedopuštenog ocjene pojedinih ugovornih odredbi.

 

8.4. Utvrđujući da sporna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope to je zaključio da tužiteljica kao potrošač nije bila, u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora, na jasan i transparentan način informirana o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje informirane odluke, već se takvom odredbom ugovora tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani ostavila mogućnost da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama, a da se pritom nije ostavila mogućnost tužiteljici, kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, da utječe i u sporazumu s tuženikom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene prvotno ugovorene  kamatne stope. I u odnosu na spornu odredbu o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF prvostupanjski je sud utvrdio i zaključio da tužiteljica, kao potrošač, nije bila informirana o svim parametrima bitnim za promjenu tečaja, pa su navedene odredbe, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, stvorile značajnu neravnotežu u odnosima između stranaka zbog čega su iste nedopuštene i kojima se povrjeđuju prava potrošača, kako je to utvrđeno i u postupku koji se je vodio po kolektivnoj tužbi u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod pol.br. P-1401/12.

 

8.5. S obzirom na navedeno prvostupanjski je sud zaključio da su sporne ugovorne odredbe nepoštene, a stoga ništave, sukladno  odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03.

 

9. Prvostupanjski je sud na temelju financijskog vještačenja utvrdio koliko je više tužiteljica tuženiku platila s osnova kamate u odnosu na početno ugovorenu, te koliko je više platila s obzirom na promjenu odnosno povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio prilikom sklapanja Ugovora, a svoju presudu, kojom je tuženika obvezao tužiteljici platiti utvrđene razlike sa zakonskim zateznim kamatama od plaćanja do vraćanja utemeljio na članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - u daljnjem tekstu: ZOO) kojom je propisana obveza vraćanja primljenog na temelju ništetnih odredbi ugovora.

 

10. Prvostupanjski je sud odbio prigovor zastare navodeći da je spomenutim postupkom po kolektivnoj tužbi prekinuta zastara individualnih restitucijskih zahtjeva na temelju odredbe članka 241. ZOO-a, a ponovno je počela teći pravomoćnošću odluke u tom predmetu, dakle 13. lipnja 2014. u odnosu na zahtjev za vraćanjem plaćenog po osnovi povećane kamatne stope, te 14. lipnja 2018. u odnosu na zahtjev za vraćanjem s osnova više plaćenog uslijed promjene (povećanja) tečaja ugovorene valute, a od tada pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu, 12. lipnja 2019., nije protekao propisani petogodišnji zastarni rok.

 

11. Prvostupanjski je sud naveo i da je dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka na temelju odredbe članka 190. stavak 2. ZPP-a, jer su tek nakon dostave dokumentacije od strane tuženika i provedenog financijskog vještačenja bili ostvareni uvjeti za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva.

 

12. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje tako pazi po službenoj dužnosti, pa dakle ni onu iz točke 11. na koju izrijekom ukazuje žalitelj. Protivno žalbenim navodima pobijana presuda se može ispitati, ona sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te nije proturječna.

 

12.1. Nisu počinjene niti povrede iz članka 354. stavak 2. točka 6., 12. i 13. ZPP-a, na koje ukazuje žalitelj obrazlažući te povrede time što bi prvostupanjski sud postupio protivno odredbi članka 186. b. stavak 3. ZPP-a, odnosno nije pozvao tužiteljicu postaviti određeni tužbeni zahtjev prije zaključenja prethodnog postupka, iako su za to bili ispunjeni uvjeti, te nije odbacio tužbu, već je protivno tome raspravljao o zahtjevu koji nije postavljen u skladu s odredbama ZPP-a, pa je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva prekoračio isti. Protivno ovim žalbenim tvrdnjama ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud postupao u skladu s odredbama ZPP-a i raspravljao i odluku donio o zahtjevu kojeg je tužiteljica postavila nakon provedenog financijskog vještačenja, u skladu s člankom 186. b stavak 2. ZPP-a.

 

13. Protivno žalbenim tvrdnjama prvostupanjski je sud utvrdio se relevantne činjenice, prije svega to da je ovdje riječ o ugovoru o kreditu koji spada u one u odnosu na koje je suđeno u postupku po kolektivnoj tužbi na koju se pozvala tužiteljica i na koju je ukazao prvostupanjski sud, a za koja utvrđenja je vezan i ovaj sud. S obzirom na to na tuženiku je bio teret dokaza da predmetni Ugovor ne spada u tu kategoriju odnosno da je u postupku sklapanja tog Ugovora tuženik postupao drugačije od uobičajene procedure i drugu ugovornu stranu informirao o svim parametrima relevantnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a to znači o svim parametrima o kojima ovisi odluka tuženika o promjeni kamatne stope, kao i rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka.

 

14. Činjenica da su parnične stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu a da se pobijanom presudom stranke dovodi u stanje kao da su ugovorile fiksnu kamatnu stopu, da ni Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju nije predvidio primjenu početne kamatne stope prilikom konverzije ugovora sklopljenih uz valutnu klauzulu u CHF, tvrdnja da su korisnici tih kredita sada u povoljnijem položaju od korisnika kredita s fiksnom kamatnom stopom i s valutnom klauzulom u EUR ili bez valutne klauzule, da ni u predmetu po kolektivnoj tužbi nije tražena fiksna kamatna stopa, ne predstavljaju valjane argument niti daju za pravo sudu da odredi drugačiju kamatnu stopu od one koja jest među strankama sigurno ugovorena, a to je ona početna, pa su neosnovani žalbeni navodi kako je valjalo financijsko vještačenje provesti uzimajući u obzir neku drugu, a ne upravo tu  kamatnu stopu.

 

15. Netočna je tvrdnja da je prvostupanjski sud bezrazložno odbio saslušati svjedoke i to J P, jer okolnosti na koje je ovaj svjedok predložen (na okolnost da su tužitelju bila objašnjena prava i obveze iz ugovora o kreditu pa tako i odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi, kao i okolnost načina pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu) ne predstavljaju one okolnosti koje su relevantne za ovaj postupak,  budući ni tuženik nije tvrdio niti tvrdi da su postojali i koji su to bili parametri o kojima je ovisila promjena kamatne stope, bitni za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti potrošača.

 

16. Prvostupanjski je sud pravilno odbio prigovor zastare jer od pravomoćnosti presuda donesenih u predmetu po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.) do podnošenja tužbe u ovom predmetu 12. lipnja 2019. nije protekao opći, petogodišnji zastarni rok.

 

17. U odnosu na žalbeni navod da je tužbeni zahtjev prihvaćen uzimajući u obzir samo pozitivne razlike anuiteta pravno shvaćanje ovog suda je da se o negativnim razlikama treba voditi računa samo ako postoji protutužba ili prigovor radi prebijanja (Građanski odjel ŽS Dubrovnik, 8. ožujka 2022., točka 6.).

 

17. U pogledu tijeka dosuđenih kamata valja reći da nepoštenje tuženika, pa stoga i obveza plaćanja zatezne kamate od dana stjecanja, kako je pobijanom presudom odlučeno, proizlazi iz činjenice da je tuženik bio taj koji je sastavio i ponudio ugovor koji sadrži nepoštene i upravo zbog toga ništetne odredbe, pa se ni on onda ne može drugačijim smatrati, radi čega je neutemeljeno tuženikovo pozivanje na shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br.1/04 od 5. ožujka 2004.

 

18. Neosnovano žalitelj smatra da je o njegovom zahtjevu za naknadom troškova propušteno odlučiti. Naime, o troškovima je odlučeno u skladu s člankom 154. ZPP- a, a iz tog članka proizlazi da se troškovi dosuđuju onoj stranci koja je u postupku uspjela, u cijelosti ili u većem postotku od protivne strane. Stoga odluka da se troškovi dosuđuju tužitelju sublimira odluku o zahtjevima obje stranke za naknadom troškova postupka.

 

19. Tijek zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak dosuđen je od dana donošenja odluke, a kako je to i propisano odredbom članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - u daljnjem tekstu: OZ) pa je neosnovan žalbeni navod da bi zatezna kamata tekla tek od slijedećeg dana.

 

19.1. Sudska pristojba naplaćuje se prisilnim putem i po službenoj dužnosti pa priznanje ovog troška ne ovisi o činjenici da li je trošak već nastao nego da li obveza plaćanja postoji i kolika je.

 

19.2. Slijedom navedenog žalba se ukazuje neosnovanom radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke na temelju odredbe članka 168. stavak 1. ZPP-a.

 

20. Kako tuženik u žalbi nije uspio to je o njegovom zahtjevu da mu se naknade troškovi žalbe odlučeno kao u točki II. izreke, na temelju članka 166. u vezi 154. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 26. srpnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

 

Verica Perić Aračić v.r.