1

Poslovni broj: 8 P-492/2017-149

 

              

   Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Braće Radića 2, Varaždin                             

                                                       Poslovni broj: 8 P-492/2017-149

 

U   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Jadranki Orlović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. H. iz N., OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u V., protiv 1. tuženika B. M. E. iz V., OIB:.., zastupanog po punomoćniku G. V., odvjetniku u V., 2. tuženice mlt. L. M. M. iz V., OIB:…, zastupane po majci i zakonskoj zastupnici T. M., a ona po punomoćniku G. V., odvjetniku u V. i 3. tužene M. Š. iz S., OIB:…, radi isplate, nakon provedene glavne rasprave, zaključene 30. lipnja 2023., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika 1. i 2.tuženika, 26. srpnja 2023.

p r e s u d i o   j e

                I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja B. H., iz N., OIB:…, koji glasi:

"Tuženici B. M. E. iz V., OIB:…, mlt. L. M. M. iz V., OIB:…, zastupana po majci T. M. i M. Š. iz Z., OIB:… dužni su solidarno platiti tužitelju H. B. iz N.,  OIB:… iznos od 20.000,00 eura u protuvrijednosti kuna na dan plaćanja po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke, sve  sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. prosinca 2016. do isplate po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, kao i nadoknaditi mu solidarno troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate."

II. Nalaže se tužitelju B. H. iz N., OIB:…, da nadoknadi 1. tuženiku B. M. E. iz V., OIB:… i 2. tuženici L. M. M. iz V., OIB:…, prouzročeni parnični trošak u iznosu od 9.912,08 EUR/74.682,57 kn (devet tisuća devetsto dvanaest EUR i osam centi/sedamdeset četiri tisuće šesto osamdeset dvije kune i pedeset sedam lipa), u roku od 15 dana, dok se preostali dio tuženikovog zahtjeva za naknadu preko dosuđenog iznosa od  1.348,36 EUR/10.144,15 kn odbija.

Obrazloženje 

1. Tužitelj je 9. listopada 2017. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da je 22. listopada 2016. pozajmio R. M. iznos od 20.000,00 EUR, a zajmoprimac se obvezao pozajmljeni iznos vratiti u roku od 60 dana. Zajmoprimac R. M. je umro 11. studenog 2016., a naslijedili su ga tuženici svaku u 1/3 dijela temeljem djelomičnog rješenja o nasljeđivanju od 23. ožujka 2017. broj O-2347/16. O. suda u V..  Prema odredbi čl. 139. st. 1. i st. 4. zakona o nasljeđivanju nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja solidarno.

2. U svom odgovoru na tužbu 1. tuženi B. M. E. i 2. tužena L. M. M. u cijelosti osporavaju tužbu kako po osovi tako i po visini tužbenog zahtjeva. Osporavaju da bi pokojni R. M. pozajmio tužitelju Hleb iznos od 20.000,00 EUR te da bi pokojni R. M. potpisao izjavu od 22.10.2016. U pogledu te izjave ističu da potpis za koji tužitelji tvrde da je potpis pokojnog R. M. ne samo da nije njegov nego na njegov potpis čak niti ne sliči. U pogledu neistinitosti tvrdnje da bi pokojni R. M. primio od tužitelja bilo kakvu pozajmici tuženici ističu i da se tužitelj u javnosti predstavljao kao oštećenik i žrtva kredita uzetog od strane RBA zadruge iz Austrije koji je zbog istog ostao bez svega. U članku objavljenom u Jutarnjem listu od 28. ožujka 2014. pod naslovom 2 istaknuta je izjava tužitelja ispod podnaslova "Ostali bez svega" u kojoj isti navodi citat: "Žele mi uzeti kuću u Varaždinu koja vrijedi oko 300.000,00 EUR. Čekam rješenje suda. Obitelj mi se raspala, sin poginuo – kaže H." kraj citata. Tri godine kasnije u prosincu 2017. na stranicama portala "E-Varaždin" objavljen je intervju s tužiteljem B. H. pod nazivom: "Priča žrtve RBA zadruge"  uništili su mi obitelj, podnijeli smo kaznene prijave protiv varaždinskih sudaca", iz kojeg je vidljivo da tužitelj još nije riješio svoje materijalno stanje te da i dalje vodi brojne parnice i ovrhe s RBA zadrugama. Prema informacijama kojima raspolažu tuženici tužitelj je u ovrsi B. H. ostao bez kuće, sada živi kao podstanar te je lošeg materijalnog stanja, a protiv njega se i nadalje vode različiti ovršni i parnični postupci radi naplate dugovanja prema više fizičkih i pravnih osoba. Zbog toga tuženik u svrhu dokaza o materijalnom stanju tužitelja predlaže da sud službenim putem zatraži uvid u ovršne i parnične spise u kojima kao stranka sudjeluje tužitelj B. H.. Sukladno navedenom potpuno je neuvjerljivo da bi osoba koja je ostala bez svega, koja se bori za vlastitu egzistenciju te živi u teškim materijalnim prilikama uopće raspolagala s 20.000,00 ER gotovine i to viška gotovine koje može pozajmljivati fizičkim osobama. Još manje je uvjerljivo da bi osoba koja je jednom već bila žrtvom prijevare kod dobivanja kredita čak i kada bi imala 20.000,00 EUR viška novca taj novac pozajmila nekoj fizičkoj osobi tako neoprezno, odnosno na način kako je to predočeno u predmetnoj izjavi, bez ikakvog osiguranja vraćanja novca te čak i bez ovjere potpisa zajmoprimca. Naime, preračunata vrijednost kredita je cca 150.000,00 kn, trošak ovjere potpisa na ugovoru iznosi svega cca 60,00 kn, dok solemnizacija ugovora radi upisa fiducije na kuću u V. B., koja se u izjavi spominje, iznosi cca 1.000,00 kn. Radi se, dakle o potpuno zanemarivim iznosima novca kada uzmemo u obzir visinu pozajmice te činjenicu da se pozajmica vrši prema fizičkoj osobi, "na povjerenje", bez ikakvog osiguranja, dakle bez ikakve sigurnosti da će novac biti vraćen. Sukladno navedenom očito je da predmetna izjava o pozajmici predstavlja čisti falsifikat putem kojeg se od strane nasljednika pok. R. M. pokušava naplatiti nepostojeći dug. 1. i 2.tuženici sukladno tome predlažu da sud provede predložene dokaze te da nakon toga odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelja obveže na plaćanje troškova postupka.

3. III. tužena M. Š. nije dala odgovor na tužbu. Budući da su tuženici  prema čl. 201. Zakona o parničnom postupku jedinstveni suparničari, jer se zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svima njima, pa se isti smatraju kao jedna parnična stranka, učinak parničnih radnji što su ih poduzeli 1. i 2. tuženik koji su podnijeli odgovor na tužbu i osporili tužbeni zahtjev se proteže i na nju iako ona tu radnju nije poduzela.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitane su isprave u spisu predmeta: izjava R. M. od 22. listopada 2016., dokumentacija tuženika uz odgovor na tužbu u omotnici na stranicama 14 -31 spisa, dopis javnog bilježnika u V. B. Č. K. od 31. listopada 2019.,  dopis javnog bilježnika u Z. K. K. od 14. studenoga 2019., potvrda o visini dohotka tužitelja B. H. zaprimljena uz dopis porezne uprave od 23. rujna 2019. na stranici 60 spisa, original ugovora o doživotnom uzdržavanju i osnivanju prava stanovanja u omotnici na stranicama 69-76 spisa, dopis policijske uprave Varaždinske od 2. travnja 2021. te uz njega priložene originale zahtjeva za izdavanje putovnice te zahtjeva za izdavanje i kartona osobne iskaznice na stranicama 145 spisa, provedeno je grafološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku D. T., pročitani su nalaz stalne sudske vještakinje D. T. na stranicama 156-165 spisa i priložena mu dokumentacija u omotnici na stranici 166 spisa, ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini, izvadak iz zemljišne knjige za zk.ul.12620, potvrda javnog bilježnika Ovr-1419/16 od 24. ožujka 2016. u omotnici na stranici 180-185 spisa, očitovanje vještakinje D. T. od 8. rujna 2021. stranicama 190-192 spisa, ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini u omotnici na stranici 193 spisa, email poruke na stranicama 245-247 spisa, nalaz vještaka M. K. na stranicama 257-262 spisa dostavljen uz podnesak tužitelja od 6. prosinca 2022., sudska praksa na stranicama 274-276 spisa, očitovanje vještakinje D. T. od 3. siječnja 2023.- na stranicama 287-288 spisa te je proveden i dokaz saslušanjem svjedoka T. Š., vještaka D. T. i tužitelja B. H. kao stranke u svrhu dokazivanja.

 

5. Napominje se da e-mail poruke dostavljene uz podnesak tužitelja od 11. listopada 2022. sud nije uzeo u obzir budući da su u spis dostavljene nakon zaključenja prethodnog postupka, pa se zbog toga ne mogu koristiti kao dokaz u ovom postupku u smislu čl. 299. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Odbijen je i dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem novog grafološkog vještačenja po drugom vještaku.

6. Među strankama nije sporno da su tuženici nasljednici pokojnog B. M. za kojeg tužitelj u tužbi tvrdi da mu je pozajmio 20.000 EUR-a te da su naslijedili njegovu imovinu, svaki u 1/3 dijela temeljem djelomičnog rješenja o nasljeđivanju od 23. ožujka 2017. broj O-2347/16. O. suda u V.

7. Sporno je da li je tužitelj pokojnom B. M. pozajmio 20.000 EUR-a kako to navodi u tužbi kao i da li je pokojni B. M. potpisao Izjavu kojom se potvrđuje primitak tog iznosa od 22. listopada 2016. priloženu tužbi. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

8. Tužitelj u tužbi tvrdi da je pokojnom B. M. dao zajam od 20.000,00 EUR-a, da mu isti taj novac nije vratio te da su mu tuženici kao njegovi nasljednici dužni isplatiti taj iznos. Tuženici te navode tužitelja u cijelosti osporavaju.

9. Prema čl. 499. st 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022) ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Prema čl. 139. t. 1. i 2.  Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019) nasljednik koji se nije odrekao nasljedstva odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika.

10. Čitanjem Izjave od 22. listopada 2016. (str. 4 spisa) sud je utvrdio da s se u njoj navodi kako pokojni R. M. istom potvrđuje da je od tužitelja 22. listopada 2016. primio iznos od 20.000,00 EUR-a, da se obvezuje taj iznos vratiti u roku od 60 dana, da se u svrhu osiguranja pozajmice obvezuje u slučaju nevraćanja tražbine prenijeti fiducijom u vlasništvo objekt kuće s vinogradom na V. B., kat.č.br. 411/1 ukupne površine 2870 m2 te da se ako tražbina ne bude vraćena u ugovorenom roku obvezuje izvršiti predaju navedene kuće u vlasništvo i posjed zajmodavcu. Na izjavi se nalaze potpis ispod imena B. H. i OIB B. H., potpis ispod navoda "svjedok" i OIB potpisanog svjedoka te potpis ispod imena i prezimena R. M.

11. S obzirom na to da iz navedene Izjave proizlazi da je tužitelj pokojnom R. M. pozajmio 20.000,00 EUR-a kao što navodi u tužbi, a tuženici to osporavaju, a i osporavaju i to da bi tu izjavu potpisao pokojni R. M., na te okolnosti su provedeni predloženi dokazi, saslušani su svjedok T. Š., tužitelj te je provedeno grafološko vještačenje na okolnost da li je potpis ispod imena na i prezimena R. M. na izjavi od 22. listopada 2016. potpis pokojnog R. M..

12. Iz iskaza svjedok T. Š. u bitnome proizlazi da je pokojni R. M. tijekom 2015. i 2016. godine posuđivao novac, jer je zapao u financijske poteškoće, da je novac posuđivao i od njega, da mu je posuđeni novac vratio, da ga je kad mu više nije mogao posuditi novac 2016. godine upoznao sa tužiteljem koji je rekao da ima novca za pozajmiti, da je R. novac trebao za realizaciju poslovnih projekata, da nema saznanja o daljnjim njihovim razgovorima i uvjetima pozajmice, da su ga u mjesecu listopadu 2016. obavijestili da su se nešto dogovorili te ga pozvali da bude svjedok na primopredaji pozajmice, na što je pristao te vidio da je tužitelj predao pokojnom R. 20.000,00 EUR-a, da je novac bio prebrojan i predan R., nakon čega su potpisali jedan dokument, potpisali su ga  R., tužitelj i on osobno, da je plan bio da se kod odvjetnika napravi ugovor o pozajmici, ali je R. bio jako nervozan i žurilo mu se pa su potpisali samo tu izjavu, s tim da je bilo dogovoreno da će naknadno stranke ugovora potpisati kod odvjetnika ugovor o zajmu, ali je R. umro u studenom 2016., počinio je samoubojstvo, pa se to nije realiziralo te da prema njegovim saznanjima zajam nije vraćen.

13. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je krajem listopada 2016. dok se sastao sa T. Š. u pansionu M. radi prodaje oldtajmera, R. M. nakon što mu je T. Š. rekao da mu ne može pozajmiti novac i kad je čuo da treba dobiti nekakav otac od osiguranja iza pokojnog sina zatražio od njega da mu posudi 20.000 EUR-a, da je na to pristao iako je imao dug prema RBA banci i ovrhu na kući nakon što mu je ponudio kao osiguranje povrata pozajmice nekretninu bez tereta uz uvjet da naprave fiducijarni ugovor koji bi im sastavio odvjetnik R., što nisu uspjeli odmah realizirati jer je bio odsutan, pa je to odgođeno do povratka odvjetnika s puta, da je pristao dati mu novac prije nego se sastavi fiducijarni ugovor jer ga je prije povrata odvjetnika R. nazvao i rekao da mu hitno treba novac zbog obiteljske situacije pod uvjetom da u prisustvu svjedoka T. Š. potpiše izjavu da mu je pozajmio 20.000 eura i da se ta izjava može upotrijebiti u slučaju sudskog spora, da su  tu izjavu potpisali on, R. M. i T. Š. kao svjedok u čijem prisustvu je izjava i sastavljena, da je mu prije potpisivanja na njegov zahtjev R. M. predočio dokument na kojem se nalazi njegov potpis, punomoć odvjetnika R. koju je R. potpisao, a predočio mu je i jednu potvrdu o predaji otpada kao i izvadak iz zemljišnih knjiga sa fotografijom vikendice koju je dao kao osiguranje povrata pozajmice, a i bili su u toj vikendici dan ranije i pregledali je, da su se dogovorili da će kad se odvjetnik R. vrati s puta i kad se on vrati s puta jer je morao otputovati u inozemstvo gdje radi, napraviti fiducijarni ugovor, ali to nisu uspjeli napraviti, jer je u međuvremenu R. M. počinio samoubojstvo, da je nakon toga angažirao odvjetnika R. da podnese ovu tužbu protiv nasljednika R. M. budući da je bio upoznat sa tim slučajem, a R. M. je i od njega prije ovog slučaja tražio da mu pozajmi novac, da mu je III. tužena M. Š. poslala e-mail poruke u kojima navodi da priznaje dug R. prema njemu i nudi mu sklapanje nagodbe za ulazak u mirni posjed nekretnine koju je R. htio dati kao sredstvo osiguranja, ali mi je odvjetnik savjetovao da ne sklapam nagodbu s njom jer je vjerojatno riječ o nekoj prijevari, da je ta nekretnina u međuvremenu prodana što predstavlja dokaz da je bio prevaren, da prije ovog slučaja nije poznavao R. M. ali mu je za njega rečeno da je dobar čovjek, da je prije bio saborski zastupnik, da ima nekretnine na moru i da je član ugledne familije, da je M. Š. prva uspostavila kontakt s njim, da je neko vrijeme izbjegavao susret s njom koji je tražila, a poslije mu je prodala i e-mail poruke koje su predane u spis predmeta i na taj način stupila s njim u kontakt, što je bilo krajem 2020. godine, da je ona o ovom slučaju sve saznala od R. M. koji joj je predao posuđeni novac, pa je tako znala i za dogovor o sklapanju fiducijarnog ugovora, da je dan prije nego je R. dao pozajmicu razgledao nekretninu koju mu je ponudio kao sredstvo osiguranja plaćanja jer mu je prije toga R. predočio zk. izvadak i tlocrtni prikaz nekretnine pa je htio vidjeti kako to izgleda u naravi, da su nekretninu koja je bila u dobrom stanju pregledali u srijedu ili četvrtak, da izjavu nije napravio u srijedu, četvrtak ili petak ili u ponedjeljak kod javnog bilježnika i ovjerio potpise, već je sastavljena u neradni dan u prisustvu svjedoka Š., jer je namjeravao pozajmicu dati uz prethodno sklapanje fiducijarnog ugovora što nije bilo realizirano zbog odsutnosti odvjetnika R., ali je R. M. bio uporan u tome da se to što prije realizira pa ga je nazivao cijelu subotu, bio je vidno potresen i tražio da mu hitno posudi taj novac kako bi riješio obiteljski problem, a kako je u nedjelju trebao otići na put na teren, pristao je da mu u subotu da zatraženi novac, ali uz prethodno sastavljanje izjave u prisustvu svjedoka T. Š., da je točno da je imao spor sa RBA zadrugom, koja je nezakonito radila u Hrvatskoj, koji još uvijek vodi i da je zbog toga njegova kuća pod ovrhom, ali još nije ostao bez nje, da je iako je iz spora sa RBA zadrugom naučio da potpise prilikom sklapanja ugovora o pozajmici treba ovjeriti kod javnog bilježnika u ovom slučaju kad je novac pozajmio R. M. to nije učinio zbog posebnih okolnosti koje je detaljno opisao u svom iskazu pri čemu je poduzeo mjere koje je mogao poduzeti u okolnostima kad je novac posudio na neradni dan kad bilježnik ne radi, da ga R. M. cijeli tjedan maltretirao oko te pozajmice i na kraju je nakon što je poduzeo sve mjere da bi se ugovor sastavio kod odvjetnika R. što nije bilo moguće zbog njegove odsutnosti popustio pritisku i dao pozajmicu uz izjavu potpisanu u prisustvu svjedoka Š., jer mu je R. u subotu kad ga je cijeli dan nazivao rekao: "I ti znaš kako je to izgubiti sina kad se razruši familija, imaj razumijevanja i pomogni mi", a smatra da nije bio lakovjeran kad je to učinio jer su ga svi uvjerili da je R. M. pošten, član ugledne obitelji, poznavao ga je i odvjetnik R. pa nije imao razloga sumnjati u njega.

 

14. Iz Nalaza i mišljenja vještakinje D. T. proizlazi da sporni nečitljivi potpis ispod strojno otisnutog teksta R. M. na Izjavi od 22. listopada 2016. koja u izvorniku prileži na listu 106 spisa, a u  istovjetnoj preslici na listu 4 spisa nije ispisao R. M..

 

15. Tužitelj je u podnesenim podnescima istaknuo više primjedbe na Nalaz vještakinje D. T. Navodi da se Nalaz temelji na nespornim potpisima R. M. iz 2011., 2014. i zadnji od 12.10.2015., dakle godinu dana prije nastanka spornog potpisa, a ni jedan nesporni potpis nije bio niti blizu datuma spornog potpisa, da je u vrijeme potpisivanja Izjave od 22.10.2016. R. M. bio u teškom psihičkom stanju jer je 20 dana nakon tog potpisa počinio samoubojstvo, da se zbog toga vještakinja treba očitovati mijenja li se s vremenom potpis većine ljudi, ovisi li potpis određene osobe o njenom trenutnom psihičkom stanju, pogotovo potpis osobe koja je zapala u tešku depresiju, na koji je način nastao sporni potpis ako nije od potpisnika: imitiranjem, kopiranjem, skeniranjem ili na neki drugi način te da li bi rezultat vještačenja mogao biti drukčiji da je vještakinja imala nesporne potpise iz vremena koje je blizu nastanka spornog potpisa, pa predlaže da vještakinja dopuni svoj Nalaz na temelju isprave koje datira iz 2016. godine, Original Ugovor o zajmu od 24. ožujka 2016. potpisanog po R. M. koji je dostavio u spis predmeta, da se od javnog bilježnika B. Č. – K. iz V., pribavi knjiga potpisa stranaka u kojoj je R. M. 5.4.2016. stavio svoj potpis prilikom ovjere specijalne punomoći od 1.4.2016., da se od O. suda u V. pribave raspravni zapisnici iz predmeta R1-66/14 od 25.4.2016. i od 4.7.2016. koje je potpisao R. M. te da se navedene isprave iz 2016. dostave vještakinji radi davanja dopune Nalaza i mišljenja.

 

16. Vještakinja se o primjedbama tuženika očitovala u podnesku od 8. rujna 2021. kojim je i dopunila svoj Nalaz. Vještakinja u svom očitovanju navodi da je provela sam grafološko vještačenje spornog potpisa R. M. na izjavi kojom potvrđuje primitak 20.000,00 eura od ovdje tužitelja od 22.10.2016. godine, izradila nalaz i mišljenje s usporedbenim prikazom i dala mišljenje da sporni potpis nije ispisao sada pokojni R. M. Vještačenje je provedeno temeljem stanja spisa, ali nakon što je dopisom od 21.3.2021. zatražila dopunu spisa s ispravama na kojima se nalaze nesporni potpisi R. M., predlažući da ih sud zatraži (između ostalog) i od obje parnične strane i već tada ukazala na veliku razliku u kvaliteti poteza između onog na spornoj izjavi i nespornih potpisa koji su u to vrijeme bili u spisu predmeta, ukazujući na potrebu pribavljanja onih koji su nastali tijekom 2016. i što bliže vremenu nastanka spornog potpisa na izjavi. I tada je navela da je to važno kako bi se iz nespornih potpisa mogle utvrditi grafomotoričke sposobnosti pok. R. M. u vrijeme i oko vremena nastanka spornog potpisa, ali tužitelj tada nije dostavio ništa pa su bili dostupni nesporni potpisi nastali od 2011. do 2015. godine. Pregledala je parafne i pune nesporne potpise pokojnog R. M. na naknadno dostavljenom govoru o zajmu od 24.3.2016. Već je prikaza vidljivo da nesporni potpisi na ugovoru o zajmu sadrže sve značajke ostalih nespornih potpisa R. M., a usporedba sa spornim potpisom pokazuje postojanje svih razlika koje su navedene u nalazu od 5.5.2021. Dakle, kvaliteta poteza i grafološke sposobnosti R. M. u vrijeme nastanka  nespornog ugovora o zajmu od 24.3.2016. nisu bile oslabljene pa se ne nalaze logična objašnjenja za razlike u odnosu na sporni potpis. Na po tužitelju postavljena pitanja se očitovala da se najčešće s vremenom mijenja potpis većine ljudi, da psihičko stanje može utjecati na brzinu i ritam poteza, ali bitne značajke rukopisa/ potpisa ostaju iste; teške duševne bolesti mogu i u pravilu dovode do izrazite deformiranosti rukopisa/potpisa, ali takvog propadanja u spornom potpisu pisanom u samo dva poteza nema, da sporni potpis nije nastao skeniranjem jer je ispisan upravo na izvorniku sporne izjave, nije nastao niti kopiranjem nekog nespornog potpisa jer tada ne bi postojale brojne od nađenih razlika; a kako ne predstavlja vjernu opću sliku nekog od nespornih potpisa u njihovom općem izgledu ostaje zaključiti da je nastao imitiranjem po sjećanju na poznati uzrok nespornog/ih potpisa R. M.. Na kraju navodi da dodatno dostavljeni potpisi na ugovor o zajmu nisu otklonili razlike iz pisanog nalaza te u cijelosti ostaje kod mišljenja od 5.5.2021. da sporni potpis nije autentični potpis R. M. Vještakinja je svoj Nalaz i mišljenje dodatno obrazložila i dok je bila saslušana na sudu na ročištu održanom 2. ožujka 2022. te je u cijelosti ostala kod svog Nalaza.

 

17. Tužitelj je nakon toga dostavio i privatno pribavljeni Nalaz vještaka M. K. prema kojem je sporan potpis ispod teksta R. M. na Izjavi vrlo vjerojatno napisan rukom R. M., namjernim, ali ne isključuje se i mogućnost spontanim iskrivljavanjem svog prirodnog grafičkog izraza, što je primjer tzv. "autokrivotvorenja", pa bi kako bi se dalo decidirano mišljenje o tome trebalo pribaviti poštujući pravila struke izvornik spornog dokumenta. U podnesku od 6. prosinca 2022. predlaže i da se odredi novo vještačenje po vještaku M. K. i dostavi mu se cijeli spis u kojem se nalazi i predmetna Izjava.

 

18. 1. i 2. tuženik nisu imali primjedbi na Nalaz vještakinje D. T. te su u podnesku od 14. prosinca 2022. osporili tužiteljeve prigovore na njezin nalaz, usprotivili se korištenju po tužitelju naručenog nalaza drugog vještaka M. K., provođenju novog vještačenja te detaljno obrazložili zbog čega se tome protive.

 

19. Vještakinja D. T. se u podnesku od 3. siječnja 2023. očitovala i o po tužitelju dostavljenom nalazu vještaka M. K. tako što isti osporava. Navodi da je taj vještak svoje mišljenje da se radi o auto krivotvorenju dao niti u najmanjem stupnju vjerojatnosti, mogućnost auto krivotvorenja nije isključio, ali nije niti izrazio stav da se o auto krivotvorenju doista u ovom slučaju i radi, pa niti da se vjerojatno radi. Kad je nakon provedene analize i usporedbe spornog potpisa i svih dostupnih nespornih potpisa sada pokojnog R. M. dala decidirano mišljenje da on nije ispisao sporni potpis, to znači da nije ostvarila ni najmanju dvojbu oko toga je li on ili nije skiriptor tog potpisa. Time je s njezine strane svakako isključena i mogućnost auto krivotvorenja spornog potpisa. Potpisi svih osoba su u vrlo visokoj mjeri automatizirani. Možemo ih pisati istovremeno dok razgovaramo, zatvorenih očiju i slično. Možemo im promijeniti nagib, veličinu, vrstu pisma (tiskana, pisana) jer ti i neki drugi elementi jesu unutar voljene kontrole, ali bitne značajke potpisa ostaju nepromijenjene. Upravo zbog te visoke mjere automatiziranosti autentičnih potpisa, osoba nesvjesno u tu nazovi auto krivotvorinu unosi neke od elemenata/detalja svojih vlastitih potpisa jer su mnogi detalji u potpisivanju izvan mogućnosti voljne kontrole. Unesemo ih u potpis iako to ne želimo. Takvih elemenata vlastoručnih potpisa R. M. u spornom potpisu nema. Na kraju ponovo navodi da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja i pisanog očitovanja od 5.9.2021.

 

20. Sudska vještakinja D. T. je nalaz i mišljenje kojim je utvrđeno da potpis na spornoj Izjavi od 22.10.2016. nije ispisao R. M. izradila u skladu sa nalogom suda na temelju dokumentacije koja sadrži nesporne potpise pokojnog R. M. sadržane u spisu predmeta te je u povodu primjedbi tužitelja dodatno pregledala nesporne potpise R. M. s naknadno dostavljenog Ugovora o zajmu od 24.3.2016., koji potpisi su nastali svega nekoliko mjeseci prije spornog potpisa, čime je otklonila primjedbe da je nalaz zasnovan na starim potpisima te i po provedenom dodatnom vještačenju ostala kod svog ranijeg nalaza i mišljenja da sporni potpis na Izjavi od 22.10.2016. nije ispisao R. M. O tužiteljevim primjedbama se očitovala i na raspravi održanoj 2.3.2022., naknadno i u još jednom podnesku, odgovorila na sva pitanja, detaljno obrazložila kako metodu tako i rezultate vještačenja, a i osporila je tvrdnje iz po tužitelju dostavljenog nalaza vještaka M. K. o mogućem auto krivotvorenju potpisa te je u svemu ostala pri svom prvobitnom nalazu i mišljenju. Dakle sudska vještakinja D. T. je u ovom postupku izradila vještački nalaz i mišljenje koji je detaljno obrazložen i izrađen po pravilima struke, a strankama je dana mogućnost da se na nalaz očituju, da vještakinji postave pitanja na koje je vještakinja jasno i razložno odgovorila. Stoga je sud  nalaz vještakinje prihvatio kao stručan i objektivan te kao takav podoban za donošenje odluke u ovom sporu.

 

21. S obzirom na to da vještački nalaz nije nepotpun, nejasan ili proturječan već je isti potpuno jasan, potpun te izrađen sukladno pravilima struke, vještakinja je izravno i decidirano odgovorila na sva pitanja stranaka i suda, obrazložila je metodu koju je koristila tijekom vještačenja te je donijela jasno mišljenje da potpis na spornom dokumentu nije ispisao R. M., čak je izričito navela da se radi o očitom falsifikatu koji je nastao imitiranjem potpisa R. M., ne postoje zakonske pretpostavke za provođenje novog grafološkog vještačenja, što predlaže tužitelj. Novo vještačenje bi prema čl. 261. st. 2. i 3. Zakon o parničnom postupku trebalo provesti samo ako je nalaz vještaka iz obavljenog vještačenja nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, odnosno ako mišljenje vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, a to ovdje nije slučaj. Stoga je odbijen dokazni prijedlog tužitelja da se provede novo grafološko vještačenje po vještaku M. K. ili nekom drugom vještaku.

22. Tvrdnje tužitelja da je pokojnom R. M. pozajmio 20.000,00 EUR-a te da mu isti taj novac nije vrati potkrepljene su samo iskazima svjedoka T. Š. i tužitelja, budući da je provedenim grafološkim vještačenjem utvrđeno da isprava, potvrda o primitku pozajmice koju je tužitelj također priložio kao dokaz tih svojih tvrdnji, nedvojbeno utvrđeno da ju nije potpisao pokojni R. M. Iako tužitelj i svjedok T. Š. u svojim iskazima odlučno tvrde da je kad je tužitelj pokojnom R. M. dao pozajmicu od 20.000,00 EUR-a, pri čemu oboje, a posebno tužitelj, opširno opisuju okolnosti tog događaja, činjenica da je grafološkim vještačenjem nedvojbeno utvrđeno da pokojni R. M. nije potpisao izjavu priloženu tužbi u kojoj se navodi da istom potvrđuje primitak tog novčanog iznosa kao i neke nelogičnosti u njihovim iskazima, pobuđuju sumnju u vjerodostojnost njihovih iskaza. Iz njihovih iskaza naime proizlazi, a to tvrde i tuženici u odgovoru na tužbu i potkrepljuju to izvodima iz novinskih napisa, da je tužitelj u to vrijeme bio lošeg imovnog stanja, da mu je kuća bila pod ovrhom zbog neplaćanja kredita, da mu je novac koji je prema njihovim iskazima pozajmio pokojnom R. M. bio nužno potreban za rješavanje stambenog pitanja budući da mu je kuća bila pod ovrhom, pa su stoga neuvjerljivi njihovi navodi da je tužitelj bez adekvatnih osiguranja plaćanja dao njemu do tada nepoznatoj osobi tako veliki iznos novca. Tužitelj navodi da mu je dao novac koji je dobio od osiguranja zbog smrti svog sina, pa ako je bilo tako, u tom slučaju bi priložio o dokaze o da je taj novac dobio od osiguranja te bi ga tužitelju isplatio sa bankovnog računa na koji mu je i bio doznačen, jer mu osiguravajuće društvo nedvojbeno taj novac nije isplatilo u gotovini budući da se to protivi propisima o financijskom poslovanju. Postavlja se i pitanje zašto tužitelj u takvim okolnostima kad daje pozajmicu bez ovjere potpisa zajmoprimca na priznanici, bez ugovora i drugih odgovarajućih instrumenata osiguranja plaćanja, novac koji je prema njegovoj tvrdnji pozajmio pokojnom R. M. istome nije isplatio sa svog računa na njegov račun,  u kom slučaju bi ta transakcija bila popraćena dokumentacijom koju bi u slučaju potrebe mogao koristiti kao dokaz isplate. Nadalje svjedok T. Š. iskazuje da je vidio kako je tužitelj pokojnom R. M. predao 20.000,00 EUR-a, a pri tome ne opisuje detaljnije kako je ta transakcija provedena, da li je novac izvadio iz torbe ili omotnice, kako ga je preuzeo primatelj, da li ga je prebrojio prije preuzimanja i gdje ga je stavio nakon toga, a niti tužitelj u svom iskazu ne opisuje okolnosti predaje novca primatelju. Svjedok, a još više i tužitelj, opširno i detaljno opisuju loše psihičko stanje pokojnog R. M. prilikom pregovaranja o davanju pozajmice, tužitelj glede toga u svom iskazu navodi da je R. M. bio uporan u tome da se to što prije realizira, da ga je cijeli tjedan maltretirao oko te pozajmice, pa ga je nazivao cijelu subotu, bio vidno potresen i tražio da mu hitno posudi taj novac kako bi riješio obiteljski problem, a tužitelj obrazlaže da ga je upravo to potaklo da mu da pozajmicu bez da su prethodno sklopili ugovor koji bi sadržavao i odredbe o fiducijarnom prijenosu prava vlasništva nekretnine kao sredstva osiguranja plaćanja. Sud smatra da bi upravo takvo loše psihičko stanje osobe koja traži pozajmicu te njezina upornost da se pozajmica realizira prije poduzimanja potrebnih pravnih radnji kojima bi se osigurala tražbina zajmodavca, potakla zajmodavca da odustane od dogovorene pozajmice, posebno ako se daje osobi s kojom nije blisko povezan, odnosno koju do tada nije niti poznavao, a ne da ju realizira, pa čak i onda kad bi zajmoprimac potpisao priznanicu, koja prema svom sadržaju zajmodavcu ne daje i adekvatno jamstvo plaćanja duga. Tužitelj u svom iskazu tvrdi i da mu je 3. tužena M. Š. priznala dug po osnovu pozajmice dane pokojnom R. M. te mu u vezi s tim poslala i e-mail poruke, koje sud nije uzeo u obzir, budući da su u spis dostavljene nakon zaključenja prethodnog postupka, pa se zbog toga ne mogu koristiti kao dokaz u ovom postupku u smislu čl. 299. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Kako III. tužena M. Š., iako je bilo predloženo njezino saslušanje, nije pristupila na zakazana ročišta i to potvrdila svojim stranačkim iskazom, a e-mail poruke za koje tužitelj tvrdi da mu ih je poslala, koje niti ne sadrže izričito priznanje duga, kad bi se i mogle uzeti u obzir, bez potvrde 3. tuženice da ih je upravo ona poslala tužitelju same po sebi i ne bi predstavljale dokaz tih njegovih tvrdnji. Budući da Nalaz vještaka grafologa pobija tvrdnje svjedoka i tužitelja da je R. M. potpisao Izjavu o primitku pozajmice, a postoje i drugi prethodno obrazloženi razlozi koji dovode u pitanje vjerodostojnost njihovih iskaza da je pozajmica dana i nije vraćena, sud je nakon pomne i temeljite analize njihovih iskaza zaključio da se njihovi iskazi ne mogu prihvatiti kao dokaz postojanja tužiteljeve tražbine prema pokojnom R. M., koju sada nakon njegove smrti u ovom postupku potražuje od tuženika kao njegovih nasljednika.

 

23. S obzirom na to da tužitelj tijekom ovog postupka nije dokazao da da su mu tuženici kao nasljednici pokojnog R. M. dužni isplatiti novčani iznos koji od njih potražuje, sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim, odnosno odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

24. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku prema kojem je stranka koja izgubi parnicu u cijelosti dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Kako je parnicu izgubio tužitelj, obvezan je nadoknaditi 1. i 2. tuženicima koje je u ovoj parnici zastupao odvjetnik nastale im troškove postupka, a sud im je u skladu s čl. 155. Zakona o parničnom postupku dosudio samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice. 1. i 2. tuženiku su priznati i dosuđeni troškovi za radnje poduzete u ovom postupku na temelju Tbr. 8/1, Tbr 9/1, Tbr. 36. i Tbr. 42, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022), u daljnjem tekstu Tarifa) i to: za sastav odgovora na tužbu 684,75 EUR na temelju Tbr 8/1, Tbr. 36 i Tbr. 42 Tarife, za sastav podneska od 19.11.2019. 684,75 EUR na temelju Tbr 8/1, Tbr. 36 i Tbr. 42 Tarife, za sastav podneska od 31.3.2021. 684,75 EUR na temelju Tbr 8/1, Tbr. 36 i Tbr. 42 Tarife, za sastav podneska od 13.7.2021. 684,75 EUR na temelju Tbr 8/1, Tbr. 36 i Tbr. 42 Tarife, za sastav podneska od 14.12.2022. 684,75 EUR na temelju Tbr 8/1, Tbr. 36 i Tbr. 42 Tarife, za zastupanje na ročištu 11.5.2018. 136,95 EUR na temelju Tbr. 9/5, Tbr. 36 i Tbr. 42 Tarife, na ročištu 3.10.2018. 136,95 EUR na temelju Tbr. 9/5, Tbr. 36 i Tbr. 42 Tarife, na ročištu 12.2.2019. 136,95 EUR na temelju Tbr. 9/5, Tbr. 36 i Tbr. 42 Tarif, na ročištu 9.05.2019. 136,95 EUR na temelju Tbr. 9/5, Tbr. 36 i Tbr. 42 Tarife, na ročištu 13.9.2019. 684,75 EUR na temelju Tbr. 9/1, Tbr. 36 i Tbr. 42 Tarife, na ročištu 14.11.2019. 684,75 EUR na temelju Tbr. 9/1, Tbr. 36 i Tbr. 42 Tarife, na ročištu 6.2.2020. 136,95 EUR na temelju Tbr. 9/5, Tbr. 36 i Tbr. 42 Tarife, na ročištu 19.6.2020. 136,95 EUR na temelju Tbr. 9/5, Tbr. 36 i Tbr. 42 Tarife, na ročištu 12.11.2020. 684,75 EUR na temelju Tbr. 9/1, Tbr. 36 i Tbr. 42 Tarif, na ročištu 4.5.2021. 136,95 EUR na temelju Tbr. 9/5, Tbr. 36 i Tbr. 42 Tarife, na ročištu 14.7.2021. 684,75 EUR na temelju Tbr. 9/1, Tbr. 36 i Tbr. 42 Tarife, na ročištu 24.11.2021. 136,95 EUR na temelju Tbr. 9/5, Tbr. 36 i Tbr. 42 Tarife, na ročištu 12.1.2022. 136,95 EUR na temelju Tbr. 9/5, Tbr. 36 i Tbr. 42 Tarife, na ročištu 2.3.2022. 684,75 EUR na temelju Tbr. 9/1, Tbr. 36 i Tbr. 42 Tarife, na ročištu 18.4.2022. 684,75 EUR na temelju Tbr. 9/1, Tbr. 36 i Tbr. 42 Tarife, na ročištu 30.6.2023. 684,75 EUR na temelju Tbr. 9/1, Tbr. 36 i Tbr. 42 Tarife, te trošak vještačenja u iznosu od 464,53 EUR, što sve daje ukupno dosuđeni trošak od 9.912,08 EUR/74.682,57 kn. Tužitelju nije priznat trošak jednog podneska od 5. listopada 2021. jer se prema Tbr. 8/1 Tarife u prvostupanjskom postupku može priznati najviše četiri podnesena podneska. Također mu nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu od 663,61 EUR jer tuženici nisu obveznici plaćanja sudske pristojbe na presudu već je prema odredbama Zakona o tarifi sudskih pristojbi tužitelj obveznik plaćanja pristojbe na presudu.

U Varaždinu 26. srpnja 2023. 

                                                                                                                        Sutkinja

                                                                                                     Jadranka Orlović, v.r.

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku). 

Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (Čl. 348.st.4. ZPP-a).

 

Dostaviti:

1/ tužitelju po punomoćniku M. R., odvjetniku u V.

2/ 1. i 2.tuženiku po punomoćniku G. V., odvjetniku u V.

3/ 3.tužena M. Š., S., s boravištem u Z.