1              Poslovni broj: Gž-872/2023-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-872/2023-3

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Lucije Lasić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića člana vijeća i sudca izvjestitelja i dr. sc. Lidije Vojković članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja A. Č. iz B. V., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva L.-V. i P. d.o.o. S., protiv tuženika H. M. d.o.o., Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva H. i P. d.o.o. Z., Pisarnica S., radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi i odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn 474/19 od 4. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. srpnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana te se odbija tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn 474/19 od 4. siječnja 2023.

 

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

 

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 8.000,00 kn/1.061,78 eura1 sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe – 22. srpnja 2019. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; dok se za više zatraženi iznos od 42.000,00 kn/5.574,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

II. Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana po pravomoćnosti, objaviti integralni tekst ove presude, bez komentara o trošku tuženika u M. kronici i portalima www.... i www...."

III. Dužan je tuženik ukloniti sa portala www.... u roku od 15 dana:

- članak novinarke I. Ć. pod naslovom "..." od 5. lipnja 2019.;

- članak novinarke I. Ć. pod naslovom "..." od 12. lipnja 2019. godine;

- članak novinarke I. Ć. pod naslovom "..." od 27. lipnja 2019. godine.

IV. Dužan je tuženik ukloniti sa portala "www...." članak novinarke I. Ć. pod naslovom "..." od 5. lipnja 2019. godine, u roku od 15 dana.

V. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.847,00 kn / 245,14 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

2.Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj, pobijajući presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen i u odluci o troškovima postupka, zbog žalbenog razloga pogrješne primjene materijalnoga prava iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 ,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje ZPP), predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti u cijelosti ili odluku ukinuti u pobijanomu dijelu i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.Protiv prvostupanjske presude žali se i tuženik, pobijajući presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen i u odluci o troškovima postupka, zbog svih žalbenog razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, predlažući presudu ukinuti i odbaciti tužbu, podredno odluku u pobijanomu dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti kao neutemeljen.

 

4.Na žalbe nije odgovoreno.

 

5.Tužiteljeva žalba nije osnovana.

 

6.Tuženikova žalba nije osnovana.

 

7.I u ovom žalbenom stadiju postupka predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete spram tuženika kao nakladnika lista M. K. i internetskih portala www... i www..., a zbog objavljivanja članaka novinarke I. Ć. i novinarke D. T., na štetu tužitelja, zahtjev na objavljivanje integralnog teksta presude i na uklanjanje predmetnih članaka s tuženikovih portala. Među strankama je sporna osnova odgovornosti i nastanak predmetne štete te osnovanost predmetnih potraživanja.

 

8.Prema stanju u spisu predmeta, u postupku koji je prethodio odlučivanju u bitnom je utvrđeno:

 

-kako je 22. srpnja 2019. zaprimljena predmetna tužba u kojoj se navodi da je 4. lipnja 2019. u tjedniku M. K. objavljen članak novinarke I. Ć. pod naslovom "...", 5. lipnja 2019. na portalu www.... objavljen članak iste novinarke pod naslovom "...", kako je 5. lipnja 2019. na portalu "..." objavljen članak novinarke I. Ć. pod naslovom "...", dana 11. lipnja 2019. u tjednom listu M. K. objavljen članak navedene novinarke pod naslovom "...", 12. lipnja 2019. da je objavljen članak na portalu www.... iste novinarke I. Ć. pod naslovom "...", kako je dana 18. lipnja 2019. u tjednom listu M. K. objavljen članak naveden novinarke pod naslovom ...", a 27. lipnja 2019. na portalu "..." objavljen članak iste novinarke pod naslovom "...", kako je tuženik nakladnik portala ..., novac.... i tjednika M. K., sve što je navedeno u člancima i s čim se izravno povezuje tužitelj da je potpuna neistina te predstavlja "knjiški primjer tendecioznog prizvuka" narušavanja poslovnog, moralnog i obiteljskog ugleda tužitelja,

-kako tužitelj u tužbi navodi da ga autorica svih tekstova, novinarska I. Ć., nije kontaktiralani u jednom trenutku vezano za predmetne članke, kako nije poduzela apsolutno nikakve mjere provjere točnosti iznesenih informacija niti postupala u dobroj vjeri, kako tužitelj radi ovoga trpi štetu te je prikazan kao čovjek s vrlo negativnim svojstvima, kao osoba koja krši zakon, a upornost autora u iznošenju neistina predstavlja primjer vrijeđanja privatnosti osobe i njegovog poslovnog ugleda i sam autor teksta se više puta poziva na prijašnje članke,

-kako je 30. rujna 2019. tužitelj naveo i da su u međuvremenu objavljeni novi članci u tjedniku M. K. koji se izravno ili neizravno odnose na tužitelja, kako je 9. srpnja 2019. objavljen članak novinarke I. Ć. pod naslovom "..", a 30. srpnja 2019. objavljen članak novinarke D. T. pod naslovom "...",

-kako je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da nije ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe, kako se informacije iz članaka temelje na točnim informacijama koje su prije objavljivanja provjerene na razne načine, da nije točno kako autorica članaka nije kontaktirala tužitelja jer ga je u nekoliko navrata pokušala kontaktirati, ali je on odbio dati izjavu, kao i da je postojalo opravdano zanimanje javnosti za objavu informacija, o toj temi se razgovaralo u sklopu aktualnog sata na sjednicama Gradskog vijeća Grada M., a građani M., njih cca 5000, prije dvije godine su izrazili svoje protivljenje na poluotoku S. P. potpisivanjem peticije,

-kako tuženik navodi i da se objavljivanjem presude ostvaruje svrha koja se postiže pravičnom novčanom naknadom te se ne može kumulirati objavljivanje presude i pravična novčana naknada, a objavljivanje presude nakon pravomoćnog okončanja postupka i nakon što će od objavljivanja članaka proteći nekoliko godina ne može imati pozitivan efekt na tužitelja jer će do tada sami članak u velikom dijelu javnosti već pasti u zaborav,

-kako je tužitelj 4. srpnja 2019. tuženiku podnio zahtjev za objavu ispravka objavljene informacije, a tuženik nije tom zahtjevu udovoljio,

 

-kako iz iskaza tužitelja proizlazi da je vlasnik obrta, poduzetnik i bavi se građenjem, kako je radio u Njemačkoj, bavio se svojom strukom, elektrotehnikom, a povratkom u Hrvatsku je stupio u Hrvatsku vojsku i građevinom se bavi još od 1995. godine, kako je iznimno zatečen i šokiran predmetnom serijom članaka, nikada ga nitko od novinara ili njima nadređenih nije kontaktirao, nikada nisu tražili provjeru neke informacije niti su tražili informacije od njega, a zbog čega su iskonstruirani ovi napadi na njega da može samo špekulirati, ali oni nemaju apsolutno nikakve veze s istinom, predmetnu nekretninu, zemlju na sv. Petru s ostatcima objekata je kupio prije otprilike 2,5 godine i do danas na nekretnini nije bilo apsolutno nikakvih zahvata s njegove strane, sve je u fazi utvrđivanja mogućnosti, kako i njegov sin ima velikih problema u poslu zbog ovih natpisa jer se i njega napada i osobno i preko tužitelja, da je dobivao prijetnje preko društvenih mreža, preko interneta, da mu se prijetilo smrću, upravo zbog ovih informacija, a ima i poslovnih problema jer mu je u postupku dobivanja posla jedna tvrtka iz Z. navela, usmeno, da im ne odgovara za posao, da se radi o "klasičnom medijskom linču", da su se objavljivale fotografije nekretnina koje uopće nisu predmetna nekretnina, kako betonsku kućicu nije doveo na predmetnu nekretninu, ista je bila tu još u vrijeme kupnje nekretnine,

-kako je svjedokinja I. Ć., novinarka, navela da je tužitelja poznavala samo iz viđenja prije prvog članka koji je sastavila kao autor, kako je dobila neke informacije i čula da bi tužitelj trebao graditi u zelenoj zoni, nakon toga je, kako je mislila da se radi o temi od općeg interesa obavila radnje, poseban upit osobi u protokolu Grada M. koja je zadužena za odnose s javnošću, izvršila uvid u katastar i to Ispostavu M. i S., uputila upite Ministarstvu graditeljstva te se u Gradskom muzeju Grada M. upoznala s povijesnom građom za to područje, da je pokušala kontaktirati i kontaktirala tužitelja, kako ga je nazvala moguće u tri navrata na mobitel, od toga ima dvije snimke njihovog razgovora u dva navrata preko mobitela, već prilikom prvog kontakta mobitelom se predstavila i postavila mu ova pitanja, tužitelj joj nije konkretno odgovorio ni na jedno pitanje, da je skretao sa teme, jedne prigode je naveo da je na nekom rođendanu i nije dao konkretan odgovor na dva bitna i relevantna pitanja, kako ju je samo uputio na svoju arhitekticu S. M., koju je nazvala, predstavila joj se i navela o kojoj temi treba pisati, a ona joj je osobno potvrdila da se tu namjerava graditi građevina tužitelja i da postoje svi propisima predviđeni uvjeti za to, iz Grada M. su joj pojasnili gabarite građevine i kazali da se radi o građevini oko 220 m2, tlocrtne površine, u namjeni za hotel, nakon ovog da je došlo do pisanja prvog članka i serije članaka na tu temu, tužitelj je osobno nije pokušao kontaktirati nakon prvog članka i sve ono što je napisano da je predala izvršnom uredniku na odobrenje, a za riječ "kontroverzni poduzetnik" drži kako se radi o novinarskoj slobodi, tu riječ je upotrebljavala jer je tjednik M. K. već prije pisao o tužitelju i njegovim drugim djelatnostima, njegovom sukobu s bivšim gradonačelnikom, uglavnom, to bi bio opis osobe koja svojim postupcima privlači pažnju u javnosti, budi pitanja u vezi njegovih postupaka i kontroverze kod ljudi,

 

-kako iz iskaza svjedokinje D. T. proizlazi da se u tekstu kojeg je napisala ne spominje ni ime ni prezime tužitelja, kako se radi o pukom izvještaju sa sjednice gradskog vijeća, a ona nije dala objektivni ni subjektivni osvrt, kako je nazočila sjednici, kasnije preslušala tonski zapis i prenijela na papir izjave vijećnika, da nije navodila svoje komentare, nije spominjala tužitelja, osim što je prenijela što su pojedini vijećnici iznijeli u svom izlaganju, putem mobilnog telefona da je pokušala dobiti tužitelja, tražiti njegov komentar, ali ga nije uspjela dobiti, kako nije provjerila tko je vlasnik bagera koji se nalazio na poluotoku S. P., da ju je osobno i profesionalno zainteresiralo o čemu vijećnici govore te je uputila svog fotoreportera da fotografira izgled tog prostora gdje se nalazi navedeni bager, ona osobno je napisala samo jedan članak o ovoj temi, ostale članke je pisala njezina radna kolegica I. Ć.

 

9.Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja, analizom cjelokupnog sadržaja članaka i spornih informacija, prvostupanjski sud je zaključio kako se radilo o opravdanom zanimanju građana za moguću daljnju gradnju na lokalitetu S. P., ali i da u slučaju objave članaka i naslova autorice I. Ć. nema opravdanja za nazivanje tužitelja "kontroverznim poduzetnikom", "...", uz objavljivanje njegove fotografije pa i da nikomu iz M. ne može ostati nepoznato o kojoj osobi se radi, kao "kontroverznom poduzetniku", kako se pritom radi o "etiketiranju" tužitelja koje je uvredljivo, prelazi granicu dobrog ukusa i upućuje na zaključak da bi se moglo raditi o osobi sklonoj "mutnim poslovima", kršenju zakona, zaobilaženju propisa, odnosno nemoralnoj i nečasnoj osobi i takva kvalifikacija, pogrdan smisao riječi "kontroverzni" da je tužitelju mogao nanijeti i nanio mu štetu. Nadalje, prvostupanjski sud navodi kako je praćenje ove bitne teme bilo potrebno i bitno za zajednicu, ali način na koji se tužitelja opisalo to nije, o svemu se moglo i moralo pisati, ali bez vrijeđanja tužitelja i pogrdnog navoda da je "kontroverzni poduzetnik", što dovodi do obveze nakladnika da tužitelju naknadi neimovinsku štetu. Stoga je tuženik kao nakladnik obvezan naknaditi tužitelju štetu koju je pretrpio radi uvrede, u iznosu od 8.000,00 kn, a za više zatraženi iznos tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan. Osim toga, prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev za uklanjanje članaka novinarke I. Ć. s portala tuženika jer predstavlja način da se tužitelju naknadi šteta, jer bi to negativno i štetno etiketiranje mogla ostati trajno na webu, a svrha informiranja javnosti je postignuta, ali nema potrebe niti je dopušteno tužitelja trajno "pratiti" onim za što mu je dosuđena naknada štete. U pogledu objavljivanja integralnog teksta presude u tiskanom izdanju tuženika, zahtjev je odbijen jer je od objave članaka proteklo "mnogo vremena", čitatelji su se okrenuli novim vijestima i temama, a ponovno ukazivanje čitateljima na ovaj slučaj, tužitelju ne donosi satisfakciju, nego bi donijelo reakciju velikog dijela čitatelja i onih koji su ovo zaboravili te bi moglo ponovno biti "osvježeno sjećanje" na ovaj slučaj, a prvostupanjski sud drži kako je tužitelju šteta u cijelosti nadoknađena naknadom neimovinske štete i uklanjanjem članaka s internetskih portala.

 

10.Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tuženikova žalba, kao niti druge bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost pobijane odluke može ispitati.

 

11.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je sud prvog stupnja u bitnom pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

12.Člankom 7. Zakona o medijima („Narodne novine“, broj 59/04, 84/11, 81/13, dalje ZM) propisano je:

(1) Svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti.

(2) Osoba koja obavlja javnu službu ili dužnost ima pravo na zaštitu privatnosti, osim u slučajevima koji su u vezi s javnom službom ili dužnosti koju osoba obavlja.

(3) Osoba koja svojim izjavama, ponašanjem i drugim djelima u vezi s njezinim osobnim ili obiteljskim životom sama privlači pozornost javnosti ne može zahtijevati istu razinu zaštite privatnosti kao drugi građani.

13.Člankom 21. ZM-a propisano je:

(1) Nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju pro­uz­roči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom.

(2) Šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).

(3) Na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju se propisi o obveznim odnosima, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

(4) Nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena:

– vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom,

– objavljena unutar autoriziranog intervjua,

– utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri,

– fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela,

– točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem,

– proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

(5) Stavak 4. ovoga članka ne odnosi se na osobne podatke kojih je tajnost propisana zakonom, na informacije o maloljetnim osobama, te informacije prikupljene na nezakonit način.

(6) Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. ovoga članka dokazuje tuženik.

(7) Ako je informacija autorizirana, a pojedini dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete, autorizacija ne isključuje i solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika, ukoliko nisu postupali u dobroj vjeri.

 

14.Člankom 19. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) propisano je kako svaka fizička i pravna osoba ima pravno na zaštitu svojih prava osobnosti pred pretpostavkama utvrđenim zakonom. Iz stavka 2. tog članaka proizlazi da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Člankom 1045. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje pri čemu se predmnijeva obična nepažnja.

 

15.Člankom 1100. stavak 1. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom stavka 2. tog članka propisano je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

16.Imajući u vidu navedena činjenična utvrđenja, pravilno je prije svega prvostupanjski sud zaključio kako je tuženik objavom predmetnih članaka, iako se radilo o opravdanom zanimanju javnosti za moguću daljnju gradnju na lokalitetu S. P. u M., nazivajući tužitelja "kontroverznim poduzetnikom", "kontroverznim A. Č.", uz objavljivanje njegove fotografije, povrijedio tužiteljevo pravo osobnosti jer se radi o objektivno uvredljivim navodima, a ne o vrijednosnim sudovima, kako to tuženik nastoji prikazati. Vrijednosni sud je osobno mišljenje o nekome ili o nečemu te se ne može dokazivati kao istinit ili neistinit, nego samo kao pravilan ili nepravilan, što ne podliježe odgovornosti, jer bi to dovelo do povrjede prava na slobodu govora. Vrijednosni je sud mišljenje o činjenici, a predmet dokazivanja netočne informacije može biti stoga samo činjenica jer se samo činjenice mogu dokazivati predviđenim zakonskim dokaznim sredstvima, a ne i vrijednosni sud. Navod kako se radi o kontroverznoj osobi, bez ikakvih drugih tvrdnji ili podataka koji možebitno takav navod potkrjepljuju, u kontekstu rasprave o aktivnostima te osobe, prema shvaćanju ovog suda, može predstavljati objektivno uvrjedljiv navod i može dovesti do povrede prava osobnosti, a kako to u bitnom pravilno drži i prvostupanjski sud. U ovim okolnostima, u smislu citiranih odredaba ZM-a, nakladnik ne odgovara za štetu pod uvjetima ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri, a tuženik nije dokazao postojanje tih zakonskih pretpostavki.

 

17.Pritom valja dodati, ujedno se i očitujući na tuženikove žalbene navode, kako praksa Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) u odnosu na slobodu izražavanja, izdvaja temeljne demokratske standarde koji su se iskristalizirali u odnosu na slobodu medija (tiska). Ono što je Sudu bitno za procjenu u svakom konkretnom slučaju jest odgovor na pitanje jesu li novinari djelovali u dobroj vjeri u cilju opskrbljivanja javnosti točnim i pouzdanim informacijama u skladu s novinarskom etikom. Europski sud je u više presuda ustanovio i standard po kojem javne osobe uživaju nižu razinu zaštite prava na privatnost od ostalih, što znači i da ostali u odnosu na njih imaju manje ograničenja pa samim time i veći opseg slobode izražavanja. Javne se osobe u ovom pogledu također razlikuju, ograničenja slobode izražavanja manja su u odnosu na političare nego na ostale javne osobe, a sloboda izražavanja u pogledu državnih tijela vlasti, naročito Vlade, vrlo je široka. Tužitelj, kao poduzetnik, očito je i osoba koja djeluje u javnosti, no ne spada u krug javnih osoba ili političara u odnosu na koje postoje spomenuta manja ograničenja, a pritom tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da bi tužitelj svojim ranijim djelovanjem u javnosti doprinio stvaranju dojma o sebi kao "kontroverznoj" osobi.

 

18.Tuženik u žalbi ističe i kako prvostupanjski sud nije proveo test nužnosti u demokratskom društvu pa i da je pobijanom odlukom nezakonito tuženiku ograničio slobodu izražavanja. Naime, test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe "zahtjev" za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge (odluka ESLJP Satakunnan Markkinapörssi Oy i Satamedia Oy protiv Finske [Vv], br. 931/13, presuda od 27. lipnja 2017.). Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane (E. H. d.o.o. protiv Hrvatske, br. 25333/06, § 54., presuda od 22. listopada 2009.). Pri ocjenjivanju razmjernosti miješanja treba razlikovati izjave o činjenicama od vrijednosnih sudova, dok se kako je već rečeno, postojanje činjenica može dokazati, istinitost vrijednosnih sudova nije dokaziva, stoga ne bi trebalo zahtijevati od tuženika da dokaže istinitost vrijednosnog suda. Kad se radi o vrijednosnim sudovima, razmjernost ograničenja slobode izražavanja može ovisiti o tomu postoji li dostatna činjenična osnova koja te sudove podržava, u suprotnom se ti sudovi mogu smatrati pretjeranima. Radi razlikovanja radi li se o izjavi o činjenicama ili o vrijednosnom sudu nužno je uzeti u obzir okolnosti svakog slučaja i "opći ton" (general tone) izjave o kojoj se radi, imajući u vidu da će tvrdnje o temama od javnog interesa u pravilu biti vrijednosni sudovi, a ne izjave o činjenicama (Morice protiv Francuske [Vv], br. 29369/10, § 126., presuda od 23. travnja 2015.). Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, ESLJP je u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke naveo sljedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chilling effect). I Ustavni sud Republike Hrvatske je u više odluka (na primjer broj: U-III-7479/2014 od 16. prosinca 2015., broj: U-III-2195/2016 od 2. studenoga 2016. i broj: U-III-2588/2016 od 8. studenoga 2016.), prihvatio navedena načelna stajališta ESLJP-a, te je ispitujući opravdanost prigovora miješanja u jamstvo slobode mišljenja i izražavanja misli tijekom ustavnosudskih postupaka proveo test nužnosti u demokratskom društvu. U ovom konkretnom slučaju, cijeneći sve navedeno, nije postojala dostatna činjenična osnova koja bi tuženikove navode o tužitelju podržavala kao vrijednosne sudove, posebno cijeneći njegovo prethodno ponašanje, već upravo konkretne okolnosti i "opći ton" tih navoda ukazuju kako su oni objektivno uvrjedljivi za tužitelja, a pritom dosuđena naknada štete ne ukazuje na značajnu "ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak".

 

19.Glede žalbenih navoda stranaka koji se odnose na visinu dosuđenoga novčanog iznosa na ime naknade neimovinske štete treba ponoviti kako ovaj sud u bitnom dijelu prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i zaključke prema kojima je dosuđeni novčani iznos utvrđen prema članku 1100. ZOO-a, vodeći računa o jačini i trajanju povrede i njezinih posljedica, cilju kojemu služi naknada i o tomu da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, a dosuđenim iznosom naknade neimovinske štete i nalogom na uklanjanje članaka s internetskih portala, tužitelju je predmetna šteta u cijelosti nadoknađena.

 

20.U pogledu žalbenih navoda treba reći i kako tuženik u žalbi u bitnom polemizira s pravnim stajalištima prvostupanjskog suda, pozivajući se i na odluke iz sudske prakse, a sadržajno iznoseći svoju ocjenu izvedenih dokaza i neutemeljeno ističe kako prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio i naveo razloge za zaključke o odlučnim činjenicama, s obzirom da je predmetna odluka donijeta pravilnom ocjenom izvedenih dokaza i u bitnom ta odluka sadrži prihvatljive razloge. Pobijanom odlukom pravilno je naloženo tuženiku i ukloniti s novinskog portala predmetne članke sukladno članku 1047. ZOO-a.

 

21.I tužitelj u žalbi u bitnom osporava i činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i iznosi svoju ocjenu pojedinih rezultata dokaznog postupka, međutim tim i takvim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda. Osim toga, žalitelj gubi iz vida kako iz svih izvedenih dokaza i nije moguće pouzdano izvesti drukčije zaključke o navedenim odlučnim činjenicama od onih koje je izveo prvostupanjski sud. Pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u dijelu na objavu integralnog teksta presude u tiskanom tuženikovu izdanju jer je od objave članaka proteklo dulje razdoblje, što upućuje na zaključak kako tužitelju ne bi objavom presude šteta bila popravljena. 

 

22.Dakle, iz svega proizlazi kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev djelomice prihvatio, a djelomice odbio kao neutemeljen. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbiti žalbe stranaka kao neutemeljene i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

23.Prvostupanjska odluka o troškovima postupka je donijeta pravilnom primjenom odredaba članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 144/14, 107/15, 126/22, dalje: OT). U smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a žalbeni sud pazi na pravilnu primjenu materijalnoga prava u odluci o troškovima postupka isključivo u dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbi. Neutemeljeno tužitelj pobija odluku o parničnom trošku jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio omjer uspjeha stranaka u postupku i za to dao prihvatljive razloge, a tuženik u tom pogledu određeno i ne pobija odluku o parničnom trošku. .

 

24.Tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka, kao i tuženikov zahtjev po ovoj osnovi, odbijeni su kao neutemeljeni jer tužitelj i tuženik nisu uspjeli u žalbenom stadiju postupka.

 

25.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove drugostupanjske presude.

 

Split, 26. srpnja 2023.