1              Poslovni broj: Gž-909/2023-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-909/2023-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda Nediljki Radić, kao sutkinji pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupan po punomoćnici E. A. K., odvjetnici iz Z., protiv tuženika B. B. iz Z., OIB: ..., radi isplate, rješavajući žalbe stranaka protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Sv. Ivanu Zeleni poslovni broj Povrv-1090/19 od 10. veljače 2023., dana 26. srpnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Sv. Ivanu Zeleni poslovni broj Povrv-1090/19 od 10. veljače 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

 

"I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi javnog bilježnika S. Š. iz Z., poslovni broj Ovrv-1538/2018 od 7. svibnja 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju dio glavnice u iznosu od 155,20 EUR1 / 1.169,32 kn, zajedno sa zateznim kamatama i to;

-na iznos od 21,66 EUR / 163,21 kn tekućom od 16. 9.2017. do isplate

-na iznos od 40,91 EUR / 308,25 kn tekućom od 17.10.2017. do isplate

-na iznos od 47,37 EUR / 356,93 kn tekućom od 17.11.2017. do isplate

-na iznos od 35,79 EUR / 269,63 kn tekućom od 16.12.2017. do isplate

-na iznos od 9,46 EUR / 71,30 kn tekućom od 17. 1.2018. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 (osam) dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi javnog bilježnika S. Š. iz Z., poslovni broj Ovrv-1538/2018 od 7. svibnja 2018., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju dio glavnice u iznosu od 298,97 EUR / 2.252,62 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom: - na iznos od 171,63 EUR / 1.293,14 kn počevši od 16.12.2017. do isplate,

- na iznos od 127,34 EUR / 959,48 kn počevši od 17. 4.2018. do isplate,

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju, trošak parničnog postupka u iznosu od 229,58 EUR2 / 1.729,75 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom 10. veljače 2023., sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana."             

 

2. Tužitelj pobija presudu u dijelu pod točkom II. izreke kojim je djelomično ukinut platni nalog zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,  89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3. Tuženik pobija presudu u dijelu pod točkom I. izreke kojim se djelomično održava na snazi platni nalog i u odluci o troškovima postupka zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a, te predlaže da se pobijana presuda ukine.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Žalbe su neosnovane.

 

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja prema tuženiku na isplatu iznosa od 3.421,49 kuna na ime neplaćenih računa dospjelih u razdoblju od 15. rujna 2017. do 16. travnja 2018.

 

7. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud tijekom prvostupanjskog postupka i donošenja pobijane presude nije počinio ni jednu od navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Također, odluka je donesena pravilnom primjenom materijalnog prava.

 

8. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je ugovorni odnos nastao potpisivanjem zahtjeva za zasnivanje usluga Bez granica L+ broja ... dana 27. veljače 2017. i zasnivanjem pretplatničkog odnosa za usluge Vip duo (Telefon S+Internet S) broja ... dana 18. svibnja 2017.,

- da uvidom u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja proizlazi da se isti odnosi na potraživanje tužitelja za šest računa u ukupnom iznosu od 3.421,94 kuna, dok je iz računa za utuženo razdoblje utvrđeno da su datumi dospijeća plaćanja navedeni iznosi potraživanja te brojevi računa istovjetni onima naznačenim u izvatku iz poslovnih knjiga,

- da je iz računa za mjesec kolovoz, rujan, listopad, studeni i mjesec prosinac 2017., te pripadajuće specifikacije poziva, usluga i naknada utvrđeno da su isti izdani za ugovoreni tarifni model – Bez granica L+ broja ... i Homebox Turbo broja ..., a odnose se na ugovorenu mjesečnu naknadu,

- da je uvidom u obračun naknade za prijevremeni raskid ugovora utvrđeno da je pretplatnički odnos u pogledu korištenja usluge Bez granica L+ broja ... tužitelj otkazao tuženiku 9. studenog 2017. zbog nepodmirivanja računa,

- da je uvidom u obračun naknade za prijevremeni raskid ugovora utvrđeno da je pretplatnički odnos u pogledu korištenja usluge Vip duo (Telefon S+Internet S) broja ... tužitelj otkazao tuženiku 2. ožujka 2018., a zbog nepodmirivanja računa.

 

9.              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je našao osnovanim potraživanje tužitelja koje se odnosi na naknadu za ugovoreni tarifni paket, korištene usluge i mjesečne rate za kupljeni mobilni uređaj za vrijeme trajanja ugovora.

 

10. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njezino ispunjenje (načelo dužnosti ispunjenja obveze), dok je odredbom članka 65. stavak 1. istog Zakona propisano da na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njegovo ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

 

11. Žalbeni navodi tuženika svode se na osporavanje činjeničnog stanja u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude i kao takvi nisu dopušteni (članak 467. stavak 1. ZPP-a), niti dovode u sumnju pravilnost pobijane presude. Vezano za sadržaj pregledane dokumentacije odnosno analize ocjene iste, sud prvog stupnja dao je jasne i uvjerljive razloge na koje se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje, jer iz rezultata dokaznog postupka upravo proizlazi pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

 

12.              Nadalje, potraživanje u iznosu od 2.252,62 kuna/298,97 Eur (1 Eur=7,53450 kuna, fiksni tečaj konverzije), kao naknadu za prijevremeni raskid ugovora prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim jer bi prema obrazloženju pobijane presude odredba članka 14. stavak 2. Općih uvjeta poslovanja tužitelja predstavljala nepoštenu odredbu u potrošačkom ugovoru u smislu odredbe članka 49. i 50. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje: ZZP).

 

13.              U žalbi tužitelj ističe da je sud počinio povredu materijalnog prava jer nije primijenio odredbu članka 41. stavak 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14), a pogrešno je i protumačio odredbu Općih uvjeta poslovanja nepoštenom i ništetnom.

 

14.              Prema odredbi članka 14. stavak 2. Općih uvjeta poslovanja tužitelja, ukoliko je ugovor tijekom obveznog trajanja raskinut od strane tužitelja krivnjom krajnjeg korisnika, ovdje tuženika, tuženik je dužan platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora.

 

15.              Prvostupanjski je sud navedenu odredbu ocijenio nepoštenom i ništetnom jer je odredba unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (tužitelja) na čiji sadržaj potrošač (tuženik) nije imao utjecaja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naime, ista tuženika obvezuje da do kraja razdoblja obveznog trajanja ugovora plaća sve preostale mjesečne naknade za ugovorenu uslugu, iako je ugovor raskinut, dok s druge strane raskidom ugovora tužiteljeva obveza u potpunosti prestaje s obzirom da korisnik, dakle tuženik biva trajno isključen iz elektroničke komunikacijske mreže tužitelja pa tužitelj nedvojbeno prestaje pružati uslugu na koju se ugovorom obvezao.

 

16.              Odredbom članka 20. stavak 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20 – dalje: ZS) propisano je da Vrhovni sud Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost u njegovoj primjeni, dok članak 27. stavak 3. ZS-a navodi kako Vrhovni sud RH radi razmatranja spornih pravnih pitanja koje se odnose na drugostupanjsko sudovanje, u svrhu izjednačavanja sudske prakse, svakih šest mjeseci, a po potrebi češće, organizirati zajednički sastanak s predsjednicima sudskih odjela svih županijskih sudova. Zaključci sa sastanka objavit će se na internetskoj stranici Vrhovnog suda RH.

 

17.              Upravo je na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH koji je održan dana 14. listopada 2016. u Zagrebu prihvaćeno pravno shvaćanje prema kojem, u sporovima o prijevremenom raskidu ugovora od strane operatera pravni odnos treba prosuđivati primjenom odredbi članka 49. i 50. ZZP-a, a ne prema odredbama Zakona o elektroničkim komunikacijama.

 

18.              Iako navedeno pravno shvaćanje, za razliku od pravnog shvaćanja donesenog na sjednici svih sudaca i sjednici odjela suda (članak 40. stavak 2. ZS-a) nije obvezujuće za sve suce toga suda, radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti u njegovoj primjeni, ovaj sud ga prihvaća.

 

19.              Prema odredbi članka 49. stavak 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra se nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok stavak 2. istog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, stavak 4. istog članka navodi kako je trgovac koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, to dužan dokazati.

 

20.              Dakle, da bi pojedina odredba potrošačkog ugovora bila ništetna (nepoštena) u smislu odredbe ZZP-a potrebno je da kumulativno budu ispunjene sljedeće pretpostavke: da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a upravo navedeno i proizlazi iz utvrđenja prvostupanjskog suda, kojima je ovaj sud vezan (članak 467. ZPP-a). Odredba članka 14. stavak 2. Općih uvjeta poslovanja tužitelja je unaprijed formulirana od strane trgovca, te uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača – tuženika, ovo jer je tuženik nakon raskida ugovora u obvezi plaćati sve preostale mjesečne naknade za ugovorenu uslugu, dok je tužiteljeva obveza prestala.

 

21.              Tužitelj u žalbi u bitnome ne navodi kako tuženik nije bio u nepovoljnom položaju jer mu je, upravo radi ugovorenog trajanja usluge, mjesečna naknada bila povoljnija. Naglašava da je dužnost prvostupanjskog suda bila da stranke pozove da dostave dokaz u tome pravcu tako da nisu raspravljena sva pitanja vezana za prava i obveze u ovom sporu.

 

22.              Prema odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Nadalje, shodno odredbi članka 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

23.              Stoga je žalitelju za odgovoriti kako je, u konkretnoj situaciji, na njemu bio teret dokaza činjenica je da bi tuženik, zbog ugovorenog trajanja usluge, plaćao nižu mjesečnu naknadu.

 

24.              Odluka o trošku postupka temelji se na valjanoj primjeni odredbe članka 151., članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).

 

25.              Budući da nisu osnovani žalbeni razlozi tužitelja niti tuženika, te kako nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbe kao neosnovane, potvrditi prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

U Splitu, 26. srpnja 2023.