Poslovni broj Gž-777/2021-3

 

 

 

 

 

 

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić- Orešković predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. J. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. O., odvjetniku u Z., protiv tuženika: 1. I. K. iz D. S., i 2. V. K. iz P. T., zastupanog po punomoćniku Z. B., odvjetniku u V. G., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-796/2019-31 od 21. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 26. srpnja 2023.  

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-796/2019-31 od 21. siječnja 2021. potvrđuje.

 

 

Obrazloženje

             

1. Navedenom presudom u točki I-I izreke odbijen je zahtjev tužitelja da mu 1.tuženik I. K. plati iznos od 92.373,73 kn sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate. Točkom I.-II. odbijen je zahtjev tužitelja da mu 2. tuženik V. K. plati iznos od 202.650,00 kn također uz zakonsku zateznu kamatu, dok je točkom I.-III. odbijen zahtjev da mu 1.tuženik i 2.tuženik solidarno isplate iznos od 481.977,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od donošenje presude do isplate. Točkom I.-IV. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno naknade prouzročene parnične troškove, dok je točkom II. izreke tužitelju naloženo naknaditi 2.tuženiku troškove postupka u iznosu od 24.062,50 kn u roku od 15 dana.

 

2. Protiv te presude tužitelj je podnio žalbu pozivajući se na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje: ZPP) i predlaže da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. 

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici na ime materijalne i nematerijalne štete isplate utužene iznose.

 

6. Sud prvog stupnja utvrđuje da je supruga tužitelja bila sestra tuženika sa kojom je bio u braku u kojem su imali dvoje djece, te da je brak prestao razvodom 1992., a da je ona preminula 1997.

 

7. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na činjeničnim navodima i tvrdnjama da su mu tuženici svojim postupanjem prouzročili štetu jer da su tijekom braka sa pokojnom A. boravili u njegovoj obiteljskoj kući bez plaćanja najamnine i hranili se kao članovi njegova domaćinstva, koje troškove je on snosio, a uz to da ih je financijski pomogao. Uz to, da su tuženici vršili jak negativni utjecaj za nju, zloupotrebljavajući njen položaj u odnosu na njih kao braću uslijed čega je počela uživati pretjerane količine alkohola i u takvom stanju napustila tužitelja i djecu, a odselila k njima, zbog čega je on u potpunosti preuzeo brigu o djeci, a što da je konačno i dovelo do njene prerane smrti. Osim toga, da je 1.tuženik otuđio značajnu imovinu iz njegove obiteljske kuće u Bosni i Hercegovini, te da je 1.tuženiku sestra uz njegovu dozvolu dala zajam od tadašnjih 2.500 DEM koji unatoč obećanju nikada nije vratio. Stoga na ime otuđenih pokretnina i navedenog zajma potražuje od 1.tuženika iznos od 92.373,73 kn, od 2.tuženika 202.650,00 kn na ime prehrane i najamnine jer da je od 1981. pa u daljnjem razdoblju od sedam godina koristio njegovu obiteljsku kuću za stanovanje a nije plaćao najamninu, te nije davao nikakvu naknadu za troškove prehrane, dok potražuje od tuženika da mu solidarno isplate na ime neimovinske štete zbog duševnih boli uslijed uništenog braka i obitelji iznos od 481.977,00 kn.

 

8. Pored utvrđenja da se prema činjeničnim tvrdnjama i navodima tužitelja utuženi iznosi odnose na 1979., zatim za razdoblje od 1981. do 1988., a nematerijalna šteta na ime duševnih boli za razdoblje od 1992., a najkasnije do 1997., prihvaća osnovanim prigovor zastare istaknut po tuženicima. Stoga odbija tužbeni zahtjev tužitelja obvezujući ga naknaditi 2.tuženiku troškove zastupanja.

 

9. Protivno tvrdnjama tužitelja sud prvog stupnja je za donošenje presude i iznesene pravne zaključke iznio valjane razloge tako da je presudu moguće ispitati, pa njenim donošenjem nije ostvarena apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tužitelj ukazuje žalbom. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu nije utvrđeno niti da bi njenim donošenjem sud prvog stupnja počinio koju od drugih apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

10. Protivno tvrdnjama tužitelja za osnovanost istaknutog prigovora zastare sud prvog stupnja je utvrdio relevantne činjenice na temelju navoda tužitelja u tužbi te priloženih dokaza, odnosno neprijepornih utvrđenja te pravilno odbio provesti daljnje dokaze (saslušanje stranaka).

 

11. Protivno daljnjim žalbenim tvrdnjama sud prvog stupnja je analizirao činjenične navode tužitelja na kojima temelji tužbeni zahtjev te priložene dokaze, ocjenjujući istaknuti prigovor kroz te tvrdnje i tvrdnje tuženika iznesene u odgovoru na tužbu, a sve vezano uz pojedine zahtjeve.

 

12. Naime, tužitelj je rješenjem suda prvog stupnja od 18. ožujka 2019. pozvan sukladno odredbi čl. 109. st. 1. ZPP-a te daljnjih odredbi ZPP-a izvršiti ispravak, odnosno dopunu tužbe, te određeno navesti činjenice na kojima temelji zahtjeve i dokaze kojima se utvrđuju te činjenice što je tužitelj učinio podneskom koji je dostavio sudu 6. lipnja 2019. U činjeničnim navodima tužitelj je naveo da je sa sestrom tuženika A. J. za vrijeme trajanja njihova braka tuženicima dozvoljavao da borave u njegovoj obiteljskoj kući koju je on izgradio na adresi u Z., bez plaćanja najamnine i da se hrane kao članovi njegova domaćinstva, da su za vrijeme trajanja braka tuženici zloupotrebljavali svoj položaj braće i patrijarhalni odgoj sestre i na nju vršili negativan utjecaj zbog čega je počela sa uživanjem alkohola i napustila tužitelja i djecu a odselila se k njima što je rezultiralo njenom preranom smrću i situacijom u kojoj je on preuzeo svu brigu o odgoju i podizanju tada dvoje malodobne djece. Nadalje, da je za vrijeme poremećaja bračnih odnosa, a možda i prije toga, 1.tuženik otuđio imovinu iz njegove obiteljske kuće i imanja u Bosni i Hercegovini, da je pokojna A. K. 1979. 1.tuženiku dala zajam od 2.500 DEM koji on nikada nije vratio, a 2.tuženik stanovao u njegovoj obiteljskoj kući od 1981. pa do zasnivanja bračne zajednice, odnosno u razdoblju od sedam godina, a nije plaćao najamninu koja bi iznosila prosječno oko 200 eur mjesečno. U istom periodu da nije plaćao niti hranu, a da se hranio u njegovoj obitelji što da iznosi oko 30,00 kn po danu. Nadalje, da su tuženici tijekom 1989. i 1990. alkoholizirali sada pokojnu A. i odveli je iz njegove kuće što je traumatiziralo djecu zbog čega je u potpunosti razoren njegov brak, tako da su je nagovorili da se od njega razvede, uslijed čega on trpi duševne boli zbog kojih traži naknadu nematerijalna štete.

 

13. Protivno žalbenim tvrdnjama tužitelja iz takvih činjeničnih navoda u tužbi pravilno sud prvog stupnja zaključuje da se navodna šteta koja je tužitelju počinjena odnosi na 1979., zatim za razdoblje od 1981. do 1988. i to materijalna šteta, dok se nematerijalna šteta odnosi na razdoblje od 1992. a najkasnije od 1997., pored utvrđenja da je brak između tužitelja i pokojne sestre tuženika prestao razvodom 1992., a da je ona preminula 1997.

 

14. S obzirom na navedeno sukladno odredbi čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje ZOO) na konkretan slučaj primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, - dalje ZOO/91).

 

15. Prema odredbi čl. 376. ZOO/91 potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva od tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za  osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.

 

16. Prema odredbi čl. 371. ZOO/91 potraživanje zastarijeva za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare s time da sukladno odredbi čl. 361. st. 1. citiranog Zakona zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

 

17. Slijedom opisanih utvrđenja, koja tužitelj žalbenim navodima nije doveo u dvojbu, pravilan je stav suda prvog stupnja da je najkasnije potraživanje u svakom slučaju dospjelo trenutkom smrti pokojne A. J. a to je 1997. Kako je tužitelj tužbu podnio 2019. to je pravilan zaključak suda prvog stupnja da su za sva potraživanja protekli svi zakonom propisani zastarni rokovi. Stoga cijeneći osnovanim prigovor zastare istaknut po tuženicima, a ne ulazeći u osnovanost preostalih tvrdnji tužitelja, pravilno odbija zahtjev tužitelja utvrđujući da je za sve istaknute zahtjeve nastupila zastara.

 

18. S obzirom na ovakav ishod postupka, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a uz odgovarajuće odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 ), obvezao tužitelja naknaditi 2.tuženiku troškove zastupanja po odvjetniku.

 

              19. Stoga je žalbu tužitelja valjalo odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

U Rijeci 26. srpnja 2023.

 

 

               Predsjednica vijeća

 

   Ivanka Maričić-Orešković, v.r.