Poslovni broj: 4 Kž-389/2023-4

Poslovni broj: 4 Kž-389/2023-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

              P R E S U D A             

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Tvarog, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. A., zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22, dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama optuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-109/2023-30 od 4. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. srpnja 2023. 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalbe optuženog P. A. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.               Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi P. A. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom, iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 1. KZ/11, kaznenog djela protiv imovine, oštećenjem tuđe stvari, iz čl. 235. st. 1. KZ/11 i kaznenog djela protiv pravosuđa, neizvršavanjem sudske odluke, iz čl. 311. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11. Na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 optuženiku je za kazneno djelo prijetnje utvrđena kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, na temelju čl. 235. st. 1. KZ/11 za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari utvrđena je kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci te na temelju čl. 311. st. 1. KZ/11 za kazneno djelo neizvršavanja sudske odluke utvrđena je kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci.

 

1.1.              Na temelju članka 58. stavak 2. KZ/11 optuženiku je opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u V. G. od 10. svibnja 2021. poslovnog broja Kzd-76/2019, pravomoćna 1. srpnja 2021., zbog kaznenih djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11 i dr. te se iz naznačene presude uzima kao utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine pa je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.

 

1.2.              Na temelju članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od jedinstvene kazne zatvora na koju je optuženik osuđen izvršava 1 (jedna) godina i 3 (tri) mjeseca, a dio kazne u trajanju 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca neće se izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju 5 (pet) godina po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

1.3.              Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku je u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. siječnja 2023. pa nadalje.

 

1.4.              Na temelju članka 73. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve M. A., OIB: ..., iz Z., na udaljenost manju od 100 (sto) metara, a u trajanju koje je 3 (tri) godine dulje od neuvjetovanog dijela kazne izrečene u okviru uvjetne osude. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko optuženik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom iz članka 73. KZ/11 izrečenom u okviru uvjetne osude.

 

1.5.               Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.; dalje: ZKP/08) oštećena M. A., se s imovinskopravnim zahtjevom u iznosu 6.600,00 eura upućuje u parnicu.

 

1.6.               Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. i 7. ZKP/08 nalaže se optuženiku u roku 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 400,00 eura/3.013,80 kuna te nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti, a čija će visina biti određena posebnim rješenjem.

 

2.              Protiv navedene presude u zakonskom roku žali se optuženi P. A. osobno te po branitelju M. K., odvjetniku.

 

2.1.              Optuženik se u osobno podnijetoj žalbi žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom "da se presuda i sve činjenice ponovo ispitaju".

 

2.2.              U žalbi po branitelju optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o izricanju sigurnosne mjere i odluke o kazni, s prijedlogom da županijski sud preinači pobijanu presudu na način da ga oslobodi od optužbe ili da ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

 

3.              Državni odvjetnik nije odgovorio na žalbu.

 

4.              Spis je u skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.

 

5.              Žalbe nisu osnovane.

 

6.              Iako u osobno podnijetoj žalbi žalitelj naznačuje da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, istu ne označava brojčanom oznakom, ali niti opisno, već se svi žalbeni razlozi svode na osporavanje ocjene vjerodostojnosti iskaza ispitanih svjedoka, kao i osporavanje pravilnosti odluke o odbijanju dokaznog prijedloga obrane za uvid u spis R1 Ob-173/2023, pa se time ovom žalbom žalitelj žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

6.1.              U žalbi po branitelju opisno se ističe žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka na način da se pobijana presuda ne može ispitati jer razlozi iste ne sadrže izlaganje utvrđenja prvostupanjskog suda o tome da li je optuženik podnio žalbu protiv rješenja Općinskog suda u Z. broj Kv-330/2022 od 30. studenoga 2022. i kakva je eventualna odluka suda o žalbi optuženika. Time se žalitelj opisno žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

6.2.              Opisno istaknuta povreda odredaba kaznenog postupka u pobijanoj presudi nije ostvarena. Ovo iz razloga navedenih u toč. 6. razloga pobijane presude u kojoj je navedeno kako optuženik u svojoj obrani nije osporavao da je primio spomenuto rješenje o produljenju samostalnih mjera opreza Općinskog suda u Z. i da je bio svjestan značenja mjera opreza, pa time niti ne postoji potreba provjeravanja i utvrđivanja neosporenih činjenica i izlaganja šireg obrazloženja od onog u pobijanoj presudi. Navedeno proizlazi iz sadržaja odredbe čl. 459. st. 5. ZKP/08 o dužnosti suda da u razlozima osuđujuće presude samo navede činjenice koje stranke nisu osporile, što je i učinjeno u označenom dijelu pobijane presude. U preostalom dijelu ovim žalbenim navodima žalitelj prigovara potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu u nastavku.

 

6.3.              Ispitujući pobijanu presudu u povodu podnijetih žalbi, po službenoj dužnosti, ovaj sud drugog stupnja, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, ne nalazi postojanje koje od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

7.              Žalitelj u žalbi po branitelju ističe postojanje žalbene osnove povrede kaznenog zakona koju pobliže ne obrazlaže. Iz tog je razloga pobijana presuda ispitana po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08, kakvim ispitivanjem nije utvrđeno postojanje povrede kaznenog zakona na štetu optuženika.

 

8.              U osobno podnijetoj žalbi optuženik osporava pravilnost ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedoka M. A. i D. D. tvrdnjom da postoji proturječje između iskaza tih svjedoka kod državnog odvjetnika i na raspravi, pri čemu ne navodi u čemu se ta razlika sastoji. Navodi kako je svjedokinja A. napustila djecu i adresu prebivališta, ali je kod davanja osobnih podataka na raspravi navela da i dalje živi na adresi prebivališta kod svojeg oca, što nije istina. Svjedok D. u svojem iskazu spominje da je čuo svađe, ali da nije svjedočio nikakvom nasilju. Žalitelj osporava pravilnost odluke suda kojom je odbijen prijedlog obrane za pribavljanje i uvid u spis predmeta R1 Ob-173/2023, navodeći kako je predložio taj dokaz kako bi se utvrdilo da svjedok D. ne govori istinu u pogledu načina održavanja optuženikovih susreta s djecom. Osim navedenoga žalitelj ističe kako je zbog odluke o viđanju djece iz 2020. dolazio u problem s ispunjavanjem mjera koje su određivane u prethodnim postupcima. Ovaj žalitelj u žalbi navodi koje dokaze prvostupanjski sud tijekom postupka nije izveo, a odnose se na vještačenje otisaka prstiju ili DNK tragova na oštećenim vratima, utvrđivanje lokacije njegova mobitela, odnosno ispitivanje kao svjedoka socijalne radnice, M. D..

 

8.1.              Žalba po branitelju dopunjava prednje, ukratko izložene, žalbene navode iz osobne žalbe optuženika, a na obje će se dati jedinstveni odgovori. U ovoj se žalbi osporava pravilnost ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedokinje M. A. i to tvrdnjom kako se kod ocjene vjerodostojnosti iskaza nije vodilo o drugim dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Kod toga se ne upire na dokaze izvedene tijekom postupka, već na zaključke koje žalitelj izvodi iz načina ponašanja svjedokinje, okolnosti počinjenja djela i preocjene sadržaja izvedenih dokaza. Tako žalitelj ukazuje na svoje stajalište o neživotnom i nelogičnom ponašanju žrtve M. A. kritične prigode, tvrdnjom kako je životno da bi osoba u situaciji u kojoj se ona našla, nakon što je optuženik zaspao, pozvala policiju ili roditelje, a ona je zaspala uz djecu. Navedeno, po žalitelju, ukazuje da kod žrtve nije došlo do razvoja straha ili uznemirenosti za sebe, djecu ili roditelje. Žalitelj, tvrdnjom kako nije životno da nitko, osim žrtve, u noći kada se nagli i glasni zvukovi, čuju još i glasnije, nije čuo lomljavu stakla i zvukove provaljivanja, pa niti roditelji žrtve, koji žive u donjem dijelu iste kuće, osporava vjerodostojnost iskaza ispitanih svjedoka. Osim na opisani način, žalitelj pozivom na isprave koje je predao u spis, a potječu iz spisa R1 Ob-173/2023 istog suda, tvrdnjama o problemima žrtve M. A. s opijatima i o utjecaju toga na njezinu sposobnost rasuđivanja, kao i o oduzimanju djece od imenovane zbog toga, osporava vjerodostojnost iskaza ove žrtve. Nadalje, u žalbi se tvrdi da je odluka o odbijanju dokaznog prijedloga obrane za pribavljanjem i uvidom u spis pogrešna, jer je obrana predložila izvođenje tog dokaza radi utvrđivanja sklonosti žrtve za prijavljivanjem policiji osoba koje se s njom ne slažu u pogledu načina njezine brige o djeci. I u ovoj se žalbi spominje kako ne postoje materijalni tragovi koji bi optuženika povezali s počinjenjem kaznenih djela, o čemu postoji isključivo iskaz žrtve M. A.. U pogledu poruka, optuženik ne spori da ih je poslao žrtvi M. A., ali iste niti sadržajem, niti kontekstom ne predstavljaju nikakvu prijetnju. Za ispravnog shvaćanje konteksta poruka valjalo je pribaviti spomenuti spis R1 Ob-173/2023.

 

8.2.              Ne stoji žalbena tvrdnja o postojanju bilo kakvih odstupanja između ranijih iskaza svjedoka i onih danih na raspravi, jer tijekom dokaznog postupka na raspravi niti nisu izvedeni dokazi čitanjem ranijih iskaza žrtava, već je prvostupanjski sud u cijelosti postupio prema odredbi čl. 411. st. 4. ZKP/08 i unio čitav iskaz svjedoka u raspravni zapisnik. Dakle, s obzirom da su svjedoci tijekom istraživanja ispitani nekontradiktorno, to je prvostupanjski sud, postupajući ispravno, ponovno ispitao svjedoke, njihov cjeloviti iskaz unio u zapisnik i samo na tom dokazu zasnovao utvrđenje činjeničnog stanja. Pitanje da li je žrtva M. A. napustila adresu prebivališta i djecu, nije od odlučnog značenja za utvrđenje činjeničnog stanja u konkretnom predmetu. Isto tako, na ocjenu o vjerodostojnom iskazivanju žrtve bez utjecaja je pitanje osobnih podataka koje je dala kod ispitivanja na raspravi, jer osobni podaci svjedoka, ne tvore sadržaj njegova iskaza podoban za međusobnu usporedbu i podlogu za ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka. Već je naprijed odgovoreno da ne postoji nikakvo proturječje u iskazu svjedoka D., čiji iskaz s rasprave je prvostupanjski sud izveo kao dokaz i na kojem se temelji utvrđenje činjeničnog stanja u konkretnom predmetu. Prema sadržaju odluke u predmetu R1 Ob-173/2023 djeca optuženika i žrtve povjereni su na skrb djedu, svjedoku D., pa uvid u taj spis ništa ne govori o načinu održavanja susreta i druženja optuženika s djecom u vrijeme počinjenja kaznenih djela. Ne dolazi do kolizije, koju donekle nesuvislo, žalitelj opisuje u osobno podnijetoj žalbi između odluke o viđanju djece i odluke o mjerama opreza, jer odlukom o mjerama opreza je optuženiku zabranjeno približavanje žrtvi M. A., ne i njegovoj djeci. Osim toga, prema iskazu oboje svjedoka susrete s djecom je u jedno vrijeme omogućavao svjedok D.. Navodi žalitelja kako nisu poduzete nikakve mjere da se osiguraju tragovi (otisci prstiju, DNK tragovi na vratima, utvrđenje lokacije njegova mobitela), kraj utvrđenja koja proizlaze iz zapisnika o očevidu, fotodokumentacije očevida te iskaza oboje svjedoka, nisu od odlučnog značenja jer je prvostupanjski sud jasnom, logičnom i životnom argumentacijom utvrdio da je optuženik počinitelj sva tri kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.

 

8.3.              Pitanje, po žalitelju, nelogičnosti i neživotnosti postupanja žrtve M. A., kraj razloga koje daje prvostupanjski sud ocjenjujući vjerodostojnost njezina iskaza, ne dovodi u sumnju pravilnost i potpunost takve ocjene dokaza. Naime, prvostupanjski sud raščlanjujući iskaz žrtve isti uspoređuje s iskazom žrtve D. D., rezultatima očevida, ali i obranom optuženika, te na temelju sveobuhvatne ocjene dokazne građe, utvrđuje, po nalaženju ovog suda drugog stupnja, činjenično stanje ispravno i potpuno. Isto se odnosi i na tvrdnju, koja nema značenje općepoznate činjenice, o širenju zvuka noću, što pak ne dovodi nužno do zaključka da su sve osobe koje se nalaze u kući nužno morale čuti razbijanje stakla i provaljivanje. S istom se vjerojatnošću može postaviti teza da ovo ovisi o prostornoj udaljenosti, ali i kvaliteti sna osoba koje su mogle čuti te zvukove. Prvostupanjski sud izvodi zaključak o vjerodostojnom iskazivanju žrtve M. A. na temelju ocjene sadržaja njezina iskaza, sukladnosti istoga s materijalnim tragovima i iskazom svjedoka D., podacima o zdravstvenim poteškoćama žrtve, životnom i logičnom ocjenom vjerodostojnosti iskaza, pa čak i psihološkom analizom postupanja obje žrtve, kojima pripisuje umanjivanje karaktera ranijeg i naknadnog ponašanja optuženika kojima su oboje svjedočili. Valja samo naglasiti kako žrtva M. A., po prvostupanjskom sudu, uvjerljivo iskazuje o strahu od optuženika, taj strah potvrđen je njezinom medicinskom dokumentacijom, ali i činjenicama o vođenju kaznenog postupka protiv optuženika pred Općinskim sudom u Z., ali i o pravomoćnim osudama optuženika za kaznena djela počinjena na štetu žrtve, njezina oca i zajedničke djece. Postupanje žrtve, koja iskazuje o strahu, ne može se prosuđivati racionalnom usporedbom s očekivanim postupanjem prosječne osobe koja bi se našla u sličnoj situaciji, već upravo na način kako to čini prvostupanjski sud. Na vjerodostojnost iskaza obje žrtve ukazuje i ocjena o nevjerodostojnom iskazivanju optuženika koji na bitno različite načine opisuje svoje psihičko stanje kritične večeri, mjesto gdje se zadržavao i osobe s kojima se i do kada zadržavao, pri čemu se njegovo nastojanje za dokazom alibija, izjalovilo. Naprotiv, tvrdnje svjedoka J. o alkoholiziranosti i njega i optuženika, uz tvrdnju žrtve da je došavši u njezinu kuću, optuženik bio alkoholiziran, koju činjenicu alkoholiziranosti je optuženik opovrgnuo spontano iskazujući nakon ispitivanja žrtve M. A., jasno dovode u sumnju vjerodostojnost obrane optuženika, kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud. Sve navedeno, pak, dovodi do utvrđenja o u svemu pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti iskaza oboje svjedoka.

 

8.4.              Pitanje konzumacije opojnih sredstava i utjecaja na sposobnost rasuđivanja žrtve M. A., odnosno neopravdanog prijavljivanja drugih osoba policiji kada s njima dođe u sukob vezano za brigu o djeci, predstavlja nove činjenice istaknute u žalbi, kojima nije bio obrazložen dokazni prijedlog za pribavu i vršenje uvida u spis R1 Ob-173/2023. Naime, obrana je predložila izvođenje tog dokaza radi utvrđivanja obrasca ponašanja žrtve. S obzirom da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku pročitao preslike isprava iz tog spisa, odbivši dokazni prijedlog za pribavom cijelog spisa kao nevažan i odugovlačeći, dajući i tijekom rasprave i u razlozima presude, jasne i potpune razloge za takvo postupanje, žalba optuženika kojom osporava takvu odluku nije osnovana. Valja kod toga poći od ispravno prepoznate svrhe zbog koje je predloženo izvođenje ovog dokaza, a to je traženje argumentacije ad hominem u odnosu na žrtvu, kako bi se dovela u sumnju vjerodostojnost njezina iskaza. Uz navedeno, valja naglasiti kako je i ispitivanjem optuženika o razlozima zbog kojih su djeca povjerena žrtvi, majci, ako kod nje postoji problem s opojnim sredstvima, nije bilo valjanog obrazloženja. Konačno, prema rješenju R1 Ob-173/2023-2 proizlazi postojanje problema psihijatrijske naravi kod žrtve, o čemu je ista predala i medicinsku dokumentaciju o liječenju, ne spominju se problemi s opijatima, a ništa od navedenoga ne dovodi u pitanje sposobnosti svjedoka da upamti događaja, razluči istinu od neistine i valjano o tome iskazuje tijekom postupka. U odnosu na sadržaj poruka, prvostupanjski sud, ne temelju uvida u ispis slika zaslona mobitela žrtve i na temelju iskaza žrtve utvrđuje sadržaj i značenje onoga što je optuženik nesporno napisao. I ovaj sud drugog stupnja u cijelosti prihvaća izložene razloge koji odgovaraju sadržaju dokaza i valjano su, životno i logično obrazloženi. Napisane riječi, u kontekstu međusobnih odnosa i tijeka postupka pred Općinskim sudom u Z., predstavljaju prijetnju nekim zlom, s ciljem izazivanja straha kod žrtve, koja posljedica, izvan obilježja kaznenog djela prijetnje, je i nastupila kod žrtve, o čemu ista jasno iskazuje. U pogledu pitanja da li je optuženik podnio žalbu protiv rješenja o produljenju samostalnih mjera opreza valja samo navesti kako se ne radi o odlučnoj činjenici, kraj dispozicije optuženika u ovom kaznenom postupka, ali i činjenice da eventualna žalba ne odgađa izvršenje tog rješenja (čl. 98. st. 7. ZKP/08).

 

9.              Iako žalitelj u žalbi po branitelju označava da se žali i zbog odluke o kazni i o sigurnosnoj mjeri o navedenim žalbenim osnovama ne izlaže nikakve razloge. No, kako žalba zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu po tim žalbenim osnovama (čl. 478. ZKP/08). pobijana presuda ispitana je i po tim osnovama.

 

9.1.              Ovaj sud drugog stupnja nalazi da je prvostupanjski sud potpuno utvrdio okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, da ih je ispravno vrednovao i optuženiku najprije utvrdio adekvatne pojedinačne kazne zatvora. Nakon toga je ispravno utvrdio da je kaznena djela u pitanju optuženik počinio u vremenu kušnje po presudi Općinskog suda u V. G. K.-76/2019 od 10. svibnja 2019, pa je ispravno primjenjujući čl. 58. st. 2. i 3. KZ/11 optuženiku opozvao uvjetnu osudu, uzimajući utvrđenom jedinstvenu kaznu zatvora u tom predmetu, nakon čega je optuženiku ispravno izrekao jedinstvenu kaznu zatvora od 2 godine i 6 mjeseci. Optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se polovica izrečene jedinstvene kazne izvršava, a polovica ne pod uvjetom da u roku od 5 godina ne ponovi kazneno djelo i daljnjim uvjetom da se pridržava sigurnosne mjere iz čl. 73. KZ/11. Ovaj skup sankcija će i po nalaženju ovog suda drugog stupnja ostvariti svrhu kažnjavanja u potpunosti i u općem i posebnom smislu.

 

9.2.              Isto je tako ispravna i zakonita sigurnosna mjera iz čl. 73. KZ/11, za izricanje koje su ispunjene zakonske pretpostavke te koja će upotpuniti specijalnopreventivni učinak primjene djelomične uvjetne osude, u vrijeme kušnje. Optuženik je kršio samostalne mjere opreza, ponovio počinjenje kaznenog djela na štetu žrtve, pa navedeno ukazuje na potrebu izricanja i ove mjere.

 

10.              S obzirom na navedeno, žalbe optuženika nisu osnovane, pa je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno kao u izreci.

 

U Varaždinu 26. srpnja 2023.