1

Poslovni broj: Gž R-1701/2021-3

Poslovni broj: Gž R-1701/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić-Orešković, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Branka Ježek Mjedenjak, članice vijeća u pravnoj stvari  tužiteljice J. K. iz Š., OIB: …, koju zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika: I.-T. d.o.o. Š., OIB: …, koga zastupa punomoćnik Š. M., odvjetnik u Š. i umješača na strani tuženik: S. o. Z. S. d.d., P. H., Z., koga zastupa punomoćnik Z. Š. iz Z., OIB: …, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika i umješača na strani tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-131/2020 od 13. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 26. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I  Odbijaju se žalbe tuženika i umješača na strani tuženika kao neosnovane i presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-131/2020 od 13. listopada 2021. potvrđuje.

II  Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom u točki I izreke naloženo je tuženiku s osnove pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplatiti tužiteljici iznos od 45.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 15.  srpnja 2018. do isplate, a točkom II izreke naloženo mu je na ime pretrpljene imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplatiti joj daljnji iznos od 3.100,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate sve u roku od 15 dana. Točkom III izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 14.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik i to protiv odluke o troškovima postupka (točka III izreke) pozivajući se na žalbeni razlog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) te predlaže da se u tom dijelu odluka preinači sukladno žalbenim navodima. Umješač na strani tuženika podnosi žalbu protiv citirane presude pozivajući se na sve žalbene razloge i predlaže da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbe poriče osnovanost žalbenih navoda te predlaže žalbe odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog ozljede zadobivene na radu, s time da je i u fazi žalbenog postupka sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva.

6. Neprijeporno je te sud prvog stupnja utvrđuje slijedeće:

-tužiteljica je bila u radnom odnosu kod tuženika na poslovima referenta za ljudske resurse koji obavlja za uredskim stolom koristeći osobno računalo,

- za obavljanje poslova koristi stol koji ima i pokretni ormarić sa ladicama a nalazi se ispod stola i pomičan je,

- dana 18. srpnja 2017. tužiteljica je zadobila ozljedu na radu kada je prilikom ustajanja sa stola, kako bi uzela potrebnu dokumentaciju koja se nalazila u ormaru u okviru prostorije u kojoj obavlja poslove, zapela za pokretni ormarić, izgubila ravnotežu i tijelom pala naprijed te desnom stranom tijela udarila u ormar i ozlijedila nadlakticu desne ruke te zadobila teške tjelesne ozljede,

- u bolnici Š. pružna joj je inicijalna medicinska pomoć od strane kirurga, izvršena RTG obrada uz imobilizaciju i otpuštena je na kućnu njegu, a nakon toga nastavljano je ambulantno liječenje,

- inspektor zaštite na radu izvršio je nadzor o čemu je sačinjen i zapisnik kao i prijava ozljede na radu od strane voditelja Službe zaštite na radu tuženika,

7. Sud prvog stupnja analizirajući provedene dokaze utvrđuje iz iskaza svjedoka M. S. koji je pritekao tužiteljici u pomoć odmah nakon što je iz susjedne sobe čuo njezin pad i zapomaganje, da su prilikom njegova dolaska registratori i ostala dokumentacija bili na podu i razbacani po stolu, a da mu je tužiteljica rekla da je zapela za nogu ormarića i da je imala sreće da nije udarila u staklenu stalažu koja se nalazi u prostoriji. Prema njegovom mišljenju da se radi o skučenom prostoru tako da ostaje vrlo uzak prostor između ormara i radnog stola, da je desno od tužiteljice bio jedan veliki ormar udaljen možda pola metra od njenog stola, a sa druge strane staklena vitrina pa iako je prostor predviđen za dvije osobe da nema uvjeta niti za jednu osobu. Nadalje, iz iskaza svjedoka I. B. voditelja Službe zaštite na radu tuženika utvrđuje da je prema kazivanju tužiteljice sačinio Prijavu ozljede na radu, da ga je ista pozvala odmah nakon pada na mobitel kada ju je zajedno s vozačem odvezao radi medicinske obrade. Tužiteljica je radila za istim stolom kao što imaju i ostali djelatnici, koji imaju fiksni i pomični dio sa ladicama, a nalazi se u prostoriji veličine 3x3 i visine 3 m, ali da mu se tužiteljica nije žalila na takve uvjete s time da je prethodno sa njom u sobi bila još jedna osoba koja je međuvremenu otišla u mirovinu. Potvrdio je kako je u Prijavi o ozljedi na radu naveo kao razlog ozljede skučenost prostora za rad jer je imao saznanja da je i zapisnik inspekcije sačinjen u tom smislu i da je izdano usmeno rješenje kojim se zabranjuje rad u tom uredu dok se ne dovede u propisano stanje, a vezano uz veličinu prostora, tako da nakon tužiteljice druga osoba nije radila u tom prostoru ali da je sada raspored sačinjen drugačije tako da su stolovi razmaknuti.

8. Iz Zapisnika o inspekcijskom nadzora od 18. srpnja 2017. utvrđuje da je nadzor izvršila inspektorica rada za zaštitu na radu N. C. dipl.ing. te donijela po službenoj dužnosti usmeno rješenje kojim je tuženiku zabranjeno korištenje ureda referenta za ljudske resurse i opće poslove dok se ne prilagodi za sigurno kretanje radnika. Nadalje, iz sadržaja Prijave o ozljedi na radu od 25. srpnja 2017. utvrđuje da je navedeno da je tužiteljica zadobila ozljedu desne nadlaktice prilikom ustajanja sa stola kako bi sa ormara uzela potrebnu dokumentacija kada je nogom zapela za pokretni ormarić sa ladicama koji se nalazio ispod stoga te izgubila ravnotežu i pala s time da je kao uzrok ozljede navedena skučenost prostora.

9. Iz svega navedenog zaključuje da je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici štetu koju trpi uslijed ozljede na radu, s time da za istu odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava, sukladno odredbi čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje ZR) i odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 74/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 – dalje ZZR).

10. Za tužiteljicu utvrđuje da je prilikom obavljanja posla postupala na uobičajeni način, prema potrebnoj proceduri, pa da s obzirom na rezultate dokaznog postupka ne proizlazi da bi ona sama prouzročila štetni događaj niti da bi doprinijela istom.

11. Provedenim medicinskim vještačenjem zaključuje da je uslijed zadobivenih ozljeda u tom štetnom događaju tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje ZOO), s obzirom na utvrđenja o posljedicama zadobivenih ozljeda utvrđuje da tužiteljici pripada naknada štete u zatraženom iznosu i to kako na ime neimovinske tako i imovinske štete.

12. Odluku o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa).

13. Tuženik žalbom pobija prvostupanjsku presudu samo u dijelu odluke o troškovima postupka (točka III izreke) dok umješač na strani tuženika pobija presudu u cijelosti, s time da je žalba umješača dostavljena strankama pa proizlazi da se sukladno odredbi čl. 201. ZPP-a radi o žalbi kako umješača tako i tuženika.

14. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem presude bila počinjena koja od procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a.

15. U odnosu na žalbene tvrdnje koje sadržajno ukazuju na relativnu bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 193. st. 1. ZPP-a, valja istaći da je tužiteljica doista tijekom postupka smanjila tužbeni zahtjev koji je prethodno postavila u tužbi. Time je došlo do djelomičnog povlačenja tužbe, ali kako se tuženik tome protivio to je o tome valjalo donijeti odluku. Međutim, kako nije predloženo donošenje dopunske odluke, već tuženik u žalbi samo ukazuju na pogrešnu primjenu materijalnog prava zbog navedenog kod donošenja odluke o troškovima postupka, to takvo postupanje nije od utjecaja na zakonitost pobijane odluke.

16. Osporavajući pravilnost činjeničnog stanja u pogledu osnova odgovornosti tuženika za naknadu štete tužiteljici u žalbi se osporava zaključak suda prvog stupnja da bi u konkretnom slučaju isti bio odgovoran jer da je tužiteljica već više godina radila u istom prostoru i da se do tada nikada takva ozljeda nije dogodila.

17. Protivno žalbenim tvrdnjama pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je tuženik kao poslodavac odgovoran za predmetnu štetu tužiteljici sukladno odredbi čl. 111. ZR-a i čl. 25. ZZR-a kojima je propisana odgovornost poslodavca radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po kriteriju objektivne odgovornosti, s time da se poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ukoliko se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, na koje poslodavac unatoč dužnoj pažnji nije mogao utjecati. Prema citiranim odredbama poslodavac je u obvezi naknaditi radniku štetu po općim propisima obveznog prava pa tako kod oslobađanja poslodavca od objektivne odgovornosti dolazi u primjenu odredba čl. 1067. ZOO-a kao opće odredbe koja se odnosi na oslobađanje od odgovornosti, tako da se poslodavac pored razloga više sile, može osloboditi od odgovornosti u slučaju ako je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti, a djelomično ukoliko je oštećenik sam djelomično doprinio nastanku štete.

18. Pored utvrđenja koja se žalbom ne dovode u dvojbu da je u Prijavi o ozljedi na radi navedeno kao uzrok ozljede skučenost prostora, da je po izvršenom inspekcijskom nadzoru izdano usmeno rješenje kojim se tuženiku zabranjuje korištenje ureda u kojem je radila tužiteljica dok se uvjeti ne prilagode tako da budu sigurni za kretanje radnika, uz iskaze saslušanih svjedoka koji su potvrdili iskaz tužiteljice da se radilo o neuvjetnom prostoru, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da nisu ispunjeni uvjeti za oslobađanje od odgovornosti za štetu. Pravilan je i daljnji zaključak kako ne proizlazi utvrđenim, a na tuženiku je teret dokaza, da bi do štetnog događaja došlo isključivom radnjom tužiteljice ili treće osobe ili da bi na bilo koji način djelomično doprinijela nastanku istog. Naime, ista je na uobičajeni način obavljala rad, nisu bila potrebna nikakva zaštitna sredstva, pa iz navedenog proizlazi da ista ostvaruje pravo na štetu koja proizlazi iz štetnog događaja u cijelosti.

19. Neosnovano se žalbom dovodi u pitanje visina dosuđene pravične novčane naknade tužiteljice na ime pretrpljene neimovinske štete jer je pri utvrđivanju visine iste sud prvog stupnja u dovoljnoj mjeri cijenio sve relevantne kvalifikatorne okolnosti i to jačinu i trajanju povredom izazvanih duševnih i fizičkih boli, pri tome je vodio računa o načinu i stupnja ozljeđivanja tužiteljice, dugotrajnosti i jačini pretrpljenog straha kao i svim zaostalim posljedicama.

20.  Naime, iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka dr. I. B. specijaliste kirurga i dr. B. Z. specijalista psihijatra utvrđuje da je tužiteljica prilikom pada zadobila prijelom kirurškog vrata desne nadlaktice (zglob ramena) i razderotinu desnog oka, nakon ozljede pružena joj je inicijalna medicinska pomoć i izvršena obrada uz imobilizaciju te je otpuštena na kućnu njegu i nastavljeno ambulantno liječenje pod kontrolom kirurga, fizijatra, neurologa i psihijatra do sanacije s time da je nosila i mobilizaciju oko tri tjedna, a potom još trokutnu maramu oko dva tjedna, dok je fizikalnu terapiju ambulantno obavljala više mjeseci. Unatoč tome što je obavila adekvatno liječenje i rehabilitaciju vještaci utvrđuju da je kod iste zaostalo ograničenje pokreta u desnom ramenu u lakom stupnju zbog čega će otežano vršiti radnje sa desnom rukom (vješanje zavjesa, veša, obavljanje kućanskih poslova iznad razine ramena i dr.), zbog čega je njena životna aktivnost umanjena za 6%, a sukladno čemu će morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu. Tužiteljica je ovu ozljedu zadobila u 58 godini života, pa će joj te posljedice biti ograničavajuće u obavljanju kako radnih tako i svih životnih aktivnosti u svakodnevnom životu, pa je i prema mišljenju ovoga suda dosuđeni iznos pravične novčane naknade od 12.000,00 kn primjeren. Isto se odnosi i na dosuđeni iznos od 10.000,00 kn na ime pretrpljenih fizičkih bolova, pored utvrđenja da je trpjela bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg 15, a lakog 21 dan, kao i da osjeća povremene bolove.

21. Prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljica je prilikom samog ozljeđivanja doživjela izrazito jaki strah, odnosno strah od bliske smrti koji je bio veoma intenzivan, jaki strah trajao je još kroz daljnjih tjedan dana, koji je zatim trajao 2 tjedna u smanjenom odnosno srednjem intenzitetu, a lakom još kroz daljnja 2 mjeseca, dok i dalje u određenim životnim situacijama koje je podsjete na štetni događaj također proživljava strah lakog intenziteta. Kako je do pada tužiteljice došlo u veoma skučenom prostoru u kojem je u njenoj neposrednoj blizini bio stakleni ormar te kako je došlo do prijeloma zgloba ramena i udarca u glavu to je zasigurno izazvalo kod tužiteljice jaki strah, odnosno kao što su naveli vještaci strah od bliske smrti, pa cijeneći sve navedeno kao i probleme uz koje je bilo vezano liječenje, ovaj sud smatra primjerenim dosuđeni iznos od 16.000,00 kn. Kao posljedica ozljede zaostao je ožiljak pored oka koji je vidljiv u svakodnevnom kontaktu ali i ograničenje pokreta desne ruke što je ocijenjeno naruženjem lakog stupnja za koje je dosuđen iznos od 7.000,00 kn također primjeren. Stoga je i prema mišljenju ovoga suda ukupno dosuđeni iznos od 45.000,00 kn pravilno odmjeren primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.

22. Nadalje, pravilnom primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a pravilno je utvrđena naknada na ime tuđe njege i pomoći, a sve s obzirom na utvrđenja da je tužiteljici takva pomoć bila potrebna 21 dan po 4 sata dnevno za vrijeme bolne faze nošenja imobilizacije te potom 20 dana po 2 sata dnevno za vrijeme nošenja imobilizacije trokutnom maramom i rehabilitacije, u dosuđenom iznosu od 3.100,00 kn.

23. Kako je presudom odlučeno o zahtjevu tužiteljice nakon djelomičnog povlačenja tužbe (vezano uz koju dispoziciju tužiteljici sud nije donosio posebnu odluku ali tuženik odnosno umješač nisu tražili donošenje dopunske odluke) to je sud prvog stupnja pravilno odluku o troškovima postupka temeljio na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Pri tome je visina dosuđenog iznosa pravilno odmjerena sukladno odredbama Odvjetničke tarife kao i trošak medicinskog vještačenja te je tuženik pravilno obvezan naknaditi tužiteljici prouzročene parnične troškove.

24. Stoga je žalbu tuženika i umješača valjalo odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

25. Zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka nisu osnovani jer tuženik i umješač nisu uspjeli sa žalbom dok trošak odgovora na žalbu tužiteljice nije trošak koji je potreban za vođenje postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Rijeci 26. srpnja 2023.

  Predsjednica vijeća

Ivanka Maričić-Orešković, v.r.