1

Poslovni broj 6 Gž-260/2023-2

 

 

 

           Republika Hrvatska                                        

  Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj 6 Gž-260/2023-2

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Verici Kos, u pravnoj stvari tužitelja E. E. S. L., C., Kraljevina Š., OIB: …, zastupan po direktoru E. P. A. A., C., Kraljevina Š., zastupan po punomoćniku M. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika V. E., iz Z., OIB: …, sada na adresi …, B., O. B., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-5674/2021-7 od 21. srpnja 2022., 26. srpnja 2023.,

 

 

r i j e š i o j e

 

 

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-5674/2021-7 od 21. srpnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke te se u tome dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

'' I. Održava se na snazi rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-76/2021 od dana 19. srpnja 2021. godine javnog bilježnika T. Ž., iz Z., u dijelu platnog naloga kojim je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos u visini od 4.200,00 kn po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a koje zatezne kamate teku:

- na iznos od 1.600,00 kn tekuće od 12. lipnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.600,00 kn tekuće od 22. lipnja 2021. godine pa do isplate,

sve u roku od 8 dana.

II. Ukida se rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-76/2021 od dana 19. srpnja 2021. godine javnog bilježnika T. Ž., iz Z., u dijelu platnog naloga kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka u iznosu od 812,50 kn tekuću od 20. srpnja 2021. godine pa do 21. srpnja 2022. godine te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev.

III. Nalaže se tuženiku V. E., iz Z., OIB: …, sada na adresi …, B., O. B., naknaditi tužitelju E. E. S. L., C., Kraljevina Š., trošak ovršnog postupka u iznosu od 812,50 kn i trošak parničnog postupka u iznosu od 1.450,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 21. srpnja 2022. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.''

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik ne navodeći izričito u kojem dijelu pobija presudu, niti izričito navodi zakonske žalbene razloge, a ne stavlja ni prijedlog drugostupanjske odluke. Po sadržaju žalbe je za zaključiti da presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), jer u bitnom ponavlja navode da je zajam bio na 4.000,00 kn, a on je vratio 7.150,00 kn pa da nije dužan vratiti više ništa, jer je ispunio svoju ugovornu obvezu, ali osporava zaključak suda o zelenaškom ugovoru navodom da se radi o zelenaškom ugovoru s kamatom od 100 %, što da je vidljivo iz uplata. Iako tuženik presudu pobija u cijelosti za zaključiti  je da je pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu pa je u smislu odredbe čl. 365. st. 1. ZPP po žalbi tuženika presuda ispitivana u dijelu pod točkama I. i III. izreke.

3. Žalba je osnovana.

 

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 4.200,00 kn sa zateznim kamatama. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je sa tuženikom 16. lipnja 2020. zaključio ugovor o zajmu kojim se tužitelj kao zajmodavac obvezuje tuženiku kao zajmoprimcu isplatiti iznos zajma od 3.000,00 kn, umanjen za troškove obrade od 50,00 kn, koji se tuženik obvezao vratiti u roku od 90 dana od zaključenja ugovora s uvećanjem od 1.200,00 kn, koje predstavlja naknadu, da je tužitelj svoju ugovornu obvezu ispunio isplatom iznosa od 2.950,00 kn 16. lipnja 2020., da su tužitelj i tuženik sklopili i anekse ugovoru o zajmu (broj 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10 i 11) kojima je odobrena odgoda roka otplate na 30,dana pod uvjetom da tuženik plati naknadu za odgodu roka otplate od 650,00 kn, da je tuženik uplaćivao iznose od po 650,00 kn, odnosno ukupno 7.150,00 kn na ime naknade za odgodu roka otplate, a ne na ime duga iz ugovora o zajmu, koji još uvijek nije podmiren. Tužitelj tvrdi i da ugovor o zajmu i Opći uvjeti poslovanja tužitelja podliježu pravu Kraljevine Š..

 

4.1. Tuženik pobija tužbeni zahtjev tvrdnjom da je uplatom iznosa od 7.150,00 kn ispunio svoju obvezu, a ističe i prigovor da se radi o zelenaškom ugovoru.

 

5. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja te održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika T. Ž. za utuženi iznos od 4.200,00 kn s obrazloženjem da je tužitelj tuženiku isplatio zajam u iznosu od 2.950,00 kn, da su uplate tuženika u iznosu od 7.150,00 kn izvršene s osnova odgode otplate zajma, a da tuženik nije dokazao da je vratio zajam kako je ugovoreno, kao ni da se radi o zelenaškom ugovoru iz čl. 329. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 28/18, 126/21 – dalje: ZOO). Iako u presudi sud prvog stupnja ne navodi koje je materijalno pravo primijenio odlučujući o predmetu spora, po sadržaju obrazloženja je razvidno da je sud odlučivao primjenom odredbe čl. 499. ZOO, koji sadrži odredbe o ugovoru o zajmu.

 

6. Osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao svoju tvrdnju da se radi o zelenaškom ugovoru. Naime, sukladno odredbi čl. 7., čl. 219. i čl. 299. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, pa kada je tuženik tvrdio da je predmetni ugovor o zajmu zelenaški na njemu je bio teret dokaza te tvrdnje, koju međutim nije dokazao.

 

7. Međutim, ugovor o zajmu koji su zaključile stranke je potrošački ugovor i na njega se primjenjuju odredbe o Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP). Sustav zaštite potrošača u smislu Direktive 93/13 počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavača ili pružatelja usluge što se tiče pregovaračke snage i razine informacija pa obzirom na takav slabiji položaj potrošača, čl. 6. st. 1. Direktive 93/13 predviđa da nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošače, a radi se o onoj odredbi s obveznim učinkom kojoj je cilj zamijeniti formalnu ravnotežu koju ugovor uspostavlja između prava i obveza stvarnom ravnotežom koja će ponovo uspostaviti jednakost između suugovaratelja. U tom kontekstu nacionalni sudac je dužan po službenoj dužnosti procijeniti nepošteni karakter ugovorne odredbe koja ulazi u područje primjene Direktive 93/13 i time ispraviti neravnotežu između potrošača i prodavača ili pružatelja čim raspolaže potrebnim pravnim i činjeničnim elementima (presuda C – 280/2013). 

 

7.1. Osim toga je za ukazati da su stranke sklapale anekse osnovnom ugovoru o zajmu, kojima su ugovorile naknadu za odgodu roka otplate zajma. Sud prvog stupnja je propustio cijeniti značaj te naknade, odnosno da li se radi o naknadi za zakašnjenje s ispunjenjem obveze, tj. ugovornoj kazni iz čl. 350. ZOO. Ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze, pa bi ugovaranje kazne za novčanu obvezu bilo ništetno, na što sud pazi po službenoj dužnost, sukladno odredbi čl. 327. st. 1. ZOO.   O navedenim činjenicama presuda nema razloga, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju sadržajem žalbe upire tuženik.

 

8. Valjalo je stoga na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, a kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom III. izreke te u tome dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

9. U ponovnom postupku će sud prvog stupnja otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem. To znači da će obvezno-pravni odnos stranka sagledavati i s aspekta naprijed navedenih odredbi ZOO te Direktive 93/13, vodeći računa i o tvrdnji tužitelja da ugovor o zajmu i Opći uvjeti poslovanja tužitelja podliježu pravu Kraljevine Š., a potom o predmetu spora donijeti novu odluku za koju će dati jasne i valjane razloge. Sud će donijeti i novu odluku o troškovima postupka.

 

10. U nepobijanom dijelu pod točkom II. izreke prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

 

 

U Velikoj Gorici 26. srpnja 2023.

 

 

                                                                                                                Sutkinja

 

                                                                                                                Verica Kos, v.r.