Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 314/2020-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 314/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Igora Periše, člana vijeća, Slavka Pavkovića, člana vijeća i Goranke Barać-Ručević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. O. iz M., ..., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica V. A., odvjetnica u Z., protiv tuženika I.-I. N., d.d., Z., ..., OIB ..., koga zastupa punomoćnica K. G., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj R-1182/18-3 od 27. kolovoza 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2491/15-88 od 24. srpnja 2018., u sjednici održanoj 25. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da je izvanredni otkaz ugovora o radu od 19. veljače 2013. nedopušten i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev za vraćanje na rad na radno mjesto voditelja poslovno-ugostiteljskog objekta L. B. ili drugo odgovarajuće radno mjesto, odbijen je zahtjev tužitelja da se sudski raskine ugovor o radu s 1. ožujka 2018. kao i zahtjev za naknadu štete od 194.331,24 kune s pripadajućom kamatom (toč. I. izreke). Odbijen je protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu broj 210-36977/12-H sklopljenog 1. studenog 2012. između tužitelja i tuženika temeljem kojeg je tužitelj kod tuženika obavljao poslove radnog mjesta voditelj poslovno-ugostiteljskog objekta L. B. (toč. II. izreke). Tužitelju je naloženo da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka od 23.950,00 kn (toč. III. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odlučeno je:

 

"I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2491/15-88 od 24. srpnja 2018. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke i točkom III. izreke u dijelu u kojem je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 8.132,50 kn.

 

II. Uvažava se žalba tužitelja kao djelomično osnovana i preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2491/15-88 od 24. srpnja 2018. u dijelu pod točkom III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadom troška preko iznosa od 8.132,50 kn do iznosa od 23.950,00 kn i sudi;

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 15.817,50 kn.

 

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbacuje se žalba tužitelja protiv toč. II. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2491/15-88 od 24. srpnja 2018., kao nedopuštena."

 

3. Protiv dijela drugostupanjske presude kojom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je ovom sudu da prihvati reviziju i ukine nižestupanjske odluke u pobijanom dijelu i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a. ZPP).

 

7. Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, već su izneseni iscrpni, jasni i neproturječni razlozi stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

7.1. Revident ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 375. st. 1. ZPP. Međutim, sud je u pobijanoj presudi ocijenio žalbene navode od odlučnog značaja sukladno čl. 375. st. 1. ZPP dok navodima kojima obrazlaže ovu povredu revident osporava činjenična utvrđenja što nije dopušteno osporavati u reviziji (čl. 385. st. 1. ZPP).

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, utvrđenje da radni odnos nije prestao i zahtjev za vraćanje na rad.

 

8.2. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužitelj na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme radio kod tuženika na radnom mjestu voditelja poslovno-ugostiteljskog objekta L. B.,

 

- da je tužitelju 19. ožujka 2013. izvanredno otkazan ugovor o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa,

 

- da je tužitelju stavljeno na teret da se u mjenjačnici vršio ilegalni otkup deviza, da je zaposlenike upućivao da novac za mijenjanje deviza drže u kuverti kod sebe u džepu umjesto na za to određenom mjestu, da su mjenjački poslovi vršeni bez popratne dokumentacije, mimo blagajne i bez pisanog traga, da je tužitelj na aparat za kavu stavio prilagođenu ručicu kako bi se izbjeglo pravilno evidentiranje skuhane kave i od zaposlenika tražio mjesečne iznose od 20,00 kuna za pokrivanje manjkova, 40,00 kuna za popijene kave i 10,00 kuna za plaćanje TV pretplate te da je protivnoj internoj uputi poslodavca donio u poslovni prostor benzinske postaje TV prijamnik koji je kupljen novcem zaposlenika.

 

9. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski su sudovi zaključili da je tužitelj odgovoran za počinjenje osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa te su sukladno čl. 108. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/2009, 61/2011, 82/2012, 73/2013, 93/2014 - dalje: ZR) ispunjene pretpostavke za dopuštenost odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

 

9.2. Prema čl. 108. st. 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

10. Revident u reviziji osporava da je odluka o izvanrednom otkazu donesena u roku iz čl. 108. st. 2. ZR  prema kojem se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

 

11. Međutim nižestupanjski su sudovi utvrdili da je osoba nadležna za donošenje odluke o otkazu za postojanje povrede obveza iz radnog odnosa od strane tužitelja saznala (detaljno, iscrpno i argumentirano) tek po primitku izvješća Službe internih istraga od 5. veljače 2013. pa je odluka o otkazu od 19. veljače 2013. donijeta unutar propisanog roka iz čl. 108. st. 2. ZR.

 

12. Prema pravnom shvaćanju ovog suda pravno je relevantan trenutak u kojem je tuženik sa sigurnošću utvrdio da je tužitelj počinio povredu obveze iz radnog odnosa, a ne trenutak u kojem su pojedini djelatnici tuženika imali saznanja, odnosno sumnju o postojanju moguće činjenice na kojoj bi se izvanredni otkaz mogao temeljiti (Revr-1428/13-2 od 18. studenog 2014.).

 

13. Budući da je osoba nadležna za donošenje odluke o otkazu kod tuženika tek po primitku izvješća službe nadležne na internu istragu 5. veljače 2013. sa sigurnošću mogla utvrdila je li tužitelj počinio povrede radne obveze i koje sve povrede je tužitelj počinio što znači da je 5. veljače 2013. dan saznanja za činjenice na kojima se izvanredni otkaz temelji i od tada teče rok propisan čl. 108. st. 2. ZR. Stoga je odluka o otkazu od 19. veljače 2013. donesena u roku iz čl. 108. st. 2. ZR.

 

14. Preostalim revizijskim navodima revident osporavajući primjenu materijalnog prava zapravo osporava činjenična utvrđenja. Međutim navode kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje ovaj sud nije ovlašten razmatrati sukladno čl. 385. st. 1. ZPP.

 

15. Slijedom iznesenog nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

16. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 25. srpnja 2023.

 

Predsjednica vijeća

Jasenka Žabčić, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu