- 1 -              Rev 29/2021-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 29/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Igora Periše, člana vijeća, Slavka Pavkovića, člana vijeća i Goranke Barać-Ručević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. F., OIB ..., iz Ž., ..., kojeg zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u V., protiv tuženika S. d.o.o., OIB ..., Ž., ..., koga zastupa punomoćnica G. Š., odvjetnica u Ž., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i o protutužbenom zahtjevu za sudski raskid ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-989/2020-2 od 21. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj Pr-11/2020-17 od 11. rujna 2020., u sjednici održanoj 25. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Djelomično se ukidaju presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-989/2020-2 od 21. listopada 2020. i presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji broj Pr-11/2020-17 od 11. rujna 2020. u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev da se tužitelj vrati na radno mjesto kontrolora naplate parkiranja i zahtjev za isplatu naknade plaće od 6. prosinca 2019. do svibnja 2020., kao i dijelu u kojem je odbijen protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima parničnog postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, da radni odnos nije prestao (toč. 1.), naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na posao na radno mjesto kontrolora naplate parkiranja (toč. 2.), naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi plaću za razdoblje od 6. prosinca 2019. do svibnja 2020. u iznosima pobliže označenim u izreci presude (toč. 3.), odbijen je protutužbeni zahtjev za utvrđenje sudskog raskida ugovora o radu s danom zaključenja glavne rasprave (toč. 4.), naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 8.218,75 kn (toč. 5.), odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka (toč. 6.).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

4. U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio odbiti istu kao nedopuštenu.

 

5. Revizija tuženika je djelomično osnovana.

 

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, da radni odnos nije prestao, da se naloži tuženiku da vrati tužitelja na radno mjesto kontrolora naplate parkiranja i da naknadi tužitelju plaću za razdoblje od 6. prosinca 2019. do svibnja 2020. Predmet spora je i protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu.

 

7.2. U postupku, koji je prethodio reviziji, utvrđeno je:

 

- da je tužitelj bio djelatnik tuženika od 19. lipnja 2006., da je kod tuženika obavljao poslove kontrolora naplate parkiranja,

 

- da je tuženik 5. prosinca 2019. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu,

 

- da iz odluke o otkazu proizlazi da je razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu osobito teška povreda obveze iz ugovora o radu zbog događaja od 29. studenog 2019.,

 

- da je 29. studenog 2019. tužitelj izvan radnog vremena, u večernjim satima u kafiću u Ž. bio u alkoholiziranom stanju, da se u tom kafiću, također izvan radnog vremena, nalazila i nekolicina njegovih radnih kolega N. I., Ž. P., J. Ž., M. A. i suprug djelatnice J. Ž., S. Ž., kao i direktor B. S.,

 

- da im je tužitelj pristupio i pogrdno im se obratio, i to prije svega J. Ž., a prilikom drugog prilaska stolu direktoru je uputio pogrdne riječi, nakon čega da su oni odlučili napustiti kafić i tada je tužitelj direktoru rekao "znam gdje ti je kuća", koje riječi direktor nije shvatio kao prijetnju,

 

- da je nakon toga uslijedio sastanak u prostorijama tuženika gdje je tužitelj upoznat da nastavak radnoga odnosa s njim nije moguć te mu je ponuđen sporazumni raskid ugovora o radu uz pripadajuću otpremninu, na što da je tužitelj i pristao ukoliko bi mu se otpremnina isplatila u gotovini, a kako to nije bilo moguće tužitelj je odustao od takvog načina prestanka radnoga odnosa nakon čega je tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

 

8. Nižestupanjski su sudovi zaključili da postupanje tužitelja 29. studenog 2019. ne predstavlja osobito tešku povredu radne obveze obzirom da se sporni događaj dogodio izvan radnog vremena tužitelja i ostalih osoba koji su zaposlenici tuženika stoga taj događaj ne opravdava izvanredni otkaz ugovora o radu. Ocijenili su da se ponašanje tužitelja te večeri i način njegovog obraćanja radnim kolegama može pripisati alkoholiziranosti i da ne može dovesti do izricanja najteže mjere radniku u pogledu načina prestanka radnoga odnosa, tim više što je utvrđeno da do konkretnog događaja nije bilo nikakvih problema u međusobnim odnosima i da se radi o izoliranom slučaju, odnosno da se prije ovog događaja tužitelj niti jednom prilikom nije na takav način ponašao prema direktoru tuženika i kolegama. Stoga su nižestupanjski sudovi prihvatili tužbeni zahtjev.

 

8.2. U odnosu na protutužbeni zahtjev nižestupanjski sudovi su istaknuli da sudski raskid ugovora o radu na temelju čl. 125. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19 - dalje: ZR) može tražiti poslodavac ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju da nastavak radnoga odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć. Međutim nižestupanjski sudovi su ocijenili da tuženik nije ni pokušao dokazati koje su to okolnosti koje opravdano upućuju da nastavak radnoga odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć. Stoga su nižestupanjski sudovi odbili protutužbeni zahtjev.

 

8.3. Prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakon o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19 - dalje: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

9. Ovaj sud prihvaća zaključak nižestupanjskih sudova da se ne može smatrati da je tužitelj alkoholiziranim ispadom prema nadređenom i kolegama izvan radnog mjesta i radnog vremena počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Takvo ponašanje tužitelja moglo bi se smatrati osobito važnom činjenicom zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, međutim sam poslodavac je u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu precizirao da je opisanim ponašanjem tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Stoga u činjeničnim okolnostima ovog spora, opisano alkoholizirano ponašanje izvan radnog mjesta i radnog vremena ne može se smatrati osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa.

 

9.2. Slijedom iznesenog neosnovani su navodi revidenta da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 116. st. 1. ZR te je reviziju u odnosu na utvrđenje da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu trebalo odbiti na temelju čl. 393. st. 2. ZPP kako je odlučeno u izreci presude.

 

10. Međutim ovaj sud, za sada, ne može prihvatiti odluku nižestupanjskih sudova u dijelu u kojem su sudovi odbili protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i prihvatili zahtjev tužitelja za povratak na posao i naknadu plaće.

 

10.2. Naime tužitelj je u alkoholiziranom stanju vrijeđao nadređenog i kolege (izvan radnog mjesta i vremena), a tuženik u reviziji ističe da je tužitelj s vrijeđanjem nastavio nakon odluke o otkazu putem društvenih mreža, što nižestupanjski sudovi nisu ocijenili. Ovaj sud smatra da je trebalo ocijeniti postoje li okolnosti koje upućuju na to da nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

11. Sud u pobijanoj presudi navodi da tuženik nije niti pokušao dokazati okolnosti koje upućuju da nastavak radnog odnosa nije moguć što proturječi stanju spisa kojem priležu komentari koje je tužitelj iznio na društvenim mrežama (koji se tiču poslodavca i kolega). Treba istaknuti da je neodlučno što se radi o komentarima iznesenim nakon što je donesena odluka o otkazu ugovora o radu jer iste treba cijeniti kod odlučivanja o zahtjevu poslodavca za sudski raskid ugovora o radu, odnosno radi li se okolnostima koje upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć kako to propisuje čl. 125. st. 2. ZR.

 

12. Slijedom iznesenog odluke nižestupanjskih sudova u odnosu na zahtjev tužitelja za povratak na posao i protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu proturječe stanju spisa i ne mogu se ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te je sukladno čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjske odluke i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje u dijelu u kojem je odbijen protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu te u dijelu u kojem je određeno vraćanje tužitelja na radno mjesto kontrolora naplate parkiranje i posljedično prihvaćen zahtjev za naknadu plaće.

 

13. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 25. srpnja 2023.

 

Predsjednica vijeća

Jasenka Žabčić, v.r.