Poslovni broj: 50. Gž Ob-274/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 50. Gž Ob-274/2023-2

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. F. iz O., OIB …, zastupane po punomoćnicima B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnicima u P., protiv tuženika M. M. F. iz O., OIB …, zastupanog po punomoćniku T. M., odvjetniku u M., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženog protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P Ob-10/2022-6 od 5. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 25. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I Odbija se žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P Ob-10/2022-6 od 5. travnja 2023. u točki III izreke.

 

              II Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P Ob-10/2022-6 od 5. travnja 2023. u točkama I i II izreke.

 

 

r i j e š i o    j e

 

I Uvažava se kao djelomično osnovana žalba tužiteljica i ukida se rješenje Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P Ob-10/2022 od 5. travnja 2023. u točki 1. izreke bez vraćanja na ponovni postupak.

             

II Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P Ob-10/2022 od 5. travnja 2023. u točki 2. izreke.

 

              III Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P Ob-10/2022 od 5. travnja 2023. u točki 2. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika predstavlja stan u Z., a koji se nalazi na drugom katu zgrade izgrađenoj na k.č.br. 1928/8 k.o. Z. i upisanoj u z.k. ul. br. 8242, a koji stan predstavlja suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7), u naravi trosobni stan oznake „E2“, koji se sastoji od predprostora, kuhinje, dnevnog boravka, dvije sobe, kupaone, WC-a, loggie i balkona ukupne površine 87,70 m2 i nekretnina položena u k.o. S., upisana u z.k.ul. br. 2173 kao kat. čest. 5146, u naravi oranica, te da su tužiteljica i tuženi suvlasnici i to svaki u 1/2 dijela istih (točka I izreke) te je određeno da je tužiteljica temeljem ove presude ovlaštena postići uknjižbu brisanja prava vlasništva na naprijed navedenih nekretninama sa imena tuženika uz istodobni upis toga prava na njeno ime u ½ dijela (točka II izreke). Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da bračnu stečevinu predstavlja obiteljska stambena zgrada u O., izgrađena na k.č.br. 1858 k.o. O., gospodarski objekt na zemljištu u O. predio zvan B. ukupne površine od 120 m2 te da su stranke suvlasnici istih svaki u ½ dijela (točka III izreke). Ujedno je određeno da svaka stranaka snosi svoj trošak postupka (točka III izreke).

 

2. Prvostupanjskim rješenjem nije dopuštena preinaka tužbe isticanjem tužbenog zahtjeva koji glasi: Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika predstavljaju nekretnina položena u k.o. O. I., upisana u z.k.ul. br. 1182 kao kat.čest.1858, u naravi obiteljska stambena zgrada sa okućnicom i nekretnina položena u k.o. O. I., upisana u z.k.ul. br. 1203 kao kat. čest. 3355, u naravi gospodarski objekt sa zemljištem (točka 1. izreke) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak (točka 2. izreke).

 

3. Presudu u točki III izreke kao i rješenje u točki 1. izreke i dijelu odluke o troškovima postupka kojim nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška pobija tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 i 89/14, 70/19 i 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže preinačenje iste, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet na ponovni postupak.

 

4. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu sadržajno u točkama I i II izreke i prvostupanjsko rješenje u odluci o troškovima postupka također iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP te predlaže da sud drugog stupnja istu preinači u smislu žalbenih navoda a podredno da iste sud drugog stupnja u pobijanim dijelovima ukine i u tom dijelu predmet vratit sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

5. Žalbe tužiteljice djelomično je osnovana dok žalba tuženog nije osnovana.

 

6. Predmet spora, u ovoj fazi, je zahtjev za utvrđenje suvlasništva stranaka na predmetnim nekretninama kao bračne tečevine.

 

7. U ovom stadiju postupka nesporno je da su stranke sklopile … koji je pravomoćno razveden 2016. te da je u braku rođeno troje, sada punoljetne, djece. Nema spora ni o tome da su predmetne nekretnine stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka i to obiteljska stambena zgrada u O. izgrađena na k.č.br. 1858 k.o. O., gospodarski objekt na zemljištu u O., predio zvan B. ukupne površine od 120 m2 za vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine " broj 11/78, 45/89, 51/89, 59/90 i 25/94 dalje: ZOBPO) a nekretnine: stan u Z. koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na k.č.br. 1928/8 k.o. Z. i zemljište na predjelu S. – D. k.o. S. označeno kao kat. čest. 5146 za vrijeme važenja Obiteljskog zakona ("Narodne novine" 162/98 u daljnjem tekstu ObZ) te da niti jedna nekretnina nije upisana na ime tužiteljice. Nije sporna niti činjenica da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice bile u radnom odnosu te da je tuženik ostvarivao veću zaradu od tužiteljice s time da je tužiteljica održavala domaćinstvo te se brinula o djeci stranaka.

 

8. Sporno je da li opisane nekretnine predstavljaju, u smislu čl. 271. i 272. st. 2. ZBPO odnosno čl. 248. i čl. 249. st. 1. ObZ, bračnu stečevinu parničnih stranaka ili posebnu imovinu tuženika te da li su stranke u jednakim dijelovima suvlasnici istih.

 

9. Utvrdivši da je tužiteljica u odnosu na svoj zahtjev kojim traži utvrđenje bračne stečevine na stanu u Z. tijekom prvostupanjskog postupka specificirala svoj zahtjev na način da je detaljnije opisala predmetnu nekretninu a ne preinačila zahtjev u tom dijelu, dok je s obzirom da je u dijelu kojim je prvotno tražila utvrđenje bračne stečevine na obiteljskoj stambenoj zgradi u O. izgrađenoj na k.č.br. 1858 k.o. O. i na gospodarskom objektu na zemljištu u O. predio zv. B., ukupne površine 120 m2 a naknadno, nakon dovršetka pripremnog ročišta, promijenila istovjetnost tog dijela zahtjeva na način da je zatražila utvrđenje da bračnu stečevinu stranaka predstavlja k.č. br. 1858 upisana u z.k.ul. br. 1182 k.o. O. I. i k.č. br. 3355 upisane u z.k.ul. br. 1203 k.o. O. I. sud je utvrdio da je u tom dijelu tužiteljica svoju tužbu preinačila te takvu preinaku nije dopustio.

 

10. Nadalje, pošavši od utvrđenja da posebnu imovinu tuženika predstavlja zemljište na kojem je izgrađena obiteljska stambena zgrada u O., zemljište na kojem je izgrađen gospodarski objekt na predjelu zvan B. i novac koji je dobiven od prodaje dva zemljišta (C. i K. koja su bila u vlasništvu oca tuženika a koji novac je uložen u izgradnju obiteljske kuće, da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala (nije predložila provođenje financijskog i građevinskog vještačenja) odlučne činjenice iz kojih bi sud mogao utvrditi točne omjere ulaganja stranaka u izgradnji predmetne obiteljske kuće i gospodarskog objekta a imajući u vidu udio posebne imovine tuženika u stjecanju istih odnosno odlučnih činjenica temeljem kojih bi sud mogao utvrditi veličine suvlasničkog udjela stranaka s osnove bračne stečevine na stambenoj zgradi u O. i na gospodarskom objektu na zemljištu u O. predio zvan B., koje su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice zajedničkim radom i dijelom od zajedničkih sredstava ostvarenih radnom izgradile, sud je, primjenom pravila u teretu dokazivanja, u tom dijelu tužbeni zahtjev odbio.

 

11. Utvrdivši da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice kupili predmetni stan u Z. i zemljište na predjelu k.o. S. od sredstava ostvarenih radom stranaka, za vrijeme važenja ObZ, po odredbama kojeg postoji zakonska presumpcija da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili a da tuženik nije dokazao da bi isti predstavljali njegovu posebnu imovinu sud je zaključio da isti predstavljaju bračnu stečevinu stranaka i to svakog u ½ dijela te posljedično navedenom djelomično prihvatio zahtjev tužiteljice za utvrđenje bračne stečevine.

 

12. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu i rješenje u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuju stranke u svojim žalbama.

 

13. Osnovano tužiteljica u svojoj žalbi pobija utvrđenje prvostupanjskog suda da je podneskom od 5. siječnja 2023. kojim je, nakon ukidne odluke ovog drugostupanjskog suda, uredila svoj zahtjev na način da traži utvrđenje da k.č.br. 1858, upisana u z.k.ul. br. 1182 k.o. O., predstavlja bračnu stečevinu stranaka, preinačila tužbeni zahtjev. Naime, tužiteljica je već u tužbi postavila zahtjev na utvrđenje da obiteljska stambena zgrada u O. sagrađena na k.č.br. 1858 predstavlja bračnu stečevinu nje i tuženika bez da je navela broj zemljišnoknjižnog uloška u kojem je ta nekretnina upisana. Kako je tužiteljica naznačila da traži utvrđenje bračne stečevine navedene čestice zemljišta te kako u smislu odredbe čl. 11. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/19 u daljnjem tekstu ZZK) sudska odluka kojom se odlučuje o knjižnom pravu mora sadržavati oznaku i podatke o broju i površini katastarske čestice kao i katastarskoj općini u kojoj leži, činjenica da u tužbi nije naznačila zemljišno knjižni uložak u kojem je navedena nekretnina upisana nije odlučna jer niti sudska odluka ne mora sadržavati zemljišnoknjižni uložak u kojem je nekretnina upisana. Stoga kada je tužiteljica tijekom postupka uredila svoj zahtjev na način da je uz broj predmetne k.č.br. 1858 k.o. O. naznačila i z.k.ul. u kojem je ista upisana, suprotno stavu suda prvog stupnja, ista nije preinačila tužbeni zahtjev već i dalje potražuje utvrđenje da je k.č.br. 1858 k.o. O. bračna stečevina stranaka odnosno svoj je zahtjev u tom dijelu samo detaljnije specificirala. S obzirom na navedeno pogrešno je sud prvog stupnja utvrdio da ne dopušta preinaku tužbe s obzirom da tužiteljica tužbu u tom dijelu nije niti preinačila pa je valjalo prvostupanjsko rješenje, temeljem čl. 380. st. 3. ZPP u točki I izreke ukinuti bez vračanja na ponovni postupak a imajući u vidu da je sud prvog stupnja presudom odlučio o zahtjevu tužiteljice na utvrđenje bračne stečevine predmetne k.č.br. 1858 k.o. O.

 

13.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužiteljica od početka postupka u ovoj pravnoj stvari traži da sud između ostalog trosobni stan koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na k.č.br. 1928/8 k.o. Z. utvrdi njihovom bračnom stečevinom u suvlasništvu svakog u ½ dijela te da je tijekom postupka taj svoj zahtjev samo specificirala na način da je detaljno opisala predmetnu nekretninu odnosno da takvom specifikacijom nije u tom dijelu preinačila tužbu u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP, s kojim utvrđenjem se slaže i ovaj sud drugog stupnja. Točno je, a kako to navodi tuženik u svojoj žalbi, da tužiteljica specifikacijom predmetni stan nije u cijelosti točno označila, međutim zahtjev tužiteljice u tom dijelu, i po stavu ovog suda, a imajući u vidu da je tužiteljica naznačila da se radi o trosobnom stanu točne oznake „…“ koji se nalazi na drugom katu zgrade izgrađenoj na k.č.br. 1928/8 k.o. Z., koji predstavlja suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažnog vlasništva (E-7), je podoban za odlučivanje budući je isti odrediv. Stoga u tom dijelu nije počinjena relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP a u svezi s pogrešnom primjenom odredbe čl. 191. ZPP odnosno čl. 192. st. 1. i 2. ZPP.

 

14. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio da su stranke naprijed navedeni stan kao i k.č. br. 5146 upisanu u z.k.ul. br. 2173 k.o. S., stekle za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice, u vrijeme važenja ObZ te da iz provedenih dokaza sud nije mogao utvrditi da bi iste bile ili djelomično predstavljale posebnu imovinu tuženika, koja utvrđenja prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja npr. u pogledu ocjene iskaza svjedoka B. M. iz kojeg suprotno žalbenim navodima ne proizlazi da je zemljište u S. plaćeno svjedoku kao prodavatelju novcem koji je bio posebna imovina tuženika. Naime, navedeni svjedok samo je iskazao da mu je tuženik rekao da će novac za kupovninu za to zemljište ostvariti prodajom magazina-garaže s time da svjedok nije iskazao niti to proizlazi iz drugih dokaza da je to doista tako i bilo odnosno da je kupovnina za to zemljište bila isplaćena novcem ostvarenim prodajom posebne imovine tuženika i u kojem točno iznosu odnosno točno određenog magazina-garaže koji bi bio posebna imovina tuženika i za koji iznos.

 

15. Prema tome nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP te je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 248. i čl. 249. st. 1. ObZ sud prvog stupnja utvrdio da predmetni stan u Z. i zemljište u S. predstavljaju bračnu stečevinu parničnih stranaka te da su stranke u jednakim dijelovima suvlasnici istih. Opširni žalbeni navodi tuženika o njegovom većem doprinosu u stjecanju istih nisu osnovani s obzirom na zakonsku presumpciju da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drukčije ugovorili te s obzirom na činjenicu da sud iz raspoloživih dokaza, a za što je dao valjane razloge, nije mogao utvrditi da bi tuženik u stjecanju istih sudjelovao dijelom svojom posebnom imovinom.

 

16. U odnosu na preostali (odbijeni) dio zahtjeva tužiteljice valja reći da u ovoj žalbenoj fazi među strankama i nije sporno (tužiteljica svojom žalbom posebno ne osporava utvrđenje prvostupanjskog suda s kojim se slaže i ovaj sud drugog stupnja) da zemljište na kojem je izgrađena obiteljska stambena zgrada u O. i zemljište na kojem je izgrađen gospodarski objekt na predjelu zvan B. predstavljaju posebnu imovinu tuženika. S obzirom na navedenu činjenicu pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda, da je tužiteljica, a na što je bila upućena i ukidnom odlukom ovog drugostupanjskog suda, trebala adekvatnim dokaznim sredstvima (građevinskim vještačenjem) dokazati u kojoj je mjeri ta posebna imovina tuženika učestvovala u stjecaju njihove zajedničke imovine. Kako to tužiteljica nije dokazala sud prvog stupnja, suprotno njezinim žalbenim navodima, nije mogao utvrditi koji dio tih nekretnina predstavljaju bračnu stečevinu stranaka odnosno u kojem omjeru je tuženik svojom posebnom imovinom doprinio u stjecanju istih pa posljedično tome niti utvrditi suvlasničke omjere stranaka s naslova bračne stečevine u smislu čl. 271. i 272. st. 2. ZBPO. Kako je dužnost stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje (čl. 219. ZPP) te kako je tužitelj dužan dokazati istinitost navoda o postojanju i visini svojeg potraživanja a ako u tome ne uspije, što tužiteljica u ovoj pravnoj stvari nije uspjela, njegov zahtjev za pružanje pravne zaštite treba odbiti, pravilno je sud tužbeni zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbio kao neosnovan.

 

17. I odluka u troškovima postupka pravilna je i donesena sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP.

 

18. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbe stranaka kao neosnovane te temeljem čl. 368. st. 1. ZPP prvostupanjsku presudu u cijelosti potvrditi a prvostupanjsko rješenje djelomično ukinuti bez vraćanja a djelomično potvrditi temeljem čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP odnosno riješiti kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu 25. srpnja 2023.

 

 

                                                                                                      Predsjednik vijeća:

                                                                                                         Vlasta Feuš, v.r.