REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 381/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke
Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te mr.
sc. Igora Periše, Slavka Pavkovića i Goranke Barać-Ručević, članova vijeća, u
pravnoj stvari tužitelja STAMBENI SERVIS – POSLOVNI CENTAR d.o.o., OIB
42547882422, Zagreb, Čanićeva 4, kojeg zastupa punomoćnica Snježana Drvodelić,
odvjetnica iz Petrinje, Trg S. Radića 10, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE,
Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, OIB 43664740219, Radnička cesta
22/I, Zagreb, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Sisku, radi isplate,
odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike
Hrvatske, broj Pž-1624/2021-3 od 3. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda
Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-891/2019-18 od 16. veljače 2021., u
sjednici od 25. srpnja 2023.
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženice i ukidaju presuda Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske, broj Pž-1624/2021-3 od 3. lipnja 2022., i presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-891/2019-18 od 16. veljače 2021., u dijelu u
kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika
Domagoja Ocvareka iz Petrinje poslovni broj Ovrv-30/2018 od 23. veljače 2018. u
dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 110,44 eura (832,20 kn) i u
dijelu u kojem je naloženo tuženici platiti tužitelju zatezne kamate:
- na iznos od 11.04 eura (83,22 kune) tekuće od 21.01.2018. pa do isplate,
- na iznos od 11.04 eura (83,22) kune tekuće od 21.12.2017. pa do isplate,
- na iznos od 11.04 eura (83,22) kune tekuće od 21.11.2017. pa do isplate,
- na iznos od 11.04 eura (83,22) kune tekuće od 21.10.2017. pa do isplate,
- na iznos od 11.04 eura (83,22) kune tekuće od 21.09.2017. pa do isplate,
- na iznos od 11.04 eura (83,22) kune tekuće od 21.08.2017. pa do isplate,
- na iznos od 11.04 eura (83,22) kune tekuće od 21.07.2017. pa do isplate,
- na iznos od 11.04 eura (83,22) kuna tekuće od 21.06.2017. pa do isplate,
- na iznos od 11.04 eura (83,22) kune tekuće od 21.05.2017. pa do isplate,
- na iznos od 11.04 eura (83,22) kune tekuće od 21.04.2017. pa do isplate,
po stopi koja je jednaka prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je
izračunata za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj
za tri postotna poena i naknaditi mu zateznu kamatu na troškove ovršnog postupka
od 23. veljače 2018. do isplate po stopi koja je jednaka prosječnoj kamatnoj stopi na
stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.
II. Ukida se u preostalom dijelu presuda Visokog trgovačkog suda Republike
Hrvatske, broj Pž-1624/2021-3 od 3. lipnja 2022., i presuda Trgovačkog suda u
Zagrebu poslovni broj Povrv-891/2019-18 od 16. veljače 2021., u točkama 1., 2. i 3.
izreke te se predmet u tom dijelu vraća sud prvog stupnja na ponovno suđenje.
III. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki 1. izreke održan je na snazi platni nalog
sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Domagoja Ocvareka iz Petrinje poslovni
broj Ovrv-30/2018 od 23. veljače 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti
tužitelju iznos od 1.664,40 kn te naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od
442,50 kn u roku od osam dana, u točki 2. izreke nalaženo je tuženici platiti tužitelju
zatezne kamate na pojedinačne iznose i po stopi sve preciznije navedeno u toj
presudi, u točki 3. izreke naloženo je tuženici u roku od osam dana naknaditi tužitelju
troškove parničnog postupka u iznosu od 937,50 kn, dok je u točki 4. izreke ukinut
platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Domagoja Ocvareka iz
Petrinje poslovni broj Ovrv-30/2018 od 23. veljače 2018. u dijelu za isplatu zakonskih
zateznih kamata od dospijeća pojedinačnih novčanih iznosa do isplate, u dijelu za
isplatu zakonskih zateznih kamata na ovršni trošak, u dijelu za naknadu troškova
ovršnog postupka u iznosu od 45,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 23.
veljače 2018. do isplate i predvidivih troškova ovršnog postupka u iznosu od 521,75
kn sa zakonskim zateznim kamatama od pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice, kao neosnovana i
potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-891/2019-18 od
16. veljače 2021 u točkama 1., 2. i 3. izreke.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 4345/2022-2 od 21. prosinca 2022., tuženici dopustio podnijeti reviziju u odnosu na pitanja:
„1. Kada u ovršnom rješenju nije utvrđena solidarna obveza dva ovršenika, a
radi se o novčanoj obvezi koja se ima smatrati djeljivom obvezom, pa u odnosu na
jednog ovršenika rješenje o ovrsi postane pravomoćno jer isti nije ulagao prigovor,
dok je drugi ovršenik uložio prigovor, te je postupak nastavljen u odnosu na drugog
ovršenika kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni
prijedlog smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu, je li sud
prekoračio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika održavši u cijelosti na snazi platni
nalog sadržan u rješenju o ovrsi, obzirom da nije podijelio cjelokupni iznos tražbine iz
rješenja o ovrsi na pola, iako se radi o djeljivoj obvezi, faktički nametnuvši tako
tuženiku za platiti 50% više od onoga kako je to bilo određeno u rješenju o ovrsi?
2. Predstavlja li predmetna tražbina, koja se odnosi na pokriće troškova
redovnog održavanja kotlovnice i pokriće troškova energenata i održavanja sustava
proizvodnje energije u kotlovnici, a koja kotlovnica je samostojeći objekt izgrađen na
zasebnoj čestici u vlasništvu treće osobe (Grada Petrinje), te se iz iste vrši isporuka
toplinske energije za veći broj zgrada, zajednički pričuvu ili režijske troškove za
isporučenu toplinsku energiju?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je protiv drugostupanjske presude
podnijela reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14,
70/19 i 8022 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači
nižestupanjske presude na način da ukine platni nalog i odbije tužbeni zahtjev
tužitelja kao neosnovan, odnosno eventualno ukine drugostupanjsku odluku i
predmet vrati na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava osnovanost podnesene revizije navodeći
da se radi o sporu male vrijednosti pa da je tuženica svoje činjenične i pravne
navode iz revizijskih pitanja trebala istaknuti još u prigovoru na rješenju o ovrsi, u
kojem je samo osporila osnovu i visinu tražbine tužitelja, navodeći da se radi o
troškovima grijanja stana koje plaća, prema ugovoru o najmu, korisnik stana.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanje „zajedničke pričuve kotlovnice za stambeni prostor tuženice.“
8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je tužitelj upravitelj predmetnom zgradom, a da je tuženica vlasnica jednog posebnog dijela te zgrade,
- da su suvlasnici predmetne stambene zgrade D. Petrovića 18, Petrinja po
ovlaštenom predstavniku sklopili sa tvrtkom Stambeni servis-poslovni centar d.o.o.
Ugovor o upravljanju zgradom i zajedničkim dijelovima sustava grijanja,
- da je kotlovnica, odnosno pomoćni objekt u kojem se nalazi postrojenje za
grijanje izgrađena na zasebnoj čestici,
- da su suvlasnici predmetne stambene zgrade i vlasnik nekretnine na kojoj se
nalazi kotlovnica (Grad Petrinja) sklopili Sporazum o dodjeli na korištenje postrojenja
za proizvodnju i distribuciju toplinske energije kojim su odredili da redovne i
izvanredne troškove održavanja postrojenja za proizvodnju i distribuciju toplinske
energije u cijelosti snose suvlasnici stanova predmetnih stambenih zgrada,
- da je tužitelj (kao ovrhovoditelj) podnio prijedlog za ovrhu na temelju
vjerodostojne isprave javnom bilježniku protiv prvo ovršenika Miroslava Šustića (
korisnika predmetnog stana temeljem ugovora o najmu stana) i drugo ovršenice
Republike Hrvatske (vlasnice stana), radi plaćanja tražbine tzv. „zajedničke pričuve
kotlovnice“,
- da je 23. veljače 2018. javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-30/2018 protiv kojega prvo ovršenik
Miroslav Šustić nije uložio prigovor, pa je u odnosu na njega to rješenje postalo
pravomoćno, dok je drugo ovršenica Republika Hrvatska podnijela prigovor,
osporavajući pravnu osnovu i visinu predmetnog potraživanja, tvrdeći da se faktički
radi o troškovima grijanja, koje prema Ugovoru o najmu plaća korisnik stana.
9. Nižestupanjski sudovi su održali na snazi platni nalog za cjelokupni iznos tražbine
od 220,90 eura (1.664,40 kn prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450) zaključivši da
kotlovnica u smislu odredbe čl. 377. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
(„Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,
146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP)
predstavlja zajednički dio predmetne zgrade zbog čega se na nju primjenjuju
odredbe čl. 380. i čl. 90. ZVDSP-a o zajedničkoj pričuvi, a kako je tuženica kao
vlasnica stana, odnosno suvlasnica te nekretnine dužna plaćati zajedničku pričuvu za
utuženo razdoblje sukladno odredbi čl. 380. i čl. 90. ZVDSP-a, kao i odredbi čl. 3.
Sporazuma u visini utvrđenoj Međuvlasničkim ugovorom u visini od 6,37 kn/m2 za
grijani stambeni prostor koji je uvećan za 2,00 kn/m2 temeljem Anexa
Međuvlasničkog ugovora i Izjave o utvrđivanju koeficijenta visine pričuve potpisane
po predstavnicima stambene zgrade i tužitelja, neovisno što je u odnosu na prvo
ovršenika Šustić Miroslava rješenje o ovrsi postalo pravomoćno.
10. I u revizijskoj fazi postupka, s obzirom na sadržaj naznačenih pitanja. sporno je je
li sud prekoračio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženicu RH održavši u cijelosti na
snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, iako se radi o djeljivoj obvezi, te
predstavlja li predmetna tražbina, koja se odnosi na pokriće troškova redovnog
održavanja kotlovnice i pokriće troškova energenata i održavanja sustava
proizvodnje energije u kotlovnici, zajednički pričuvu ili režijske troškove za
isporučenu toplinsku energiju.
11. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo
u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena
(čl. 391. st. 1. ZPP-a).
12. Po ocjeni ovog suda pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.
13. Prema odredbi čl. 41. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“,
broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) obveza je djeljiva ako se ono
što se duguje može podijeliti i ispuniti u dijelovima koji imaju ista svojstva kao i cijela
činidba, i ako ono tom podjelom ne gubi ništa od svoje vrijednosti, inače obveza je
nedjeljiva, dok prema st. 2. te odredbe, kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više dužnika,
dug se dijeli među njima na jednake dijelove, a ako nije određena drugačija podjela i
svaki od njih odgovara za svoj dio duga.
14. Imajući u vidu sadržaj naprijed citiranih materijalnopravnih odredbi ZOO-a, prema
shvaćanju ovoga, suda pogrešno je navedeno zaključivanje nižestupanjskih sudova
jer nisu cijenili činjenicu da je u odnosu na prvo ovršenika Miroslava Šustića rješenje
o ovrsi postalo pravomoćno i da se radi o djeljivoj obvezi.
15. Dakle, u konkretnoj pravnoj situaciji je riječ o zahtjevu tužitelja za ispunjenje
novčane djeljive obveze od dva tuženika, a s obzirom da tužitelj ne potražuje isplatu
cijele novčane svote od svakog tuženika, a u tužbi nije navedeno koji se dio tražbine
odnosi na svakoga od njih, niti je zahtijevana solidarna isplata utuženog iznosa, riječ
je o djeljivoj obvezi i djeljivoj tražbini, te se obveza između tuženika dijeli na jednake
dijelove s obzirom da se radi o djeljivoj obvezi s više dužnika. U takvoj situaciji svaki
od njih duguje jednaki dio, a nema solidarnosti na strani dužnika jer ona nije
ugovorena niti propisana zakonom (tako i u Rev-105/04 od 26. srpnja 2006., Revx
863/2012-2 od 16. listopada 2013.)
16. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a, u parničnom postupku sud odlučuje u
granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (tako i u Revt-189/2009-2 od 01.
listopada 2014.).
17. Nižestupanjski sudovi održali su u odnosu na tuženicu (ranije drugo ovršenicu)
na snazi platni nalog za cjelokupni iznos tražbine od 220,90 eura (1.664,40 kn prema
fiksnom tečaju konverzije 7,53450), iako se radilo o djeljivoj obvezi i djeljivoj tražbini.
Zato je, u situaciji kada prvo ovršenik Miroslav Šustić protiv rješenja o ovrsi nije
podnio prigovor u odnosu na njega je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno, a kada je
drugo ovršenica Republika Hrvatska podnijela prigovor, utuženi iznos između
tuženika trebalo je podijeliti na jednake dijelove pa je u odnosu na tuženicu, (kada je
utvrdio osnovanim zahtjev tužitelja), trebalo održati na snazi predmetni platni nalog
smo za polovicu utuženog iznosa, a ne u cijelosti, s obzirom da se radi o djeljivoj
obvezi s više dužnika. Iz navedenog razloga u predmetnoj situaciji sudovi nisu mogli
udovoljiti zahtjevu za isplatu cjelokupnog utuženog iznosa od 220,90 eura (1.664,40
kn) jer takav zahtjev nije postavljen, a kako je sud u parničnom postupku dužan
odlučivati u granicama postavljenog zahtjeva te nije ovlašten samoinicijativno djeljivu
obvezu u odnosu na dva tuženika tretirati kao nedjeljivu, nametnuo je tako jednom
dužniku-tuženiku duplo veću obvezu od one koju je tražio tužitelj, odnosno
održavajući na snazi cijeli platni nalog u nastavljenom postupku (povodom prigovora
protiv rješenja o ovrsi samo jednog od dva ovršenika), umjesto da je u tom slučaju
raspravljao i odlučivao samo o dijelu platnog naloga, sudio je izvan postavljenog
tužbenog zahtjeva.
18. Prema navedenom odgovor na prvo postavljeno pitanje glasi:
Kada u ovršnom rješenju nije utvrđena solidarna obveza dva ovršenika, a radi
se o novčanoj, djeljivoj obvezi, pa u odnosu na jednog ovršenika rješenje o ovrsi
postane pravomoćno, jer isti nije ulagao prigovor, dok je drugi ovršenik uložio
prigovor, te je postupak nastavljen u odnosu na drugog ovršenika kao povodom
prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog smatra tužbom, a
prigovor tuženika odgovorom na tužbu, sud prekoračuje tužbeni zahtjev u odnosu na
tuženika kada u toj situaciji održi u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o
ovrsi, obzirom da nije podijelio cjelokupni iznos tražbine iz rješenja o ovrsi na pola,
iako se radi o djeljivoj obvezi, jer je time faktički nametnuo tuženiku obvezu platiti
50% više od onoga što je to bilo određeno u rješenju o ovrsi.
19. Prema odredbi čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog
postupka postoji ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev. Kako je u ovom
slučaju tužbeni zahtjev prekoračen u naprijed navedenom dijelu, u tom dijelu
počinjena je navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka te je na temelju
odredbe čl. 394. st. 1. podstavak 3. ZPP-a u tom valjalo ukinuti pobijane presude i
odlučiti kao u toki I. izreke ovog rješenja.
20.1. Prema čl. 85. st. 1. i st. 2. ZVDSP-a, suvlasnici upravljaju nekretninom po
općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, te su dužni, između ostaloga,
osnovati zajedničku pričuvu.
20.2. Odredbom čl. 89. st. 1. ZVDSP-a propisano je da troškove za održavanje i za
poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim
suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno, a prema st. 2. te odredbe
doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja
nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici
razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno.
20.3. Zajednička pričuva regulirana je odredbom čl. 90. ZVDSP-a, a prema st. 1. te
odredbe zajednička pričuva iz članka 85. stavka 2. toga Zakona je namjenski vezana
zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće
troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće
tih troškova, a nju, prema st. 2. te odredbe tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici
uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke
koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i
uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika, dok prema st. 3. te odredbe
zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao
imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika, uloženom na način da
donosi plodove.
20.4. Prema odredbi čl. 377. ZVDSP-a ako se u jednoj nekretnini nalaze zajednički
dijelovi i uređaji koji koriste i drugim nekretninama (krov, oluci, fasada, kotlovnica),
odnosno nadstojnički stan koji pripada i drugim nekretninama, suvlasnici tih
nekretnina dužni su sklopiti ugovor o upravljanju i korištenju tih zajedničkih dijelova i
uređaja, odnosno nadstojničkoga stana, te su prema odredbi čl. 380. st. 1. ZVDSP-a
sredstva zajedničke pričuve dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti,
prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu.
21. Iz navedenih odredbi nedvojbeno proizlazi da suvlasnici jedne nekretnine, koji su
ujedno i vlasnici posebnih dijelova te nekretnine, svoje međusobne odnose mogu,
odnosno moraju odrediti pisanim sporazumom (međuvlasničkim ugovorom), te su
dužni formirati zajedničku pričuvu propisanu čl. 85. ZVDSP-a, koja je namjenska i
vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, a namijenjena je za
pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za
pokriće tih troškova, a nju tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na
temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na
zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u
obzir imovinsko stanje svih suvlasnika. Prema navedenom, zajednička pričuva, nije
namijenjena za pokriće troškova energenata pojedinog vlasnika posebnog dijela
odnosno za zagrijavanje njegovog stana već isključivo za naprijed navedene
namjene.
22. Primjenjujući navedene odredbe na konkretni slučaj, prema shvaćanju ovoga
suda, pri rješavanju prigovora tuženice da se ne radi o trošku održavanja zajedničkog
dijela nekretnine već o trošku grijanja predmetnog stana, nižestupanjski sudovi, zbog
pogrešnog pravnog pristupa, nisu u dovoljnoj mjeri raspravili činjenicu da su
suvlasnici predmetne stambene zgrade po ovlaštenom predstavniku sa tvrtkom
Stambeni servis-poslovni centar d.o.o. zaključili Ugovor o upravljanju zgradom i
zajedničkim dijelovima sustava grijanja, da je kotlovnica, odnosno pomoćni objekt u
kojem se nalazi postrojenje za grijanje izgrađena na zasebnoj čestici, koja je u
vlasništvu Grada Petrinje, te se iz nje vrši isporuka toplinske energije, ne samo
predmetnoj zgradi, već svim stambenim zgradama na adresama: dr. J. Nemeca 20,
dr. G. Novaka 3, D. Petrovića 13, 15., 17. i 18., Sajmište 13, 15, i 17, kao i Sajmište
3, 5, 7, 9 i 11., kao što nisu cijenili sadržaj Ugovora o upravljanju zgradom i
zajedničkim dijelovima sustava grijanja, konkretno odredbu čl. 14., u kojoj je u st. 1.
dogovoreno plaćanje pričuve „za troškove redovnog održavanja zgrade i troškova
posrednog zagrijavanja“, a u st. 2. te odredbe dogovoreno plaćanje pričuve „za
troškove centralnog grijanja (redovno održavanje kotlovnice, kao i za pokriće
troškova energenata, održavanje sustava proizvodnje energije u kotlovnici)“, zbog
čega je bilo potrebno razlučiti troškove održavanja zajedničkih dijelova zgrade i
troškova održavanja zajedničkih dijelova kotlovnice od „troškova energenata“ koji
zasigurno ne spadaju u troškove održavanja zajedničkih dijelova zgrade niti troškove
održavanja zajedničkih dijelova kotlovnice već su to isključivo troškovi koji terete
vlasnika svakog pojedinog posebnog dijela zgrade i oni ne spadaju u troškove koji se
pomiruju iz zajedničke pričuve, a koja za pokriće takvog troška nije predviđena
ZVDSP-a.
23. Prema tome, međuvlasničkim ugovorom ne može se regulirati pitanje potrošnje
toplinske energije na način da se taj trošak podmiruje iz zajedničke pričuve, niti je
upravitelj ovlašten naplaćivati trošak energenata iz zajedničke pričuve jer je ona
namjenska i služi isključivo za održavanje zajedničkih dijelova zgrade, a ne za
pokriće troškova energenata, odnosno troškova grijanja vlasnika posebnih dijelova
jer su to isključivo njihovi troškovi.
24. S obzirom na navedeno odgovor na pitanje je li tuženica kao vlasnica stana,
odnosno suvlasnica predmetne zgrade, u navedenoj činjeničnoj i pravnoj situaciji,
dužna plaćati „zajedničku pričuvu kotlovnice“ sukladno odredbi čl. 380. i čl. 90.
ZVDSP-a glasi:
Tražbina, koja se odnosi na pokriće troškova energenata u kotlovnici, koja
kotlovnica je samostojeći objekt izgrađen na zasebnoj čestici u vlasništvu treće
osobe (Grada Petrinje), i iz koje se vrši isporuka toplinske energije za veći broj
zgrada, nije tražbina za koju se formira zajednička pričuva, niti tražbina koja se
podmiruje iz zajedničke pričuve, već tražbina koja se odnosi na režijske troškove za
isporučenu toplinsku energiju.
25. U konkretnom slučaju tužitelj traži naplatu i sredstva za pokriće troška
energenata, koji se po zakonu ne smatra zajedničkom pričuvom, a kako ga tužitelj,
kao upravitelj zgrade, nije ovlašten naplaćivati i taj trošak jer u odnosu na taj trošak
nema aktivnu legitimaciju, i kako nižestupanjski sudovi taj trošak od ostalog troška
nisu razlučili nije bilo uvjeta za preinaku pobijane presude, to je pozivom na odredbu
čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja.
26. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 25. srpnja 2023.
Predsjednica vijeća: Jasenka Žabčić
Kontrolni broj: 066c6-8ad74-11977
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=JASENKA ŽABČIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
