- 1 -              Rev 905/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 905/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te mr.sc. Igora Periše, Slavka Pavkovića i Goranke Barać-Ručević, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P., OIB: ..., iz S., kojeg zastupa punomoćnik P. T., odvjetnik u S., protiv tuženice H. r., OIB: ..., Z., koju zastupa punomoćnica T. C. G., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1143/2022-2 od 26. travnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-606/2019-23 od 26. siječnja  2022., u sjednici održanoj 25. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je odluka o redovitom otkazu ugovora zbog skrivljenog ponašanja radnika od 30. srpnja 2019. nedopuštena te je naloženo tuženici tužitelja vratiti na rad na njegovo radno mjesto te mu naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382.a st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnijela je tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu na način na tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja i za vraćanje na rad.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 2. i st. 3. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

8. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženica temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a te bitnih povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi članaka 8. i 375. st. 1. ZPP-a, učinjenih po drugostupanjskom sudu.

 

9. Tuženica u odnosu na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a samo paušalno navodi da je drugostupanjska presuda nejasna te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava danih u postupku i samih tih isprava. Pritom konkretno ne obrazlaže u čemu bi se te proturječnosti sastojale.

 

9.1. Stoga ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 391. st. 3. ZPP-a nije našao da bi bila počinjena navedena povreda.

 

10. Suprotno revizijskim navodima nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 375. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio navedene odredbe, pa je tako ocjenu dokaza izveo na način predviđen odredbom čl. 8. ZPP-a, a ujedno je i ocijenio sve žalbene navode od odlučnog značaja (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

 

10.1. Iz sadržaja revizije ne može se zaključiti za koju to činjenicu (osim u pogledu pretpostavljenog trajanja rada tužitelja u situaciji obavljanja radnih zadataka), zbog pogrešne ocjene dokaza, tuženica smatra da je pogrešno utvrđena.

 

10.2. Suprotno tvrdnji tuženice, s obzirom da se je druga ekipa (koja je radila u popodnevnoj smjeni) vratila po obavljenom zadatku u 21 sat, pravilno je zaključivanje drugostupanjskog suda da bi radno vrijeme tužitelja, koji je s radom u jutarnjoj smjeni počeo u 8 sati, da je postupio po nalogu poslodavca trajalo više od 12 sati. Nije stoga ni u tom dijelu izvedena pogrešna ocjena dokaza niti je pogrešno primijenjena odredba čl. 8. ZPP-a.

 

10.3. Odlučne utvrđene činjenice tuženica zapravo ne osporava, već smatra da su na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da postupanje tužitelja ne opravdava otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, koje tvrdnje sadržajno predstavljaju revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

10.4. Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

11. Polazeći od utvrđenja

- da tuženica tužitelju na teret stavlja počinjenje teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog toga što je odbio postupiti po nalogu urednika H. C. S. i ostati na B. i po proteku redovnog radnog vremena te u 17 sati snimiti, u okviru reportaže o napadu na strane radnike, i razgovor s gradonačelnicom S.;

- da je tužitelj zajedno s tehničarom K. Č. tog dana obavio radni zadatak u D.;

- da je potom upućen na obavljanje drugog zadatka (snimanje reportaže o napadu na strane radnike) te je u 12,45 trajektom otputovao na B., a povratak u S. da je bio planiran u 16,30;

- da su snimljeni svi planirani materijali, osim razgovora s gradonačelnicom, koji se prema njenom rasporedu nije mogao obaviti prije 17 sati;

- da je tužitelj bio u redu za trajekt kad ga je novinarka A. M. R. obavijestila da po nalogu urednika C. S. moraju svi ostati radi snimanja razgovora s gradonačelnicom u 17 sati;

- da je tužitelj odbio postupiti po nalogu urednika, posebno s toga što su mu baterije kamera bile djelomično ispražnjene, te se zajedno s tehničarom K. Č. vratio u S.;

- da su radnici tuženice koji su radili u drugoj smjeni uzeli nove baterije i preuzeli opremu od tužitelja i K. Č. te trajektom u 16,30 otputovali na B., gdje su obavili snimanje razgovora s gradonačelnicom i u 21 sat se vratiti u S.;

- da je tuženica tužitelja 15. ožujka 2001. i 15. svibnja 2007. upozorila na kršenje obveza iz radnog odnosa i mogućnost otkaza ugovora o radu;

- da se prema odluci tuženice od 8. kolovoza 2012. sva upozorenja o obvezama iz radnog odnosa brišu iz evidencije protekom šest mjeseci od zaprimanja upozorenja, ako u tom roku radnik ne počini novu, istovjetnu povredu radnih obveza;

- da se Radničko vijeće H. u očitovanju od 18. srpnja 2019. usprotivilo namjeravanom otkazu, smatrajući da je tužitelju bio u konkretnoj situaciji naložen prekovremeni rad protivno internim aktima H., Kolektivnom ugovoru i Zakonu o radu

 

nižestupanjski sudovi zaključuju da odbijanje izvršenja radnog zadatka u konkretnoj situaciji nema značenje teške povrede obveze iz radnog odnosa koje bi opravdavalo donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja.

 

12. Obrazlažući revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tuženica smatra da je pogrešan zaključak nižestupanjskih sudova da odbijanje izvršenja radnog zadatka, u konkretnoj situaciji, nema onu težinu povrede koja bi opravdavala otkazivanje ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem, jer da svako odbijanje rada opravdava donošenje takve odluke, stoga da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19 - dalje: ZR).

 

13. Po ocjeni ovog suda pravilno su zaključili nižestupanjski sudovi da u konkretnoj situaciji, posebno s obzirom na organizaciju rada kod tuženice, prema kojoj jedna smjena radi od 8 do 16 sati, a druga od 15 do 11 sati, ispražnjenost baterija opreme, a posebno s obzirom na predvidivo trajanje rada tužitelja tog dana dulje od 12 sati u slučaju postupanja po nalogu nadređenog, izostanak iznimnih situacija koje opravdavaju prekovremeni rad te ograničenja o prekovremenom radu previđena aktima tuženice, odbijanje usmenog naloga o obavljanju prekovremenog rada ne predstavlja tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja bi opravdavala donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem.

 

14. Odredbama čl. 115. st. 1. t. 3. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, između ostalog i u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

15. U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, ako poslodavac otkazuje ugovor o radu, poslodavac mora dokazati postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu (čl. 135. st. 1. ZR-a).

 

16. Kako slijedom iznesenog tuženica nije dokazala da je imala opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 115. st. 1. t. 3. ZR kada su sporni otkaz ocijenili nedopuštenim.

 

17. Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

18. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP-a.

 

Zagreb, 25. srpnja 2023.

 

                                          Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Ivan Vučemil, v.r.