Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 664/2021-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 664/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te mr. sc Igora Periše, Slavka Pavkovića i Goranke Barać-Ručević, članova vijeća, u pravnoj stvari, tužiteljice J. A. P., OIB ..., iz U., zastupanog po punomoćniku M. J., odvjetniku u S., protiv tuženika V.-p. d.o.o., iz T., zastupanog po punomoćniku Z. D., odvjetniku u T., radi prava služnosti, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-897/2020-2 od 4. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-138/2019 od 3. veljače 2020., u sjednici održanoj 25. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužiteljice, podnesena protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-897/2020-2 od 4. lipnja 2020., se odbija kao neosnovana

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom, u točki I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi da postoji pravo služnosti pješačkog prolaza i provoza svakovrsnih vozila na kotače i gusjenice, te polaganja instalacija preko nekretnine označene kao čest. zem. 1266/1 Z.U. 393 k.o. O. i to u dijelu koji je na skici stalnog sudskog vještaka za geodeziju i hidrografiju dip.ing. geod. T. Č. ''U, S., 16.09.2011. god.'' koja čini sastavni dio ove presude, prikazan slovima B,C,D,E,I,B površine 9 m2 u korist nekretnine označene kao čest. zem. 1280/5 Z.U. 1879 k.o. O., pa su tužitelji ovlašteni temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu stvarnog prava služnosti na poslužnom dobru označenom kao čest. zem. 1266/1 Z.U. 393 K.O. O. na predmetnom dijelu te nekretnine u korist povlasnog dobra označenog kao čest. zem. 1280/5 Z.U. 1879 k.o. O., dok je u točki II. izreke tužitelj obvezan nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.825,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-3157/2020-2 od 17. veljače 2021., tužiteljici je dopuštena revizija u odnosu na pravno pitanje:

 

U slučaju da tužiteljica nije imala svijest o tome o kojim se zemljišnoknjižnim, odnosno katastarskim oznakama nekretnine radi, utječe li to na stjecanje prava služnosti u situaciji kada je tužiteljica imala svijest da to pravo izvršava na točno određenom dijelu zemljišne površine i to u opsegu na način kako je to zatraženo u ovom postupku?“.

 

4. Na temelju navedenog dopuštenja tužiteljica je podnijela reviziju zbog navedenog pitanja te je predložila prihvatiti reviziju i preinačiti pobijane presude i prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, podredno ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom, odnosno drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je neosnovana.

 

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je stjecanje prava služnosti dosjelošću.

 

9. Prvostupanjski sud je, u bitnome utvrdio:

 

-da je tužba podnesena 31. srpnja 2009, protiv tuženika 1. V. – p. d.o.o. i 2. L. Z.,

- da je č.zem. 1280/5 u zemljišnim knjigama, prema zemljišnoknjižnom izvatku od 26. srpnja 2009., bila upisana na I. C. K. pok. J. i J. A. P. rođ. K. pok. J., u po ½ dijela, dok su prema zemljišnoknjižnom izvatku od 11. lipnja 2015., kao suvlasnici u po ½ dijela upisani I. P. i N. P.-C..

- da je č.zem. 1266/1 u zemljišnim knjigama upisana na V.-p. d.o.o.,

- da u spisu nema pisanog dokaza iz kojega bi se dalo zaključiti da je između tužiteljice i tuženika sklopljen kakav posao o uspostavi prava stvarne služnosti,

- da su tužiteljica J. A. P. rođ. K. i I.-C. K. (kao prodavatelji) prodali č.zem. 1280/5 I. P. i N. P.-C., ugovorom o kupoprodaji od 9. rujna 2011.,

- da su se u zemljišnim knjigama kao vlasnici upisali I. P. i N. P.-C. od po 1/2 dijela,

- da je tužiteljica podneskom od 26. lipnja 2015. predložila da se kao tužitelji označe I. P. i N. P.-C.,

- da se tuženik usprotivio promjeni na strani tužitelja pa je rješenjem broj P-7345/15, od 26. travnja 2017., odbijen prijedlog tužiteljice za subjektivnom preinakom tužbe.

 

10. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje, da tužiteljica nije aktivno legitimirana, jer da je predmetnu nekretninu u tijeku postupka prodala I. P. i N. P.-C..

 

11. Drugostupanjski sud je prihvatio izneseno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o nedostatku aktivne legitimacije tužiteljice, te je potvrdio prvostupanjsku presudu uz dodatno utvrđenje i obrazloženje:

- da se prilikom korištenja prava služnosti preko nekretnine označene kao čest.zem. 1280/1, vlasništvo Z. L. (poslužna nekretnina) u korist tužiteljice zadiralo u nekretninu označenu kao čest.zem. 1266/1, vlasništvo tuženika, a da su tim prolazom, osim tužiteljice, prolazile i treće osobe,

- da je prilikom ugovornog uređenja prava služnosti između tužiteljice i Z. L. zahvaćena jednim dijelom i čest.zem. 1266/1 K.O. T.,

- da je tužiteljica bila svjesna da izvršava pravo služnosti samo preko čest.zem. 1280/1, i to onako koje je ugovoreno,

- da tužiteljica nije bila svjesna da je tim korištenjem zahvatila i dio tuženikove nekretnine pa da se u slučaju pomankanja svijesti ne može steći stvarno pravo jer je izostala volja stjecanja i korištenja prava stvarne služnosti,

- da je prilikom ugovaranja prava služnosti zasigurno ugovorena širina koja udovoljava vlasnika povlasne nekretnine jer u suprotnom ne bi ni sklopio ugovora, a ako mu ta širina nije dostatna, onda da od vlasnika nekretnine označene kao čest.zem. 1280/1 K.O. T. može tražiti proširenje tog prava.

 

12. Tužiteljica smatra da i pod pretpostavkom da tužiteljici nije bilo poznato o kojoj se numeričkoj oznaci čestice koja predstavlja poslužno dobro radi, to pitanje ne može biti od utjecanja na stjecanja predmetnog prava jer se sadržaj predmetne služnosti izvršavao se je u roku određenom zakonom na točno određenom fizičkom dijelu kako predmetne nekretnine, tako i one u odnosu na koju je ugovor sklopljen, a svijest o kojoj se nekretnini u naravi radi, koji je to dio na teretnu kod tužiteljice je postojala te okolnosti koje sud navodi u drugostupanjskoj presudi nisu od utjecaja na stjecanje ovog prava.

 

13.1. Prema odredbi čl. 229. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Ne može se dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva (st. 2. citirane odredbe), ali prema st. 3. čl. 229. ZVDSP-a, ako se služnost po svojoj naravi može samo rijetko izvršavati, mora onaj tko tvrdi da je ona u korist njegove nekretnine kao povlasne osnovana dosjelošću, dokazati da je u razdoblju od najmanje dvadeset godina bar tri puta nastupio slučaj izvršavanja takve služnosti te da je on ili njegov prednik svaki taj put izvršio njezin sadržaj.

 

13.2. Prema odredbi čl. 230. ZVDSP-a ukoliko je pravo stvarnih služnosti koje je na teret neke nekretnine osnovano na temelju zakona, ali nije upisano u zemljišnu knjigu, ne može se, niti kad je utvrđeno odlukom suda, suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još nije bilo upisano to pravo služnosti koje je osnovano na temelju zakona.

 

14. Dakle, iz naprijed citiranih odredbi proizlazi da je, da bi se dosjelošću steklo pravo služnosti potreban, savjestan i pošten posjed kroz vrijeme potrebno za stjecanje dosjelošću. Savjesnost - poštenje posjeda se pretpostavlja.

 

15. Tužiteljica je, prema utvrđenjima nižetupanjskih sudova, sadržaj služnosti izvršavala na točno određenom dijelu zemljine površine koji je prema skici vještaka mjernika obuhvaćao dijelove nekretnina označenih kao č. zem. 1280/1, ali i dijelove č. zem 1266/1 K.O. O., i to nakon što je sklopila ugovor kojim je ugovoreno pitanje prava služnosti s vlasnikom poslužne nekretnine označene kao čest. zem. 1280/1 K.O. O., od kada je predmetnu služnost izvršavala i u odnosu na dio č. zem. 1266/1 K.O O. na kojem je izvršavala sadržaj tog prava jednako kao i na č.zem. 1280/1 K.O. O., te je bila svjesna da izvršava pravo služnosti samo preko č.zem. 1280/1, i to ono koje je ugovoreno, dok nije bila svjesna da je tim korištenjem zahvatila i dio tuženikove nekretnine.

 

16. S obzirom da je za stjecanje prava služnosti dosjelošću, prema odredbi iz čl. 229. st. 1. ZVSP-a, potrebno faktično izvršavanje sadržaja (poštenog) posjeda prava služnosti kroz razdoblje od 20 godina, pod uvjetom da se vlasnik poslužne nekretnine nije tome protivio, a budući nije utvrđeno da se vlasnik poslužne nekretnine protivio izvršavanju sadržaja prava služnosti kroz razdoblje potrebno za stjecanje dosjelošću propisano čl. 229. st. 1. ZVDSP-a, te kako je tužiteljica sadržaj služnosti izvršavala na točno određenom dijelu zemljine površine, vjerujući da se radi o nekretninu u odnosu na koju ima to pravo, ona je to činila kao pošteni posjednik navedenog prava. Sadržaj posjeda prava služnosti je izvršavan na točno određenom dijelu zemljišne površine i u opsegu kako je u postupku zatraženo, posljedično čemu činjenica da tužiteljica nema svijest o zemljišnoknjižnoj ili katastarskoj oznaci čestice ne može utjecati na zakonito stjecanje njenog navedenog prava. Pravo služnosti prolaza stječe se dosjelošću u opsegu u kojem se ta služnost obavlja pa sve i da tužiteljici nije bilo poznato da se radi o dijelu nekretnine u vlasništvu tuženika označene kao č.zem. 1266/1 K.O. O., a ne nekretnini označenoj kao č.zem. 1280/1 K.O. O., jer je sadržaj služnosti je u dobroj vjeri izvršavan upravo na toj nekretnini, a njen vlasnik se nikada tome nije protivio ona je i na dijelu utužene nekretnine stekla pravo služnosti.

 

Slijedom iznesenog odgovor na postavljeno pitanje glasi:

 

Kada tužiteljica nije imala svijest o tome o kojim se zemljišnoknjižnim, odnosno katastarskim oznakama nekretnine radi, ta činjenica ne utječe na mogućnost stjecanje prava služnosti dosjelošću i na dijelu druge nekretnine u odnosu na koju nije ugovoreno pravo služnosti u situaciji kada je tužiteljica imala svijest da to pravo služnosti izvršava na točno određenom dijelu zemljišne površine koji dio obuhvaća i onaj dio za koji nije  ugovoreno pravo služnosti, i to u opsegu u kojem je ta služnost izvršavana kroz zakonom propisano vrijeme od 20. godina.

 

17. S obzirom da su nižestupanjski sudovi prvenstveno odbili tužbeni zahtjev tužiteljice iz razloga nedostatka aktivne legitimacije, nije odlučan, za pravilnost primjene materijalnog prava, navedeni odgovor na postavljeno pitanje jer dati odgovor na postavljeno pitanje ne utječe na donošenje drukčije odluke kada se postavljenim pitanjem ne osporava shvaćanje nižestupanjskih sudova o nedostatku aktivne legitimacije tužiteljice, s obzirom na otuđenje predmetne nekretnine tijekom postupka. To stoga što je prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a, kako je ranije navedeno, ovaj sud ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena, a nije ovlašten ispitivati pobijanu presudu izvan okvira postavljenog pitanja u odnosu na koje je isključivo dopuštena revizija.

 

18. Slijedom navedenog je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a valjalo reviziju tužiteljice odbiti.

 

Zagreb, 25. srpnja 2023.

 

Predsjednica vijeća

Jasenka Žabčić, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu