1              Poslovni broj: Gž Ovr- 494/2023-2

Poslovni broj: Gž Ovr-494/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, po sucu Mihi Mratoviću, na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Sanje Vrgoč, u pravnoj stvari ovrhovoditelja K. U. M., S., OIB: ..., zastupana po zakonskom zastupniku S. I., S., OIB: ..., a oboje po punomoćniku E. Š., odvjetniku u S., protiv ovršenika I. B., OIB: ..., K. K., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-2904/2022 od 18. travnja 2023., 25. srpnja 2023.,

r i j e š i o   j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja pa se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-2904/2022 od 18. travnja 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačen je prijedlog za promjenu predmeta i sredstava ovrhe od 14. prosinca 2022.

2. Protiv tog rješenja pravodobno se žali ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19, dalje: ZPP), u svezi s odredbom članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17, 131/20 dalje: OZ). Žalbenom sudu predlaže preinaku pobijanog rješenja, podredno predlaže ukinuti rješenje o ovrsi i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je osnovana.

4. Iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj prvostupanjskom sud 14. prosinca 2022. podnio prijedlog za promjenu sredstava i predmeta ovrhe kojim predlaže donošenje rješenja o ovrsi temeljem ovršne isprave, a na nekretninama u vlasništvu ovršenika. Ovrhovoditelj prijedlogu navodi kako je s ovršenikom, kao korisnikom kredita zaključio Ugovor o kreditu broj 51-40-3360-5 od 28. travnja 2009. god., na iznos od 116.000,00 kn, s rokom otplate od 12 mjeseci, kamatnom stopom od 11,99% godišnje, te da mu je ovršenik kao sredstvo osiguranja naplate predao Bjanko zadužnicu na iznos od 50.000,00 kn, ovjerenu kod Javnog bilježnika Dalibora Pavlovića iz Splita, dana 27. travnja 2009., broj OV-2148/09. Nadalje, proizlazi da je 11. srpnja 2014. ovrhovoditelj FINI Split dostavio navedenu bjanko zadužnicu radi zapljene novčanih sredstava što je razvidno iz ''Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje OV-2148/09'' 21. rujna  2022., Klasa: 160/01/22-07/177, Ur. broj: 08-5011-22 koja prileži spisu. Isto tako, vidljivo je da je u navedenoj specifikaciji  utvrđena nemogućnost izvršenja temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Spisu prileži i Obavijest o vraćanju zadužnice, Fina Split od 6. srpnja 2022. kojom je ista vraćena ovrhovoditelju na njegov zahtjev.

5. Prvostupanjski sud u pobijanom rješenju navodi da ovrhovoditelj svoj prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe temelji na ovršnoj ispravi – Bjanko zadužnici od 27. travnja.2009. ovjerenoj kod Javnog bilježnika D. P. pod brojem OV-2148/09 koju nije dostavio u izvorniku. Nadalje, smatra da se na zadužnicu primjenjuju odredbe članka 183.a i u svezi s člankom 183. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 88/05, 67/08) koji je vrijedio u vrijeme izdavanja i potvrđivanja te zadužnice. Navodi da se zadužnica prema navedenim zakonskim odredbama izdaje u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, odnosno svojstvo ovršne isprave temeljem kojih se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi ovrhovoditelju radi naplate. Po svojoj pravnoj prirodi predstavlja obligacijski vrijednosni papir kojim se njezin izdavatelj obvezuje ispuniti obvezu upisanu na toj ispravi njezinom zakonskom imatelju, sukladno članku 1135. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18,126/21), te ispunjenje tražbine iz tog vrijednosnog papira u smislu članka 1141. navedenog Zakona o obveznim odnosima može zahtijevati, uz njegovo podnošenje, samo njegov zakonit imatelj, odnosno, osoba koju on ovlasti. Smatra da zadužnica kao ovršna isprava može u pravnom prometu djelovati samo kao izvornik i to obzirom na njenu pravnu prirodu i ne može biti izdana u više primjeraka, što je određeno i člankom 214. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 131/20, 114/22) pa da se tako ni preslici te zadužnice ne mogu smatrati valjanim vrijednosnim papirima koji bi trebali biti osnova za neposredno ostvarivanje prava iz iste u ovom konkretnom predmet.

5.1. Zaključno prvostupanjski sud donosi pobijanu odluku uz obrazloženje  da ovrhovoditelj kao imatelj izvorne zadužnice istu nije priložio u izvorniku, što je bio dužan, već je dostavio presliku koja se ne može smatrati valjanom ispravom, pa o je slijedom svega navedenog odbacio prijedlog ovrhovoditelja kao nedopušten pozivom na odredbu članka 39. i u svezi s člankom 41. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 131/20, 114/22).

6. U odnosu na navedeni zaključak prvostupanjskog, treba reći, da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev 2377/14-2 od 12. prosinca 2017. izraženo je shvaćanje prema kojemu se na temelju ovjerene preslike zadužnice, kada se zadužnica koristi kao ovršna isprava (u smislu odredbe članka 183. stavka 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 i 39/10 - dalje; OZ/08), može (prema smislu odredbe članka 33. stavka 1. OZ-a) pokrenuti ovrha pred nadležnim sudom, iako je propisano (člankom 183. stavkom 1. OZ-a) da se zadužnica izdaje samo u jednom primjerku (imajući na umu da se ono što je propisano odredbom članka 183. stavka 7. OZ-a, - i što vrijedi za tzv. običnu zadužnicu, odnosi i na ranije važeće odredbe članka 183.a OZ-a i na sada važeće odredbe članka. 215. OZ-a, koje uređuju bjanko zadužnicu).

6.1. Odredbom članka 109. stavka 1. ZPP-a propisano je da ako podnesak nije razumljiv ili ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju naložiti da podnesak ispravi odnosno dopuni u skladu s danom uputom i u tu svrhu mu vratiti podnesak radi ispravka ili dopune. Stavkom 2. istog članka, propisano je da će u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, sud odrediti rok od osam dana za ponovno podnošenje podneska. Isto tako, stavkom 3. propisano je da ako podnesak vezan za rok bude ispravljen odnosno dopunjen i predan sudu u roku određenom za dopunu ili ispravak, smatrat će se da je podnesen suđu onog dana kad je prvi put bio podnesen. Nadalje, stavkom 4. je propisano kako će se smatrati da je podnesak povučen ako ne bude vraćen suđu u određenom roku i ispravljen u skladu s dobivenom uputom suda, a ako bude vraćen bez ispravka odnosno dopune, odbacit će se.

6. 2. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju ovjerena preslika zadužnice može se koristiti kao ovršna isprava. Iz stanja spisa proizlazi da je uz prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe priložena preslika ovjerene preslike u elektronskom obliku. Stoga je prvostupanjski sud prije donošenja odluke o prijedlogu trebao pozvati ovrhovoditelja na ispravak prijedloga u smislu naprijed navedenih odredbi, odnosno dostave relevantne dokumentacije i uređenja prijedloga u smislu odredbe članka 39. stavka 1. i 3.. OZ, a  sve pozivom na odredbu članka i 109. ZPP-a u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a.

7. Zadužnica koja sadržajno i po učinku odgovara pretpostavkama iz odredbe članka 183. stavka 1. i 7. OZ-a ima svojstvo ovršne isprave temeljem koje se – neovisno od uspješnosti izvansudske ovrhe može predlagati ovrha na dugim predmetima i sredstvima ovrhe. Nedvojbeno je nadalje da primjena odredbe članka 5. stavka 3. OZ-a svoje logičko opravdanje nalazi u postupcima sudske ovrhe jer omogućava ovrhovoditelju, da u slučaju kada se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili nadređenom predmetu ne može provesti, predloži radi namirenja iste tražbine novo sredstvo ili predmet ovrhe. Također valja navesti da zadužnica koja odgovara pretpostavkama iz članka 183. stavka 1. OZ-a, prema stavku 7. citirane odredbe ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika na drugim predmetima ovrhe. U konkretnom slučaju ovrhovoditelj je vlastitom dispozicijom podnio prijedlog za promjenu predmeta stoga prvostupanjski sud nakon poziva ovrhovoditelja na uređenje prijedloga u pogledu dostavljanja izvornika zadužnice ili ovjerenog preslika iste, kao i eventualnog uređenja prijedloga treba ocijeniti ovrhovoditeljev prijedlog u smislu odredbe članka 5. stavka 3. OZ-a obzirom se sam ovrhovoditelj sadržajno u istome poziva na navedene odredbe OZ-a.

.

8. U ovakvim okolnostima, a zbog pogrešnog pravnog pristupa, pobijano rješenje je nerazumljivo jer u istom nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, čime je u postupanju prvostupanjskog suda počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a.

9. Zbog svega navedenog, trebalo je, na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a,  riješiti kao u izreci.

U nastavku postupka, prvostupanjski sud će donijeti pravilnu i zakonitu odluku, uvažavajući naprijed navedeno.

U Splitu 25. srpnja 2023.